Ado napisano:
Uhhhhhhhhhhhhh, poslije ovog svega sto si napisala, neznam stvarno sta pametno rec, a da u tim svim tvojim mukama pomognem, a ne samo ja nego bilo ko od nas tvoje BH raje......znam samo jedno da nesmijemo zaboravit to sta se desilo, a svi imamo neku svoju tuznu pricu....... a tebi zelim Sabur, imas tu djecu svoju, gledaj da njih izvedes na pravi put, a naravno i ti cuvaj se, oporavljaj se onako kako se mozes oporavit.....prozivi to zivota sto je ostalo i sta drugo rec!!!!!!!

dzoni napisano:
a sta reci draga jasna ...tesko je naci rijeci za sve ovo ...mnogi smo prosli mnoge strahote ineponovilo se vise nikad...dalje se mora nastavit ..imas djecu ...neka si to ispricala nadam se da ti je sada lakse ...samo velike osobe mogu to javno reci istresti iz sebe....neka im je na sramota tim tz.vojnicinama...tom nebeskom narodu sram ih bilo za svo njihovo junastvo na nenaoruzanom narodu ali nicija nije do zore sjala pa nece ni njihova...sabura samo.....

svabo napisano:
svaka ti čast za hrabrorst i volju da ovo napišeš,ja sam osto bez teksta ,a nek se oni stide svojih djela,jasna ne daj se :tdown::tdown::tdown:

Dijana napisano:
Uhhhhhhhhhh....


Svaka ti cast na hrabrosti... :tup:
Da znas samo kako sam ovo procitala: prvo neka znatizelja, pa onda se najezih, zaplakah i na kraju se osmjehnuh...
Osmjehnuh se tebi i tvojoj hrabrosti...
Golema prica i bez da te poznajem potrese me do srzi...
A cula sam ih dosta... Jedno vrijeme sam radila kao prevodioc u Psihijatriji u Bazelu... I to sam vecinom prevodila nasim zenama, koje su dozivjele traume u ratu... Traumu slicnu tvojoj, onda neke su clanove familije izgubile ili jednostavno gledale smrt...
Ima ih jako puno, pojedinosti nikad nisam smjela pricati, ni prepricavati, ali nisam mogla ni prestati misliti na te sirote zene...
Tako da sam i sama bila skoro zrela za psihijatra, jer me je toliko potresalo, da nisam mogla spavati, jesti... Nista...
I ono sto mi se upreglo u sjecanje jeste savjet koji je taj doktor dao jednoj od zena:
"Tek kada prihvatimo svoju proslost, imamo sansu na jednu buducnost..."
Sto si ti kako vidim uradila i zato ti se i divim... Nismo sve tako jake i hrabre...

Uz sve to... tebi ce sigurno dobro doci lijepe rijeci od clanova ovog sajta... Shvatices iz njih ovo sto ti gore napisah...
Ali pomoci, ili ovim prihvatanjem toga sto ti se desilo (mislim zato jer si u stanju pricati o tome) si vec pomogla sama sebi...
I to svojom snagom i svojom voljom...

Glavu gore... i naprijed kao i do sad...:tup:

Emira1 napisano:
Draga sestro,toliko sam tih prica cula slicnim tvojoj ali svaki put kao da tako nesto prvi put u zivotu cujem, pa se cudim i rastuzim i ljuta sam i mrzim....kao sto i ostali rekose,skidam kapu za tvoju hrabrost da to izneses na vidjelo.:clap:
Tebi licno nemogu puno pomoci ovako preko foruma ali mogu se pobrinuti da se nezaboravi,pricajuci svojoj djeci sta i kako se desilo.
Od srca se nadam da ce ti biti lakse i da smo ti mogli malo ublaziti boli.

meho m napisano:
Draga Jasna,neznam sta da kazem na sve ovo,znaj samo da na ovoj stranici imas puno prijatelja i da ce ti pomoci bilo kako,uz tebe smo Jasna,i vjeruj da mi je zao sto nismo malo blize da imam i ja takvog prijatelja kao sto si ti.Iako si prosla kroz sve to ti si opet vesela i komunikativna,i vidim,primjetim da si puno,puno dobar jaran.I jos nesto glavu gore,a ima dragi ALLAH on ce svima suditi,i svi ce odgovarati za svoja djela.OD srca se nadam da ce ti biti bar malo lakse,i ako ti bilo sta zatreba,tu smo uvjek za tebe,tvoja Bosanska raja.Pusa od Mehine supruge (NIKI):hug::hug::hug:

Fahro napisano:
Citajuci ovu tvoju tuznu ispovjest mene odma vraca sjecanje na te devedesete nezaboravne godine koje nikad necemo zaboravit i koje su nam mnogim ostali oziljci na srcu i dusi.Neznam sta da ti kazem ,samo mogu ti reci da si hrabra sto si to ispricala jer mnoge zene se i dan danas boje i stide da kazu pravu istinu i da te siledzije krvnici neznam kako bi ih nazovem odgovaraju za svoja djela.Puno sallama tebi i tvojoj porodici od Fahre.

ZelenoOka Zena napisano:

@Dijana....

Hvala ti od srca...na vremenu da procitas i das mi tako lijepe rijeci od srca...vidis Dijana to je to bas sto meni treba jedna nasa prijateljica to mi jako nedostaje da se isplacem i izbacim iz sebe sve...
Ja sam Dijana trazila te zene da stupim s njima u kontakt da podjelimo boli al bez uspjeha...i sve ove godine ja to nosim u sebi...inace da ti kazem hvala bogu pa sam ostala pri pameti...i vjeruj mi Dijana nedam se nikome pa ni mojoj Traumi da me srusi ...borim se i boricu jer ja jsam zena borac...al u svemu nadu mi daju moja djeca njih kad gledam kako mi rastu i kako me slusaju onda sam SRETNA...to je moj lijek...kakav psihijatar ili Psiholog...nije to to ili tablete.. ali znam da nekome to pomaze mozda ..meni vala ne...otvorena sam i jako komunuikativna tako da sam aktivna zena kuci a i inace...Nepredajem se tako lako...ostalo je jos zivaca i idem naprijed...dosta mi pomaze volim da pisem mnogo i knjigu sam napisala al je izdala jos nisam jer ,,, pisem i dalje nisam dosla do kraja a iskrena da budem neki stvari se i ne sjecam i to je to sto mi treba vremena da se to vrati u glavu.. ali kazu da neke stvari se nikada nece vratiti.. a mozda je i bolje a mozda ne...vrijeme pokaze svoje...Tebi Dijana hvala od srca za ove rijeci i savjete fakticki...nadam se i volim da mi pisete.. Pusa...