Ja ne znam što mi je bio djed; više me brine što će biti njegov unuk.
Ja nikad neću biti star čovjek. Po meni, star čovjek je petnaest godina stariji od mene.
Ja nisam mudar, i to znam; drugi nisu mudri, i to ne znaju.
Ja o svakome čovjeku mislim najgore, pa čak i o sebi, i rijetko kad sam se prevario.
Ja ovako zamišljam idealan svijet u kome bi svi bili sretni: sve žene bi bile udate a svi muškarci neoženjeni.
Ja sam tebe i mrzio i volio, ti mene nisi.
Ja!, je centar našeg koordinatnog sistema. Treba biti označen nulom.
Jedan dio ljudi radi a ne misli, a drugi dio misli a ne radi.
Jedna je pamet dobra, dvije su još bolje.
Jedna od najraširenijih bolesti je - dijagnoza.
Jedni šute, nemaju što da kažu, a drugi nemaju kome da kažu.
Jesu li mrtvi pali uzalud? Ako svijet ostane onakav kakav je, onda jesu. Kad bi imao i sto godina, moj najboji dan uvijek bi bio sutra.
***K***
Kad bi moje tijelo znalo kuda će ga odvesti moja hrabrost, obuzela bi ga potpuna paraliza.
Kad bi se pameti prodavale, opet bi svako kupio svoju.
Kad bi žene vladale svjetskim poslovima, ukinule bi sva oružja; osim jezika.
Kad bih mogao učiniti da me se ljudi boje, radije bih učinio da me vole.
Kad Bog ne bi postojao na zemlji, trebalo bi ga izmisliti.
Kad bogovi hoće da nas kazne, oni uslišuju naše molitve.
Kad čovjek pocrveni to znači "da".
Kad čovjek priseže na vjernost do groba, obično ne misli na svoj grob.
Kad čovjeku skidaju glavu, svejedno je ko mu je skida.
Kad ima volje ima i načina.
Kad imaš sve, ne vidiš ništa, progledaš tek kad nemaš ništa.
Kad je neko vrijedan sluga, čista je šteta da postane gospodar.
Kad jednom ljubavi dodje kraj, slabići kukaju, energični smjesta pronađu novu ljubav, a pametni su je već odavno imali u rezervi.
Kad jednom prekineš, ne možeš više bez čvora nastaviti prekinutu nit.
Kad kuješ svoju sreću, ne udaraj bližnje po prstima.
Kad ljubav hoće govoriti, razum mora šutjeti.
Kad meci zazvižde, vrijeme sporo odmiče.
Kad mi je bilo četrnaest godina mislio sam da mi je otac idiot. Ali kada mi je bila dvadeset i jedna, bio sam zapanjen koliko je stari naučio za sedam godina.
Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine. A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa. Čak ni naše vrline.
Kad netko stoji jednom nogom na vrućoj peći, a drugom u hladnjaku, statističar bi rekao da se taj čovjek prosječno nalazi na ugodnoj temperaturi.
Kad postane životinja, čovjek je gori od životinje.
Kad pravda tamnuje, krivnja caruje.
Kad rušite spomenike sačuvajte postolja - uvijek se mogu korisno upotrijebiti.
Kad se čovjek zaklinje do groba, obično ne misli na svoj grob.
Kad se djevojka uda zamjenjuje pažnju svih muškaraca za nepažnju jednog.
Kad se ljudi slažu sa mnom, uvjek imam osjećaj da sam negdje pogrješio.
Kad siromaštvo uđe kroz vrata, ljubav izađe kroz prozor.
Kad smo sretni uvjek smo dobri, ali kada smo dobri, nismo uvjek sretni.
Kad su htjeli opravdati svoja djela iznjeli su razloge koji su bili toliko glupi da su mogli biti samo istiniti.
Kad svi misle isto - znači, nitko ne misli mnogo.
Kad svi misle isto, znači da niko ne misli dovoljno.
Kad ti se prijatelj vine visoko, ne prilazi mu dok te ne potraži.
Kad vam filozof odgovori na postavljeno pitanje, više i sami ne razumijete što ste ga pitali.
Kad žena ne može izaći nakraj sa svojom djecom, onda počinje preodgajati - muža.
Kad žena plače pošto je prevarila muža, on ne bi smio da se raznježi. Ona najčešće plače jer se stidi što je žena rogonje.
Kada bi batine nekoga naučile pameti; najpametniji bi bili bikovi.
Kada čovjek sjedi jedan sat s nekom lijepom djevojkom, čini mu se kao jedna minuta. Ali, neka sjedi jedan minut na vrućoj peći, bilo bi mu duže od jednog sata. Eto, to je relativnost.
Kada je u pitanju novac, onda je svatko iste vjere. Kada poljubac mnogo govori, onda se sigurno ne radi o prvom izdanju.
Kada sunce sije, i na groblju je veselo.
Kada svatko uradi onoliko koliko je sposoban, neće narod propasti.
Kada ti auto prijđje brzinu od 100 km/sat, onda više ne voziš, nego gađaš.
Kako se treba ponašati kad u svojoj kući zatekneš ženinog prijatelja u krevetu s tuđom ženom?
Kakva bi tišina nastala kad bi ljudi govorili samo ono što znaju.
Karijeristi nemaju prijatelje - oni imaju svoje ljude.
Kažete li jednoj ženi samo jedanput da je lijepa, vrag će joj to ponavljati deset puta na dan.
Klevetati žene mogu samo oni koji priznaju da su zaboravili kako su imali majku.
Knjige su hladni, ali pouzdani prijatelji.
Ko ne zna čuvati tajne, ne zna niti voljeti.
Ko se ne protegne prema pokrivaču tome ozebu noge. Gete
Koga god vidiš da je nesretan, znaj da je čovjek.
Koja je istina u stvari bolja - cijela ili gola?
Koješta od današnje glazbe bi moralo biti umjesto na pločama snimljeno na seizmografima.
Kompromis je sporazum između dva partnera po kojemu svatko dobija ono što nije htio.
***L***
***Lj***
Lako je biti izdašan s tuđim novcem.
Lete ljudi i jezikom.
Lijep kao slučajan susret šivaćeg stroja i mašine za pranje rublja u mesnici.
Lijepi su lijepi samo zato jer su okruženi ružnima.
Ljenost korača tako polako da je siromaštvo brzo stigne.
Ljepota - kad je najmanje odjevena, najbolje je odjevena.
Ljubav i glad vladaju svijetom.
Ljubav je nekog ostaviti na miru ali uz naklonost i brigu.
Ljubav je nešto divno - vec sam puno čitao o njoj.
Ljubav je početak dobra i zla.
Ljubav je poput prometne nesreće, 'udare' vas i obore, a potom preživite ili ne preživite.
Ljubav mladića dolazi iz punog srca, a ljubav zrelog čovjeka često je posljedica punog trbuha.
Ljubavna strast pobjeđuje samo ako je izbjegavamo.
Ljubi bližnjega svoga, dok je još topao.
Ljudi opraštaju sve osim iskrenosti.
Ljudi se dijele na tri grupe: tipovi, ličnosti i ostali.
Ljudi se ljube da se ne moraju prepirati.
Ljudi, budite ljudi.
Ljudima se nevjerovatno dopada odobravanje.
Loš je znak kad mladi imaju previše pameti.
Lud je samo onaj čija se ludost ne poklapa sa ludošcu većine.
Ludim se smatra onaj čija se ludost ne poklapa s ludošću većine.i mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.
¨Tvoja zemaljska draga zaklanja lice Božanstva; tvoj zemaljski vodič
zaglušuje riječ tvojega pravog duhovnog vodiča. Ne zdvajaj, budi veseo,
zazovi pomoć Onoga, tko se zovu odaziva.
¨Okreni se od postojanja prema nepostojanju, tražiš li Gospoda, i pripadaš
li Njemu. Nepostojanje mjesto je prihoda; ne bježi odatle. A postojanje –
ono je manje ili više mjesto potrošnje.
¨Dok žednik vodu traži, i voda traži žednika.
¨Osjetilo vida je konj, a jahač je svjetlost Božja. Bez jahača konj je
beskoristan. Svjetlost Božja jaši čulno oko, i duša tada zažudi za Bogom.
Kako da konj bez jahača prepozna znakove puta? Božja svjetlost pojačava
čula: to znači izreka "na svjetlosti svjetlost."
¨Spomen na Boga puni nas željom za putovanjem, i čini od nas putnike.
¨Reče prorok da je riječ Božja: "Ne sadrži Me krčag ni skupocjen, ni
priprost; ne sadrži Me zemlja, ni svi neboskloni. Već Me sadrži srce
Mojega vjernog sluge. Kakva li divnog čuda! Ako Me tražiš, u srcu Me
njegovu traži."
KAD SE S LJUBLJENIM SJEDINIŠ
¨Mi smo svirale, Tvoja je sva naša glazba; mi smo planina, koja samo
Tebi jekom vraća; nas, šahovske figure, Ti redaš u redove, i šalješ nas u
pobjede ili poraze. Mi smo lavovi – vez i ukras neotvorenih zastava; Tvoj
nevidljivi vjetar vijori s nama po svijetu.
¨Zaista, nisi ti lovac koji za Mnom traga, nego si rob Moj što Mi do nogu
leži. Smišljaš načine kako Mi se primaknuti, ali niti napustiti Me, ni tražiti
Me ne umiješ. Traganje za Mnom uzrok je tvojoj muci; prošle sam noći
slušao tvoje duboke uzdahe. U Mojoj je moći da ti okončam čekanje, da ti
pokažem Put i dopustim pristup. Da bi se mogao izbaviti iz vira
vremenskoga, i napokon otkriti blago stapanja sa Mnom! Ali slatkoća i
užitak odmorišta u pravom su omjeru s mukama putovanja. Samo kad trpiš
udarce bola i nevolje prognaničke, istinski ćeš uživati u povratku rodnoj
kući.
¨Blizina Bogu ne da se izmjeriti. Biti blizu Boga ne znači penjati se ili
silaziti, već umaknuti iz tamnice postojanja. Blago Gospoda leži u
nepostojanju. Obmanut si postojanjem. I kako da razumiješ što je
nepostojanje?
9
¨Što to znači saznati Božju jednotu? To znači, razoriti sebe u nazočnosti
Jednoga. Želiš li sjati kao podnevno sunce, spali mrak samopostojanja.
Rastopi se u Biću Onoga, tko je Svedržitelj. Čvrsto si se držao za "ja" i
"mi", i to dvojstvo tvoja je duhovna propast.
¨Imaj milosti prema onima koji ugledaše Tvoje lice: ta kako izdržati ovu
gorčinu rastanka od Tebe? Ti govoriš o rastanku i progonstvu: čini što Ti je
volja, samo ostani sa mnom! Lakše je stotinu tisuća puta umrijeti, nego se
od Tvojega lica rastati. Smrt je sladak vidik, ako umireš pun nade da ćeš se
s Bogom stopiti; ali život u gorčini progonstva od Boga, vatra je požarna.
¨Moje je srce poput svitka pergamenta, koji se beskonačno odmata put
Vječnosti, ispisan od početka do kraja riječima: "ne ostavljaj me!"
¨Ako si dio mjeseca, čvsto se drži mjesečeva uštapnog kruga. Zašto se dio
drži podalje od cjeline?
¨Neprestano mrmori snijeg: "Rastopit ću se i postati bujica, što teče put
mora, jer dio sam mora! Bijah sam, tvrd poput leda, i gle, potekoh,
smrvljen čeljustima tuge!"
¨Rekao je: "Dug si mi život dao, i silno vrijeme, o Bože, toliko si milosti
udijelio bijedniku poput mene! Sedamdeset dugih godina vrijeme sam
griješno tratio – pa ipak, ni dana mi Svojih darova nisi uskratio! Ne zaradih
baš ništa, danas sam gost Tvoj; svirat ću za Tebe harfu, jer ja sam Tvoj!"
¨Sve mine i nestane, osim Božje suštine. Kad umreš za sebe i uroniš u
Njegovu bit, ni ti nećeš minuti. Tko god na vratima božanskoga dvorca
izusti "ja" ili "mi", bit će vraćen: Jednom je neki mladić pokucao na vrata
prijatelja. "Tko si ti, o vjerodostojni?" upita prijatelj. "To sam ja", odgovori
mladić. Reče mu prijatelj: "Odlazi, još ti nije vrijeme da uđeš; za mojim
stolom nema mjesta sirovima i prijesnima!" Što drugo će, dakle, skuhati
sirova i prijesna, i tako ga spasiti, osim vatre rastanka i plamena
izgnanstva? Jadni je čovjek otišao da bi cijelu godinu putovao, plamteći
vatrom izgnanstva, pa se, plamteći tako, skuhao, i stoga se vratio, i još se
jednom našao pred prijateljevom kućom. Pokuca opet na vrata, uzdrhtao od
strepnje da mu s usana ne siđe neuljudna riječ. Prijatelj se javi i upita: "Tko
stoji s onu stranu mojih vrata?" Došljak odgovori: "Ti stojiš, o prijatelju."
Odgovori mu prijatelj: "Uđi, budući da si ti sada ja – u ovoj kući nema
mjesta za dvojicu!"
¨Gle, sam sebi sam neznan, pa što mi je, zaboga, činiti? Ne klanjam se ni
križu ni polumjesecu, nisam ni kaur ni židov. Dom mi nije ni istok ni
zapad, ni kopno ni more; rod mi nije ni anđeo ni zemni patuljak. Nisam
10
iskovan ni od vatre, ni od pjene, nisam sačinjen ni od praha, ni od rose.
Nisam rođen u dalekoj Kini, niti u Saksinu, a ni u Bugarskoj, ni u Indiji od
pet rijeka; nisam stasao u Iraku, ni u Korasanu. Ne stanujem ni na ovomu,
ni na onomu svijetu, ni u raju, a ni u paklu. Ne otpadoh iz Edena, a ni iz
Rizvana, niti mi je podrijetlo Adamovo. U mjestu izvan najdaljega mjesta,
u predjelu bez sjene i traga, dušu i tijelo nadilazeći, ja vazda nanovo živim
u duši mojega Ljubljenog!
¨Ljudska se bića penju ljestvama samoživosti, ali na kraju se svatko
survava s takvih ljestava. Što više se penješ, to veći si nerazumnik, jer ćeš
pri padu strašnije polomiti kosti. Kad umreš za sebe i oživiš u Bogu, ti se
uistinu sjedinjuješ s Njim, u posvemašnjoj jednoti.
DUHOVNI SVIJET
Što je netko budniji u svijetu tvari, to dubljim snom spava u svijetu duha.
Takva budnost u tvari gora je od svakoga sna, jer kada nam duša nije u
Bogu probuđena, naša tjelesna budnost zatvara vrata božanskim
darovima.
ZRCALO BOŽANSTVA
¨Svaka ruža slatkoga mirisa priča nam tajnu svepostojanja.
¨Bijaše to divan voćnjak, bogat stabaljem i voćem, vinovom lozom i
zelenilom. Tamo je sjedio Sufi, s glavom na koljenima; sklopivši oči,
utonuo je u duboko, nezemno tihovanje. "Zašto", upitaše ga, "ne gledaš
ove znakove Milostivoga Boga, koje je On svuda uokolo pogledu nam
ponudio?" "Znakove", odgovori Sufi, "ja gledam iznutra, u sebi: vani su
samo simboli znakova."
Što je sva ova ljepota na svijetu? Odraz zadrhtale grane, što se u potoku
odslikava, odsjaj onoga vječnog Voćnjaka, što stoluje neuveo u ljudskim
srcima.
¨Boljka zaljubljenog nenalik je na druge bolesti; ljubav je zvjezdogled
Božjega tajanstva. Bila ljubav zemaljska ili nebeska, ona vodi k Bogu.
11
¨Oni koji niječu Boga nalik su čovjeku koji se odriče svjetlosti sunca i
mjeseca, da bi zarinuo glavu u pijesak i pitao: "Ako je duh Božji nazočan u
prirodi, gdje je onda njegova svjetlost?"
Da bi vidio ljepotu Boga oko sebe, on najprije mora podići glavu iz
pijeska i pogledati oko sebe.
¨Rukotvorine Božje mogu se vidjeti posvuda oko nas, ali malo njih zna
vidjeti svojstva Boga, koja su ove rukotvorine uvela u postojanje.
¨Pođi u radionicu gdje je svemir stvoren, i potraži u njoj Radnika. No
budući da je djelo poput vela između Njega i tebe, ti ćeš Ga moći vidjeti
samo u Njegovu djelu. I budući da je radionica Njegovo boravište, oni koji
stoje vani ne mogu ga vidjeti. Stoga, uđi u radionicu – to jest, u
nepostojanje – i gledaj djelo, gledaj Radnika.
¨Zar se pjenoviti val kreće bez rječne struje? Zar se prah može uzvitlati
bez vjetra? Budući da si vidio prah – to jest, oblik – ugledaj i vjetar. Vjetar
je nevidljiv; mi vidimo tek njegov učinak na vanjskim oblicima, stoga u
vanjskim oblicima naziremo božanski duh, vjetar Božji. Rasplini svoje
tijelo u gledanju, i prijeđi u prizor, prijeđi u prizor, u prizor!
¨Ljepota i veličina Boga pripada Njemu; ljepota i veličina stvorenoga
svijeta posuđena je od Njega.
¨Znaj da je svijet stvorenih bića poput čiste vode bistrice, koja zrcali
Božja svojstva. Njihovo znanje, pravednost, i dobrota, odslikavaju Božje
znanje, pravednost, i dobrotu, baš kao što se nebesnica zvijezda odražava u
vodi tekućici. Zemaljski kraljevi odjek su Božjega krajevstva. Učenjaci
zrcale Božju mudrost. Ljudi i narodi mogu se mijenjati iz pokoljenja u
pokoljenje, ali božanska su svojstva vječna. Voda rijeke često se mijenja,
no odsjaj mjeseca i zvijezda u njoj ostaje isti.
¨Vanjski oblik zemlje prah je, no nutrina joj je od svjetlosti. Vanjski je
izgled u sukobu s nutarnjom zbiljom – kao da je ljuštura školjke u sukobu
sa svojim biserom. Vanjsko kaže: "Ja sam to i ništa više." Nutrina kaže.
"Pozorno gledaj i naći ćeš me." Vanjsko kaže. "Unutrašnja stvarnost je
obmana." Nutrina kaže: "Čekaj i gledaj. Otkrit ću ti istinu."
LJUDSKI DUH
¨Vidljivo je tijelo, skriven je duh. Tijelo je poput rukava, duh je ruka u
rukavu. I um je nevidljiv, ali se i um i duh naziru u ponašanju čovjeka.
12
LJUDSKI DUH
¨Vidljivo je tijelo, skriven je duh. Tijelo je poput rukava, duh je ruka u
rukavu. I um je nevidljiv, ali se i um i duh naziru u ponašanju čovjeka.
12
¨Ljudski je duh skriven, nesaznatljiv. Riječima našim i postupcima mi
otkrivamo nutarnju prirodu njegove biti. Bit je toga duha nepromjenjiva,
ali njezin izraz – naše riječi i djela – prolazne su i podložne mijeni. Naša
molitva, duhovne bitke, post, sve je prolazno, ali duh koji ih potiče, traje
zauvijek. Duh čovjeka brusio je i kušao sebe na kamenu kušaču božanske
zapovijedi.
¨Tijelo je šator duhu, lađa Noi.
¨Ljudski je duh svijetao, i traži ono što je dobro. Mala sobost je tamna i
pod uplivom je osjetila. I kako onda mala sobost pobjeđuje duh? Ona ga
svladava zato jer joj je tijelo dom, dok je duh stranac u svijetu tjelesnosti.
Pas brani svoje dvorište poput podivljala lava.
¨Evo kakvo je stanje čovjeka: donešeno bje anđelovo krilo i svezano za
magarčev rep, kako bi magarac mogao prihvatiti štogod od vrlina anđela,
čijim je sjajem obasjan.
¨Kad plodu u utrobi dođe vrijeme da primi duh života, sunce mu priskače
u pomoć. Plod oživljava, jer ga sunce obdaruje duhom. Od drugih zvijezda
plod prima tek nejasan biljeg, sve dok ga sunce ne obasja. Kako se plod
spaja sa sjajnim suncem u materinjoj utrobi? Sunce ima mnoge načine,
ćutilima našim skrivene: način kojim zlato biva još zlatnije, način kojim
običan kamen postaje granat i crveni rubin, način po kojemu zrije voće, i
način kojim se prestrašenu čovjeku daruje hrabrost.
¨Sunce, duh, u prozorima tijela podijelilo se na zrake. Kad gledaš sunčev
krug, vidiš: jedan je; u to će posumnjati svatko, tko je zasjenjen svojim
pogledom na tijelo. Mnogost je duh životinjski; ljudski je duh jedna bit.
Kolikom je mjerom Bog posuo Svojim svjetlom čovječji rod, tolikom su
mjerom ljudska bića suštinski jedno. Ali u istini, Njegova je svjetlost
nedjeljiva.
¨Duh je poput sokola, tijelo je negva njegova. To jadno, okovane noge i
slomljena krila stvorenje!
¨Jezgra je svakoga ploda bolja od njegove kore. Gledaj tijelo kao koru, a
na duh gledaj kao na jezgru.
¨O ti, koji si zaljubljen u svoj um, i koji izdižeš sebe iznad obožavatelja
oblika – znaj da je tvoj um tek zraka sveopćega Uma, bačena na tvoja
ćutila; gledaj na nj kao na pozlatu svrh vlastitoga bakra.
¨Um je oblikom dvojak. Prvi se oblik stječe, uči se iz knjiga i od učitelja,
razmišljanjem se i pamćenjem, logikom i znanošću njeguje. Na taj način
jačaju umne moći, ali što više znanja stječeš, to veći teret nosiš. Drugi
13
oblik uma dar je Božji. Njegov je vrutak samo srce ljudske duše. Kad voda
božanskoga znanja proključa iz duha u um, um se tada razbistri i razblista,
da se više nikad ne zamuti, nikad ne umrtvi.
¨Ljudski je duh u istini svjesnost, izbrušena ogledima i kušnjama. Oni, u
kojih je veća svjesnost, većega su duha. Viši je ljudski duh od
životinjskoga, zbog veće svjesnosti. Nadalje, anđeoski je duh viši od
ljudskoga, jer nadilazi našu razinu svjesnosti, dok je opet duh sveca viši od
duha anđela. Oni, u kojih je manje svjesnosti, morali bi učiti do nogu onih
u kojih je svjesnost veća. Ruža se poklonstveno ne prigiba pred trnom.
¨Tvoja tjelesna svojstva, kao i tvoje tijelo, puka su posudba. Ne vezuj se
srcem za njih, jer su netrajna, tek sat vremena traju. Nasuprot njima, tvoj
duh je vječan. Tvoje je tijelo na zemlji poput svjetiljke, čija svjetlost
nadolazi odozgor, iz besmrtnoga Izvora.
SVRHA ŽIVOTA
¨Bog je spustio ljestve pred naše noge: nama je penjati se, korak po korak.
Imaš noge: pa zašto glumiš hromoga? Imaš ruke: zašto kriješ prste koji
umiju zgrabiti? Poneseš li Božji teret, On će te podići. Prihvatiš li Njegove
zapovijedi, On će te zasuti Svojom milošću i obiljem. Tražiš li sjedinjenje s
Bogom, združit ćeš se s Njim za svu vječnost.
¨Bio je to Stvoritelj naš, koji nas je vodio kroz stupnjeve razvoja, od
stanja životinjskoga do stanja ljudskoga. Svrha Mu je bila učiniti od nas
bića uma i svjesnosti, kako bismo Ga mogli spoznati.
¨Svijet je nalik na sudnicu, u kojoj je Bog naš sudac. Pozvani smo ispuniti
naš savez s Onim, tko nas je upitao: "Nisam li ja gospodar tvoj?" Na šta
smo Mu odvratili: "Oh, da." I budući da smo ovdje na zemlji usred
postupka sudskoga, svaka nam riječ i djelo postaje svjedok i dokaz tog
saveza.
¨Ne upinji se toliko da bi ostvario svoje svjetovne težnje; upinji se samo
oko stvari svoje vjere. Inače, tvoj će život ostati neispunjen, tvoj kruh
nedopečen. Tvoju grobnicu neće ukrasiti kamen, drvo, ili žbuka, već tvoje
vlastito kopanje groba duhovne čistote, i tvoj ukop tebe u Božje biće, i
tvoja pretvorba u Njegov prah, i tvoje uranjanje u ljubav Božju, kako bi te
ispunio i nadahnuo Njegov dah. Grobnica ukrašena kupolama i tornjevima
ne priliči sljedbeniku istine. Pogledaj čovjeka odjevena u svilu – hoće li
baršun i svila pridonijeti njegovoj spoznaji? Njegova se duša svija u
14
mukama, škorpion tjeskobe uzidan je u njegovu srcu, razdrtu bolom.
Njegova je tjelesna prilika urešena skupocjenim čipkama i nakitom, ali u
svojoj nutrini on jeca, gorkim mislima plijen; dok netko drugi korača
ogrnut starom i iskrpanom kabanicom, no s mislima slatkim kao sok
šećerne trske, s riječima poput meda!
¨Naše riječi i postupci svjedoče naše skrovite misli; zajedno one iskazuju
duh naše nutrine. To je svjedočanstvo našega života, naš razlog bivanja na
zemlji: da očitujemo istinsku prirodu našega duha, dotaknuta duhom
Božjim.
¨Malo pomalo Bog čovjeku oduzima ljepotu; malo pomalo i izdanak vene.
Pođi i kazuj na sva usta: " Komu god udijelismo duljinu dana, tomu
dodijelismo i njihov otklon. Tragaj za duhom; ne poklanjaj srce kostima.
¨Svijet je tamnica, a mi smo zatočenici: iskopaj rupu u tamničkom zidu i
iziđi u slobodu!
¨Govori duša svojim neplemenitim zemaljskim dijelovima: " Moj je izgon
bolniji od vašega. Ja sam nebeskoga roda i koljena." Tijelo žudi zelenu
travu i vodu tekućicu, jer od njih vuče podrijetlo. Duša žudi život i
životvorca, jer ona je potomak Beskrajne Duše. Žudnja duše je znanje i
mudrost, žudnja tijela su voćnjaci, livade i vinova loza. Žudnja duše je
uzlet i uzvišenost; žudnja je tijela dobit i ugađanje sebi.
¨Ne gradi dom svoj u zemlji drugih; svoj posao obavljaj, a ne posao
stranca. Tko je stranac? Tvoje zemno tijelo, izvor svih tvojih žalosti.
¨Bio ti na svijetu i najveći učenjak svojega vremena, promatraj kako
nestaje taj svijet i to vrijeme!
¨Izučio si zanat zbog svjetovne zarade, kako bi zaradom podmirivao
potrebe svojega tijela; usredotoči se sada na svladavanje svojega duhovnog
zanata, ne bi li se time pobrinuo za potrebe svoje duše. Na ovomu si se
svijetu obogatio, pa nosiš skupocjene haljine: kad ga budeš napuštao, hoćeš
li ih ponijeti sa sobom? Posveti se onomu duhovnom radu, čija je plaća
Božji oprost u svijetu onozemlja. To je grad prepun trgovine i pogodbe, ali
ne zamišljaj da će ti ovosvjetske zarade tamo dostajati. Bog kaže da su one
dječja igra u usporedbi s naplatama onoga svijeta. Isto je to kao kad se
djeca igraju dućana; njihova roba i novac vrijede samo u njihovoj igri – u
stvarnomu svijetu nemaju nikakvu vrijednost. Ovaj je svijet poput igrališta,
a smrt je noć, kad se vraćaš kući umoran i prazne novčarke. Zarada
bogoštovlja jest ljubav, duševni ushit i blizina Božja.
15
¨Glava može biti prepuna beznačajnih svjetovnih stvari, i čovjek može
poznavati sve znanosti ovoga svijeta, a da ipak ne zna vlastitu dušu.
Čovjek poznaje naročita svojstva svake tvari, ali je u pogledu poznavanja
vlastite suštine jednaka neznalica kao i magarac. On izjavljuje: "Ja znam
šta je dopušteno, a što nije." Ali on ne zna jesu li njegovi vlastiti postupci
dopušteni. On zna točnu vrijednost svake stvari koju kupuje i prodaje, ali u
svojoj ludosti nema pojma o vlastitoj vrijednosti. Naučio je razlikovati
pogodne zvijezde od nepogodnih, ali mu ne pada na um upoznati vlastitu
dušu, kako bi saznao u kakvu je duhovnom stanju – sretnomu ili jadnomu.
Poznavati sebe i živjeti svoj život predviđajući Sudnji dan, znači ovladati
najvišom znanošću.
¨Zbog čega te čudi nemoć ljudskoga duha, koji se ne može sjetiti mjesta
odakle je došao, i gdje je postao, gdje prije tjelesnoga rođenja obitavao? U
ovomu snovolikom svijetu naš duh je u koprene ovit, onako kako su
zvijezde zastrte oblacima, te tako on ne može vidjeti svoje prijašnje
duhovno stanište. Zadaća je ljudskoga duha na zemlji da pročisti srce, kako
bi ono uzmoglo prozrijeti koprenu i usredotočiti se na duhovni predio. Srce
mora prodrijeti u tajnu ovoga života, i nezamućenim okom ugledati
početak i kraj.
¨O Ti, koji si nam učinio lakim ovaj trud besplodni, a ničim na zemlji
nagrađen, oslobodi nas! Nama se on čini zamamnom mekom, ali doista je
samo kuka udice. Pokaži nam kakav uistinu jest.
¨Početak, koji je misao, svoj kraj nalazi u djelu. Plodovi su najprije u
mislima, ali se istinski vide tek na kraju. Kad obaviš posao i zasadiš stablo,
kad se pojavi plod, tad čitaj prve riječi.
¨Božji je naum za čovjeka da stekne oko koje vidi, i srce koje razumije.
¨Sve osim ljubavi najdivnijega Boga pa makar prijalo kao zalogaji
slastice, uistinu je umiranje duha. Što to znači, umiranje duha? To znači
koračati prema tjelesnoj smrti, i ne piti Vodu života.
¨Ne plači na mojemu grobu "o jao, tebe nema", jer za mene to je vrijeme
radosnoga susreta! Kad me budu spuštali u raku, ne reci mi zbogom, jer ja
odoh iza zastora u vječnu milost!
¨Svatko se toliko boji smrti, a istinski se Sufi tek smije; ništa ne može
nauditi njegovu srcu. Ono što udara po ljušturi školjke, ne dotiče biser.
16
¨Kad bi nam se pokazalo duhovno onostranstvo, i put u njega, niko ni časa
više ne bi ostao u ovostranstvu.
¨Kad ja umrem i ti mi u posjete dođeš, ne dolazi mi na grob bez bubnja.
Jer na Božjoj gozbi narikačama nema mjesta.
¨Ovaj je svijet poput sna, ali se tebi, spavaču, čini stvarnim, sve dok
iznenada ne osvane smrt, i ne oslobodi te noći razmišljanja i laži. Kad
ugledaš svoje stalno boravište, nasmijat ćeš se žalostima koje su opsjedale
tvoje zemaljstvo. Kad se probudiš, postat ćeš svjestan svega što si činio u
snu, u tomu postojanju svezanom za zemlju. Ne misli da će se tvojim
djelima suditi tek kao ružnim postupcima počinjenima u snu, a bez
posljedica po tebe. Ali u času buđenja, suze tvoje žalosti, i jauci tvojega
bola, okrenut će se u radost!
¨Duša je vjerna povjerenu joj dobru: što god u nju posiješ, to ćeš i
požnjeti. Ali dok proljeće ne donese znak od Boga, zemlja ne otkriva
svojih tajni.
¨Tijelo, poput majke, trudno je s djetetom-duhom; smrt su trudovi i grčevi
rođenja. Svi duhovi koji odoše u slijedeći život, tjeskobno čekaju porođaj
toga ponositoga duha.
¨Bog ti je dao život, i obdario te Svojim svojstvima; na kraju ćeš se k
Njemu vratiti.
¨Smrt je zapravo duhovno rođenje, puštanje duha iz tamnice ćutila u
slobodu Božju, baš kao što je tjelesno rođenje oslobođenje čeda iz zatvora
maternice u slobodu svijeta. Dok je porođaj bolan za majku, on djetetu
donosi odrješenje.
¨Oni, kojima se smrt čini slađom od šećera - zar se njihove oči mogu
zaslijepiti napastima zemaljskoga predjela? U smrti tijela oni ne vide gorak
kraj, već blagoslov izbavljenja iz tamničkih uza u prekrasan vrt. Smrt će ih
izbaviti muka ovoga svijeta: nitko ne plače zbog gubitka takve ništoće!
Ako udar zemljotresa poruši zidove tamnice, hoće li se zbog toga žalostiti
srce sužnjeva? Hoće li oni protužiti: "O jao, ovaj je mramor slomljen, a naš
duh i duša umakoše sužanjstvu. Divili smo se kakvoći i ljepoti
mramornoga kamena našega zatvora. Zašto ga je razorio potres omogućivši
nam bijeg?" Nijedan uznik neće govoriti takve besmislice, sve dok su mu
vješala posljednja stanica tamničkoga puta. Smrt ne može biti gorka
onomu, komu umjesto zmijskoga otrova dadoše šećer.
¨Duša, smrću oslobođena meteža i skučenosti tijela, uzlijeće na krilima
duha, poput zatočenika u uzi koji noću sanja o zanosnomu vrtu ruža, i koji
17
kaže Bogu: "O Bože ne daj mi da se vratim u tijelo, već mi dopusti da
poput princa lutam ovim vrtom." Bog mu odvraća: "Uslišat ću ti molitvu,
možeš ostati." Pomisli kako li uznosit mora biti takav san! Bez umiranja
sanjač nalazi sebe u raju. Žali li on imalo za svojim životom jave, ili za
tijelom koje je još uvijek okovano u zatvorskoj uzi? Ako si istinski vjernik,
onda ustani, uđi u borbene redove, jer za tebe se sprema gozba na
nebesima. Zatvori usta i ne daj im hrane i pića, požuri k nebeskomu
gozbenom stolu. Neka ti pogled stalno bude uprt u nebo, zadrhtan od tvoje
želje da nebo dosegneš.
¨Reče jednom neki čovjek: "Ovaj bi svijet bio divan, kad ne bi bilo
prijetnje smrti." Prijatelj mu odgovori: "Bez smrti, ovaj zbrkani svijet ne bi
valjao ni šupljega boba. Bio bi poput neobrana kukuruzna klipa u polju,
jalov i zanemaren, sa zrnima koja neće služiti za hranu. Ono što je zaista
smrt, ti si pomiješao sa životom, i svoje si sjeme posijao u neplodnu
zemlju."
¨O Bože, pokaži nam kako stvari zbilja stoje u ovoj kući opsjene. Nitko
od umrlih nije zbog smrti žalostan: već tuguje kad spozna da se nije
snabdjeo s dovoljnim zalihama za onostranski život. Inače, bio bi sretan,
jer je napustio zatvor i našao se na otvorenu polju, ispunjen radošću. Od
ovoga mjesta žaobe i iz ove duplje patnje prenijet je na široke poljane.
"Sjedalo istine" umjesto palače laži, poizbor vino umjesto sirutke. I Bog je
tamo kraj čovjeka, sad spašena od svijeta tvari i svih njegovih tegoba. Pa
ako se još nisi uputio duhovnom stazom, imaš još trenutak ili dva da umreš
svojim malim jastvom!
¨Umro sam za svijet kamenja, i postao sam biljka, umro sam za biljni
svijet, i uzdigao se do životinje, umro sam za životinje, i postao sam
čovjek, pa zašto bih se onda plašio smrti? Kada sam umiranjem postao
manji? Na slijedećoj razini umrijet ću samo zato da bih se preobrazio, i
među anđele visoko uzletio. Ali i od anđeoskoga stanja krenuti dalje, jer:
"sve je prolazno osim Boga". Pa ću žrtvovati svoje stanje anđela da bih
napokon postao ono što je svačijoj mašti nedohvatno: postat ću
nepostojanje! "Zaista vam kažem ,mi ćemo se k Njemu vratiti."
¨Kad bi netko kazao čedu u majčinoj utrobi: "Gle, tamo vani uređen je
svijet, zemlja je čarobna, širom raskriljena, bogata nebrojenim milinama, i
stvarima ukusnim za jelo; po njoj planine, mora, i livade, mirisni voćnjaci,
vrtovi, i plodne njive, a nad njom veličajna nebesa, suncem obasjana, zrake
mjesečeve, i svjetlo bezbrojnih zvijezda; čuda su njena i divote riječima na
18
nedohvatu, pa zašto onda ti, pijući krv, i dalje ostaješ u ovomu tijesnom
zatvoru nečistoće i bola?" A što može čedo nego da ti gluho uho okrene, u
posvemašnjemu nevjerju, jer slijepi nemaju mašte. Ono nikada nije
iskusilo ništa izvan maternice, i ne može zamisliti takav svijet. Pa stoga,
kad sveci u ovomu svijetu kazuju o svijetu onostranu bez mirisa i boje,
nitko ih ne sluša; privrženost tjelesnu svijetu golema je zapreka, baš kao i
čedu glad za krvlju, koja ga hrani u utrobi majke.
¨Od svakojakih vrsta znanja, za dan smrtni najbolja je priprema i putna
zaliha znanje o siromaštvu duha.
¨Čega si zbilja vlasnik, i što si u životu stekao? Koje si bisere izronio s
dna mora? Na smrtnoj će te postelji tvoja tjelesna ćutila napustiti. Ima li u
tebi duhovnoga svjetla da ti obasja srce? Kada ti grobni prah ispuni oči,
hoće li tvoj grob jasnim sjajem zasjati?
¨Neki je čovjek pošao kod zlatara. "Daj mi vagu," reče, "kako bih mogao
vagnuti svoje zlato." "Odlazi," reče zlatar. "U mene nema sita na prodaju."
"Daj mi vagu," ponovi čovjek, "i prestani se ovako neumjesno šaliti." "U
mojemu dućanu nema metle," odgovori zlatar. "Dosta, dosta!" povika
čovjek. "Ni riječi više od ovih šala! Daj mi vagu koju sam tražio. Ne pravi
se gluhim, i prestani govoriti u zagonetkama." "Čuo sam što si rekao,"
odvrati mu zlatar, "niti sam gluh, niti djetinjarim. Znam ja što si tražio, ali
gle, ti si drhturavi starčić. Ruke ti se tresu, a ono se tvoje zlato sastoji od
najsitnijega trunja, pa će ti se rasuti. Onda ćeš ti reći: "Donesite mi metlu,
da izmetem svoje zlato iz prašine." Pa kad pometeš zlato na hrpicu, vidjet
ćeš da se ono pomiješalo sa prašinom; pa ćeš zaiskati sito. Ja sam tvoj kraj
posve sagledao već na početku. Idi sada, i neka ti je dobar dan!" Na
početku pothvata razaberi mu kraj, da se ne bi kajao u Sudnji dan!
PUT SUFIJA
Sufijska knjiga nije od tinte i slova, ništa drugo nije, već srce bijelo kao
snijeg.
NADILAZEĆI SEBE
¨Jednoga jutra, neka žena upita svojega ljubavnika da bi ga kušala: "Voliš
li me više, no što voliš sebe?" On joj odgovori: "Toliko te volim da sam
19
pun tebe od glave do pete. Od vlastitoga postojanja ne ostade mi ništa osim
imena." Ljubiš li Boga, onda ćeš za Nj osjetiti isto što i ljubavnik za svoju
dragu.
¨Ova naša mala sobost dio je pakla. Samo se s pomoću Božjom ona može
svladati.
¨Vitez bojovnik koji prodire u redove protivnika malen je u usporedbi s
istinskim pobjednikom, koji pobjeđuje svoju malu sobost.
¨Pametni žele nadzor nad sobom; djeca žele slatkiše.
¨Postani, koliko možeš, rob, a ne vladar. Izdrži udarce: ne budi palica,
budi lopta.
¨Svatko je dijete, izim čovjeka, Bogom opijena. Nitko nije odrastao, izim
čovjeka, od želje slobodna.
¨Što je zrcalo Bitka? Nebitak. Prinesi na dar nebitak, ako nisi ne pisi svasta-CENZU.
¨Ti si sjena: zrakama se Sunca poništi! Dokle ćeš sjenu svoju gledati?
Gledaj i u Njegovo svjetlo!
¨Moja je mala sobost preminula za ljubav Božje Sobosti, a Bog je ostao
sam; pred stopalima se Njegovim vijem poput prašine. Osobna sobost
može postati prahom, koji čuva samo Njegove stope. Budi prah Njegovim
stopalima, a zaradi otiska Njegovih stopa, pa ćeš jednoga dana postati
kruna Njegova.
¨Pristaje čovjeku darežljivu poklanjati novac, dok veledušje zaljubljenog
leži u predavanju duše. Ako u Božje ime udijeliš kruh, tebi će se kruhom
vratiti. Ako život daješ za Boga, tebi će se životom uzvratiti.
¨Ti si zaljubljenik u Boga, i Bog kad tebi dođe, ni jedna ti vlas neće na
glavi ostati. Tek jedan Njegov pogled, stotine nalik na tebe u ništa će se
pretvoriti, vaše sitne sobosti ljubavlju će se Božjom sažgati. Ti si kao
sjena, a u ljubavi sa suncem. U prisutnosti sunca, sjena časom nestaje.
¨Kad svijeća gori pri punom sjaju sunca, njezin je plamen tako prestrt
sunčanim sjajem da se oku jedva kaže. Ne prestaje plamen plamtjeti, ali
mu je svjetlo sunčanim sjajem nadliveno. Jednako tako, kad se duh čovjeka
približi Bogu, biva prevladan duhom Božjim. Osobni duh i dalje živi, ali
mu se svojstva potpuno stapaju sa svojstvima Boga.
¨Muku mučiš i bol boluješ, ali si od Boga još uvijek daleko. Jer se nisi
dovinuo cilja: da umreš u sitnosti svoje sobosti. I dok ne umreš, tvoj bol
neće uminuti.
Ne možeš se penjati na krov bez ljestava. Manjkaju li dvije prečke, nećeš
se moći popeti. Ako je uže prekratko, vjedro ne doseže vodu studenca.
20
¨Pridružiš li se onim, koji se uzdižu s razine ljudskoga duha, ždrijebac
nebitka, ždrijebac samoponištenja ponijet će te u visine poput Buraka.
Neće to biti uzlet smrtnika na mjesec, već će to biti uzlet šećerne trske u
šećer. Neće to biti uzlet pare u nebesa, to će biti uzlet zametka u svijest.
Ako si zbilja nepostojeći, onda će te ždrijebac neosobnosti donijeti u
istinsko postojanje.
¨Ubij kravu svoje sitne sobosti što brže možeš, kako bi duh tvoje nutrine
mogao oživjeti i pravu svjesnost ostvariti.
¨Da bi se duhom ostvario, moraš sitnom svojom sobošću umrijeti, i u
Gospodu oživjeti. Tek će tada tajanstva Gospodnja padati s tvojih usana.
Kad samonadzor i stega uništi tvoje sitnodušje, ta će smrt pričiniti bol, ali
će donijeti vječni život.
¨Ništa te ne može voditi osim sile, koja čuva duh poklonika od stražara
strelometnih zvijezda. Nitko ne može ući u odaju od primanja
Bogoveličanstva, ako se nije riješio sitne sobosti. Kako li ćemo uzaći na
nebesa? Neosobnošću, vjerom, i bogoslovljem zaljubljenih u Gospoda.
¨Očisti sebe od svojstava sobosti, kako bi uzmogao vidjeti svoju čistu,
nepotamnjelu suštinu.
¨Tvoja je sitna sobost mati svih idola: tvarni je idol puka zmija, ali
duhovni idol sobosti pravi je zmaj. Lako je razbiti tvarni idol, vrlo lako; a
ludost je misliti da je jednako lako upokoriti sobost. Oh sine, želiš li znati
kako sobost izgleda, čitaj opis pakla s njegovih sedam dveri. Svakoga
trenutka sobost obavlja čin prijevarni; a u svakoj od prijevara utapa se na
stotine faraona i njihovih vojski.
¨O paune, ne trgaj svoja pera, već se srcem odaleči od gordosti zbog njih:
jer protivnik je prijeko potreban da bi se poveo sveti rat. Ako nema
neprijatelja ne možeš voditi svoju duhovnu bitku: da te nije presvojila
pohota, ti ne bi imao prigodu poslušati Božju zapovijed. Bez želje nema
samoobuzdavanja: bez protivnika, kakva je potreba za hrabrošću? Poslušaj,
ne obrezuj sebe, ne idi u pustinjake; krepost je ovisna o putenoj želji. Ako
ne trpiš bol samosvladavanja, nikakva te nagrada neće snaći. Kakvoga je
samo udivljenja vrijedna ta uzajamna ovisnost, i kako li je uznosita
nagrada, koja srce opčinja i jača život duha!
¨Kakvim me god oruđem Bog učini, takvim postajem. Ako me učini
čašom, ja postajem čaša. Ako me učini bodežom, ja postajem bodež. Ako
me učini česmom, ja ću točiti vodu; ako me učini vatrom, ja ću pružati
toplinu. Ako me učini kišom, ja ću donijeti žetvu; ako me učini strijelom,
21
ja ću probosti tijelo. Ako me učini zmijom, ja ću stvarati otrov; ako me
učini svojim prijateljem, ja ću ga valjano služit. Ja sam poput pera u
Njegovoj ruci, kojim on rukuje kako Mu drago.
PROČIŠĆUJUĆI SRCE
¨Čisto srce zrcalo je bez mrlja, koje odražava slike beskrajne ljepote.
Mojsije, taj savršeni svetac, odražavao je zrcalom svojega srca bezmjerni
oblik Onoga, tko je bezoblik, sliku Onoga, tko je okom neugledan. Taj
oblik, ta slika, ne sadrži se u nebesima, ne sadrži se u oceanu, niti u
svemiru. Jer sve to ima međe i granice, a zrcalo srca je bezgranično.
¨Rekoše Kinezi sultanu: "Od nas nema boljih umjetnika." Grci nato
priklopiše: "Veća je naša vještina i osjećaj za ljepotu." Da bi se ovo pitanje
riješilo, sultan odluči prirediti i jednima i drugima takmičenje, pa ih
povede u odaju, zastorom na dva dijela razdijeljenu. Kinezi zaiskaše u
sultana stotinjak različitih boja, zaiskaše i zlato, srebro, i drago kamenje.
Grci zatražiše samo laštilo i tkanine za glačanje, pa se iza zastora dadoše
marno na posao. Kad Kinezi završiše s radom, dođe sultan i stade
razgledati njihove zidne slikarije. Osta preneražen, pun strahopoštovanja.
Tada Grci podigoše zastor, koji je dijelio odaju na dva dijela. Odraz
kineskih slikarija pade na uglačani zid, i sve čemu se sultan čas prije divio,
pokaza se na sjajnoj podlozi još ljepšim. Grci su sufiji, koji su, i bez
knjiškoga znanja, pročistili svoje srce od pohlepe, požude, zavisti, i
mržnje.
¨Kad se izbistri i čistim postane zrcalo tvojega srca, ugledat ćeš u njemu
prizore s onu stranu zemlje i vode. Vidjet ćeš ne samo slike, već i Njihova
slikara – kako sag duhovnoga postojanja, tako i njegova Tkalca.
¨Sufiji su dušino zrcalo – bolje od svakoga drugog zrcala, jer uglačaše
svoja srca mišlju na Boga i tihovanjem u Njemu, sve dok im zrcalo srca ne
uzvrati istinskom slikom Izvornika.
¨U bezgraničju čistoga srca razumijevanje vodi u tišinu, jet takvo je srce s
Bogom, ili zbilja, ono je On. Oni, u kojih je takvo zrcalno srce, za sobom
ostaviše tek miris i boju; svakoga trenutka oni nesmetano posmatraju
ljepotu. Odbacili su vanjski oblik i razvili zastavu izravnoga vida. Misao
im ode, sve je svjetlost. Dosegnuli su bit i vrhovni Izvor znanja.
22
¨Ako je srce ozdravilo i od čulnosti se pročistilo, tada "milosrdni Gospod
zasjeda na Svoje prijestolje". Poslije toga, On sam vodi srce izravno, jer
srce je s Njim.
¨Ne maži tijelo travom miomirisnom, utrljaj je u svoje srce. Što je trava
miomirisna? Sveto ime slavnoga Gospoda. Licemjer stavlja miomiris na
tijelo, dok mu je duh u pepelištu.
¨Svatko prema svojemu uvidu i duhovnomu prozrenju vidi nutarnju zbilju
stvari, pa čak i budućnost. Što je srce čistije, to duhozrenje biva jače. Što
više čistiš zrcalo srca, to više će se stvari u njemu zrcaliti, to više se
zastrtih tajni otkriti. Takva nam je duhovna čistota dana po milosti Božjoj,
i naš uspjeh u pročišćenju srca također je božanski dar.
¨Kad voda navre u čamac, to je propast čamca, ali je voda ispod čamca
njegova potpora. Otkad je Salamun iz srca izagnao želju za bogatstvom i
posjedima, nije sebe nazivao nijednim drugim imenom, osim imenom
"praznoruki". Začepljen vrč, mada na vodama uzburkanim, pluta po njima
zbog svojega praznog srca. Komu je u jedrima vjetar takvoga neimanja, taj
spokojno plovi vodama ovoga svijeta.
¨O Bože, smekšaj nam kamena srca da budu kao vosak; naš plač učini
Svojemu uhu milozvučnim, i milosti Svojoj ciljem.
¨Zrcalo srca mora biti bistro, da bismo razlučili rugobu od ljepote.
¨Ako te svaki udarac bude razgnjevio, kako li ćeš onda uglačati svoje
zrcalo? Kako ćeš svoje srce očistiti?
¨Ako je tvoja misao ruža, ti si ružičnjak; ako li je trn, ti si triješće za
potpalu.
¨Ljepota srca trajna je ljepota: s njezinih usana pije se voda života.
Uistinu, i voda, i onaj tko vodu toči, i onaj tko vodu pije – sve troje biva
jedno kad ti razbiješ svoj talisman. Takva se jednost ne može dokučiti
umovanjem.
¨Srce se čisti pobožnošću. Ako je zrcalo srca pod pokrovom od stvrdnute
nečisti, velik se posao čišćenja traži do punoga sjaja. Ako je zrcalo pod
tananim slojem, na plodnu brazdu nalik, samo je malo čišćenja potrebno.
SLOBODNA VOLJA
¨Božja je slobodna volja poticaj našoj slobodnoj volji. Njegova je
slobodna volja nevidljiva ispod prašine; ona tvori našu slobodnu volju.
23
Njegove zapovijedi nama priznaju našu slobodnu volju. On nas ne
prisiljava na posluh, On nas na posluh poziva.
¨Nema sumnje da ljudska bića imaju slobodnu volju: pogledajmo sav taj
očigled dokaza oko sebe. Nitko ne izdaje zapovijed kamenu: "Dođi!" Niti
itko od nežive stvari očekuje odgovor. Slično tomu, nitko nikomu ne kaže
da poleti, niti slijepcu kaže da gleda. Nitko ne veli kamenu: "Zakasnio si",
niti pita palicu: "Zašto si zadala onaj udarac?" Niti bi itko govorio te stvari
ikomu u koga nema slobodne volje, i tko sve što čini, mora činiti. Obveze i
zabrane, čast i prijekor tiču se samo onih, u kojih je slobodna volja.
¨Ljudska bića imaju slobodnu volju u stvarima nepravde i zlodjelništva.
Ta je slobodna volja svojim korijenom u našemu duhu i srcu.
¨Evo prispodobe da rasvijetli razliku između prisile i slobodne volje: kad
te obuzme strah, ruke ti zadrhte, i to je nehotni tjelesni čin. Prestrašeni će
možda i nasrnuti na bližnjega. Bog je omogućio obje te kretnje, ali njih se
ne može jednačiti. Možda ćeš požaliti zbog udarca kojega si nekomu
zadao, ali nitko se neće kajati zbog nehotičnoga drhata.
¨Slobodna je volja sol naše odanosti Bogu, inače u njoj ne bi bilo zasluge.
Zemlja se okreće oko svoje osi bez vlastita htijenja, i njezino kretanje ne
podliježe ni nagradi ni kazni. Samo one stvari koje poduzimamo od
slobodne volje, naći će se na vagi Sudnjega dana.
¨Tvoja slobodna volja, tvoja moć da izabereš dobro ili zlo, pojačava se
nadahnućima anđela i zavođenjem đavola. Anđeo i đavao, nudeći nam
izbor opreka, tjeraju nas da se služimo slobodnom voljom, tom
sposobnošću u nama samima.
¨Slobodna je volja nastojanje da zahvalimo Bogu za Njegovo
dobročinstvo; već zakucan usud, nijekanje je toga dobročinstva.
¨Duhovno prosvijetljeni slobodni su u izboru svojega posvećenja svijetu
koji dolazi; ne pisi svasta-CENZUsti slobodno biraju da rade za ovaj svijet.
¨"Zbog mojega prekrasnoga perja trpim na stotine nevolja", žalio se paun.
"Ptičari mi postavljaju prugla, lovci me gađaju, a sve zbog perja. Budući da
u mene nema ni snage ni samonadzora da bih sebe zaštitio, bilo bi mi bolje
počupati perje. Ono stalno napastuje moju gordost." Ljudska darovitost i
postignuća vode u pad duhovno slabe. Slobodna volja vodi k dobru samo
kad se njom služi netko, u koga ima samonadzora, i tko je bogobojazan.
Samonadzorom i ćudorednom zaštitom, duhovna se snaga takve osobe
pojačava kad se ova služi slobodnom voljom. Ako nema ni samonadzora ni
24
ćudoređa, onda bi se valjalo kloniti slobodne volje, prije no što se s njom
ne zastrani u grijeh.
25
OKO KOJE VIDI
¨Sloboda od predrasuda daje očima svjetlost i moć razbira, dok te
sebeljubivi poriv oslijepljuje, i predrasuda pokapa tvoje neznanje u grob.
Bez predrasuda, neznanje postaje mudro; s predrasudom, znanje biva
izopačeno. Odupri se napasti, i tvoj će se vid izbistriti; postupaj samoživo,
pa ćeš oslijepiti, i robom ćeš postati.
¨Premda sve ove tjelesne ljušture diljem svijeta žive po milosti Mora duše
– nema bisera baš u svakoj školjci. Otvori oči i pogledaj u svačije srce,
otkrij što ima unutar svakoga, jer taj se skupocjeni biser rijetko nalazi.
¨Kad je uho osjetljiva sluha, ono postaje okom. Inače bi se riječ
Gospodnja u uhu uzamčila, i ne bi stigla u srce.
¨Oko koje vidi bolje je od tri stotine sljepačkih štapova: jer oko umije
razabrati biser od pijeska.
¨Svjetiljke su različne, ali je svjetlost ista: onostranska. Gledaš li
svjetiljku, sebe ćeš izgubiti: jer odatle se javlja privid broja i mnogosti.
Usredotoči se na svjetlost, i vidjet ćeš svijet dvojstvu na nedohvatu,
dvojstvu, koje nam je s netrajnim tijelom dano. O ti, koji si jezgra
postojanja, znaj da nesloga između muslimana, zoroastrijanaca, i židova
ovisi o razlici njihovih gledišta, kakva se navodi u ovoj priči:
Neki Indijci dovedoše slona, pa ga zatvoriše u tamnu sobu. Gomile su
ljudi ulazile u tamnu sobu da bi gledale slona. Budući da pogledom nisu
mogli prodrijeti kroz mrak, svako htjede rukom opipati slona. Ruka
jednoga čovjeka taknula je slonovu surlu. "Taj je stvor nalik na morsku
pijavicu", reče taj čovjek. Ruka drugoga čovjeka napipa slonovo uho.
Njemu se slon bez ikakve sumnje učini lepezom. Ruka trećega kliznu niz
slonovu nogu. "Po meni, slon ima oblik stupa", izjavi on. Četvrti, opet,
dotaknu slonova leđa. "Nedvojbeno, slon je poput carskoga prijestolja",
ustvrdi. Opisi su im bili različni, jer su ovisili o njihovim različnim i
djelomičnim prilazima. Da je svatko od njih ponio svijeću, razlika ne bi
bilo. Čulno je oko baš poput dlana ruke: dlanom ne možeš prekriti cijeloga
slona.
Oko Mora jedna je stvar, a pjena posve druga. Pusti pjenu neka se
rastoči, ona je sama po sebi predmet gledanja; i zagledaj se u More, u oko
Stvarnosti. More se danonoćno razbacuje pregrštima pjene. A ti – o
začudne li stvari! – sav si obuzet pjenom, a ne morem.
26
¨Ako svetac nosi veo ludila, hoće li ga slijepac prepoznati? No ako je
nutarnje oko otvoreno, vidjet će duhovnoga diva ispod svakoga kamena.
Oku koje je otvoreno, plašt svakoga derviša krije Mojsija u svojim
naborima.
¨Jer je tvoj pogled tako skučen, zatvori oči i gledaj očima Boga. Njegov
vid u zamjenu za naš – kakva dobit! Njegovim božanskim viđenjem naći
ćeš sve što želiš.
¨Blizina Bogu daje vid oku.
¨Koliko je tko duhovno prosvijetljen, i koliko je osvjetlao zrcalo srca,
toliko će vidjeti skrovito značenje stvari. Što ti je srce čistije, to nutarnjim
okom više vidiš.
¨Vanjsko svjetlo dolazi od sunca, dok je nutarnje svjetlo sjajni odraz
božanske krasote. Svjetlo kojim oko svjetli, zapravo je svjetlo srca, dok je
svjetlo koje puni srce, svjetlo Božje, i ono je čisto i nevezano za svjetlo
uma i ćutila.
¨Svatko je svjestan Božje milosti, i svatko je svjestan Njegove veličine.
Svatko uzmiče pred Njegovim gnjevom, a prianja uz Njegovu milost. Ali
Bog je sakrio Svoj gnjev u Svoju milost. To je Božja tajna i mudrost. Ljudi
od dobroga razbira koji svjetlom Božjim gledaju, time se razlikuju od onih,
koji vide samo najbliže, vanjsko obličje stvari.
¨Premda gospodar bijaše vrlo darežljiv, ipak se ne može mjeriti s Tvojim,
Gospode, darom. Gospodar mi pokloni šešir, a Ti glavu i razum, on mi
darova kaput, a ti visok stas. Zlatnicima me obdari, a ti rukom koja ih broji,
pokloni mi mazgu, a ti znanje jahanja. Gospodar mi dade svijeću, a Ti
očinji vid. On mi isplati nadnice, a ti život i postojanje, on mi obeća
bogatstvo, a ti čistoću duha.
¨Sposobnost razbira napušta onoga, tko je opijen u praznim željama. Onaj
tko odlaže tu čašu, on pali svoje nutarnje oko, i što je skriveno biva otkrito.
¨Većina ljudi ne umije prozreti suštinu svojstava božanskoga savršenstva.
Na svijetu nema ničega tajnovitijeg od suštine i svijesti Božje. Njegova su
svojstva tajne; suštine tih svojstava tajne su nad tajnama. Oni koji se
dovinu savršenstva, sposobni su prodrijeti u te tajne, i tako razumjeti
suštinu samoga Boga. Oni su Njegovi istinski ljubitelji, i od Njih ništa nije
skriveno.
¨Kad si počinio bezakonje, a da za to nisi platio? Kad si nešto dobro
učinio, a da te nisu zasuli blagoslovi? Ako se uhvatiš užeta spasonosne
rasudbe, i pogledaš po svijetu očima vidovitim, neće ti trebati Sudnji dan
27
da bi vidio posljedke svojih djela. Želiš li čisto srce, posmatraj pomno, i
gledaj gdje svakomu činu prilježe njegov učin.
ŽIVOT U DUHU
Druženje s Bogom tvoje će trnje pretvoriti u ruže.
ŽIVOT VJERE
¨Nagrade za život vjere i odanosti Gospodu jesu ljubav i unutarnji zanos, i
sposobnost da se primi svjetlost Božja.
¨Kad teret utovariš u lađu, činiš to u dobroj vjeri da ti lađa neće potonuti,
da će sretno stići na drugu obalu – a ne znaš hoće li. Kažeš li: "Neću se
ukrcati dok zasigurno ne saznam što mi slijedi", tada nećeš obaviti nikakav
posao: jer tajna te dvije sudbine nikada se ne otkriva. Trgovac malodušni
niti gubi, niti dobiva; ne, on gubi, jer ostaje bez svojega bogatstva. Samo
oni gorljivi u svojoj potrazi, oni koji vjerno traže plamen, naći će svjetlost.
Budući da svaki pothvat polazi od nade, vjera je zacijelo najvrijedniji
doseg nade, jer vjerom se osvaja spasenje.
¨Napjevi Davidovi mile se vjerniku, dok nevjerniku nisu bolji od škripe
piljenja drva.
¨Osvježi svoju vjeru, ali ne govorenjem. Tajno si osvježio svoje želje. Sve
dok su ti želje svježe, vjera nije, jer želja je ona, koja zaključava vrata.
¨Odani se vjernik klanja voljko, nastojeći Bogu ugoditi, i posvećujući
tomu svoj život. Nevjernik se klanja Bogu nevoljko, posvećujući sebe
ispunjenju svoje želje. Istina, on vodi računa o Božjoj tvrđavi, ali tvrdi da
njom zapovijeda. Vjerni poklonik brine se o toj tvrđavi zbog Kralja, a ne
zbog moći ili položaja.
¨Svjetlo vjere gasi vatru čulne pomame. U Sudnji će dan vjera stati
nasuprot čulnosti, budući da je vjera pobuđena Božjom milošću, a čulnost
Njegovim gnjevom. Želiš li svladati zlo vatreno, utišaj mu plamen vodom
božanske milosti. Odani vjernik vodoskok je te vode milosti: čisti duh
dobrotvoritelja jest Voda Života.
¨Sva se tjeskoba pretvorila u vjernost, sav mutež u čistoću! Svojstva
ljudske naravi poništena su, Božja su svojstva nastupila!
28
MOLITVA I MISAO NA BOGA
¨Da je isteklo vrijeme za molitvu, ovaj bi svijet postao za tebe mračno
mjesto, a suze razočaranja i bola tekle bi ti iz očiju poplavno; jer svatko
uživa u nekomu činu poklonstva, i preteška bi mu bila takva uskrata, makar
i na kratak čas. To razočaranje i bol vrijedni su stotinu molitava: ta što je
obredna molitva u usporedbi sa žarom ponizne čežnje?
¨Jedan je čovjek noću dozivao Boga sve dok mu usne ne postadoše slatke
od Božjega imena. "A što sada, ti kukalo i jaukalo," javi se Vrag, "gdje je
odgovor 'tu sam' na sve tvoje povike 'Bože, bože?' Ni glasak da siđe s
prijestolja – pa dokle ćeš ga utaman dozivati?" Slomljena srca čovjek liježe
da spava. U snu je čuo božanski glas: "Tvoj zov 'O Bože!' Moj je odziv
'ovdje sam'. Tvoja žarka molba Moja je poruka, i cijela tvoja stremnja da
Me dostigneš nije ništa drugo nego Moje ruke pred tvojim stopalima, što ti
skidaju okove i privlače te k Meni. Tvoja ljubav i strah omča je za Moju
milost! A na svaki tvoj krik 'O, Bože moj!' Ja odgovaram po stotinu puta
'ovdje sam'."
¨Toliko sam se molio da sam se pretvorio u živu molitvu – svatko tko me
susretne moli me za molitvu.
¨Pij Riječ Mudrosti, jer ona je blistava svjetlost, koju je Bog zbog tebe
velom prekrio, kao da oblakom zastire sunce – o ti, čije bi oči proplakale
kad bi gledale u srce sunca.
Pij ovu svjetlost, dušo, da bi uskoro mogla ugledati onu čistu Svjetlost,
jarku, nezastrtu, koja ti je sada skrivena.
I uzleti visinama kao sjajna zvijezda – da, pod svodovlje nebesko, pod
nebosklone uzleti, ničim uvjetovana, nebosmjerna, izvan teža zemaljskih,
put prejasnoga sunca.
¨Nikad ne ostani bez misli na Boga, jer misao na Nj daje snagu, perje,
krila ptici duha.
¨Molitvu ne čini samo propisan način. Propisana molitva ima svoj početak
i kraj, poput svih oblika i tijela, i svega što se služi govorom i zvukom, ali
duša nije ničim uvjetovana, i beskrajna je: ni svršetka joj, ni početka
nema... Molitva je utonuće i nesvjesnost duše, što sve druge načine ostavlja
izvan sebe. U tomu času ni Gabrijelu nema u njoj mjesta, ni njemu, duhu
čistomu. Tko ovako moli izuzet je od svih vjerskih obaveza, jer je lišen
razuma. Sjedinjenje sobosti s božanskom jednotom duša je molitve.
29
¨Svrha obredne molitve nije u tomu da se po cio dan klanjaš i ničice
liježeš. Svrha joj je da razviješ molitven stav, kojim ćeš duhovno stanje,
molitvom zadobijeno, održavati u svako vrijeme. Bio ti u snu, ili budan, u
poslu, ili na odmoru, vazda bi morao na Boga pomišljati: da bi bio jedan od
onih koji su "stalno u molitvama."
¨Ova moja kazivanja uistinu su molitva Gospodu, riječi koje mame dah te
Jedne slatkoće. Tražiš li odgovor od Boga, kako možeš propustiti molitvu?
I kako možeš šutjeti, znajući da On uvijek odvraća na tvoje "o Bože, gdje
si?" Svojim "tu sam!" Tih je Njegov odgovor, ali ga možeš oćutjeti od
glave do pete.
¨Tebi su dani hvalospjev i molitva, ali ti molitva učini srce gordim. Sebe
vidiš kao prisnoga prijatelja s Bogom, no mnogi se tako od Boga udaljiše.
¨Kad bi ljubav bila samo duhovna, ne bi bilo trapljenja postom i
molitvom. Darovi kojima ljubavnici jedno drugom daruju, nisu ništa drugo
nego vanjski oblik, koji svjedoči nevidljivu ljubav, baš kao što dobro djelo
otkriva srce puno ljubavi.
¨Dok je koračao putem, Mojsije začu pastira koji se Bogu moljaše, nudeći
Mu da Ga služi, da mu sobu sprema, kosu da Mu češlja, pere Mu rublje i
noge, donosi Mu hranu, i ruku Mu ljubi. Ukori Mojsije pastira zbog
svetogrđa: "Bog ne treba takvih usluga od tebe." Pastir, zdvojan, razdra
svoju odjeću i ode u pustinju. Te se noći Bog ukaza u snu Mojsiju, i
opomenu ga ovako: "Ti si mojega slugu odalečio od Mene. Nisam ustoličio
bogopoklonstvo zbog Svojega dobra, već zbog dobra Svojih slugu. Njihovi
Me slavopjevi ne uzvisuju, već njima udjeljuju čistoću i sjaj. Ne gledam na
njihove riječi, već na njihov duh i čuvstvo. Gledam u njihova srca da vidim
jesu li lijepa, zato jer je srce suština. Ja želim žar i plamen, žar i plamen!
Rasvijetli svoju dušu vatrom ljubavi, i spali do pepela sve misli i riječi!"
¨Odvojenost od Boga je kao pad u zdenac; pomisao na Njega je konopac.
¨Utihni, i u tihosti kreni u nepostojanje, i kad ga ostvariš, sav ćeš se u
hvalu pretvoriti!
¨Hrani svoje srce ljubavlju Božjom, da bi postao besmrtan, a lice da ti
obasja božanska svjetlost.
¨Tvoje tijelo od vode i gline, taknuto dahom Isusovim, širi krila, pticom
postaje, i odlijeće. Tvoja hvala Gospodu dah je tvojega tijela od vode i
gline. Ono postaje rajskom pticom, kroz dah isrenosti tvojega srca.
OSVAJANJE VRLINA
¨Bog je stvorio tvarni svemir da bi sebe očitovao, i da bi se otkrilo blago
Njegove mudrosti. Rekao je: "Bio sam blago neotkrito." Poslušaj! Jednako
tako ne smiješ dopustiti da tvoja duhovna stvarnost potone, umjesto toga
moraš djelom očitovati svoj duh.
¨Druženje sa svetima od tebe čini sveca. Bio ti kamen, bio ti mramor,
postat ćeš dragulj, ako druguješ s čovjekom srca.
¨Bože sačuvaj, ne tražim ja ništa od bogostvorenih bića: unutar mojega
srca ima cio svijet zadovoljstva.
¨Ljubaznost, srcem i dušom neiskrena, nalik je bilju na tlu pepelnomu, o
prijatelji. Pogledajte ga izdaleka i prođite: jer ne prija ni jeziku kao hrana,
ni nosu kao miris.
¨Obećanja i sporazumi prekršeni, posljedica su gluposti; vjernost vlastitoj
riječi pristaje onomu, tko se Boga boji.
¨Nikada na ovomu svijetu kušnje ne vidjeh ništa skupocjenije od valjana
karaktera. U koga je god dobra ćud i karakter, taj će biti spašen na Sudnji
dan, dok propast čeka srcem nečiste, vrlinom oskudne.
¨Nijedno se zrcalo ne vraća u gvožđe; nijedan se kruh ne vraća u pšenicu;
nema grožđa zrela da opet bude kiselo. Sazrij, i ne daj se promjeni na loše.
Postani Svjetlost.
¨Bog je kao slikar, koji radi na slikama Svojega stvorenog svijeta.
Svakoga trenutka On upisuje što Mu se mili na stranici njihove misli, a
potom upisano briše. Uklanja gnjev i na njegovo mjesto stavlja
zadovoljstvo. Briše sitnodušje, i upisuje veledušje. Taj posao teče i jutrom i
večerom. Njegova te ruka i puni i prazni.
¨Što je pravda? Staviti nešto na mjesto gdje ono spada. Što je nepravda?
Staviti nešto na krivo mjesto.
¨Vrline i miline znaci su sljedbenika Božjega, one su stope čovjeka, koji
Mu je odan.
¨Tvoja niža, paklenska priroda napastuje te i zavodi, ali ti se hrabo boriš, i
cijela ti je duša sada čista. Bogu za ljubav utulio si vatru pohote, i ona se
pretvorila u svjetlost koja vodi. Vatra gnjeva postade izdržljivost, tama
neznanja preobrazi se u znanje, plamen pohlepe u nesebičnost, a trnje
zavisti u ruže ljubavi. Ugasio si te vatre Bogu za ljubav, i svoju si plamenu
narav preobrazio u zelen voćnjak. Slavuji spomena na Boga i Njegovu
31
slavu, slatko pjevaju u vrtu tvojega srca. Odazivajući se pozivu Božjem,
donio si vodu duha u ognjeviti pakao svoje duše.
IZBJEGAVANJE ZAMKE
¨Znaj da je svaka rđava navada trnov grm. Uostalom, mnogi je put to trnje
probolo tvoje tabane.
¨Pođe lav sa zecom na zdenac, i zagleda se u nj. Ugleda vlastiti lik, i kraj
njega tustoga zeca. Netom je spazio svojega "protivnika", pusti on zeca, a
sam skoči u zdenac. Pade u jamu koju je sam sebi iskopao: njegovo je
zlosilje po njemu uzvratno udarilo.
O čitatelju, mnoge pogreške koje u drugima vidiš, zapravo su tvoje
vlastite, u bližnjima odražene! U drugima vidiš sve što si sam – vidiš svoje
licemjerje, zlobu, i drskost. Te mane nad kojima se zgražaš, zbiljski su
tvoje vlastite, ali ih u sebi ne vidiš tako jasno, inače bi sebe svom dušom
zamrzio. Poput lava koji napada svoj odraz u vodi, ti samo sebi štetiš, o
ne pisi svasta-CENZUsti čovječe. Kad padneš na dno bunara svoje vlastite prirode, tada
ćeš znati da je greška u tebi.
Kao što prorok reče: "Vjerni su zrcalo jedni drugima."
¨Čuvaj se, i ne dopusti sebi učiniti ono, što se kosi s tvojim poimanjem
dobra, a oslanjajući se na misao da ćeš se kasnije pokajati i zaiskati Božji
oprost. Pravo kajanje munjevno sijeva grizodušjem i pljušti suzama –
trebaju mu munje i oblaci, baš kao što su toplina i kiša potrebni zrijenju
voća. Bez munje srca i kišnih oblaka očiju, kako stišati vatru božanskoga
gnjeva? Bez munja i oblaka, kako će šiknuti trava i bistri vodoskoci?
¨Duž duhovnoga puta nema užega klanca od ovoga: sretan je onaj, tko ne
prti zavist kao suputnika. Postani prah pod nogama bogolikih, i pospi
prahom glavu zavisti.
¨Zbog srdžbe i putenosti čovjeku se oči ukriže, zamagli mu se duh, te
zastrani od istine. Kad se javi samoživost, vrlina se sakrije: i stotinu se
velova podigne između srca i oka.
¨Svatko ko primjećuje vlastite pogreške više no pogreške drugih, zacijelo
će povesti računa da sebe popravi. Svjetovnjaci ne gledaju sebe, i zbog
toga jedni druge optužuju.
¨Kad samo kušaš, pa se nenavist i prijevarnost jave, i rodi se neznanje i
lakoumlje, znaj, kušao si od bezakonja.
32
¨Suzdrži svoj bijes: ne dopusti mu da ti se kroz grlo popne kao hrana koju
povraćaš. Za nagradu ćeš slatke riječi primiti.
¨Znaj da riječ naglo s jezika odapeta nalikuje strijelici, otposlanoj s luka.
Sine, ta se strijela neće s puta vratiti; ti moraš sagraditi branu bujici već na
izvoru. O jeziku, ti si neprolazno blago. O jeziku, također si i neprolazna
bolest.
¨Tko god ne uzlijeće put Gospodara Slave, bez sumje misli da je savršen.
O gordi čovječe, nema strašnije bolesti duše, nego što je umišljaj o
savršenstvu. Srce i oči morat će silno krvariti prije no što te napusti
samodopadnost.
¨Tvoja riječ i postupak ne smiju se jedno drugomu suprotiti, da bi tvoj
život bio prihvatljiv Bogu.
¨O brate, mudrost u tebe uvire iz presvijetloga sveca Božjega, ali to je
samo pusta posudba. Iako je kuća tvojega srca iznutra osvijetljena, izvor
svjetlosti je svjetlonosni susjed. Odaj mu hvalu: ne budi ni tašt ni
neuljudan, budi pažljiv bez samoživosti. Kaže se da ovo posuđeno stanje
slave odvodi vjerske zajednice daleko od vjerskoga zajedništva.
¨Kad osoba samozaljubljena vidi da netko griješi, osjeti gdje se u njoj
podiže plamen pakla. Svoju paklenu gordost naziva obranom vjere; ne
prepoznaje drskost vlastite duše.
¨Mnogi taj čovjek čini djela pobožna s očima uprtim put pohvale i
nagrade. To je zapravo prerušen grijeh. Ono što takvi pobožnici smatraju
čistim, uistinu je prljavo.
¨U svojoj se zavisti žališ: "Ja vrijedim manje od toga i toga. Njegova veća
vrijednost pojačava moju manje-vrijednost. Zaista, zavist je porok; sama
po sebi gora je od ikakve manjevrijednosti.
¨Jednoga dana miš dograbi devinu uzdu, i, oponašajući čovjeka, krene
pred devom kao predvodnik. Jer ga je deva spremno slijedila, miš se zaludi
mišlju o svojoj važnosti. Bljesak te misli ošine devu.
"Naprijed, samo uživaj," progunđa deva. "Ja ću ti već pokazati."
Uto stigoše do obale široke rijeke, pa naglo zastadoše.
"Vodiču preko brda i dola," reče deva, "zbog čega smo zastali? O čemu li
se radi? Kreni naprijed kao što čovjek čini! U rijeku zagazi! Ti si moj
voditelj i čelnik; ne zastaj na pola puta, ne gubi korak!"
"Ali ova je rijeka široka i duboka," reći će miš. "Strah me je. Sva je
prigoda da ćemo se utopiti."
"Hajde da vidim koliko je duboka," reče deva, i hitro zagazi u rijeku.
33
"Voda mi doseže samo do koljena," nastavi. "Slijepi mišu, čemu briga?
Zbog čega si se usplahirio?"
"Tebi je mrav, a meni je zmaj," odvrati miš. "Velika je razlika između
tvojega i mojega koljena. Ako voda doseže do tvojega koljena, razborita
devo, onda ona mjeri pune dvije stope iznad moje glave.
"Sljedećega puta ne budi ovako drzak," reče deva, "da ti iskre mojega
gnjeva ne bi sažgale i dušu i tijelo. Oponašaj miševe kakav si sam; neka se
miševi ne nameću devama."
"Kajem se," kaza miš. "Za ime Božje, prenesi me preko ove strašne vode,
hoćeš li?"
"Slušaj me," odgovori deva, sažalivši se na miša. " Popni mi se na leđa i
sjedni na moju grbu. Ovaj je dio puta meni povjeren; mogla bih prenijeti
stotine tisuća takvih kakav si ti."
Budući da nisi vladar, budi jednostavan podanik; budući da nisi kapetan,
ne zapovijedaj kretanjem broda. Budući da nisi prorok, idi tragom onih
koji od tvarnoga predjela putuju u duhovni. Budući da nisi usta za Božju
riječ, budi za nju uho.
¨Sve dok te može potkupiti laska, o ne pisi svasta-CENZUsti čovječe, tvoje će pogreške i
nedostatci upadno stršiti. Kako će se tvoj karakter popraviti ulagivanjem i
lažima? U srcu gomilaš laske i pohvale kao da su blago, ali zapravo bi
prijekori i zamjerke duhovnih osoba bili za tebe bolji. Ne gutaj med
duhovno izgubljenih, već gutaj žuč duhovnih kraljeva, pa će ti sreća i čast
pripasti. Pod zaklonom duha tijelo dušom postaje.
¨Pakao je zmaj sa sedam glava. Pohlepa je meka koja te mami u njegovu
klopku.
¨Kad te netko prekorijeva, ili se s tobom u sudu razilazi, u srcu ti se tada
rodi malen mrav mržnje i neprijateljstva. Ako smjesta ne zgnječiš toga
mrava, on bi mogao narasti u zmiju, ili čak u zmaja.
¨Laž ne donosi utjehu izmučenu srcu: voda i ulje ne rađaju svjetlost. Samo
će istina donijeti utjehu: ona je meka koja privlači srce.
¨Vodstvo je otrov, osim za onoga tko posjeduje u srcu protuotrov.
¨Zloba potječe iz pakla, i budući da je tvoja zloba dio pakla, ona je
neprijatelj tvoje vjere, one, koja te potiče na putu u nebo. I jer si u stisku
zlobe, ti si također dio pakla, stoga pripazi! Dio teži k cjelini.
¨Tko svijetom sije sjeme čkalja, njega se čuvaj! Ne tragaj za takvim u
vrtovima ruža!
34
¨Osoba koja stječe vjersko znanje, kako bi se mogla njim podičiti i svoj
ugled povećati, a na račun svojega duhovnog prosvjetljenja, jednako je
rđava kao i tragatelj za svjetovnjačkim znanjem. Takvo je znanje
besadržajno i bez duše, a njegov vlasnik jadikuje kad mu se u blizini ne
nađe nikakav slušatelj, jer po njegovu sudu nema ništa bolje od
slušateljstva. Takvo je znanje svjetovnjačko, i ne donodi duhovnu slobodu.
¨Čak i ako u tebe nema mana kakve su u drugih, ne budi zbog toga
samodopadan; jer će možda te iste mane kasnije postati tvoje. Nisi čuo
Božje razuvjeravanje "ne boj se", pa zašto se osjećaš sobom tako
zadovoljan? Iblis je godinama uživao velik ugled, ali je na kraju ostao bez
časti, i njegova se slava okrenula na sramotu. Sve dok tvoja brada ne
poraste, ne rugaj se čovjeku golobradu.
¨Kakve ćeš isprike ponuditi, srce moje, zbog tolikih mana? Takva
postojanost od strane Ljubljenoga, a gle, takva s moje strane nevjera!Takva
veledušnost Njegova, a takva moja sitničarska opreka! Toliko milosti od
Njega, toliko pogrešaka koje počinih! Takva zavist, takva naopaka mašta i
tamne misli srca, a On me tegli i nosi, i slatkom me hranom nutka – o
kakva darežljivost s Njegove strane! Zašto me toliko nutka? Da bi moja
gorka duša slatkom postala. Čemu me toliko tegli i nosi? Da bih se
priključio društvu svetih. Kajem se zbog svojih grijeha, na usnama mi je
ime Božje; u tomu času on me dovlači da bi me mogao živa otkupiti!
KUŠNJE I PATNJE
¨Oštra stega i tvrd postupak peć su u kojoj se srebro oslobađa troske.
Takva kušnja pročišćuje srebro; u vrijenju se drozga diže na površinu.
¨Ljudska su bića poput neuštavljene kože: uzmi gorku kiselinu i svom je
snagom utrljaj u kožu, i koža će omekšati, postat će gipka i prekrasna.
Slično tomu, ako štaviš ljudsku dušu strogom stegom i patnjama, ona će se
postupno pročistiti, proljepšati se, jakom postati. Ali ako ne umiješ sebe
trapiti, onda prihvati muke koje ti Gospod daje, jer nevolje koje ti šalje
Prijatelj, sredstvo su tvojega pročišćenja. Bolesnima će lijek postati pitak,
kada se posvete vlastitomu zdravlju.
¨Vatra koja tali željezo i zlato – je li dobra svježoj dunji i jabuci? Jabuka i
dunja tek malko su nezrele; nenalik željezu, treba im blaga toplina. No blag
plamen nedostaje potrebi željeza, ono žudno privlači na se ognjeni zmajev
35
žar. To je željezo derviš koji izdržava muke: pod čekićem i vatrom, on se
sretno i crveno žari. Baca se u samo srce ognja.
¨Nema opisa za patnje onoga svijeta. Patnje ovoga svijeta, potrebne kao
priprema za onostrane patnje, lake su u usporedbi s njima. Sretni su oni
koji su zaronili u patnju, potrebnu duhovnomu pročišćenju, i koji
dragovoljno uzimaju na sebe bol služenja Gospodu, i tako ublažuju patnje
onostranstva.
¨Kad nam Bog želi pomoći, On nam pošalje plač, ali suze što zbog Njega
padaju donose sreću, i tragom svojim, smijeh. Tko god to predvidi, taj je
sluga Božji. Gdje voda protječe, život cvjeta: gdje suze padaju, božanska
se milost javlja.
¨Kad Bog dodijeli čovjeku određenu sudbinu, to čovjeka ne isključuje iz
dobrovoljna pristanka, želje, i slobodne volje. Ali kad Bog pošalje patnju,
duhovno slabi tada od Boga pobjegnu; u Boga zaljubljeni, naprotiv, još
bliže Mu se primaknu. Dok traje bitka svi se plaše smrti, no kukavni se
povlače, dok hrabri jurišaju na protivnika. One hrabre strah nosi naprijed,
dok oni slaboga duha umiru u sebi. Patnja i strah su kamen kušač, koji luči
junake od kukavica.
¨Bog je stvorio žalost i patnju, kako bi se sreća nasuprot njima jasno
ocrtala; jer skrovite će se stvari očitovati pomoću svojih opreka. Budući da
Bog nema opreke, On je skriven.
¨Jedna je žena svake godine rađala sina, no dijete nikada ne bi poživjelo
dulje od šest mjeseci; preminulo bi za koja tri, četiri mjeseca života. Žena
je plakala govoreći: "Avaj, o Bože, devet mjeseci nosim teret, a tri se
mjeseca radujem. Moja radost nestaje brže od duge nebeske." Zbog teške
svoje muke žena se požali ljudima Božjim. Dvadeset je sinova na ovaj
način pokopala; živote im je proždirala nagla vatra.
Tada jedne noći pokaza joj se vječni vrt, zelen, pun slasti i lasti. Opije
to viđenje ženu. Ugleda svoje ime upisano na zidu palače; i jer je imala
duboku vjeru, znala je da je ime njezino. Poslije toga ljudi Božji joj rekoše:
"Ovaj je blagoslov namijenjen onima, koji su svojim životom istinski
služili Bogu, pa su stoga zaslužili svoje mjesto za stolom od gozbe. Budući
da si nekada bila spora u traženju Božjega zaklona, Bog ti je umjesto toga
poslao ove nevolje."
"Gospode", zavapi žena, "daj mi ovakvih nevolja još za stotinu godina,
pa i više! Prolij moju krv!"
36
Kad je unišla u vrt, ugledala je tamo svu svoju djecu. "Ja sam ih bila
izgubila," kliknu žena, "ali ih Ti nisi izgubio."
¨Plači poput vodeničnoga kotača, da bi zeleno bilje moglo niknuti u
dvorištu tvoje duše.
¨Kad osjetiš bol, zahvali za nj Bogu, jer taj je bol u Njegovim rukama
blagotvoran. Kad on bude htio, bol će postati radost, a lanci sloboda.
¨Nema na svijetu posvemašnjega zla: zlo je srazmjerno dobru. Ne postoji
na svijetu ni otrov, ni šećer, koji nekomu nije pomoć, a nekomu odmoć.
Zmijinji je otrov život zmije, ali je smrt ljudskomu biću. More je raj
ribama, ali se životinje u njemu utapaju.
¨Udaraš li štapom dikobraza, on se širi, i postaje krupan i debeo. Što više
ga tučeš, to više se širi. Duša istinskoga vjernika nalik je dikobrazu, jer
biva snažnija i otpornija što više je snalaze udarci bola. To je razlog s
kojega Gospod šalje veća poniženja i jade prorocima, nego ostalim
ljudima.
¨U nas su rizince svih stvari, i Mi s vremena na vrijeme, u stanovitoj
mjeri, stvari šaljemo na zemlju. Bez vode, zemlja ne može postati opekom,
niti može postati opekom ako je vode previše.
¨Jedini On ima pravo lomiti, jer Jedini On može slomljeno ucijeliti. Onaj
tko zna kako sašiti, zna i kako rasparati: što god On proda, zauzvrat kupuje
nešto bolje. On do temelja ruši kuće, a tada ih časom podiže da budu za
život još udobnije nego prije. Budući da on čini cijelim što je slomljeno,
Njegova je lomljava zapravo ucjeljenje.
¨Vjera donosi srcu olakšanje od patnje i tuge, posrnula vjera vodi u očaj i
muku.
¨Gorka okrutnost Duha pretvara me u biser! Jer biseri i koralji niču u
gorčinama mora.
¨Gle kako se nosač s teretom bori! Takav je i napor onoga, tko gleda
istinu stvari. Tereti su temelji lagode, a gorke su stvari prethodnice užitka.
Raj je opkoljen stvarima koje ne volimo, dok su vatre pakla unutar kruga
naših želja.
¨Žalost te za radost sprema. Bjesomučno izmete sve iz tvoje kuće, kako bi
nova radost unišla i našla sebi mjesto. Žalost stresa žuto lišće s grane
tvojega srca, da bi umjesto žutoga izlistalo svježe, zeleno lišće. Ona čupa
truo korijen, kako bi novo korijenje, u zemlji skriveno, imalo mjesta za
rast. Ma što žalost iz tvojega srca izagnala, nešto daleko bolje doći će na to
mjesto.
37
¨Pogledaj svijet životinja, od komarca do slona: sve su one članovi Božje
porodice, i za svoju hranu svaka o Njemu ovisi. Kakav je odličan
snabdjevatelj Gospod! Sve ove žalosti srca rađaju se iz pare i praha našega
postojanja i naših ispraznih želja.
¨Ne zdvajaj, budi veseo, i zovi u pomoć Jednoga, tko se odaziva zovu, i
kaži Mu: "Oprosti nam, Ti koji voliš praštati."
¨Iako ti je sudba bezbroj puta postavljala zasjede, ona će ti na kraju podići
šator u nebesima. Od ljubavi Svoje i dobrote, Bog te plaši i prepada, da bi
te poveo u kraljevstvo sigurnosti.
¨Gdjegod gori svijeća patnje, tu se spaljuje na stotine tisuća ljubećih duša.
Te ljubeće duše koje su Bogu blizu, poput leptirica su pred svijećom
Njegova lica. O srce, pođi tamo gdje te susreću duše iskrene, koje ti mogu
biti zaštitni oklop od patnje, i koje ti u vlastitu srcu mjesto nalaze, da bi te
natočile vinom ljubavi, kao da si čaša. Prihvati svoje mjesto u njihovim
dušama! Podigni svoj dom na nebesima!
¨Nevjernik zamišlja da me povrijedio. Ah ne, on je samo obrisao prah s
Mojega zrcala.
¨Učinci i plodovi Božjega milosrđa očituju se svagdje, ali tko im zna i
razumije suštinu, osim Boga?
Za sada toliko o Rumiju.Nadam se ako Bogad bice u dogledno vrjeme jos.
1. Prvo što ćete prezirati od svoga džihada jeste borba sa svojom dušom.
2. Iskreni vjernik ne nada se osim Allahu i ne strahuje osim od svoga grijeha.
3. Ko bude skroman na dunjaluku, sva iskušenja i tegobe bit će mu lahki.
4. Koliko li je mudrosti a kako se malo iz njih uzima pouka?!
5. Doista dunjaluk odlazi a ahiret se primiče, pa, budite od sinova ahireta a ne budite od sinova dunjaluka.
6. Dosta je znanju počasti to što ga priziva sebi onaj koji ga dobro ne poznaje.
7. Dosta je neznanju pogrde to što ga se odriče onaj koji se nalazi u njemu.
8. Bogobojaznost je strah od Uzvišenog, rad po Objavi, zadovoljstvo s malim i priprema za dan odlaska s ovoga svijeta.
9. Nema rahatluka dok ima zavidnika, niti ima bratstva s dosadnima a nema ni ljubavi prema ljudima lošeg karaktera.
10. Tvoja tajna je tvoj zarobljenik, pa kada je obznaniš, tada ti postaješ njen zarobljenik.
11. Kušao sam sve lijepe stvari, pa nisam našao ljepše od zdravlja, i, također, kušao sam sve gorke stvari, pa nisam našao gorče od traženja svoje potrebe kod drugih ljudi.
12. Inteligentni bez odgoja sličan je hrabrom ratniku bez oružja.
13. Lijep plod zadovoljstva jeste rahatluk, dok je lijep plod skromnosti prema ljudima njihova ljubav.
14. Najviše čega se bojim za vas jesu dvije stvari: duge nade i slijeđenje strasti. Duge nade zaboravljaju na ahiret, dok slijeđenje strasti odvodi s Pravog puta.
15. Tri su znaka onoga koji se pretvara: a) kada je sam, lijen je; a kada je s drugim ljudima, aktivan je; c) kada se pohvali, on svoja djela poveća, dok kada se ukori, on svoja djela smanjuje.
Grijeh je u pocetku u tvojoj dusi tudjin, zatim gost, a kad se naviknes na na njega, on postaje domacin."
"Zemlja nije ugrožena od ljudi koji zlo čine, već od ljudi koji dopuštaju da se zlo čini."
''O jeziku, reci dobro, imat ćeš nagradu i prešuti loše, bit ćeš spašen, prije nego što se budeš kajao!''
"Dobra djela su, zaista, sjaj u srcu, snaga u tijelu, lijep izraz na licu, berićetna nafaka i lijepo mjesto u srcima ljudi. Loša djela su mrak u srcu, slabost tijela, crnilo na licu, umanjena nafaka i omraženost kod ljudi."
" Prije nego što počnete kritizirati, pozovite se na vlastite greške. Greške, zapravo, ne postoje, postoje samo lekcije. Rast je proces probi i grešaka: eksperimentiranje. Neuspjeli eksperimenti su isto tako dio procesa kao i oni koji uspiju."
"Iz iskustva učimo da ljudi ništa iz iskustva ne uče."
"Srce i jezik su mali, ali pokazuju velicinu covjeka."
"Svi mi živimo pod istim nebom, ali ne posjedujemo svi iste vidike."
Nije ti neprijatelj onaj koga u borbi ubiješ ili on tebe ubije, pa padneš kao šehid i uđeš u Džennet. Pravi neprijatelj ti je dijete, koje je poteklo iz tvoje kičme, a nisi ga odgojio u islamu."
"Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nježnost kukavnost. A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a šutnja neznanje."
"Ko prestane ciniti dobra djela, bojeci se da ih ne cini iskreno, ostace i bez iskrenosti i bez dobrih djela."
"Allah doista neće dozvoliti
da propadne nagrada dobročinitelja.
I oni neće podijeliti ni sitna milodara
ni krupna milodara, niti će kakvu dolinu prevaliti,
a da im to neće upisano biti,
da bi njih tako Allah nagradio nagradom ljepšom
od onoga što bijahu činili i zaslužili.”
Bog postoji
Covjek je otisao u brijacnicu da ošiša svoju kosu i skrati bradu kao i obicno. Poceo je pricati sa berberom koji ga je zabrinuo. Pricali su o mnogim stvarima i raznim temama. Iznenada dotakli su temu o Bogu.
Berber je rekao:
“Pogledaj covjece, ja ne vjerujem da bog postoji kao što si ti to rekao.”
“Zasto si to rekao?“- upitao je covjek.
„Pa to je tako jednostavno samo moraš izaci na ulicu da shvatiš da Bog ne postoji. Reci mi da Bog postoji da li bi bilo toliko bolesnih ljudi? Da li bi bilo napuštene djece? Da Bog postoji, ne bi bilo patnje i boli. Ja ne mogu zamisliti boga koji dopušta ove stvari.“ Covjek je zašutio jedno vrijeme misleci se, ali nije zelio odgovoriti bez argumenata.
Berber je završio svoj posao, i covjek je izašao iz brijacnice. Ubrzo nakon što je izašao iz brijacnice ugledao je covjeka sa dugom kosom i zapuštenom bradom (izgledao je sav neuredan).
Onda je covjek ponovo ušao u brijacnicu i rekao je berberu:
“Znaš šta? Beberi ne postoje”
„Kako ne postoje?“- upitao je berber.
„Ne!„-covjek je uzvikuo. „Oni ne postoje, jer da postoje ne bi bilo ljudi nesredenih, kao što je onaj na ulici”
„Ah, berberi postoje samo što ljudi ne dolaze nama.“
„Tacno!”- potvrdio je covjek.
„To je poenta. Bog postoji, samo što ljudi ne vjeruju u Njega, i ne klanjaju Mu se.”
Tolstoj"Boga je tesko spoznati, ali to ne znaci da ga nema, vec je to znak Njegovog Velicanstva, a nase slabosti. Bog je kao cista voda koju bismo htjeli da popijemo; a ne mozete cistu vodu naliti u prljav sud, pa onda suditi o njenoj cistoci."
"Samo u tudjijim ocima mogu se vidjeti vlastite mahane, zato pitaj druge o sebi."
"Kada dođeš do vrha osvrni se malo otpozadi sebe kako bi vidio ko te je pomogao u tvom pentranju, i osvrni se malo k' nebu kako bi te Allah na tom vrhu učvrstio!"
"Ako znamo da smo ucinili gresku, a odbijemo to priznati, DVOSTRUKO GRIJESIMO ."
Vise vrijedi onaj ko zna slusati, nego onaj ko zna govoriti."
"Vecina ljudi su nesrecni jer kada su srecni zele da budu jos srecniji...."
"Pazi prijatelju,
Ne druguj s neznalicom
Ne zna za znanost, ne zna za spoznaju, ne zna šta je riječ, možeš se nasekirat..."
"Sve postaje lijepo kad se otkloni suvisno"
"Posmatraču moga groba, jednaki smo skoro oba. Ja sam jučer bio taki ti ćeš sutra bit vaki."
"Ma koliko čovjek dobro govorio, kad previše govori uvijek na kraju i neku glupost kaže."
"Ljudi se dijele na dvije vrste: na ljude koji spavaju na svjetlu i ljude koji su se probudili u tami."
Kažu:"Pametan čovek ne samo da ne govori gluposti nego ih i ne sluša."
"Budi na ovom Dunjaluku kao pčela i uzmi od Dunjaluka samo ono što je najslađe!"
"Magarci i volovi koji tovar nose, bolji su od ljudi koji zlo nanose''
"Nikada strah neće napustiti srce a da se ono neće iskvariti."
Što je žeđ veća i voda je ukusnija ."
"Ako već ne možeš naći nešto vrijedno življenja, onda bolje nađi nešto za što vrijedi umrijeti!"
"Savjet je nesto sto mudrima nije potrebno ,a budale ga ne slusaju."
"Neki ljudi nam izvade srce, drugi ga vrate na mjesto."
U svakom od nas živi neki cudan slijepac. Može jasno vidjeti sve, osim samog sebe.
"Greška je uspjeh, ako od nje naucimo."
"Ne očekujmo da će se stvari promijeniti ako uvijek reagiramo na iste načine."
hadis „Čovjekovo vjerovanje neće biti ispravno sve dok i njegovo srce ne bude ispravno, a njegovo srce neće biti ispravno sve dok mu jezik ne bude ispravan."
"Vjernik umire između dva dobra...onog kojeg je učinio i onog kojeg je namjeravao učiniti."
Ko omalovaži braću, izgubi ljudskost.''
"Nikada ne potcenjuj nekog zato sto ide dva koraka unazad - mozda on(a) samo uzima zalet."
"Blago onom koji je vlastite mane upoznao prije nego su ih upoznali drugi."
"Nije slab onaj koji gubi bitke, već je slab onaj koji gubi mir."
"Najteže je slušati čovjeka koji nema dovoljno duše da bi govorio dobro; niti dovoljno pameti da bi šutio."
"Ljudi sa najmekšim srcima su ljudi koji najmanje griješe."
"Dovoljna su dva koraka da bi se ušlo u Džennet: jednom nogom staneš na nefs, i već si drugom nogom u Džennetu."
"Ne treba fakultet da bi se vidjela istina, ali fakultet treba da bi se istina sakrila."
"Biti pametan znači razlikovati istine koje treba reći od onih koje treba prešutiti."
"Pamet otklanja prepreke jednu za drugom. Glupost uopšte ne poznaje prepreke."
"Svi umiru pravom smrću, ali ne žive svi pravim životom."
Neko kamenje lakše je od drugih. Vodi racuna o kamenju koje se baca na tebe. Jer na sve negativne prigovore koje imamo sebi uputiti Allah Uzvišeni ima pozitivne odgovore:
»Jedni drugima pomažite u dobrocinstvu i cestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.” ( Trpeza, ajet 2.)
Sejid Qutub
"Ja ne mogu da živim sa pola srca, pola Allahu a pola dunjaluku."
"Ništa nas u životu tako ne razveseljava kao kad nas gađaju pa promaše. "
Nema vjere onaj ko covjecnosti nema."
"Budi spor kada biraš prijatelje, a još sporiji kada ih mijenjaš."
Hadis-VJERODOSTOJAN
„Nema tog čovjeka, koji ponizi muslimana na javnome mjestu, oskrnavljajući njegovu svetost i oštećujući njegovu čast, a da ga Allah neće poniziti onda kada bude želio Njegovu pomoć. Nema ni jednog čovjeka koji pomogne muslimana na mjestu gdje se skrnavi njegova čast i ruši njegova svetost - a da ga Allah ne pomogne onda kada bude želio Njegovu pomoć."
Covjek koji ima ogromno bogastvo, koji moze imati sve sto pozeli, ali dusa se ne smiruje osim sa istinom. Rekao je Allah swt u Kur'anu: " Onaj koji okrene glavu od knjige Moje (Kur'ana) taj ce teskim zivotom zivjeti, i na Sudnjem danu cemo ga slijepim ozivjeti."
Ko se zasiti pogodit će ga šest bolesti:
1) izgubit će slast dozivanja svoga Gospodara u kasnim noćnim satima;
2) bit će spriječen učenja mudrosti;
3) izgubit će sažaljenje prema stvorenjima;
4) 'ibadet će mu postati težak;
5) strasti i prohtjevi će mu se povećati i
6) dragocjeno vrijeme će provoditi u traženju onoga što će zadovoljiti njegove prohtjeve.
-Šta je najbolje što čovjek može dobiti?
-Pamet - odgovori.
-A ako to nema?
-Lijep odgoj.
-Ako ni tog nema?
-Drug sa kojim se slaže.
-Ako i toga nema?
-Onda dugo ćutanje.
-Ako ni toga nema?
-Tada mu je najbolja brza smrt.
''Ahiret nam u susret dolazi, a dunjaluk nepovratno odlazi, pa zato budite sinovi ahireta i ne budite sinovi svijeta ovoga. Danas se čine djela za koja račun ne polažemo, a sutra će biti obračun bez mogućnosti da učinimo ijedno djelo.''
„Svaki rob ima svoga Gospodara kojeg će sresti na Sudnjem danu i ima kuću u kojoj će stanovati na ahiretu, pa nastoj da tvoj Gospodar bude zadovoljan tobom prije nego li Ga sretneš na Sudnjem danu i gradi svoju kuću prije nego li napustiš dunjaluk."
„Znaj da ti je Allah osigurao nafaku (opskrbu), pa stoga ne brini se i znaj da ti Allah nije osigurao Džennet, pa stoga brini se! Znaj da je malo onih koji će uspjeti! Dunjalučki ukrasi su prolazni, i svaka blagodat mimo Dženneta prolazna je, i svaka tegoba mimo Džehennema podnošljiva je! Stoga zastani i obračunaj se prije nego li dođe vrijeme istinskog obračuna!"
Postoje četiri mora:-strast je more grijeha,-duša je more prohtjeva,-smrt je more života,-a grob je more pokajanja."
"Privikavaj se na ono što mrziš pa će te manje boljeti kad te snađe, a i samo privikavanje te nije boljelo. A kada te snađe ono što voliš, a što nisi očekivao, mnogostruko će se povećati tvoja radost."
Uistinu, oni koji su bili prije vas (ashabi) prezirali su prekomjeran govor. Sve što je pored Allahove, subhanehu ve te'ala, Knjige (tj. njenog učenja), naređivanja na dobro i odvraćanja od zla ili neophodnog govora o dunjalučkim potrebama, - sve mimo toga oni su smatrali prekomjernim govorom. Zar poričete da su pored vas plemeniti pisari; jedan s desne a drugi s lijeve strane?! I čovje ne izusti nijednu riječ a da pored njega nije onaj koji zapisuje! Zar se ne stidite da sutra kada se vaši listovi razastru, knjiga vaših djela otvori, da većinu vaših djela zapisanih u njoj nađete da nisu niti od vjere, niti od vašeg dunjaluka.'"
Ibn Tejmijje":Neka niko od vas ne kaže:'Neću se baviti pozivanjem u vjeru dok ne upotpunim svoj iman.'Takav se čovjek nalazi između dvije stvaria će doći dan kada će reći:'Ja sam upotpunio svoj iman,neka zna da je zalutao,ili će umrijeti,a njegov se iman nije upotpunio. Dakle,rješenje jeozivaj Allahu s imanom koji imaš,jer poziv u vjeru zadatak je svakog pojedinca."
Mudre izreke Alije b. Ebi Taliba radijallahu 'anhu
Ali b. Ebi Talib r.a., amidžić Muhammeda s.a.v.s., je prvi od dječaka koji je primio islam, jedan je od desetorice ashaba kojima je obećan džennet, četvrti je od hulefa-i-rašidina i vođa pravovjernih nakon smrti Muhamammeda s.a.v.s., jedan je od imama Ehli-Sunneta vel-Džema'ata, i jedan je od prvaka Selefa, a ujedno je bio i zet Muhammeda s.a.v.s., pod kojim je bila njegova s.a.v.s., ćerka Fatima.
S obzirom na to da se radi o čovjeku koji je od malena rastao uz Muhammeda s.a.v.s., i Objavu koja mu je dolazila, i pored brojnih hadisa koje je direktno prenio od Muhammeda s.a.v.s., mi ovom prilikom nećemo govoriti o tim hadisima Poslanika s.a.v.s., koje nam Alija r.a., prenosi, već se ovog puta fokusiramo na njegove izjave, misli i zaključke koje je izrekao pod raznim povodima, a koje nam samo oslikavaju dubinu i snagu njegovog ispravnog razumjevanja i poimanja islama kao vjere.
Krenimo sada malo stazama dubokog poimanja vjere i njenog iskrenog doživljaja:
Kad god bi nastupilo vrijeme za namaz, lice Alije b. Ebi Taliba r.a., bi nekada požutjelo a nekada pocrvenilo, pa bi upitan o tome, na šta odgovori: „U pitanju je svjesnost spram emaneta koji je bio nuđen Nebesima i Zemlji i planinama pa su odbile prihvatiti ga se od straha od težine njegove, a prihvatio sam ga se ja, pa ne znam hoću li ga na pravi način izvršiti ili ću loše postupiti!“ (Edebul-Dunja vel-Din, 1/105.)
„Ko priskrbi sebi sljedećih šest svojstava, stremit će Džennetu i spasit će se Džehennema:
1. Ko spozna Allaha dž.š., pa Mu se pokori.
2. Ko spozna šejtana – pa mu se ne pokori.
3. Ko spozna istinu – pa je slijedi.
4. Ko spozna neistinu – pa je se kloni.
5. Ko spozna dunjaluk – pa se od njega odbije.
6. Ko spozna džennet – pa ga potraži. (Bustanul-Va'izin, 1/9.)
„Znanje doziva Djelo – pa ako mu se Djelo ne odazove Znanje ode!“ (Takribu Kitab: Iktida'ul-Ilmil-Amel, Muhammed Halef Selameh, 1/6.)
„Jedne prilike je Alija r.a., čuo nekog čovjeka koji, nakon završenog namaza, na brzinu reče: „Allahu moj, oprosta od Tebe tražim, i kajem Ti se!“ – na šta mu Alija r.a., reče: „O ti! Izgovaranje istigfara i tevbe na brzinu – je lažno pokajanje i kajanje, tako da tvoje „pokajanje“ zahtijeva još jedno pokajanje! Ovaj ga upita: Kakvo je to još jedno pokajanje? Alija r.a., reče: To je pokajanje:
1. Od prošlosti pune grijeha.
2. Od propuštenih farzova koji se trebaju nadoknaditi, i tuđa prava i hakove vratiti.
3. Odgojiti dušu na pokornosti Allahu dž.š., isto onako kako si je odgajao na neposlušnosti prema Allahu dž.š.!
4. Učiniti da ti duša okusi „gorčinu“ pokornosti isto onako kako si činio da ti duša kuša „sladunjavost“ neposlušnosti!
5. Da se profiliraš u ibadetu Allahu dž.š., isto onako kako si se znao profilirati u neposlušnosti prema Allahu dž.š.!
6. I da svaki smijeh kojim si se grohotom smijao nadoknadiš suzama! (el-Muhtesar el-Sahih alel-Mevti vel-Kabri vel-Hašri, 1/13.)
„Nemoj se družiti sa:
1. Pokvarenjakom – jer će ti on lijepim predstavljati svoja loša djela koja čini, i bit će mu drago ako postaneš kao on. Znaj da je tvoje ulaženje kod njega i izlaženje od njega bruka po tebe!
2. Glupakom – ahmakom – koji će ti se maksimalno stavljati na raspolaganje ali ti neće biti od koristi, a nekad će htjeti da te pomogne pa će te odmoći. Njegova ćutnja je bolja od njegova zbora, njegova daljina je bolja od njegove blizine, njegova smrt je bolja od njihova života.
3. Lažovom – jer ti život sa njim ne može biti od koristi, donosit će ti priče tuđe, ali će i drugima nositi priče od tebe, a i kada istinu prozbori neće mu se vjerovati!
U Tevratu je bilo zapisano: Ko bude dobar prema AHMAKU-GLUPAKU, počinio je veliki grijeh koji će mu biti zapisan!“ (Giza'ul-Elbab, 2/376.)
„Allah dž.š., ima među Svojim stvorenjima siromaštvo kao nagradu i siromaštvo kao kaznu! Obilježje siromaštva kao nagrade jeste kada siromah bude lijepog ahlaka, ponašanja i morala, pokoran Allahu dž.š., ne žali se na svoj hal i stanje, i Allahu dž.š., je zahvalan na svome siromaštvu, dok je obilježje siromaštva kao kazne kada siromah bude nemoralan, ružnoga ahlaka i ponašanja, nepokoran Allahu dž.š., mnogo se žali na svoj hal i stanje i ljuti na Allahov dž.š., kada' i kader – određenje!“ ('Avariful-Me'arif, el-Sehreverdi, 1/151.)
„Hakk i pravo 'alima je: kada mu priđeš da ga posebno poselamiš, i da ostale okolo posebno poselamiš, da ispred njega sjedneš, da ne pokazuješ svojim rukama ka njemu, da mu se ne obraćaš mimikom i namigivanjem, da ne govoriš pred njime: Taj i taj zastupa stav suprotan tvom, da ga ne vučeš za odjeću, da ga ne ispituješ pretjerano; on je poput palme sa zrelim datulama, zato pazi kako je bereš!“ (Kejfe Tahfizul-'Ilme, 1/30.)
„Kad je u pitanju znanje i neznanje, ljudi se djele na tri skupine:
1. 'Alim rebbani – učena osoba koja odgojno djeluje na svoju okolinu.
2. Mute'allim – osoba koja se želi podučiti putu spasa.
3. Obične mase svijeta, koje se povode za svakim krikom, koji se nisu prosvijetlili svjetlom znanja, i koji se nisu priklonili sigurnom skloništu!“ (Seb'u Mesa'il fi Ilmil-Hilaf, 1/12.)
„O vi koji sebe smatrate učenim, postupajte po ilmu-znanju, jer je alim onaj koji postupa u skaldu sa ilmom-znanjem. Doći će generacije koje će imati znanje – ali im to znanje neće ključnu kost prelaziti, i njihova djela će kontrirati njihovom znanju. Njihova nutrina će kontrirati njihovoj vanjštini. I kad budu sjedili u halci – jedni će se nad drugima oholiti, pa će se jedni na druge ljutiti i neće htjeti sjediti jedni sa drugima u halci. Takvima se neće, Allahu dž.š., uzdići dobro djelo od sjedenje u takvoj halci!“ (Kejfe Tahfizul-Kur'an el-Kerim, 1/16.)
„Nemoj biti poput onoga koji se nada uspjehu na ahiretu bez činjenja dobrih djela, i onoga koji odgađa pokajanje i tevbu zbog duge nade, koji o dunjaluku zbori govorom zahida-asketa, a za dunjalukom trči kao najveći zaljubljenik u njega. Ako mu se da od dunjaluka ne može se zasititi, a ako mu se ne dadne od njega ne pada u očaj po pitanju njega. Od ljudi traži da čine ono što on ne čini, voli pobožnjake ali ne radi ono što oni rade, mrzi pokvarenjake – a jedan je od njih. Mrzi smrt zbog velikih grijeha svojih, ali i dalje čini ono zbog čega se i nije poželjno umrijeti! Ako oboli počinje se kajati, a kad je zdrav predadne se zaboravu, i uobrazi se nakon što ozdravi. Dozvoljava svojoj duši da ga ubjedi u sumnju, a nije je u stanju ubjediti u ono što je sigurno! Nema oslonca u rizk i nafaku koja mu je dodijeljena, i ne čini ono što mu je naređeno! Ako se neovisnim učini – poazgini, a ako osiromaši – zapadne u očaj i tugu. Kad je u grijehu osjeća se kao da je u nekom ni'imetu i blagodati! Stalno traži još, a nije zahvalan za ono što mu se već dalo. Od ljudi traži ono što mu nije propisano. Smrt smeće s uma, a ne žuri u onome što mora učiniti prije smrti. Drugima smatra velikim ono što sebi smatra malim. Da provede noć u veselju sa bogatašima draže mu je nego li da provede noć u zikrullahu sa siromasima. Drugima sudi samo zbog zadovoljstva svoje duše, a duši svojoj ne sudi radi zadovoljstva ljudi!“ (Miftahul-Efkar, Ebu Muhammed el-Selman, 1/375.)
„Iman – iskrena vjera - počinje u vidu bijele tačke u srcu, pa što se iman više uvećava to bjeljilo više osvaja dotično srce, pa kada iman dođe do svoga vrhunca onda srce postane potpuno bijelo. Isto tako nifak – licemjerstvo – počinje u vidu crne tačke u srcu, pa što se nifak više uvećava to crnilo više osvaja dotično srce, pa kda nifak dođe do svoga vrhunca onda srce postane potpuno crno! Tako mi Allaha, kada bi ste mogli rasporiti srce vjernika našli bi ste ga bijelim, a kad bi ste rasporili srce licemjera našli bi ste ga crnim!“ (Nadretul-Ne'im, 3/746.)
„Dunjaluk brzo ide, a ahiret nam brzo dolazi, a i dunjaluk i ahiret imaju svoju djecu, pa zato vi budite ahiretska djeca i nemojte biti dunjalučka djeca. Danas je vrijeme za rad bez plaće, dok je sjutra vrijeme za plaće kada rada nema!“ (Nadretul-Ne'im, 6/2232.)
„Pravi i iskreni fekih-učenjak, je onaj koji ne čini ljude očajnim spram Allahove dž.š., milosti, i koji im ne daje olakšice kada su u pitanju harami i neposlušnost prema Allaha dž.š., i ne čini ih takvim da smetnu sa uma Allahovu dž.š., kaznu i kažnjavanje, i koji ne ispušta Kur'an a.š., iz želje za nečim drugim. Nema hajra i dobra u ibadetu i vjeri koja se ne temelji na znanju, i nema znanja ako nije utemeljeno na dubokom i ispravnom razumjevanju, i nema koristi od čitanja i kira'eta koje nije propraćeno razmišljanjem!“ (Nadretul-Ne'im, 8/3149.)
„Zahid je, po našem tumačenju, osoba koja se dobro uputi u 'ilm-znanje pa po njemu postupa i radi, koja se u nešto dobro ubijedi pa se od suprotnoga čuva i pazi, koja zanoći na muki i tegobi pa Allaha dž.š., veliča i hvali, i koja osvane na lahkoti pa se Allahu dž.š., zahvali. Ovo je pravi zahid!“ (Takribu Kitab: Iktida'ul-Ilmil-Amel, Muhammed Halef Selameh, 1/8.)
„Ni'imet-blagodat, je u uskoj sprezi sa zahvalnošću, a uz zahvalnost se veže još veće davanje, i to je sve međusobno uvezano, tako da se neće prekinuti Božije davanje čovjeku sve dok čovjek ne prestane sa zahvalnošću Bogu!“ ('Uddetul-Sabirin, 22/10.)
„Nemoj nekoga pretjerano voliti – jer ti nekada može postati omražen, i nemoj nekoga pretjerano mrziti – jer ti nekada može postati omiljen!“ (Adabul-Suhbet, el-Sulemi, br.182.)
„Allah dž.š., je sklopio ugovor s učenim ljudima (ehlul-ilm), o obaveznosti podučavanja neukih ljudi prije nego li je sklopio ugovor s neukima o obaveznosti učenja!“ (Edebul-Dunja vel-Din, el-Maverdi, 1/91.)
„Obilježje velikog znanja nekog čovjeka jeste da kaže za ono što ne zna „Allahu e'alem – Allah najbolje zna“!“ (el-Adab el-Šeri'ijjah, Ibnu Muflih el-Makdisi, 2/132.)
„Najbolje s čime se ljudi mogu liječiti jeste meteno maslo!“ (el-Adab el-Šeri'ijjah, Ibnu Muflih el-Makdisi, 3/120.)
„Ko otpočne svoj dan s doručkom nečega što je slano – Allah dž.š., će od njega otkloniti bolesti; ko svakog dana pojede 21 suhu grožđicu u svojoj utrobi neće osjetiti nikakvu muku. Meso rađa meso, a cicvara je hrana arapska. Goveđe meso je boleština, dok mu je mlijeko i maslo lijek. Mast goveđa je također štetna.“ (el-Adab el-Šeri'ijjah, Ibnu Muflih el-Makdisi, 3/235.)
„Sreća jednog čovjeka je u tome da ima dobru ženu, poslušnu djecu, dobre prijatelje, te da mu je opskrba u mjestu gdje mu je familija!“ (el-Adab el-Šeri'ijjah, Ibnu Muflih el-Makdisi, 3/435.)
„Kada umre alim – u islamu nastane rupa koju ne može začepiti niko do alim poput ovog što je umro!“ (el-Tezkira fil-Va'az, Abdurrahman el-Kureši, 1/56.)
„Kada bi se reklo umrlima u grobovima: Pare su vam razdijeljene, žene su vam se razudale, kuće su vam nastanili drugi ljudi – kada bi mogli, rekli bi: „Nema boljeg imetka od Takvaluka/bogobojaznosti!“ (el-Tezkira, Kurtubi, 1/12.)
Bivši upitan o načinu i dužini svođenja računa ljudima na Sudnjemu Danu, rekao je: „Kako bi ih opskrbio u jednom trenutku, tako će im i račun svesti u jednom trenutku!“ (el-Tezkira, Kurtubi, 1/254.)
„Iskušanim ljudima je najpreče da čekaju od Allaha dž.š., olakšanje svojih muka, i da saburaju i strpe se na određenom belaju i iskušenju!“ (el-Feredž ba'adel-Šiddeh, el-Tennuhi, 1/19.)
„Zulumćarska vlast uzima pare i halalom i haramom, stoga što ti oni budu davali, uzmi, jer to što oni daju – to je od halala!“ (Berika Mahmudijja fi šerhi Tarika Muhammedijja ve Šeri'ah Nebevijja, Ebu Se'id el-Hadimi, 6/366.)
„Grob je poštansko sanduče u koja se ubacuju tvoja djela – nakon smrti ćeš dobiti odgovor na tvoju pošiljku!“ (Šerhul-Sudur bi šerhi Halil-Mevta vel-Kubur, 1/29.)
„Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša – hiljadu udaraca sablji su lakši od smrti na postelji!“ (Šerhul-Sudur bi šerhi Halil-Mevta vel-Kubur, 1/38.)
„Vjernik kada umre – za njim plače njegova musalla - na kojoj je klanjao namaze, i za njim plače njegov mas'ad – kojim su se uzdizala njegova djela!“ (Šerhul-Sudur bi šerhi Halil-Mevta vel-Kubur, 1/104.)
„Grob je jedna od džehennemskih provalija ili jedna od džennetskih bašti. Grob po tri puta dnevno govori: Ja sam stanište crva i tmina i samoće!“ (Šerhul-Sudur bi šerhi Halil-Mevta vel-Kubur, 1/154.)
„Svaka dova koja se ne otpočne salevatom na Poslanika s.a.w.s., i na Njegovu porodicu, je blokirana (mahdžu!“ (Šurutul-Du'a ve Mevani'ul-Idžabeh, Se'id el-Kahtani, 1/24.)
„Ljudima govorite onako i onoliko koliko mogu da shvate! Zar hoćete da se poriče Allah i Njegov Poslanik!?“ (Nesa'ih el-Menhedžijja li-Talibi Ilmil-Sunnah el-Nebevijjah, 1/15.)
„Kada bi se vjera tumačila po logiki i osobnom mišljenju (el-Re'ej), mestve bi se trebale potirati odozdo' a ne odozgo'!“ (Nadretul-Ne'im, 2/26.)
„Neće me voljeti niko do mu'min-vjernik, i neće me mrzjeti niko do munafik-licemjer!“ (Sahihu Muslim, br.249.; Sunen Nesa'i, br.5022.; Sunen Ibnu Madždže, br.114.)
dzoni 11/07/2013 09:45 selam iz suncane i tople grapske..svi su na broju hvala bogu..svako dobro bosno i hercegovino..PS.11.07.2013..18 GODINA OD STRADANJA SREBRENICE..NEKA IM JE VJECNI RAHMET...
dzoni 30/06/2013 07:28 selam iz suncane grapske..danas su dzenaze HURTIC MEHMEDU I MURATOVIC OSMANU poslije ikindije namaza..rahmet im dusi..svako dobro bosno i hercegovino..
dzoni 21/06/2013 10:22 selam iz vrele i suncane grapske..svi su na broju hvala bogu,,svako dobro bosno i hercegovino..
dzoni 13/06/2013 07:24 selam iz oblacne grapske..svi su na broju hvala bogu..svako dobro bosno i hercegovino..
Danas: 0
Juce: 0
Ovaj mjesec: 0
a kada je s drugim ljudima, aktivan je; c) kada se pohvali, on svoja djela poveća, dok kada se ukori, on svoja djela smanjuje.
a će doći dan kada će reći:'Ja sam upotpunio svoj iman,neka zna da je zalutao,ili će umrijeti,a njegov se iman nije upotpunio. Dakle,rješenje je
ozivaj Allahu s imanom koji imaš,jer poziv u vjeru zadatak je svakog pojedinca." 
