KRŠĆANI O BOŽIĆU: ZAUSTAVIMO BLASFEMIJU BOŽIĆA
Da li se na Božic doista slavi rodjenje Isusa Krista? Da li se Isus Krist rodio 25. decembra, odnosno 7. januara? Da li su Apostoli slavili Božic? Da li je izvorna novozavjetna Crkva držala ovaj praznik? Znate li šta Biblija kaže za božicnu i novogodišnju jelku? Veoma mali broj ljudi zna zašto neke stvari radimo u životu i odakle poticu naši obicaji! Svijet na koji smo došli prepun je raznih obicaja uz koje smo rasli i prihvatili zhzdravo za gotovo kao ispravne. Ali nikada se nismo zapitali zašto!
Paganski nekrišcanski praznik
Pretpostavljamo da je Božic kruna svih krišcanskih praznika. Bez ikakve sumnje slijepo smo prihvatili proslavu Božica kao jedno od glavnih ucenja i zapovijesti u Novom Zavjetu! Isto tako vlada pretpostavka da se Isus rodio 25. decembra, odnosno 7. januara i da Novi Zavjet istice ovaj praznik kao vodecu krišcansku svetkovinu. Vjerujemo da je obicaj razmjenjivanja poklona nastao zato što su mudraci darivali Isusa. Ne, hajde da prestanemo sa pretpostavkama i zavirimo u istoriju i u Bibliju ne bismo li otkrili cinjenicno stanje!
Božic (engleski "Christmas", što znaci "Kristova misa" u stvari potice od rimokatolicke mise. Odakle katolicima takav obicaj? Taj obicaj dolazi iz paganskih praznika koje su se održavale 25. decembra, na dan rodjenja Boga sunca - Sola! U Rimu, Sunce je u zimskom solsticiju bilo najslabije 25.decembra, i moralo se ponovo roditi uz pomoæ velikih vatri, svjetala, povorki i molitvi. (Reader's Digest Book of Christmas).
Rimska paganska sezona je zvana Saturnalia. Perzijci su imali sliènu proslavu u slavu Mithrasa, njihovog boga Sunca. Božic zapravo predstavlja drevni obred valizma (obožavanje boga sunca Vala), kulta koji Biblija osudjuje kao najslabiju idolopoklonicku praksu! Štaviše, nigdje u Novom Zavjetu nema ni spomena o Božicu. Ni apostol Pavle, ni drugi apostoli, ni rana istinita krišcanska crkva nije slavila Božic! Ideja da se Isus rodio 25. decembra je jedna od manipulacija (Druga Timoteju 4:4), za koje apostol Pavle prorice da ce prevariti svijet u ovim poslednjim vremenima. Prava istina je to da Božic uopšte ne predstavlja dan Kristovog rodjenja! Štaviše, ma koliko taj praznik znacio mnogima, njegovo porijeklo nije krišcansko nego pagansko - babilonsko-rimsko!
Ali, kakve to ima veze? Nije li ispravno slaviti Božic u svakom slucaju? Zar nije dobro i lijepo to praznicno "raspoloženje", bez obzira na to kako je nastao sam praznik? VIDJECEMO!
Isus nije rodjen 7. Januara.
Evo zanimljivog dokaza o tome kada je rodjen Isus, što svakako nije moglo da bude zimi! Kada je Isus došao na svijet, evo šta se dešavalo: "A u istom tom kraju pastiri su nocivali pod vedrim nebom stražareci kod svoga stada" (Jevandelje po Luci 2:8). Ovo nikako nije moglo da se dogadja u decembru ili januaru pošto su pastiri u Palestini silazili sa planine najkasnije do prve polovine oktobra i zatvarali ovce u obor-zbog hladne kišne sezone koja nastupa u drugoj polovini tog mjeseca. Primjeticete da sama Biblija (u Pjesmi nad pjesmama 2:11 i Knjizi Jezdrinoj 10:9,13) dokazuje da zima u Palestini donosi kišu, zbog cega je sasvim izvjesna nemogucnost da pastiri spavaju na otvorenom u decembru ili januaru.
Tadašnji Jevreji su obicno u rano proljece izgonili ovce u polja i pustinje, u vrijeme pred Pashu (Pesah) i tamo bi ih ostavljali do prvih kiša, piše Adam Klark u V tomu svojih komentara (strana 386). U nastavku teksta autor dodaje: "Dok su boravili u polju, pastiri bi danonocno stražarili pokraj svojih stada. S pocetkom prve kiše u rani mesec Marhešvan, a to su oktobar i novembar po našem kalendaru (pošto ovaj mjesec pocinje sredinom našeg oktobra),nalazimo da pastiri u to vrijeme cuvaju ovce na poljima tokom cijelog ljeta. Pa, buduci da se tada još nisu bili vratili kuci, argument da te godine oktobar još nije bio poceo samo je puka pretpostavka kao i to da je Isus roden 25. decembra, kada na poljima nije bilo jedne jedine ovce; takodje je iskljucena mogucnost da je Isus rodjen posle septembra buduci da su ovce još uvijek bile na otvorenom, i to nocu. Na osnovu toga treba odbaciti pretpostavku da je Isus rodjen u mjesecu decembru. Hronologija nam ukazuje na cinjenicu da su te noci ovce stajale na otvorenom".
Svaka enciklopedija i druga literatura od autoriteta tvrdi da Isus nije roden 25. decembra. Katolicka enciklopedija otvoreno govori o tome. Tacan datum Kristovog rodjenja uopšte nije poznat, što priznaje svaki mjerodavni autoritet u svijetu. U Svetom Pismu koji, ako ništa drugo, daje cvrste osnove za tvrdnju da je Isus rodjen rane jeseni, vjerovatno u mjesecu septembru - približno šest mjeseci nakon biblijskog praznika Pashe. Da je Bog htio da se pridržavamo i proslavljamo Kristovo rodjenje, On ne bi od nas u potpunosti sakrio tacan datum Njegovog rodjenja.
Enciklopedije kažu...
Ni u Novom Zavjetu, niti bilo gdje u Bibliji ne postoji ijedna rijec o tome da treba držati Božic.
Vodjeni nadahnutim ucenjima apostola Petra, Pavla i drugih, Krišcani u prvom vijeku nikada nisu proslavljali Božic. Nijedan biblijski autoritet ne nalaže slavljenje tog praznika, ma kako to cudno izgledalo. Odakle nam onda takav obicaj? Buduci da je Božic dosao u naše krajeve preko Rimokatolicke crkve. šta kaže enciklopedija koju je objavila ta crkva. Pod odrednicom "Božic" stoji slijedece: "Božica nema medju praznicima najranije krišcanske crkve. Prvi dokazi o postojanju te slave poticu iz Egipta. Paganski obicaji vezani za mjesec decembar, odnosno januar podsjecaju na Božic". U nastavku teksta priznaje se istina da "u Svetom Pismu samo griješnici slave svojrodjendan, dok svetci to ne cine". Enciklopedija Britanika tvrdi: "Božic nije postojao medju ranijim praznicima u crkvi..." Dakle, taj praznik nije uspostavio Isus, apostoli ili neki drugi biblijski autoritet, vec je on tek kasnije odabran iz paganskih obicaja i uveden u krišcansku religiju. Enciklopedija Amerikana kaže: "Prema mnogim izvorima Božic se nije slavio u prvim vjekovima krišcanske crkve pošto se u krišcanstvu uobicajilo proslavljanje smrti istaknutih licnosti, a ne njihovog rodjenja..." ("sveta vecera", ustanovljena u Novom Zavjetu, predstavlja spomen na Isusovu smrt). "...tek u cetvrtom vijeku uspostavljen je ovaj praznik u znak sjecanja na taj dogadaj (Kristovo rodjenje). Pošto se nije pouzdano znalo koji je datum rodjenja Isusa Krista, crkva u zapadnom Rimskom Carstvu je u petom vijeku naredila da se Božic zauvjek proslavlja na dan starog rimskog festivala posvecenog rodjenju Sola!"
Kako je taj paganski obicaj dospio u Crkvu?
Gore priznati istorijski izvori tvrde da tokom prvih dvjesta-trista godina krišcanske crkve, Krišcani nisu slavili Božic! Tek u cetvrtom vijeku naše ere taj praznik prodire na Zapad, tacnije u Rimsku crkvu da bi tek u petom vijeku ta crkva naredila da se Božic slavi kao zvanican "krišcanski" praznik! Dakle, kako se jedan takav bezbožan obicaj uvukao u takozvano krišcanstvo? Šaf-Hercogova enciklopedija, u svom tekstu koji nosi naslov "Božic", daje jedno dobro objašnjenje o tome kako se odvijao taj proces: kao interpolacija svetog trojstva.
"Ne može se precizno odrediti koliko je datum ovog praznika zavisio od najkraceg dana u godini i paganskog festivala Brumalije (25. decembar), koji pada odmah nakon Saturnalija ((24. decembar), kada se proslavljao dolazak "novog sunca". Paganski festivali - Saturnalija i persiska Brumalija - bili su i suviše duboko ukorijenjeni u narodne obicaje da bi se za njih moglo reci da su nastali pod uticajem krišcanstva. Paganski festival koji se proslavljao orgijama i razuzdanim veseljem bio je toliko popularan, da je krišcanima bilo drago što su pronašli izgovor da, uz neke manje projmene u duhu i nacinu svog slavlja, nastave da ga drže. Krišcanski propovjednici na Zapadu i Bliskom istoku protestovali su protiv nedolicne ispraznosti kojom se proslavljalo rodjenje Kristovo. Krišcani u Mesopotamiji su optuživali svoju bracu na Zapadu za idolatriju i obožavanje sunca pošto su ovi prihvatali taj paganski festival kao Krišcanski praznik".
Ne zaboravite da je rimski svijet po svojoj prirodi paganski. Prije cetvrtog vijeka naše ere broj Krišcana u Rimskom Carstvu bio je mali. No, iako se njihov broj povecavao, Krišcani su neprestano bili izloženi progonu od strane Rimske vlade i rimskih pagana. Medjutim u cetvrtom vijeku na rimski presto dolazi car Konstantin, koji ispovjeda krišcanstvo. On stavlja krišcansku religiju u istu zakonsku kategoriju sa paganizmom i tada stotine hiljada ljudi u rimskoj civilizaciji prihvata takvo popularno Krišcanstvo. Ali ne treba zaboraviti da su ljudi u rimskom svijetu rasli sa paganskim obicajima u kojima centralno mjesto zauzima idolopoklonicki festival koji se održava 25. decembra. Svake godine ljudi su se tog dana veselili u narocitom praznicnom raspoloženju i duhu, pa buduci da je ta svetkovina bila "pravo" uživanje, ljudi nisu želeli da je se odreknu! Šaf-Hercogova Enciklopedija objašnjava i to da je Konstantin u cetvrtom vijeku zvanicno priznao nedelju kao hrišcanski dan odmora (na engleskom "SUNday", odnosno "dan sunca". Stoga su pagani, koji se vec tada masovno okrecu "krišcanstvu", primili taj dan paganskog obožavanja (teorije koja identifikuje) Sina Božijeg, što im je poslužilo kao izgovor da svoj paganski festival - 25. decembar (datum rodenja Boga sunca) - proglase danom rodjenja Isusa. Tako je Božic dospio u takozvano krišcanstvo! Taj praznik se može zvati bilo kojim imenom, ali on i dalje ostaje taj stari paganski festival u kome se obožava sunce, a jedino što se promijenilo ime kojim ga danas zovemo! Zeca možete nazvati "lavom", ali on ce i dalje ostati samo obican zec.
Još jedan citat iz Britanike: "Moguce je da su još 354. godine izvjesni Latini prebacili datum sa 6. januara na 25. decembar, kada pada praznik u cast Boga Mitre ili rodjenja nepobjedivog SUNCA.
Pravo porijeklo Božica.
Ako je Božic stigao u naše krajeve preko Rimokatolika, a oni su ga preuzeli iz paganizma, odakle onda paganima taj praznik? Gdje, kada i kako je nastao Božic?
Božic je glavni obicaj izopacenog sistema koji svako biblijsko prorocanstvo i ucenje naziva “RIMO- BABILONOM’. Njegovo praktikovanje ustanovljeno je u prvobitnom Babilonu, gde se taj obicaj i razvio za vrijeme vladavine cara Nimroda! Da, Božic vuce korijenje iz civilizacije koja je nastala nedugo nakon velikog Potopa u Bibliji. Izvorni osnivac babilonskog sistema je u stvari Nimrod, unuk Nojevog sina Hama. Još od tog doba ovaj sistem dominira nad cjelim svijetom.
Babilon i Rim predstavljalju sistem organizovanog takmicenja medju vladama i carstvima u kojima upravljaju smrtni ljudi i zasniva se na ekonomskoj praksi utrkivanja (konkurencije) i stvaranja profita. Nimrod je bio graditelj Babilonske kule – izvornog Babilona, kao i Ninive - drevne asirske prestonice – i mnogih drugih gradova. On je organizator prvog svijetskog carstva. Njegovo ime na hebrejskom dolazi od rijeci "Marad", što znaci "onaj koji se pobunio" (Prva knjiga Mojsijeva 10:6, 8-12). Mnogi stari zapisi sadrže obilje podataka o ovom covjeku, zacetniku velikog, organizovanog, opštesvijetskog otpada od Boga, koji i dan danas preovladava cijelim svijetom.
Nimrod biješe veliki zlikovac. Za njega se tvrdi da se oženio rodjenom majkom Semiramidom. Nakon njegove iznenadne smrti njegova majka-žena pocela je da propagira zlu doktrinu po kojoj je Nimrod navodno preživio smrt tako što je postao duh. Semiramida je tvrdila da je preko noci iz jednog mrtvog panja izraslo razgranato zimzeleno drvo koje simboliše Nimrodovo rodjenje u novi život. Propagirala je i to da Nimrod svake godine na svoj rodjendan posjecuje to zimzeleno drvo i ostavlja poklone na njemu. Dan Nimrodovog rodenja bio je 25. decembar! Upravo tu se krije pravo porijeklo božicne jelke.
Spletkama i manipulacijama, Semiramida je uspijela da postane babilonska "carica nebeska", a Nimrod, mada pod raznim imenima, "nebeski božanski sin". U tom idolopoklonickom kultu Nimrod je, nakon navodne regeneracije, postao i lažni Mesija, sin paganskog Boga Sunca - Vala! "Majka i sin" (regenerisani Nimrod i Semiramida) postali su glavni predmeti obožavanja u tom lažnom babilonskom sistemu, a sam kult proširio se po cijelom svijetu. U razlicitim zemljama i na razlicitim jezicima "majka i sin" nose razlicita imena. U Egiptu su poznati kao Izida i Oziris, u Aziji kao Cibela i Dijus, a u paganskom Rimu kao Fortuna i Jupiter.
U cetvrtom i petom vijeku stotine hiljada pagana u rimskom svijetu "prihvataju" novopopularizovanu religiju - "Krišcanstvo", ali zadržavaju stare paganske obicaje i vijerovanja pod plaštom IMENÂ koja zvuce “Krišcanski”. Tako je ideja o Madoni i slika "majke i djeteta" stekla popularnost koja je narocito dolazila do izražaja za vrijeme Božica.
Svi smo( Krišcani) se rodili i bili vaspitani u ovom babilonskom-rimskom svijetu. Duboko smo zagazili u svijet obicaja koje, evo Krišcani praktikuju vec decenijama. Ucili su da te obicaje prihvate sa strahopoštovanjem, kao nešto presveto. Nikada nisu marili da otkriju odakle su nam došli ti obicaji - iz Biblije ili iz paganskog idolopoklonstva!
Kada otkrijemo istinu obicno budemo šokirani. Nažalost, cista istina vrijedja neke ljude! Medutim, Bog zapovijeda svojim vjernim propovjednicima: "Vici iz grla, ne usteži se, podigni glas svoj kao truba, i objavi narodu mojemu bezakonja njegova". Ove cinjenice su možda šokantne, ali to je cista istorijska i biblijska istina! Božic je sastavni cinilac organizovanog otpada kojim je sotona držao prevareni svijet u svojoj šaci tokom svih proteklih vijekova! U Egiptu se oduvjek vjerovalo da je sin boginje Iris (egipatsko ime za "caricu nebesku" roden 25. decembra. Vecina paganskog svijeta slavila je taj cuveni rodjendan mnogo vijekova prije rodjenja Isusa Krista.
Decembar 25 nije datum rodjenja Isusa, istinitog Ktista! Apostoli i rana istinita krišcanska Crkva nikada nisu slavili dan Kristovog rodenja. Ne postoji nijedna zapovijed ni nalog u Bibliji o proslavi tog praznika. Naprotiv. Vjerovali ili ne, slavljenje rodjendana je paganski, a ne krišcanski obicaj. Biblija nam ne nalaže da obožavamo "Majku i dijete”. Apostoli i rani istiniti Krišcani nikada nisu cinili tako nešto! Sveto Pismo spominje da je andjeo rekao Mariji: "Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom", a u nastavku tog stiha piše: "Blagoslovena si Ti medju ženama" – dodatak koji u najvjerodostojnijim izvornim grckim rukopisima ne postoji. Jelisaveta je rekla Mariji: "Blagoslovena si Ti medu ženama", a sama Marija: "Od sad ce me zvati blaženom svi naraštaji" (Jevandjelje po Luci 1:28, 42, 48). Marija je dobila veliki blagoslov od Boga koji su zaista priznale sve generacije, ali to ne znaci da od nje treba praviti božanstvo, obožavati njenu licnost ili je smatrati nebeskog porijekla. Ona je obicno ljudsko bice.
Nimrodove žene Semiramide. Taj oblik idolopoklonstva je tijesno povezan sa idejom o "Božicu"! Tako su stare idolopoklonicke "haldejske misterije" - ciji je rodonacelnik Nimrodova žena - preko paganskih religija dospijele u katolicku crkvu, ali pod novim imenima koja zvuce krišcanski. Iz katolicke crkve ove misterije su prenijete na protestanske vijeroispovesti, nakon cega su se proširile i na sav krišcanski današnji svijet!
Porijeklo svetog vijenca i imele
Odakle nekim ljudima obicaj da drže imelu? Ovu biljku su zimi koristili stari pagani tokom festivala sunceve prekretnice (suncostaja ili solsticija), pošto se smatralo da je imela, zbog njene navodno cudesne mirisne moci, svetinja za SUNCE. Paganski obicaji ljubljenja ispod imele predstavljaju prvi korak u noc bancenja i pijane razuzdanosti – proslavu smrti "starog" i rodjenja "novog" sunca u vrijeme zimskog suncostaja. Imela - svetinja u paganskim praznicima - je parazit! Cak i paljenje vatre i svijeca u krišcanskim ceremonijama predstavlja puki nastavak paganskog obicaja da se bog sunca, koji polako klone, podstakne na život kada sunce stigne na najnižu tacku na južnim nebesima! U knjizi "Odgovori na pitanja" autor Frederik Haskins piše: "Prema dokazima mojih izvora, upotreba božicnih vijenaca vodi porijeklo od paganskih obicaja da se ukrašavaju zgrade i svetilišta za vreme praznika koji se slavio istog dana kad i Božic. Božicna jelka potice iz Egipta, ali je ovaj obicaj uveden mnogo ranije u odnosu na vrijeme kada se Božic pojavljuje kao praznik".
DIJEDA MRAZ!
Ali dobri stari Dijeda Mraz sigurno nije tvorevina paganizma! Nažalost - jeste. Stvarni Dijeda Mraz po svom karakteru nije tako svet i velikodušan kako to mnogi pretpostavljaju! Dijeda Mraz potice od "Svetog Nikole", rimokatolickog biskupa iz petog vijeka. U jedanaestom izdanju Enciklopedije Britanike, tom XIX, str. 648-9, kaže sledece: Sveti Nikola, biskup iz Mire. Svetac koga su Grci i Latini slavili šestog decembra... Legenda o Svetom Nikoli, koja kaže da je potajno darovao miraz trima kcerima jednog siromašnog gradjanina, smatra se izvorom starog obicaja da se na noc Svetog Nikole (6. decembra) krišom ostavljaju pokloni. Ovaj obicaj je potom prenijet na dan Božica, pa otuda i potice veza izmedu Božica i
Dijeda Mraz.
Roditelji kažnjavaju dijecu za laž, ali u vrijeme Božica ili Nove godine oni sami pricaju dijeci laži o Dijeda Mrazu! Da li je krišcanski uciti dijecu mitovima i lažima? Bog kaže: "NE SVIJEDOCI LAŽNO!" Možda je laganje po ljudskom rezonovanju opravdano i ispravno, ali Bog kaže: "Neki se put cini covjeku prav, a kraj mu je put k - smrti". U engleskom jeziku cak postoji izraz "stari Nik", termin koji se odnosi na djavola! Da li mislite da ima neke veze izmedu te dvojice? Sotona se pojavljuje kao "andjeo svijetla", sa ciljem da prevari ljude!
I tako, kada ispitamo cinjenice, ostajemo zapanjeni nad otkricem da uobicajeno držanje Božica nakon svega i nije prava hrišcanska praksa, nego paganski obicaj – jedan od babilonskih – Rimski puteva na kojima se obikao naš narod!
Ali ako Biblija cuti o držanju Božica i u njoj nije zapisano da su apostoli i rana istinita Crkva slavili taj praznik, onda mora da piše nešto o božicnoj i novogodišnjoj jelci! Mnogi ce se zaista iznenaditi kada budu culi, a evo šta kaže Biblija - Knjiga proroka Jeremije 10:1-6 - "Ovako veli Gospod: ne ucite se putu kojim idu narodi... Jer su uredbe u naroda taština, jer sjeku DRVO u šumi, djelo ruku umjetnickih - sjekirom; Srebrom i zlatom ukrašuju ga, klinima i cekicima utvrdjuju ga da se ne pomice".
Savršen opis božicne jelke koja za Gospoda predstavlja "put naroda - uredbu (obicaj) naroda". U ovom biblijskom tekstu nam se zapovjeda da se ne ucimo takvom putu i da ga ne slijedimo! Taj put se u ovom pasusu Svetog Pisma smatra idolopoklonstvom. Peti stih podsjeca na cinjenicu da drveca ne mogu da govore i hodaju - moraju da se nose. "Ne boj ih se (drveca),
jer ne mogu zla uciniti, a ne mogu ni dobra uciniti". To nije Bog koga se treba bojati. Neki cak pogrešno tumace ovaj stih misleci da je njegova poenta u tome da istakne kako nije važno da li covjek ima božicno drvo ili ne, ali ovaj stih to uopšte ne kaže. Davanje poklona - nije li to u skladu sa Svetim Pismom?
Ali kada je rijec o najvažnijem djelu proslave Božica - kupovanju i davanju poklona - mnogi ce trijumfalno uzviknuti: "Barem za to nam Biblija kaže da tako treba raditi! Nisu li mudraci odnijeli darove Isusu?" I u ovom slucaju ocekuje nas poneko iznenadenje kada budemo saznali pravu istinu! Prvo obratimo pažnju na istorijsko porijeklo obicaja razmjenjivanja darova, a potom i da vidimo šta Biblija tacno kaže o tome. Citiramo iz "Biblioteka Sakra", tom XII, strana 153-155: "Razmijena poklona medju prijateljima karakteristicna je za Božic i Saturnaliju, pa zato mora da su ga Krišcani prihvatili od pagana, kao što Tertulijan jasno upozorava".
Cinjenica je da obicaj razmenjivanja poklona medju prijateljima i rodjacima u vrijeme Božica, koji se tako cvrsto ukorijenio, nema u sebi ni najmanji trag krišcanstva! To zaista izgleda veoma cudno! Taj obicaj ne slavi rodjenje Isusa Krista, niti je nastao u cast tog dana, niti u cast njegovu! Pretpostavite da neka vama draga osoba slavi rodjendan i da želite da ga proslavite sa njom. Da li biste u tom slucaju pokupovali izdašne poklone za sve goste na pijaci, razmijenili ih sa prijateljima i onima koji su vam dragi, a da potpuno ignorišete kupovanje- poklona onome ciji rodjendan slavite? Gledano iz tog ugla izgleda kao apsurd, a upravo to rade ljudi svuda u svijetu! Oni slave dan koji ne predstavlja datum Hristovog rodjenja, troše novac koji su s mukom zaradili na poklone koje potom razmenjuju sa prijateljima i rodjacima. Pa ko stoji iza ove podvale????
Sada uzmite u obzir rijec Biblije o davanju poklona na dan kada je rodjen Isus Krist, u Jevandjelju po Mateju 2:1-11 - "A kad se rodi Isus u Vitlejemu Judejskome, za vremena cara Iroda, a dodju mudraci sa istoka u Jerusalim i kažu: Gde je car Judejski... I ušavši u kucu vidješe dijete s Marijom materom njegovom, i padoše i pokloniše mu se; pa otvoriše dare svoje i darivaše ga: zlatom, i tamjanom, i smirnom".
ZAŠTO je Isus darivan?
Vidite da su se oni raspitivali za dijete Isusa koje je rodjeno da bude car Jevreja! Zašto su mu onda odnijeli darove? Da li zato što je bio Njegov rodjendan? To sigurno nije bio razlog, jer su mudraci došli da ga vide nekoliko dana nakon njegovog rodjenja! Da li su to ucinili nama za primer da bismo mi danas kupovali poklone jedni drugima? Ne. Dobro obratite pažnju : oni nisu razmijenili poklone izmedu sebe, nego "darivaše njega". Dakle, svoje poklone dali su Kristu, a ne svojim prijateljima, rodjacima ili jedan drugome! Zašto? Da citiram iz "Komentara" Adama Klarka, tom V, strana 46: "Stih 11. (I darivaše ga). Ljudi sa istoka nikada nisu izlazili pred careve i velikane bez poklona u ruci. Ovaj obicaj se može cesto primijetiti u Starom Zavijetu, a on još uvijek postoji na Istoku i nekim novootkrivenim južnim ostrvima". Tu se dakle krije odgovor! Mudraci nisu uvodili nekakav novi krišcanski obicaj razjmenjivanja poklona medju prijateljima u cast Kristovog rodjenja. Oni su slijedili stari istocni obicaj da daruju cara kada pred njega izadju. Mudraci su licno izašli pred cara Jevreja, pa je obicaj nalagao da iznesu darove, baš kao što je i carica Šiva (carica Savska) donijela darove Solomonu u Starom Zavijetu i kao što mnogi danas nose poklon kada idu u važnu posjetu.
Ne, obicaj davanja poklona se uopšte ne zasniva na tom dogadjaju o kojem smo procitali u Svetom Pismu. Naprotiv, kao što se vidi iz gornjeg citata iz istorije, rijec je o nastavku starog paganskog obicaja.
Božic i Nova godina su se pretvorili u komercijalnu sezonu koja se svake godine izdržava od velike reklame. U mnogim prodavnicama i na ulicama vide se maskirani "Dijeda Mrazovi". Novine pišu o duhu Božica, praznicnom raspoloženju koje vlada tih dana i navodnom znacenju tog praznika. Lakovijernim ljudima je toliko toga uliveno u glavu da se mnogi uvrijede kada im se kaže istina, slicna “VELIKE PREVARE U MEĐUGORJU”.
Svake godine stvara se to "Božicno novogodišnje raspoloženje", ne zato da bi se slavio Krist nego da bi se prodala roba! Uostalom, kao i sve sotonine prevare i ova se pojavljuje kao "andjeo svjietla", buduci da je napravljena da izgleda kao nešto što je dobro. Svake godine troše se milioni u svim valutama kada nastupi taj nalet trgovine naveliko i to na štetu svega onoga zbog cega je Krist i došao na ovaj svijet! Ta sezona kupovine dio je Babilonskog - Rimskog ekonomskog sistema!To je izrodilo još jedan princip: Kad si u Rimu, radi što Rimljani rade.
Živimo u Babilonu, Rimu , kao što je biblijsko prorocanstvo predskazalo, a da toga nismo ni svijesni! Upozorenje stoji u Knjizi Otkrivenja 18:4 - "Izadjite iz nje, narode moj, da se ne pomiješate sa njenim grijesima i da vam ne naude zla njena koja uskoro dolaze.
Nikakvo čudo da njega onda slave i bezbožnici i idolopoklonici! Kakav paradoks - Bezbožni Božić!
P.S.Reci: O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte
u vjerovanju svome, suprotno Istini, i ne
povodite se za prohtjevima ljudi koji su
još davno zalutali, i mnoge u zabludu
odveli, i sami s pravoga puta skrenuli.
(el-Ma'ida, 77)
Sa dolaskom kapitalizma, stari pagani su dobili novog saveznika u liku reklama. George Bernard Shaw je to opisao ovako: Božic je prisiljen na nevoljni … narod od strane … vlasnika prodavnica i štampe. To je naèin na koji mogu služiti Bogu i zaraditi pare u isto vrijeme. To je, samo po sebi, paganska ideja i živa je do danas.
Ovaj poraz kršcanstva pred paganizmom mora biti kontrastiran sa slavnom pobjedom Islama nad istim. Predislamska Arabija je bila paganska zemlja. Ali nijedan od paganskih obicaja nije preživio nakon Islama. Niti jedan. Nije bilo stvari (poput) ljudi su to toliko željeli pa im je Crkva to morala dozvoliti. Islam je potpuno iskorijenio ne samo vjerovanja, nego i obicaje i simbole paganizma. Ovo je samo po sebi cudo nad kojim se moramo zamisliti. Ovo je živi dokaz ispravnosti ucenja posljednjeg Poslanika,s.a.v.
Vrlo davno u Ezelu - Prapočetku, po Božijoj zapovijedi ''Kun!''- stvoreno je jedno fino tijelo. Dato mu je ime Ruh. Nešto kasnije kada je stvoren postojeći svijet – Kaainaat - stvorena je i lijepa djevojka kojoj je dato ime Nefs. Stvarana je postepeno. Pored svoje ljepote ona je osorna, svadljiva, naprasna, podmukla, osvetljiva i odbacuje hajr. Bila je bez stida i straha. Istiniti Tvorac upita Nefs: ''Ko sam Ja, a ko si ti ?''
Nefs odgovori: ''Ja sam ja, a Ti si Ti . Ja sam svoja, a Ti si Tvoj, nema razlike''.
Uzvišeni Stvoritelj baci Nefs u vatru, ali i poslije toga, na ponovni upit Nefs dade isti odgovor. Osuđena je u ledaru, ali i poslije toga dade isti odgovor: ''Ja sam ja a Ti si Ti i među nama nema razlike.''
Onda je Gospodar naredio da Nefs gladuje, bez jela i pića. Stanje gladovanja duša nije mogla dugo izdržati. Plakala je i pomagala.
Na upit dala je odgovor (ikrar): ''Ti si Stvoritelj,a ja sam stvorena.'' Nefs je nizak i čini razne niskosti. Navodi na prestupe i prekršaje. Gdje god može,nefs zavede. Vjenčali su se: Ruh iz Alemi-emra i Nefs iz Alemi-halka. Svemoćni Gospodar je izdao Ruhu ferman u kome su bila naređenja i zabrane. Nefs ti je potrebna ali je varljiva, ne ugađaj joj, tj. naređuj i primaj pokajanje. Trudi se da nefs prođe stanje Emmare, Levvame (koja sebe kori), Mulhime (nadahnuta) i dospije do faze Mutmeinne (smirena). Ova stanja čine cjelinu zvanu Ruhi-kulli i Nefsi-kulli.
Ovi djelovi,čovječe postoje i u tebi i u meni. Iz ovog braka, oca Ruha i majke Nefs rodilo se dijete koje nazvaše Qalb (srce). Stvoritelj pokloni djetetu skupocjeni dragulj da ga čuva na grudima. Taj dragulj je Iman (vjerovanje).
Ocu Ruhu strogo je naređeno da dobro čuva dragulj Iman. Stvoritelj preporuči Ruhu dva čuvara, dva plemenita roba kao dva vezira. To su bili Akl (pamet) i Teufik (uputa). Oni treba da paze na dijete i čuvaju ga. Pamet dobro raspoređuje i zna gdje šta treba (habir), s njim dogovaraj, u njega se pouzdaj i nemoj se povoditi za Nefsom. Nefs ne voli pamet. Drugom veziru ne treba mnogo govoriti, on je iskren i iskusan, visokih je kvaliteta. Nek on bude dadilja djetetu i nemoj ih razdvajati. Trudi se da ih dušmani ne razdvoje. Ne budi uz Nefs nego uz Pamet. Nastanite se i smjestite u gradu Šerijat, tamo su sve pogodnosti. Ali, pazi na dijete, da ga ne vide spletkari. U gradu Šerijat tebi će se pokoravati i mrav i zmija. U jednom dvorcu u gradu smjestite dijete. Dušmani će pokušavati da ukradu od djeteta dragulj Iman, pa dobro pazi. Ako ukradu dragulj, izgubio si i dijete. Nefs će ići na ruku dušmanima djeteta. Ako dušmanima šejtan ne pomogne iz vana, nefs će nastojati da im pomogne iznutra. Zato dobro čuvajte dijete Iman. Kad je Ruh saslušao Božije naređenje, uzeo je dijete i unišao u dvorac. Započeo je odgoj djeteta (sejri suluk). Područje koje pripada pod Šerijat je ogromno. Obuhvata Džennet i Džehennem i doseže do Aršur-Rahmana. Ruh je prihvatio Šerijat za sudiju. Tada Allah pokaza nešto kao sjemenku u liku čovjekovog tijela i reče: Ovdje će se moj propis (hukum) provoditi. Preko ovog će se Nefs i šejtan boriti. Ruh je dobio bajrak zvani Tevhid (jedinstvo). Noseći bajrak u rukama unišao je u predjel zvani I'tikad, mjesto gdje se čuvaju imani (vjerovanja). Tamo je ugledao kroz utvrde ''Zahir''. Ugledao je i kapiju zvanu ''Emmare'' kroz koju svako treba da prođe. Svaki prolaznik je bio uznemiren od divljih ljudi koji su se vrtili oko kapije. Ovi divljaci se nisu obazirali na savršene i uljudne ljude koji su nastojali što prije da prođu kroz kapiju. Između ostalih tu je bio jedan čovjek po imenu Gadab (srdžba) i žena mu Šehvet (strast). Bili su nerazdvojni i neodgojeni. Žena mu je bila vanredne ljepote i zavodljivih kretnji. Čovjek je bio kao pehlivan i svako je podrhtavao pred njim. Svugdje je dostizao. Njih dvoje su izazivali svijet i pravili smutnje. Oni su vladali pred kapijom i sve slabiće ubijali. Sa njima je sarađivala i jedna mađioničarka. Bila je vrlo vješta i svakog je varala. Imala je još svog društva. Pred kapijom oni zaustave i Ruha, kao i svakog i žena Šehvet počne mu se udvarati i tepati mu. Govorila je: ''Ja i moj muž tebe volimo, a ti si lijep kao Mjesec''. Ruh je otjera i ona mu posla svog muža, ali ni on noje uspio. Došla je i mađioničarka, pa se i od nje spasio. Oni se sad udruže i okrenu prema Nefsu. Uspiju i pridobiju njenu naklonost. Ona postade bliskija njima nego svome mužu Ruhu. Njima se sad pridruži i šejtan. Žena nefs pridružila im se da se osveti svome mužu Ruhu. Od velikog uznemiravanja Ruh se razboli i poremeti mu se način života. Dođe mu žena i reče: ''Dragi moj, ja sam ti dovela vrlo dobrog doktora da te liječi''. Taj doktor je bio šejtan. Sada šejtan reče ruhu: ''Ti si jako bolestan i tijelo ti je vrlo oslabilo, došao sam da te izliječim i razveselim. To mi ide od ruke. Ruh ih pogleda i razumi, da su oni gori od goreg, ali je on bio vrlo slab i nije ih mogao otjerati. Žena iskoristi priliku, ukrade dijete i dade ga šejtanu na odgajanje. Kada ovo vidje, Tevfik ode Aklu i reče: ''O mudri veziru, oteli su mi dijete, reci mi šta da radimo''. Obojica pođoše da spašavaju dijete Iman. U putu susretnu jednog odvažnog čovjeka po imenu Šedža'at (junaštvo,odvažnost), a onda još jednog vrlo čednog i uljudnog po imenu Iffet (čednost).
Kazivanje o duhovnom odgajanju III dio
Akl, Tevfik, Šedža'at i Iffet udružiše se da izliječe Ruh i spasu Iman. Oni nađu ljekara a to je bio Muršid. Kod bolesnika su zatekli one izdajice i otjerali ih. Teufik ponovo povrati dijete sebi. Okupali su ga od prljavštine ostale od šejtana i dijete opet dobi svoju prijašnju boju i miris. Muršid reče Ruhu da mu je donio lijekove potrebne za ozdravljenje. Dade mu da popije šerbe i reče mu da sluša liječnika i bude mu pokoran. Ovaj napitak bio je Ašk (ljubav prema stvoritelju). Pruži mu ruku i primi obavezu (bej'at,ahd,zakletva). Iza toga Muršid dade Ruhu lijek zvani Istigfar (izricanje kajanja,pokoravanje Allahu). I djetetu dade šerbe za jačanje. Od ovih lijekova što im je dao Muršid ojačali su i ozdravili i otac Ruh i dijete Kalb. Lijek je bio zikir. Na kraju Muršid dade još jedan lijek. To je bila Džezba (privlačenje Allahu). Sa ovim je muršid završio svoj zadatak i htio otići, ali ga zamoli otac Ruh da im bude posrednik (rabita). Sedžaat i Iffet odvojili su nefs od društva u koje je bila zapala. Oni sada odluče da zajedno krenu na put i prođu kroz kapiju Emmare. Do ove kapije put je bio izrovan. Muršid je našao jedan ravan put i išao naprije, a za njim Ruh, Nefs i Kalb. Ali, šejtan ih nije napuštao i stalno ih je susretao i namamljivao Nefs. Sa šejtanom je bila njegova družina: srdžba, svadža, strasti i drugo. Šejtan je stalno nastojao da zavede nefs. Navaljivao je sa svih strana. Ali muršid i Ruh su išli sigurnim putem. Taj put se zove tarikat. Došli su do kapije Levvame. Akl i Tevfik stizali su uvijek u pomoć Muršidu i onda nastavljali put. Da bi očuvali dijete, stave ga u jednu kolijevku zvanu Sirr (tajna). Tako su išli dalje. Zatim su dijete stavili u jednu kutiju, kao što hadžije drže pare kad su na hadžiluku. Kutija se zvala Hafijj. Kroz sva mjesta kroz koja su prolazili pili su šerbe Zikra. Prešli su prostor od kapije Levvame do kapije Mulhime. Put je bio vijugav. Ruh je bio sve raspoloženiji. Došli su u jedan vrlo lijepi predjel zvani Mali Vilajet (Malo prijateljstvo). Ruh ovdje dobi naročito raspoloženje i doživi otkrića (Futuh). Posebno lijepo bilo je u šatoru Ahfa (naveća skrivenost). Ruh je stalno činio zikir. Ovdje se razboli Nefs. Htjela je da napravi kakvu spletku i uvede šejtana. Plakala je i jadila. Nefs je nađena služavka Hubbi Dunja (dunjalučka simpatija). Nefs se nadala da će joj ova služavka ipak dovesti šejtana. Hubbi dunja se sprijatelji sa šejtanom i skriveno ih sastavi a da ne zna Ruh. Ovo opaze Akl i Tevfik i stupe u akciju da spasu i sačuvaju Nefs. Ovdje je bio jedan čuvar zvani Ilham, koji nije dozvoljavao da se zadrži ništa loše i sumnjivo. Akl i Tevfik kažu Ilhamu šta se dešava sa Nefsom. Ilham otjera šejtana i vrati nefs. Upozorio je Ruha da se ne da zavaravati Nefsu. Kad je Nefs vidjela da je oslabila poče se ulizivati nefsu. Muršidi-kjamil je liječio Ruh od udaraca nefsa. Pojačao je lijek zikra. Muršid je upozoravao i opomonjao Nefs da ne vara Ruh. On je liječio Ruh od nefsinih udaraca. Pojačao mu je i napitak Zikra. Muršid je skupio Ruh, Nefs i Kalb i uz Allahovu pomoć doda im još i jedan drugi lijek Ašk. Ovaj lijek je bio vrlo koristan i efikasan. Za Nefsa je to bio ispit Illellah, koji je djelovao, pa su saznali da zaista vjeruju Allaha i da to shvate i dožive. Kad je popijena i druga doza lijeka, Muršid se odmorio. Ruh i Kalb su bili terbije (pravilno i valjano upućeni), ali ih je i dalje Muršid pratio, upućivao i nadzirao. U osjećanjima se pojavio kao zora i počela otkrivati prefinjene stvari. Prvo pojave, zatim polagano idenje (suluk). Ovdje su sve sumnje otpale. Tako su prešli i predjele Mutneine i došli do kapije Mutmeinne. Na kapiji je bio slavoluk na kome je pisalo Irdži'i (vrati se dušo). Ovu kapiju je gradio majstor Ezela. Do blizu ove kapije neće svako doći (vasil olmaz). Ruh uniđe kroz kapiju i ugleda sve najljepše. Ovome predjelu ime je batin. Ruh je ovdje našao Evlije u grupama. Ovdje je obukao tadž (krunu) Božijeg vilajeta i upisao se u Evlije. Doveden je u ružičnjak Hakikat (istinitost) i sve istine je vidio stvarno (hakikaten). Ovdje je shvatio šta su Pejgamberi a šta su Evlije. Razlike su bile po nuru. Ovdje je vidio istinu o Muhammedu, a.s., (Hakikati Muhammedijje) i njegovu razliku od ostalih pejgambera. Vidio je nutrinu namaza i Kabe (njihov batin). Vidio je nutrinu Kur'ana i njegov nur. Vidio je šta je približavanje Allahu, dž.š., (tekarrub ilallah). Vidio je prostor bez strana i mnogo drugih blagodati. Vidio je viseću tvrđavu - Kasri ma'rifet (dvorac spoznaje). Ruh je unišao u ovaj dvorac i vidio balkon Riza. Oni su tada shvatili i saznali šta je Rabb - Gospodar koji vlada i upravlja. Ovo je peti stepen - Radijje. I Nefs je postao posve zadovoljan. Zatim su prešli u predjel šestog stepena - Merdijje. Gospodar je postao zadovoljan i Ruhom i Nefsom. Nefs posta Abd (sluga) koji voli Gospodara Rabba, a Rabb je zadovoljan od njega (Nefsa). Stigli su do sedmog stupnja - Safije (čistoće). To je najviši stepen. Viseći dvorac se još više rasvijetli i pokaza se još jedan dvorac na čijoj kapiji piše ''Jekin''. Na kapiji je visio ključ od nura, na kome je bio ugraviran Kelimei Tevhid. Dvorac je imao šest strana -šest imanskih šartova. Ovaj dvorac je izvor Kerameta - nadnaravnih darovanja. Ovdje se čuvaju pokloni da se daruje srce kad oživi. Tamo su vrednote koje se darivaju: iman, tevfik, jekin i druge. Tamo kada se smjesti Nefs, šejtan mu ne može ništa. Šejtan se uvijek trudio da minira prilaz dvorcu. Allah je naredio da se oko dvorca stavi ograda nazvana Farz i postavi pet stražara. Ti stražari bili su islamski šarti i to: Kelimei šehadet, Namaz, Post, Zekat i Hadž. Iza ograde Farz bile su još dvije ograde, i to Vadžib i Sunnet, sa zadatkom da čuvaju vjerovanje - Iman. Ove ograde čuvala je vojska zvana Amel (lijepa djela). Čuvarima je naređen istikamet (ustrajnost na pravom putu). Svi dušmani ostali su izvan ograde, ali šejtan i dalje nije mirovao. Ovdje je i Ruh bio aktivan i upustio se u borbu. Na koncu šejtan je otjeran. Ruh je stigao Hakku, to je bio Vuslet. Ko stigne dovde nazvan je merdi kamil (Onaj koji je postigao cilj). Na ovaj način se postane i postigne Muršidi kamil, savršeni (potpuni) čovjek. Sada je jasno na koji način se bori Ehli tevhid i kako postupa na putovanju uzdizanja prema Tvorcu Allahu, dž.š. Pazi se i ti, Fevzija kaže autor sebi i nikada ne dopusti da ti se pojavi umišljenost pretjerivanje (udžib i murailuk).
Ako se u jednog čovjeka koji korača putem uzdizanja ne pojavi hal (naročito stanje i prizori), on treba da bude ustrajan i u obavljanju Sunneta i da se ne udaljuje od Šerijata. Ako neko govori o halu i o vadždu, a ne drži se Sunneta on je Ehli istidradž (postepeno spuštanje u propast). Kad bi se takav digao u oblak, nemoj se zavesti. Ako možeš podsijeci mu krila neka padne.
Ukratko, bez Šerijata nema ni Tarikata, ni uzdizanja. Farz, vadžib i sunnet, i ono sa čime se bude zaduženo (vird i emanet), treba stalno provoditi. Ne reci ovo je sitno a ovo krupno, ili ovo je važno, a ovo nije važno. Ne radi što je mekruh i haram. Bježi od svega što je loše. Bježi i od bid'ata (novotarija). Imaju kitabi čitaj ih, i po tome postupaj. Nemoj samo učiti a to u djelo ne sprovoditi: ode ti vrijeme uzalud. Nema Tarikata bez Šerijata. Nemoj da te prevare i zavedu Autor: Mustafa Fevzi ibn Numan
U hadisu koji prenosi el-Bera' b. 'Azib stoji: "Allahovu poslaniku, s.a.w.s., jednom prilikom je bila poklonjena svilena haljina, pa su se poceli diviti kako je njezna i mekana, na sto je Allahov poslanik s.a.w.s., rekao: "Divite se ovome? Mehrama sa'd b. Mu'aza u Dzennetu je ljepsa od ovoga." Tj. mahrama kojom ce stanovnici Dzenneta brisati ruke, ljepsa je od najluksuznije odjece koju na ovom svijetu nose vladari.
"Od Abdullaha ibn Amra, radijallahu ’anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu ’alejhi we sellem, rekao: „Budite milostivi, i vama ce se smilovati; oprastajte, i vama će biti oprosteno; tesko onima koji su pored usiju gluhi i tesko onima koji su uporni u onome sto rade, a svjesni su da je to grijeh.“ (Bilježi: Ahmed)"
"Od Vabisa ibn Ma’beda, radijallahu ’anhu, prenosi se da je rekao: „Dosao sam kod Allahovog Poslanika, sallallahu ’alehjhi we sellem, pa me upita: ’Dosao si da me pitaš o dobrocinstvu i grijehu? Rekoh:’Da.’ Poslanik mi rece: ’Upitaj svoje srce. Dobrocinstvo je ono cime ti je zadovoljna dusa i cime ti je srce zadvoljno. Grijeh je ono sto tisti dusu i koleba se u prsima, pa makar ti to ljudi dodijelili i odobrili.“ (Bilježi: Darimi)
Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Kada je Allah stvorio stvorenja napisao je u knjigu (kita koja je kod Njega iznad ‘Arsa: Zaista, Moja milost savlađuje moju srdzbu!’”
(Muttefekun alejhi)
U jednom drugom predanju stoji: “... je savladala moju srdzbu.”
A u još jednom predanju stoji: “... je pretekla moju srdzbu.”
Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Kada sam bio na mi'radzu, prosao sam pored ljudi koji su bakrenim noktima sami sebi grebali lice i prsa: zato upitah: "Ko su ovi ljudi, Dzibrile?"
'To su oni koji su druge ljude ogovarali i kaljali im cast'. odgovri on."
Ebu Hurejre,r.a.prenosi od Allahovog Poslanika,sallallahu alejhi ve selleme da je rekao:
"Tako mi Allaha,ja zatrazim oprost od Allaha,dz.s.,i obratim Mu se tevbom vise od sedamdeset puta dnevno."(Buhari)
Ko zamoli za cednost Allah ce mu dati da bude cedan,ko zamoli za bogatstvo,Allah ce ga uciniti bogatim,a ko se strpljivo ponese ,Allah ce ga jos stpljivijim uciniti.Od strpljivosti nikome nije dat bolji ni trajniji dar.(Muslim)
"Najbolji ti je prijatelj onaj ko te necem nauci"
" Zemaljski zivot je blago, a najvece blago ovoga svijeta je dobra zena."
"U Kur'anu ima jedna sura od trideset ajeta koja ce se zauzimati (sefa'at ciniti) za onoga ko je bude ucio, dok mu ne bude oprosteno, a ta sura je sura "Mulk". (Ebu Davud i Tirmizi)
Allahov Poslanik,salallahu 'alejhi we sellem je rekao:”Covjek, vjernik, ce svojim lijepim ahlakom dostici stupanj postaca i onoga koji klanja nocni namaz.” (biljezi Buharija)
"Ko petkom bude ucio suru El-Kehf obasjavace ga nur (svjetlo) od zemlje do nebesa, svijetlice mu na Sudnjem danu i bice mu oprosteni (mali) grijesi izmedju dva petka". (Ibnu Merdevejh- hasen)
"Vrata Dzenneta otvaraju se svakoga ponedjeljka i cetvrtka, i oprosti se svakom robu koji Allahu ne prepisuje druga, izuzev onoga ko je zavaden sa svojim bratom muslimanom. Tada se kaze: 'Sacekajte ovu dvojicu dok se izmire, sacekajte ovu dvojicu dok se izmire!" Muslim
Rekao je Allahov Poslanik asws. "Uistinu, Allah ima svoje posude na zemlji, a to su srca. Najdraze su mu one posude koje su najcisce, najcvrsce i najtanje. Ciste su od grijeha, cvrste su u vjeri i tanke (njezne) su prema braci." (Taberani)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:"Ko savlada svoju srdzbu i onda kada bude u stanju da je ispolji, Allah, s.v.t., ce ga pozvati na Kijametskom danu pred cijelim svijetom da sebi izabere koju god hoce od dzennetskih hurija." (Ebu Davud, Tirmizi - hasen)
Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Ne preporucujte sami sebe. Allah najbolje zna ko je dobrocinitelj od vas." (Muslim)
"Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: 'Allah se srdi na onoga koji Mu ne upucuje dovu'."
- Znaj, kada bi se narod okupio da ti u necemu pomogne, ne moze ti pomoci osim koliko ti je Allah dz.s. propisao, a i kad bi se skupio da ti naskodi, ne moze ti priciniti stetu osim koliko ti je Allah propisao.
To je vjerovanje u odredbu dobra i zla, propisanu od Allaha dz.s. covjeku.
- Dignuta su pera i osusene stranice (Biljezi Tirmizi i kaze hasen sahih)
# Zena koja umre na porodjaju ima stepen sehida
# Onoga ko poslije svakog namaza prouci Ajeti-kursijju, samo smrt dijeli od ulaska u Dzennet
# Djevojka se ne smije udati bez oceve dozvole
# Dijete bez zive majke se ne smatra sirocetom, nego samo kada otac umre
# Musliman ne smije sjediti za stolom na kojem se nalazi alkohol
# Supruznicima je dozvoljeno da okupaju jedno drugo (prilkom smrti jednog od njih)
# Musliman na putovanju moze izostavljati namaske sunete - izuzetak su sabahski suneti koje je lijepo klanjati i kao musafir
# Razvod braka u islamu je dozvoljen tri puta, poslije toga su supruznici haram jedno drugom
# Smijanje naglas kvari namaz
# "La havle ve la kuwete illa billah" - su rijeci koje lijece od 99 bolesti, od kojih je najlaksa briga
# Kada muz i u sali kaze zeni da joj daje rastavu braka, ona je prema islamskim propisima zaista razvedena od njega
# Ljude u namazu predvodi ko pamti (zna naj) više iz Kur'ana
# Nema namaza ukoliko je jelo gotovo i postavljeno (prvo jesti pa onda namaz), niti ukoliko se trpi mala ili velika nuzda (prvo to obaviti pa onda namaz)
# Vrijedjanje necije casti je najveca kamamta
# Svaka stvar koja zalosti vjernika je iskusenje
# Ko prouči svake večeri deset ajeta iz Kur'ana neće biti upisan medu nemarne
# Ko prouči svake večeri stotinu ajeta biće upisan medju bogobojazne
# Allahov Poslanik,saws, je prokleo onoga ko kamatu uzima i onoga ko je daje
# Nema zabrane zenidbe/udaje izmedju dva bajrama
# Sadaka sprjecava ruznu ili zlu smrt, gasi Allahovu, swt, srdzbu i pomaze lijecenju bolesnih clanova porodice
# Najvrjedniji namaz nakon propisanih-fraz namaza je nocni namaz
# Vecina islamske uleme smatra muziku (muzicke instrumente) haramom
# Ko ukaze na dobro, ima nagradu kao i onaj koji uradi to djelo
# Ko prouci Kul-huvallahu ehad deset puta, Allah ce mu u Dzennetu sagraditi dvorac
# Sudbinu ne moze sprjeciti nista osim dove
# Kur'anska sura El-Mulk stiti i spasava od azaba (patnje) u kaburu
# Zena ne treba uzimati muzevo prezime prilikom udaje
# Covjeku je dovoljno zla u njegovom ponasanju da ponizava svog brata muslimana
# Najbolje sto je dato covjeku, vjerniku je lijepa narav
# Muslimanima je zabranjeno da cestitaju nevjernicima njihove praznike
¤ Ucenje sedmina, ceteresnica, godisnjica i mevluda umrlim nije od islama, nego je ruzan obicaj koji nema osnova u serijatu
¤ Praviti sihr ili traziti da se on nekom pravi spada u najvece grijehe u islamu
¤ U kucu u kojoj se uci sura "Bekara" ne ulaze sejtani
¤ Onaj ko je lahak, blag i pristupacan – takvog je Allah, dž.š., zabranio džehennemskoj vatri
¤ Zabranjeno je rukovanje (ili bilo kakvo drugo dodirivanje) muskarcima i zenama koji nisu jedni drugima mahremi (veliki rod)
¤ Pohvalno je da se, osoba koja predje na islam, okupa prije konvertiranja
¤ Namaz u El-Mesdžidul-haramu (u Mekki) bolji je od sto hiljada namaza obavljenih na drugom mjestu
¤ Namaz u Poslanikovoj, saws, džamiji (u Medini) bolji je od hiljadu namaza obavljenih u drugim džamijama
¤ Covjek može izgubiti nafaku (rizk) zbog grijeha koje pocini
¤ Dova koju covjek uputi Allahu, swt, moze nadvladati i spjeciti nevolju koja bi covjeka zadesila
¤ Dova bolesnika, roditelja za dijete, putnika i onoga ko prouci Kur’an se prima
¤ Hamajlije i zapisi su zabranjeni u islamu
¤ Najvise prava nad covjekom ima njegova majka
¤ Covjek koji ima abdest je zasticen od sihra (nastojati biti pod abdestom sto cesce)
¤ Dova: "Gospodaru moj, oprosti mi, smiluj mi se, zastiti me i opskrbi me" - sadrzi dobro ovoga i buduceg svijeta
¤ Ko prouci 33 puta "Allahu ekber", 33 puta "elhamdulillah" i 33 puta "subhanAllah" kada legne u postelju bice sacuvan od siromastva
¤ Najdraze rijeci Allahu, dz.s., su: "SubhanAllahi ve bi hamdihi"- (Neka je slavljen i hvaljen Uzviseni Allah)
¤ Kada se usanja ruzan san ne treba ga nikome govoriti
¤ Stid je sav dobar i donosi samo hajr
¤ Sejtan jede zajedno sa covjekom ako covjek nije spomenuo Allahovo ime na pocetku jela (Bismillah)
¤ Meleki donose savalat na osobu koja zanoći čista (pod abdestom)
¤ Muskarac musliman je obavezan da opere polni organ poslije obavljanja male nuzde
¤ Nema valjanog braka bez velija (djevojcinog staratelja) i dva pravedna svjedoka
¤ U islamu je zabranjeno zaklinjanje necim drugim osim Allahom
¤ Osobi koja zanoći čista -pod abdestom- se prima njegova dova kada god da se probudi u toku noći i uputi je Allahu, swt
¤ Cetiri pravne škole zastupaju mišljenje da čovjeku nije dozvoljeno da dodiruje mushaf bez abdesta
¤ Covjek koji, braneci svoj imetak, pogine ima stepen sehida
¤ Onome koga je zadesila nevolja, tjeskoba ili problem je zabranjeno da zaželi smrt
¤ Dova koju neki musliman prouči za svoga brata muslimana u odsutnosti je dova koja se prima
¤ Sehid ne osjeti bol dok gine osim kao sto neko osjeti ubod komarca
¤ Laz (neistina) je u islamu zabranjena cak i u sali
¤ Najbolji musliman je onaj od cijeg jezika i ruku su spaseni ostali muslimani
¤ Onaj ko se posveti ibadetu, Allah, swt, ce mu grudi napuniti bogatstvom i udalji ce od njega siromastvo
¤ Ko petkom uci suru El-Kehf obasjava ga nur (svjetlo) od zemlje do nebesa, a na Sudnjem danu ce mu lice svjetliti
¤ Kada insan kihne duzan je reci: "Elhamdulillah", a onaj koji ga cuje duzan je reci: "Jerhamukellah"
¤ Proklinjanje muslimana (mumina) je isto kao i njegovo ubistvo
¤ U islamu je strogo zabranjeno da se stoji ili sjedi na necijem grobu
¤ Allah dz.s. divi namazu u dzematu i ponosi se sa klanjacima pred svojim melecima
¤ Ko želi da mu se nafaka uveca i da mu se život produži, neka pazi i redovno posjecuje svoju rodbinu
¤ Covjek za sebe ne moze uciniti posao korisniji od zikra (sjecanja i spominjanja Allaha dz.s.) da bi se spasio Allahove kazne
Tabiin Abdullah ibn Zejd, radijallahu anhu, prenosi: Krenuo sam na put sa namjerom da posjetim Allahovu kuću Ka’bu. Na putu sam sreo jednog čovjeka koji mi reče: -Putniče, hoćeš li da ti budem saputnik? Kada ga upitah: -Gdje putuješ? On mi reče: - U Mekku! Pristadoh. Tako krenusmo na put. Medjutim, čovjek je bio u jednom sasvim...
neobičanom stanju, na svaki korak izgovarao je salavat. Kada bi spomenuo Resulullahovo ime, poletio bi kao ptica... Zainteresovah se pa ga upitah: - O, dobri čovječe! Bez sumnje, donošenje salavata je veoma lijepo i faziletli djelo. Međutim, zašto ga učiš u tolikom broju?
Odjednom mu se oči napuniše suzama... Pogledao me je i riječ po riječ objasnio: - Jednom davno, baš kao sada sa tobom, išao sam sa ocem na hadž... To je bio moj prvi hadž, pa su mi želja i uzbuđenje bili beskrajni... Bili smo veoma blizu Mekke i jedno veče zanoćismo u jednoj dolini. Malo kasnije prepustismo sebe rukama sna... U san mi dođe jedan čovjek i reče: ''O, ti koji spavaš, ustani!... Allah ti je usmrtio oca i lice mu pocrnilo!''
Sav uzbuđen trgnuo sam se iz sna i kao strijela skočio na noge. Odmah sam otkrio lice moga oca koji je spavao. Kad šta da vidim, otac je zaista bio mrtav... A i lice mu je bilo svo crno, i to toliko crno da mi se koža naježi... Šta sam morao raditi tada? Sjeo sam i zaplakao, jer odjednom me je zadesilo nekoliko nesreća. Bio sam sam na putu, otac mi je umro i lice mu je postalo zastrašujuće... Kome sam ga mogao pokazati ovakvog...? Opet sam bespomoćno plakao.
Ne mogu znati koliko dugo sam prolivao suze jer sam ponovo zaspao i ponovo sanjao san. U san su mi došle četiri osobe čija lica su bila crna i koje su u rukama nosile gvozdene stubove. Stali su nad glavom moga oca. Baš u tom trenutku pojavio se jedan čovjek , svijetla lica, ogrnut zelenom odjećom. Odjeća na njemu je bila toliko lijepa, da je zaslijepljivala oči. Prišao je ocu, i onoj četverici sa crnim licima rekao: ''Hajde, udaljite se odavde!''
Strašni ljudi se odmah izgubiše sa vidjela. Mubarek osoba sa zelenom odjećom otvori lice moga oca, pomilova ga rukama, a zatim se okrenu ka meni i reče: ''O, mladiću, budi radostan! Lice tvoga oca je pobijelilo!''
Zaista je crno lice moga oca postalo bijelo kao snijeg. Kao ranjena srna zadrhtah i rekoh: ''Neka su mi i majka i otac žrtve tebi, a ko si ti?'' Slatko se nasmiješio i rekao mi: ''Ja sam Allahov poslanik Muhammed!... Otac ti je bio griješnik, ali dok je bio u životu, donosio mi je mnogo salavata!''
I odjednom je nestao... Radostan, probudio sam se iz sna i odmah otkrio oca... To crno i strašno lice sada je bilo bjelje od snijega, ljupkije od cvijeta... Eto, od toga dana ja svake godine obavljam hadž, i ne izostavljam salavat iz svakog mog daha...
******************************
Vrijednosti i plodovi donošenja i izgovaranja salevata:
1. Izgovaranje salevata je ispunjavanje Allahove dž.š., naredbe.
2. Izgovaranje salevata je slaganje s Allahom dž.š., u donošenju salevata na Muhammeda s.a.w.s..
3. Izgovaranje salevata je slaganje s melekima u donošenju salevata na Muhammeda s.a.w.s..
4. Ko na Poslanika s.a.w.s., donese jedan put salevat - Allah dž.š., æe na njega deset puta donijeti salevat.
5. Ko donese salevat na Muhammeda s.a.w.s., deset puta æe mu stepen biti podignut.
6. Ko donese salevat na Muhammeda s.a.w.s., biæe mu upisano deset dobrih djela.
7. Ko donese salevat na Muhammeda s.a.w.s., biæe mu obrisano deset grijeha.
8. Dova se prima onome ko s njena poèetka donese salevat na Muhammeda s.a.w.s..
9. Salevat je razlog stjecanja šefa'ata Muhammeda s.a.w.s..
10. Salevat je razlog oprostu grijeha.
11. Zbog salevata Allah dž.š., od roba otklanja njegovu brigu.
12. Salevati približavaju roba Njemu na Sudnjemu Danu.
13. Salevati zamjenjuju sadaku.
14. Salevati su sebeb dobrom svršetku poslova.
15. Allah dž.š., i meleki donose salevate na onoga ko donese salevat na Poslanika a.s..
16. Salevat je èišæenje za onoga ko ga izgovara.
17. Salevat æe, prije smrti, obradovati džennetom onoga ko ga je izgovarao.
18. Zbog salevata, èovjek se spašava muka na Sudnjemu Danu.
19. Ko donosi salevat na Muhammeda s.a.w.s. – na njega Poslanik s.a.w.s., donosi salevat.
20. Salevat podsjeæa èovjeka na ono što je zaboravio.
21. Salevat èini izvjesni skup ili sijelo lijepim i dobrim i briše njegove grijehe.
22. Salevati otklanjaju siromaštvo.
23. Salevat briše ime „tvrdica“ od onoga ko ga izgovara.
24. Salevat, onoga ko ga izgovara, izvodi na džennetski put, a onoga ko ga izbjegava izgovarati - uklanja s njega.
25. Salevati nas èuvaju od pokvarenih sijela i skupova na kojima se ne pominje Allah dž.š., niti Njegov Poslanik s.a.w.s..
26. Salevat upotpunjuje govor koji se poèeo sa zahvalom Allahu dž.š..
27. Salevati priskrbljavaju èovjeku svjetlo za na Sirat æupriju.
28. Salevati izvode èovjeka iz povuèenosti.
29. Salevati èuvaju lijepu hvalu i spomen za onoga ko ih izgovara.
30. Salevati priskrbljavaju beriæet i blagoslov.
31. Salevati priskrbljavaju rahmet i milost.
32. Salevati nas pomažu u ljubavi prema Poslaniku s.a.w.s..
33. Salevati èine da Poslanik s.a.w.s., zavoli onoga ko ih izgovara.
34. Salevati su povod uputi èovjeka i životu njegova srca.
35. Salevati èine to da se ime onoga ko ih izgovara predstavlja Muhammedu s.a.w.s..
36. Salevati uèvršæuju stope prilikom prelaska Sirat æuprije onima koji su ga izgovarali.
37. Izgovaranje salevata je oduživanje hakka i prava Muhammeda s.a.w.s., i jedan je vid zahvale prema njemu s.a.w.s..
38. Salevat na Poslanika je jedan vid zikra i zahvale prema Allahu dž.š..
39. Salevat je jedna vrsta dove.
Izvadak iz djela: Džela'ul-Efham
Prijevod s arapskog jezika:
Sead ef. Jasaviæ, prof.fikha
********************************
"Ko na mene učini jedan salavat Allah na njega donese deset i oprosti mu deset pogreški i podigne ga za deset stepeni i upiše mu deset dobrih djela." Hadis bilježi Nesai, Ibn Hibban i Taberani od h.Enesa
"Najpreči, na Kijametskom danu, će mi biti oni koji su navjiše salavata donosili na mene." Hadis bilježi Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Hibban od h. Ibn Mes'uda.
UPOZNAJMO VODIČA SVIH SVJETOVA - VJEROVJESNIKA MUHAMMEDA A. S.[1] (Fethullah Gülen)
Govoriti o odabranoj i veličanstvenoj ličnosti hazreti Muhammeda Mustafe, sallallâhu 'alejhi ve sellem, a prije toga predstaviti ga kao lijek za spas čovječanstva i kao eliksir za neprebrodive probleme čovječanstva i opisati njegov slavni život onako kako odgovara tome veličanstvenom velikanu, veoma je bitna tema koja se, kao i kod mnogih drugih, preobratila u jednu nezaustavljivu želju i volju, sa svakog aspekta pod pritiskom moje ideje i mog osjećaja...
On je slika ponosa čovječanstva. Već četrnaest vijekova najveći geniji na ovozemaljskoj kugli, mnogi filozofi i veliki broj mislilaca i učenjaka, čije misli su poput "zvijezda našega neba", stajali su skrušeno iza njega i obraćali mu se: "Ti si čovjek čijom se pripadnošću ponosimo".
Kao dokaz njegove veličine dovoljno je to što, pored tolikog rušenja i napada na islâm, mi i dalje čujemo glas mujezina sa munare: Ešhedu enne Muhammeden resûlullâh, i primjećujemo da se na sve strane šire krila rûhanijjeta Muhammeda, sallallâhu 'alejhi ve sellem, i zajedno sa duhovnim stvorenjima pet puta dnevno se oduševimo. Pored toga, u ime njegove veličine, možemo kazati i to da, naspram tolikog broja unutarnjih i spoljnjih neprijatelja vjere, koji rade na uništavanju i zabludi novih generacija, danas i dalje ima mladića koji su u potpunosti shvatili istinu o Ahmedu, sallallâhu 'alejhi ve sellem. Iako imaju poteškoća u shvatanju, ipak trče ka Muhammedu, sallallâhu 'alejhi ve sellem, poput noćnih leptira ka svijeći, čemu nema slična događaja u svijetu. Vrijeme nije učinilo prevaziđenom nijednu istinu o njemu, istinu koju nosimo u našim prsima. Da, on je i dalje svjež. Kao što sam mnogo puta pričao svojim prijateljima, kad god odem u Medinu Munevveru, njegov miris me toliko obuzme isto kao da ću u narednih nekoliko koraka da se sretnem sa njim i kao da ću čuti njegov glas kako izgovara Merhaben, ehlen ve sehlen (Zdravo, dobro došao). Eto, on je toliko svjež u našim dušama, i svaki dan sve je svježiji.
Da, vrijeme prolazi i stari, neke ideje zastarijevaju i gube svoju vrijednost, ali Muhammed, sallallâhu 'alejhi ve sellem, svakog dana u dušama vjernika biva mlađi poput jednog zrna sjemena koje svakog dana otvara nove pupoljke.
Po mome mišljenju, da se govorilo o njemu koliko o nekom drugom, a mi nismo govorili dovoljno, da se dalo mogućnosti govoriti o njemu koliko se dalo mogućnosti drugima i da su društvene i kulturne institucije bile u potpunosti mobilizirane da govore o njemu u srcima današnjih generacija, samo bi on imao vlast i u prsima bi se samo on nalazio. I pored svega toga, od istoka do zapada, iz svih različitih rasa, naroda i plemena, ljudi trče sa testijama u ruci ka tom najčišćem izvoru i ka šatoru Sultâna koji stavlja krunu suncu, koga ću predstaviti kao Menhelu'l-azbu'l-mevrûd (Izvor slatke pitke vode).
Da, danas se u cijelom Svijetu, od Amerike, Engleske, Francuske i Njemačke, primjećuje jedno buđenje u kome se traga za njim, i već na svakome mjestu muslimani bez prestanka čuncima tkaju njegove ideje i o islâmu vezu tanke čipke; islâm već doživljava jedno novo "doba sreće". Situacija u islamskom svijetu nije nimalo drugačija. Umjesto ljudi koji su prostodušno, bez razmišljanja, imali veze sa islâmom i muslimanima prije jednog vijeka ili dva, danas imamo ljude koji su učeni i koji slijede Muhammeda, sallallâhu 'alejhi ve sellem, u okrilju svijetlih zraka nauke i koji proučavaju islamske teme. Oni koji su dosad uvijek zloupotrebljavali učevne ljude, univerzitete, fakultete i ostale škole na račun nekakvih izama i koji su radili za nevjerništvo koristeći narodne društvene institucije, počeli su da se tope poput ledenih brda jedan po jedan i da brzo klize ka njemu.
Oni koji su mijenjali po hiljadu puta svoja mjesta godinama tražeći neku granu spasa da se uhvate za nju, trčali su od jednog sistema ka drugom, od jedne ideje ka drugoj, i uvidjeli su da ta njihova kretanja završavaju fijaskom, i na kraju trče ka školi Muhammeda, sallallâhu 'alejhi ve sellem, koji se nijednom dosad nije susreo sa fijaskom. Eto vam za primjer M. Bucaille, R. Garaudy i još mnogi za čija imena nismo čuli...
Međutim, da li smo mi upoznali tog Sultâna Duša, koji podučava sultânatom sultâne, onoliko koliko je potrebno i koliko se traži od nas? Zašto da vas zapitkujem i miješam u to? Ja koji spuštam svoje čelo na sedždu od svoje pete godine i govorim da sam poput sluge sa ogrlicom na vratu i čekam kao Kitmir[2] pred njegovim vratima - da li sam o njemu u potpunosti govorio koliko treba? Ili da li sam vam dostavio u potpunosti ono što znam? Sve one koji govore pitam, a računajući i sebe među njima, kažem: Da li smo govorili ljudima dvadesetog vijeka o Prvaku svih prvaka, koji bi oduševio i pokrenuo duše, dovoljno i onako kako mu dolikuje?
Ne! Da je čovječanstvo njega upoznalo, žudilo bi za njim i krenulo putevima koji vode njemu; kada bi se spomenulo lijepo sjećanje na njega, oči bi se suzama napunile tako da bi ih uhvatio treptaj da bi mogle ući u njegovu čistu okolinu, svijet poslanstva i prečistu klimu. Da bi dao život pepelu srca koja gore vatrom ljubavi prema njemu, bio bi stavljen ispred vjetra koji bi ga uvijek nosio ka njemu.
Ono što voli, čovjek voli onoliko koliko ga poznaje, a uvijek biva neprijatelj onome što ne poznaje. Zbog toga je zajednička tačka postupaka naših neprijatelja, koji se cio vijek bore protiv nas: prekriti zaboravom njegovo uzvišeno ime i odgajati nove generacije kao neprijatelje Vodiča svih stvorenja na oba svijeta. Kako je od Allaha darovan fenomen da, i pored toga što naši neprijatelji žele izbrisati i izbaciti njegovo ime iz srca i duša drugih, danas su sve prepreke i zidovi prijeđeni, a naročito je omladina sebe bacila u njegovo krilo, i to sa radošću, isto kao kada se čovjek koji se suoči sa smrću, danima žedan i gladan u pustinjskoj vrućini, obraduje vodi koja se pojavi pored njega. Naravno da će on, čije je srce puno milosti, prihvatiti sve one koji trče njemu sa takvom željom i da ih on neće lišiti nagrade.
Ne znam da li ste pažljivo pogledali ljude koji prepune džamije tokom džume-namaza. Ako ste to učinili, onda ste vidjeli da je to većina mladih ljudi. Šta je uzrok da ti mladići, usred zime, po snijegu, drhteći od hladnoće, uzimaju abdest i trče u džamiju, naspram zablude i stranputica, koje svojim sistematizovanim radom kao vakuum izazivaju i privlače mlade generacije? Ako želite, ja ću vam kazati uzrok: to je atraktivnost Muhammeda, 'alejhi's-selâm.
Odgovaralo to našoj logici i shvatanju ili ne, duše se okreću oko tog Sunca i tog svjetionika poput leptira... U veoma bliskoj budućnosti, oni koji dosad iz raznih razloga nisu trčali njemu i oni jadnici zapuštene pameti koji su se poput zimskih muha zakačili o nešto i ostali na putu, kajat će se što su stali na tome putu i, udarajući u koljena, izgovarat će: "Zašto se nismo i mi okrenuli i trčali njemu?" Ali će možda toga dana za veći dio njih sve biti završeno i kasno.
Svijet će njemu trčati; naučni krugovi će ga istraživati; duše koje su otvorene prema klimi razmišljanja krenut će za njim; a mnogi neprijatelji postat će žestoki prijatelji i ući pod njegovu zaštitu, kao što to već čine. Danas već i u okviru samih mjerila neprijateljske strane utjecaj Muhammeda, sallallâhu 'alejhi ve sellem, prevagnuo je, i njegovu veličinu priznaje čak i taj neprijateljski svijet.
Allahov Poslanik u jednom hadis-i šerifu kaže: "Izmjerio sam se sa deset osoba iz svoga ummeta i prevagnuo sam nad njima. Zatim sam se izmjerio sa sto, zatim sa hiljadu ljudi, i opet sam prevagnuo. Uto su mi došla dva zadužena meleka i rekla mi: Ostavi to, jer kada bi se izmjerio i sa cijelim ummetom, ti bi prevagnuo."[3]
Zapravo, ovo se obistinilo. Naš vjerovjesnik, sallallâhu 'alejhi ve sellem, kaže da je u snu vidio slijedeće: "Na jednom tasu vage stavljen sam ja, a na drugom cio moj ummet, i ja sam prevagnuo."[4]
Naravno, na jednoj strani Muhammed, sallall'âhu 'alejhi ve sellem, a na drugoj strani svi ashâbi, tâbi'ini, tabe-i tâbi'ini, zatim svi velikani koji su imali utjecaja na duše ljudi među sufijama, evlijama, čestitima, dobrima i Allahu bliskima koji su došli poslije njih i koji će doći do Sudnjeg dana - i opet će prevagnuti Sultân Duša i svjetlost naših očiju, Muhammed, sallallâhu 'alejhi ve sellem. Jer sve što postoji, stvoreno je iz poštovanja prema njemu.
On je uzrok cilja stvaranja svemira. Poznat je hadis-i kudsi u kome se taj cilj objašnjava slijedećim riječima: "Da nije bilo Tebe, ne bih stvorio svemir."[5]
Svakako je besmisleno napisati knjigu čije se značenje ne razumije. Allah, dželle šânuhu, čist je i daleko od besmislenosti. Zapravo, vrijeme i mjesto želi telala jakoga glasa, poput Muhammeda, sallallâhu 'alejhi ve sellem, koji će objasniti značenje i svrhu svemira. Opet nam je potreban jedan komentator i dostavljač Istine poput njega, da bi objasnio i oglasio ljudima šta je nebo bez granica i ćošaka, šta su Mjesec, Sunce i zvijezde u njemu, šta je čovjek kome je dato da upravlja stvorenjima na Zemlji, odakle dolazi taj čovjek, kuda ide, šta može učiniti i na taj način da duše obavijesti šta se krije iza zavjese postojanja. Ako je tako, onda, da nije njega, i svemir i čovjek bi ostali neshvatljivi i besmisleni. Hazreti Muhammed, sallallâhu 'alejhi ve sellem, čovjek je koji je dao značenje stvorenjima. On je nama draži od svih ostalih dragih bića na ovom svijetu.
Ovdje ne mogu proći a da ne iskažem svoj osjećaj prema njemu, naravno, iako priznajem da sam najveći grješnik među vjernicima. Namjera mi je ovim primjerom da dokažem da, ako Allahova Poslanika ja toliko volim, koliko ga tek vole oni velikani čija srca gore ljubavlju prema njemu. Ono što ću navesti u vezi sa mojim duhovnim stanjem na osnovu toga treba uporediti sa tim velikanima. Inače, stidim se da nešto pričam o sebi čime bih se hvalio pred vama.
Kada mi je Uzvišeni Allah dao mogućnosti da odem u sveta mjesta i obrišem svoje grješno lice o zemlju Medine, meni je taj grad Allahovoga Poslanika toliko zablistao, ama toliko zablistao da me u tome trenutku obuzeo tako lijep duhovni osjećaj: da sam pozvan - iako je to nemoguće - u Džennet sa svih njegovih kapija, vjerujte da ne bih ušao ni na jedna već bih izabrao da ostanem u gradu Allahova Poslanika! Po pravilu, Džennet je želja svih nas, i ne može se zamisliti da ijedan musliman ne želi u njega ući. Zar mi u našim jutarnjim i večernjim dovama ne tražimo od našega Gospodara da nas sačuva od Džehennema i da nas uvede u Džennet? Naspram svega toga što priznajem, ja opet kažem: ako bih ja bio te sreće da mi se dodijeli džennetska nagrada, moguće je da bih zatražio od svoga Gospodara da mi dozvoli da ostanem još nekoliko u Revda-i mutahheri.[6] Nikako nemoj da mislite da ja omalovažavam i da zaslužujem te nagrade; samo želim naglasiti svoju ljubav prema Allahovome Poslaniku. Inače sam od onih koji se tokom cijelog života mole i dovu čine da postignu čast da bi bili sluge najmanjem između ashâba Allahovoga Poslanika. I moja dova koju često ponavljam je: "Gospodaru naš, ne odvoji nas ni jednog trenutka od razmišljanja da budemo od onih koji će svojim licima potrljati prašinu sa nogu ashâba, âmin."
Isto duhovno stanje osjetio sam i kod Bejtullâha.[7] Ovi osjećaji su možda zajednički svima nama. Pored toga, ne živim samo ja i još poneko puni takvih osjećaja, već ima mnogo takvih vjernika. Ima takvih zaljubljenika u Allahovoga Poslanika da su ovi moji duhovni osjećaji za njih grubi i sirovi!
Kad već pričamo o tome, želim ispričati još jednu svoju uspomenu. Bili smo zajedno na hadždžu sa Arif Hikmetom, koji je tada bio narodni poslanik. On je prije toga dao sam sebi riječ da će, ako ode u Medinu, baciti sebe na tu mubârek zemlju i po njoj se okretati i ležati iz ljubavi prema njoj. Čim je zagazio na teritoriju Medine, taj velikan održao je dato obećanje: bacio se na zemlju i počeo se prevrtati. Bilo kada da se sjetim tog prizora, oči mi se napune suzama.
Allahov Poslanik je vjerovjesnik. Međutim, on je vjerovjesnik čiji su dolazak najavili svi prijašnji vjerovjesnici sa munare poslanstva. Allah u Kur'ân-i kerimu govori o tome kako je uzeo riječ od svih vjerovjesnika da će pomagati tom najavljenom vjerovjesniku, na slijedeći način:
"Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i mudrost dao - obavezu uzeo: Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na tu tešku obavezu Meni obavežete? - Oni su odgovorili: Pristajemo! - Budite, onda, svjedoci, i ja ću s vama svjedočiti! - rekao je On."[8]
Svi ovi vjerovjesnici su ostali vjerni datoj riječi Gospodaru svih svjetova, i tim principom su živjeli i radili sve svoje poduhvate u tom pravcu. Kada je naš Vodič Muhammed, sallallâhu 'alejhi ve sellem, bio na Mi'râdžu, svi su iza njega duhovno klanjali namaz.[9] Prije svih, hazreti Ibrâhim, 'alejhi's-selâm, hazreti Nûh, 'alejhi's-selâm, hazreti Mûsâ, 'alejhi's selâm, hazreti Isâ, 'alejhi'sselâm, i svi ostali vjerovjesnici na neki način su poželjeli da budu njegovi mujezini. Hazreti Isâ, 'alejhi's-selâm, izgovarajući riječi: "Ja odlazim da bi došao gospodin svih vremena",[10] privukao je poglede cijelog čovječanstva na Veličanstvenog Vjerovjesnika. Svakako, kada se on uzdigao u nebesa, haljine nebesa su se napunile draguljima, zvijezde su se poredale podno njegovih nogu poput kaldrmskih kamena, a Sunce, kada se Muhammed, sallallâhu 'alejhi ve sellem, pojavio na vidiku, poželjelo je da bude čelenka na njegovoj kruni! Sve ovo je letjelo oko njegovog poslanstva poput noćnih leptira! Zatim, iz toga proizlazi:
Oko svijeće Ahmedova nûra
okreće se Džibril poput leptira!
Oko ljepote Muhammedova nûra
okreću se meleci poput leptira!
On je imao ljudske osobine u kojima je postao vodič za nas i u njima bio predstavnik na samom vrhu. Naprimjer, on je bio izvanredan vođa porodice. U određenom periodu svoga života, u isto vrijeme imao je devet žena kojima je rukovodio[11] ali među njima nije bilo nikakvih prepirki i rasprava. U kući u kojoj je kap po kap kapao eliksir poslanstva odgojio je djecu tako, da je svako od njih imalo udjela u svome vijeku, sigurno bi postalo islamski učenjak ili reformator. Ne znam koliko je ljudi uspjelo u tome da ga upozna i sa ovog aspekta!
U isto vrijeme, on je slavni vojskovođa. Sa jednom grupom ljudi koja se okupila oko njega bio je spreman da se suprotstavi svim svojim neprijateljima, i koliko je prijestolja velikih sultâna sravnao sa zemljom i koliko je vladara doveo u stanje da budu sluge na vratima poput robova! I sve to je uspio i pored toga što na vidljivom planu nije ni od koga učio taktiku i nauku o ratovanju!
I pored toga on je ključna osoba do koje dopiru nauke i na koga se oslanjaju. On je kazao šta će se dogoditi do Sudnjeg dana isto kao da je ispred sebe imao ekran i čitao nama nepoznate stvari sa levhe gajba. I pored toga što je prošlo toliko godina od njegova preseljenja u Kuću vječnosti, na stepenu do koga je stigla nauka i tehnologija, kao rezultat izvanrednih mogućnosti i istraživanja, opet svi vidimo bajrak kojeg je pobo Muhammed, sallallâhu 'alejhi ve sellem, prije četrnaest vijekova. A oni kojima je Allah, dželle šânuhu, dao uputu, izgovarajući svete i čiste riječi (Šehâdet) ulaze u nisku islâma i sačinjavaju jedan svjetlosni krug. Evo samo jednog događaja od hiljadu njih.
Na jednoj video kaseti koju sam gledao, prof. dr Keith Moore, porijeklom Kanađanin, specijalist u oblasti pedijatrije i profesor Anatomije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Torontu, nakon što je saslušao âjete iz Kur'âna koji govore o etapama kroz koje prođe dijete u stomaku majke, pokorio se njemu izgovarajući riječi: Ešhedu en lâ ilâhe illallâh ve ešhedu enne Muhammeden abduhû ve resûluh. Jedan učenjak fiziologije iz Japana, kada je čuo âjete iz Kur'âna koji govore o njegovoj oblasti, bez imalo sumnje prelazi u islâm, i to, zbog nepoznavanja jezika, teško izgovarajući riječi: Ešhedu en lâ ilâhe illallâh.
Baš tako, onamo gdje se nauka zaustavi, Kur'ân-i kerim otvara nove vidike i svaka nauka se na svome vrhuncu susreće sa početnom tačkom Allahovoga Poslanika, sallallâhu 'alejhi ve sellem. Dobro, a ko je njega podučio svim tim znanjima? On je slušao predavanja od Allaha, dželle šânuhu, koji je Alim[12] i Habir.[13] Ispred njegove rahle učenja nalazio se Iskonski Učitelj, Allah, dželle šânuhu. Zbog toga svo njegovo znanje vremenom nije zastarijevalo; suprotno tome, svaki dan sve je svježije. I sve dok svijet bude postojao, ono će nastaviti da biva svježe.
On je čovjek koga su voljeli drugovi toliko da je malo kojeme čovjeku na svijetu to pošlo za rukom. Naprimjer, kada su nevjernici, puni mržnje i osvete prema islâmu, poslije bitke kod Ma'u Redži'a, izveli njegovog druga Hubejba ibn Adijja, radijallâhu 'anh, pred vješala da ga pogube, upitali su ga: "Da li bi želio da se trenutno na tvome mjestu nalazi Muhammed?"
Njegov odgovor bio je siguran, jasan i neuplašljiv: "Ne, tako mi Allaha! Volio bih da poginem nego da jedan trn ubode njegovu nogu!
Nakon ovog hrabrog prizora ispred vješala, koji je za primjer, Hubejb, radijallâhu 'anh, podigao je ruke i zamolio Allaha, dželle šânuhu: "Ja Rabbi,[14] kada sam dolazio ovamo nisam se poselamio sa Tvojim Miljenikom. Molim Te, pošalji mu selam od mene.
Tačno u tom trenutku Allahov Poslanik je sjedio i razgovarao sa ashâbima i odjednom je ustao i rekao: "Selam i tebi, o Hubejbe!"
Kada su ga prisutni upitali o čemu se radi, on im je plačući odgovorio: "Mušrici su pogubili Hubejba, pao je kao šehid! U posljednjem trenutku poslao mi je selam, i ja sam mu selam prihvatio."[15]
Iako su prošla stoljeća od toga perioda, ima još jedan prizor koji oduševljava svakog onoga koji vjeruje: Hazreti Sumejra, radijallâhu 'anhâ, kada je čula da je Allahov Poslanik pao kao šehid na Uhudu, trčala je ka tome brdu i tamo uzela daha... Kada su joj rekli da su joj kao šehidi pali otac i muž, zatim djeca, iako su joj pokazali ostatke od njih, ona nije obraćala pažnju na to već je bez prestanka tražila Allahovoga Poslanika i šaptala: "Šta je sa Resûlullâhom?" U jednom trenutku, kada su joj rekli: "Evo ga, Resûlullâh je ovdje", bacila se ispred njega i kazala: "Kada si ti živ, o, Allahov Poslaniče, svaki musibet je podnošljiv."[16] Eto takvo mjesto je imao Allahov Poslanik u njihovim srcima!
Jedan drugi primjer: Čovjek Vidika dobio je pozivnicu iz pozadine nebesa i trebao je da se odvoji od prijatelja s kojima je 23 godine dijelio sudbinu. Zbog toga je u posljednjim danima svoga života kod ashâba bio pomalo žalostan i zabrinut. Njegovo ovako tužno stanje mnogo je utjecalo na ashâbe da, kada bi on ušao u svoju sretnu kuću, u svakoj duši čuli bi se uzdisaji poput jesenjeg povjetarca. Allahov Poslanik je zadužio Mu'âza ibn Džebela, radijallâhu 'anh, da ide u Jemen kao namjesnik. Išao je i dolazio. Kada bi otišao, nosio je poruke Allahovoga Poslanika, a kada bi dolazio, donosio bi pitanja i probleme da ih on riješi. Kada je htio posljednji put otići u Jemen, došao je kod Allahovoga Poslanika. Htio je od njega uzeti dovu i krenuti. Vođa dva svijeta mu je rekao: "Idi, Mu'âze, ali kada se budeš vratio, moguće je da ćeš posjetiti samo moju džamiju i moj mezar."
Mu'âz, kao da je udaren u glavu, kao da su mu noge i ruke polomljene, počeo je plakati i ostao je na svome mjestu, kao okamenjen. Nije imao snage da se pomjeri s mjesta, a kamoli da ode u Jemen.[17]
Pored toga, on je čovjek koji je toliko lahko rješavao sve društvene probleme, isto kao kad se "iz masla vadi dlaka". Trinaest stoljeća nakon njega Bernard Shaw, kao jedan od stotine onih koji se nalaze na suprotnoj strani, prihvata tu istinu i kaže: "U vremenu u kojem živimo i u kome se nagomilalo toliko problema, koliko je čovječanstvu potreban Muhammed, koji rješava probleme tako lahko kao da pije kahvu." Nešto je vrijedno kada ga i neprijatelj priznaje.
Svakako će čovjek, kada se bude okrenuo njemu, postići spokoj i mir, dospjet će do vidika svjetlosti, udaljit će se od skitanja, neće biti igračka vremena, spasit će se dunjalučkog i âhiretskog poniženja i uspijet će se na nebo čovječanstva. Zapravo, i pored tolikih prepreka svih neprijateljskih snaga, počeo je da se čuje miris ovog drugog preporoda.
Kur'ân kaže:
"Oni žele da ugase Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da se svjetlo Njegovo upotpuni, pa makar to nevjernicima ne bilo milo. On je Taj koji je poslao Svoga Poslanika sa uputom i istinitom vjerom da bi je uzdigao iznad svih vjera, pa makar to mnogobošcima ne bilo milo."[18]
Naravno, Allah, dželle šânuhu, Svoju će vjeru uzdići, duše i srca onih koji su je željni trčat će njemu, naći će spokoj, mir i sigurnost kod njega i još dok su na ovom svijetu bit će kao da su ušli u Džennet. Jednog dana Sultân svih vjerovjesnika, Pečat Poslanstva, Sultân svih sultâna čije ime spominjemo cijelom svijetu pet puta dnevno, jednog dana će sigurno ući u sva srca i postat će svima najdraži, najomiljeniji i najtraženiji, pa makar to ne željeli nevjernici i nasilnici Evrope, kolonizatori i munafici Azije i nemarnici koji se nalaze među nama!
On je u isto vrijeme bio čovjek spokoja i mira. Mi sigurno znamo i vjerujemo da je poruka koju je on donio ujedno i izvor spokoja i mira, a povijest je najveći svjedok. I jedini način da čovječanstvo ponovo osjeti taj spokoj i mir jeste upoznati ljude sa njim i sa svjetlošću koju je on donio. Jer on će biti voljen onoliko koliko se upozna, a uz pomoć te ljubavi promijenit će se stanje društva.[19]
Oslanjajući se na Allahovo, dželle šânuhu, dobročinstvo i Njegovu pomoć, radio sam na tome da ukratko kažem nešto sadržajno u Predgovoru ili, kako su prijašnji učenjaci imali običaj kazati, Dibâdži ili, pak, Mukaddimi, u vezi sa Ponosnim Prizorom svemira i Vodičem na oba svijeta, Muhammedom, sallallâhu 'alejhi ve sellem, o kome planiram govoriti sa različitih aspekata. Zapravo, svaka riječ kazana o njemu lijepa je; ako ne izgleda lijepo, onda je krivica u izrazu i metodi, a ako ima manjaka u izrazima i metodi, onda oni pripadaju meni. Vodiču stvorenja, Muhammedu, sallallâhu 'alejhi ve sellem, pripada samo ljepota, i samo ljepota.
[1] Predgovor knjizi BESKRAJNA SVJETLOST MUHAMMED A.S., Autor, M.Fethullah Gülen, El-Kalem, Sarajevo, 2008. god.
[2] Kitmir je ime psa Ashâb-i kehfa, mladića koji su uspavani u pećini i koje Kur'ân spominje u suri el-Kehf. (op. prev.)
[3] Dârimi, Mukaddime, 3.; Bezzâr, el-Musned, 9/437.; Hejsemi, Medžmeu'z-zevdid, 8/255.
[4] Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 2/76.; Hejsemi, Medžmeu'z-zevdid, 9/58.
[5] Adžlûni, Kešfu'l-hafâ, 2/214.
[6] Revda-i mutahhera je počasni naziv za grad Resûlullâha, sallallâhu 'alejhi ve sellem, Medine, a ima značenje "Čista bašča".
[7] Bejtullâh je Allahova kuća, Ka'ba, u Mekki.
[8] Ali Imrân, 3/81.
[9] Muslim, Imân, 278.
[10] Ivanovo evanđelje (tur. Juhanna), Poglavlje: 16., rečenica: 7-15.
[11] Buhâri, Nikâh, 4., 102.
[12] Onaj koji sve zna.
[13] Onaj koji je obaviješten o svemu postojećem i o svim događajima.
[14] Gospodaru moj!
[15] Said b. Mensûr, Sunen, 2/349.; Taberâni, el-Mudžemu'l-kebir, 5/260.; Ibn Kesir, el-Bidâje ve'n-nihâje, 4/66.
[16] Ibn Hišâm, es-Siretu'n-nebevijje, 4/50.; Taberi, Târihu'l-umem ve'l-mulûk, 2/74.; Hejsemi, Medžmeuz-zevâid, 6/115.
[17] Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 5/235.; Bezzâr, el-Musned, 7/91-92.; Ibn Hibbân, es-Sahih, 2/414.; Taberâni, el-Mudžemu'l-kebir, 20/121.
[18] Es-Saff, 61/8-9.
[19] Opisujući našeg voljenog Poslanika, sallallâhu 'alejhi ve sellem, hazreti Alija, radijallâhu 'anh, je rekao: "Oni koji su znajući njegova svojstva prisustvovali njegovim predavanjima voljeli su ga više od svega ostalog!" (Tirmizi, Menâkib, 8.; Ibn Ebi Šejbe, Musannef, 6/328.; Bejheki, Šu'abu'l-imân, 2/150.)
“Onome ko pokrije sramotu svome bratu muslimanu na ovom svijetu, Allah će pokriti sramotu na Sudnjem danu.” (Hadis) Najbolji uzor u svemu je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem., koji je, kada mu je došao neki čovjek sa mnoštvom mana da ga obavijesti o sramoti koju je jedan od njegovih ljudi počinio, kao da ga kori, rekao: “Zašto mu sramotu ne pokriješ?” Ponovio je to tri puta, sa vidljivim tragovima srdžbe na njegovom plemenitom licu.
Postoji skupina ljudi koji uživaju u otkrivanju sramota drugih, a kada bismo analizirali njihov život, vidjeli bismo da je pun sramota i poniženja. Svi mi griješimo, a najbolji su oni koji se pokaju, ali malo se kajemo i tražimo oprosta. Prenosimo vam događaj o kojem govore knjige naših predaka.
Ahmed ibn Mehdi kaže: “Jedne noći, došla mi je neka žena u Bagdadu, rekla da je iz te i te porodice, te kazala: ‘U ime Allaha te molim da me zaštitiš! Rekao sam: ‘Kakva te je nevolja snašla?!’ Rekla je: ‘Silovana sam, pa sam postala trudna. Pošto od tebe očekujem samo dobro i dobrotu, obavijestila sam sve koje poznajem da si mi ti muž, a da je ono što nosim u stomaku tvoje. Molim te da me ne osramotiš. Pokrij moju sramotu, neka i Allah, dž.š., pokrije tvoje sramote.’
Saslušao sam njezine riječi i o tome nikome nisam govorio, a vrijeme je prolazilo. Nakon određenog perioda rodila je sina. Bio sam iznenađen kada me posjetio džematski imam sa grupom komšija da mi čestitaju i blagoslove novorođenče.
Simulirao sam radost i veselje, otišao u odaju, donio stotinu dirhema i predao imamu, rekavši: ‘Ti znaš da sam pustio tu ženu, ali sam dužan izdržavati novorođenče, pa te molim da njegovoj majci uručiš ovih stotinu dirhema za njegovo izdržavanje. Budite svjedoci da ću to činiti početkom svakog mjeseca.’ Tako sam nastavio a da nisam uopće vidio ženu ni dijete.
Nakon, otprilike, dvije godine, dječak je umro, te je narod počeo dolaziti da mi izrazi saučešće. Pokazivao sam prihvatanje i potčinjenost Allahovom određenju i sudbini. Allah je znao kolika žalost me spopala zbog nevolje u kojoj se našla unesrećena majka.
Jedne noći, neko je kucao na vrata. Bila je to ona žena sa kesom punom dirhema. Rekla mi je plačući: ’Ovo su dirhemi koje si slao svakog mjeseca po imamu, neka Allah pokrije tvoje sramote, kao što si ti sakrio moje.’ Pokušao sam da joj novac vratim, ali je odbila i otišla. Nakon godinu dana se udala za uglednog i bogatog čovjeka. Njezin muž me uzeo za ortaka u njegovoj trgovini, pa mi je Uzvišeni Allah otvorio vrata obilne nafake/opskrbe.”
Ovo je istina puna mudrosti, plemenitosti, hrabrosti i odlučnosti. A kako mi, sa mnoštvom svojih mana i nedostataka, postupamo?!
Najljepsa ljubavna prica u povijesti covjecanstva:
ISLAMSKI BRAK
Ovo nije prica o Kajsu i Lejli, niti o Romeo i Juliji jer su to price koje nisu zavrsile. A brak je istinski ispit za ljubav, a istinska ljubav je ona koja potraje poslije braka, pa iako umre jedno od supruznika ljubav se nastavlja. Najljepsa ljubavna prica jeste prica o ljubavi Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, i Hatidze r.a. Hazreti Hatidza prva je majka pravovjernih i prva zena plemenitog Poslanika. U predislamsko doba zvali su je "cista" zbog njenog postenja i neporocnosti, a kada bi je opisivali rekli bi gospodja Kurejsevickih. Bila je bogata i ugledna trgovkinja koja je zaposljavala mnogo ljudi. Jednom prilikom je svoju bogatu karavanu koju je slala u Siriju povjerila Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem., posto je znala da je posten i pouzdan.
Iz Sirije se Muhammed sallallahu alejhi ve sellem, vratio sa zaradom kakvu Hatidza nikad nije ostvarila. Nedugo poslije toga ugovoren je brak izmedju Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, i Hatidze. Taj brak je bio sretan i uspjesan bez ijednog dana oblacnosti. Njegovu bistrinu nije pomutila omamljenost imetkom bogate zene, niti uobrazenost mladica njegovom mladoscu. Hatidza je bila prva Poslanikova zena i ostao je sa njom do kraja njenog zivota.Hatidza je bila istinski pomagac i sigurni oslanac Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem. Kada je primio Prvu objavu , prva mu je povjerovala i pruzila najvecu podrsku. Uvijek je bila uz njega kada je osjecao tegobu. Bila je njegova nada kada bi posustao, smirenost i pouzdanost kada bi ga zivot u bezizlaz dovodio. Kada su ga napadali i u laz ugonili Allah mu je podario olaksanje u Hatidzi. Nikada ga bilo cime nije zamarala, niti prema njemu bila osorna. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je znao reci svojoj zeni: " Hatidza, doista ja te ne mogu obradovati kao sto ti mene mozes obradovati." Cudesna ljubav... cak i kada je Allahovom odredbom preselila.Godinu dana nakon smrti dolazi zena sehabijka i pita Allahovog Poslanika: " Allahov Poslanice sto se ne zenis ? Ti imas sedmero djece i tesko se brinuti o njima. Trebas se zeniti jer bi situacija bila teska za bilo koga, a kamoli za tebe. A Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, placuci govori : " Ima li poslije Hatidze neka a da joj je ravna ?" Da Allah dz.s., nije naredio da se zeni poslije, ne bi se vise nikako zenio, jer dok je bio obican covjek ozenio je Hatidzu a poslije se zenio kao Poslanik i zbog potrebe poslanstva. Hatidza je preselila na ahiret, a Poslanikovo sjecanje na nju u njegovoj dusi nikada nije presahnulo. Poslanik gotovo nikada nije izasao iz kuce a da ne spomene Hatidzu i to na najbolji nacin. Uvijek je se rado sjecao, bio ljubazan prema njenoj porodici i srdacan prema njenim prijateljima. Hadis : " Najbolji medju vama je onaj koji bude najbolje postupao prema svojoj zeni, a ja sam najbolji prema svojim zenama." Dakle da li zelis da vidis kakvog je ko ponasanja, kakva je veza covjeka s Gospodarom obrati paznju kakva je veza njegova prema zeni, koliko je on postuje, cijeni, razumije, voli - tu ce on pokazati koliki je vjernik." Na putu Gospodara svoga mudro i lijepo savjetom pozivaj i sa njima na najljepsi nacin raspravljaj"( En- Nahl 125 ajet )
Od Abdullaha b. Abbasa, Allah bio s njim zadovoljan, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Kada sam išao na Mi'radž, osjetio sam posebno lijep i ugodan miris pa sam upitao Džibrila: 'O Džibril, kakav je ovo lijepi i ugodan miris? On mi odgovori: 'Ovo je miris frizerke Faraonove kćerke i njene djece'. Priupitao sam ga: 'Šta je bilo s njima?'
Odgovorio mi je: 'Dok je jednog dana češljala kosu Faraonovoj kćerki, ispao joj je češalj, pa je rekla: 'Bismillah'!1 Faraonova kćerka je upita: 'Je li to moj otac?' Ona joj odgovori: 'Ne, već moj i Njegov Stvoritelj - Allah'.
Na to je kćerka upitala: 'Mogu li ga obavijestiti o tome?', 'Da', odgovorila joj je. Kada ga kćerka izvijesti o tome, on je pozva i reče joj:
"O, ženo, zar imaš nekog drugog Stvoritelja osim mene?' 'Da, i moj i tvoj Gospodar je Allah', odgovorila mu je. Tada Faraon naredi da se donese kazan i da se u njemu proključa ulje, te da, zajedno sa svojom djecom, hrabra žena bude bačena u njega. Na to mu ona reče: 'Ja imam jednu potrebu kod tebe.' 'Reci', odgovori joj on. 'Voljela bih da moje i dječije kosti skupiš zajedno u jednu plahtu i zajedno ih ukopaš u zemlju.', reče mu ona. Na to joj faraon odgovori: 'Tvoja želja će biti ispunjena. Potom naredi da se pred njenim očima bacajus sva njena djeca, jedno za drugim. Tako bijaše, sve dok ne dođe na red njen dječačić kojeg je još dojila, što u njoj izazva uznemirenost i neku vrstu kolebanja. Dječačić joj reče: 'O, majčice! Uđi u kazan, jer patnja na ovome svijetu mnogo je lakša od one na budućem'. Zatim je ušla u taj kazan.'"
Ibn Abbas kaže: "Četvero dojenčadi je progovorilo: Isa, sin Merjemin; dijete koje su pripisali Džurejdžu; dijete koje je svjedočilo Jusufu; dijete frizerke Faraonove kćerke." (Ahmed 3/309)
Omer Eškar, Allah ga sačuvao, kaže:
"Ova žena živješe u kraljevskom dvorcu te je, iz pažnje prema svojoj kćerki, uzela češljati njenu kosu, sprovodeći tako sve što je bilo neophodno za njen ljepši izgled. Ko je imao ove privilegije morao je biti visoko počastvovan, poseban i uzvišen. Ali, vjerovanje osvoji njeno srce i potpuno njime ovlada, kao što ovlada i srcem Faraonove žene. Kada Allah svome robu želi dobro, onda vjerovanje nalazi puteve do srca bogataša, kao što nalazi i puteve do srca siromaha.
Ova žena je skrivala svoje vjerovanje kao što je to činila i Faraonova žena, kao i jedan čovjek koji je bio član Faraonove porodice. Uzvišeni Allah kaže:
"A jedan čovjek, vjernik, iz porodice Faraonove, koji je krio vjerovanje svoje." (El-Mu'min, 28)
Ali koliko god čovjek nastojao prikriti ono što se nalazi u dubini njegove duše, njegova djela to moraju pokazati. Tako, ponekad, uradi nešto što upućuje na njegov stvarni karakter." (Sahihul-kasasin-nebevijj, str. 289)
Potom nam, Allah ga sačuvao, iz hadisa navodi neke koristi od kojih, u sažetku, izdvajamo:
1. Očevidnost djelovanja vjerovanja (iman) na duše. Na Allahovom putu se vjernik ne koleba kada biva kažnjavan; on se ponosito suprostavlja tiranima, i tako ga bilo kakva vrsta torture i kažnajvanja ne može odvojiti od njegovog čvrstog ubjeđenja.
2. Allahova počast svojim evlijama2 za njihovo žrtvovanje svojih prolaznih tjelesa na Njegovom putu. Uzvišeni Allah je uzdigao ugled ove žene, te počastio i nju i njenu djecu s velikom počašću.
3. Velika mržnja nevjernika, kao što su Faraon i njemu slični, spram vjernika i nepostojanje milosti u njihovim očima kada se susretnu sa vjernicima.
4. Ova žena nije bila samoubojica kada se bacila u ključalo ulje, već je imala namjeru da ožalosti Faraona i njegove dželate. Umjesto da im pričini zadovoljstvo time što bi se protivila, vrištala i odbila da bude bačena u ulje, ona je upravo to i uradil - i to bez straha. Taj njen postupak još više uveća njihovu srdžbu i neprijateljstvo, istaknuvši svu bijednost njihovih duša. Na ovome svijetu ima osoba koje se ne zadovoljavaju da budu ponižene i da pognu svoje glave pred nepravdom i nepravednicima.
5. Nagrada dolazi srazmjerno urađenom djelu. Uzvišeni Allah daje ovoj ženi u zamjenu za miris izgorjelog tijela nje i njene djece, posebno lijep i ugodan miris u nebeskim prostranstvima
6. Uzvišeni Allah učvršćuje one koje želi posebno i obilato nagraditi u njihovim teškim stanjima. Tako je Allah dao da dojenče progovori i da svojim govorom učvrsti svoju majku u postojanosti na istini. Taj govor prekinuo je sva njena kolebanja koja su dolazila od strane šejtana koji je imao za cilj da je pokoleba i odvrati od čvrstog uvjerenja. (Sahihul-kasasin-nebevijj, str. 293-294, sažetak)
Ovo je jedan u nizu primjera postojanosti na isitni jer je ova žena bila čvrsta u svojoj odluci, govoreći Faraonovoj kćerki: "Moj i njegov Gospodar - Allah." Faraonova kćerka je zapitala da li želi da to saopći svome ocu, a ona je odgovorila potvrdno. Nakon što je Faraon saslušao šta se desilo, reče joj: 'Pa zar imaš nekog drugog Gospodara osim mene' 'Da, i mog i tvog Gospodara - Allaha', odgovorila mu je. Nije uzmicala na prijetnje Faraonovog kažnjavanja, pa i nakon što je svojim očima gledala kako, jedna za drugim, umiru njena djeca. Bila je postojana na Istini, čvrsto se pridržava svoje vjere, ponosna na svoga Stvoritelja. Umalo nije pokleknula kada u ključalo ulje htjedoše baciti njeno tek rođeno dijete (dojenče). Ali, Uzvišeni Allah dade da ono progovori i kaže svojoj majci: "O majčice, ne oklijevaj, jer patnja na ovome svijetu je mnogo lakša od one na budućem". Ovo je posebna milost Uzvišenog prema Njegovim iskrenim robovima, dajući im postojanost na Istini i posebna nadnaravna djela. Ovo je slično govoru novorođenčeta u kazivanju o "vlasnicima rovova". Allah je iznad svega, ali većina svijeta to ne razumije.
1. Dova vjernika upućena bratu muslimanu u njegovom odsustvu: Od Ebu Derdaa' r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Nema tog muslimana koji moli Allaha za svog brata dok je on odsutan a da melek, koji je zadužen za njega, ne uči istu dovu za toga koji moli." (Bilježi Muslim)
2. Dova onoga kome je nepravda učinjena: "Kada je Allahov Poslanik, a.s., odlučio da pošalje Muaza u Jemen, savjetovao ga je riječima: "Čuvaj se dove (kletve) onoga kome je nepravda učinjena, jer zaista između njegove dove i Allaha ne postoji nikakav zastor." (Bilježi Buhari)
3. Dova putnika: Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: " Tri dove se ne odbijaju i tu nema nikakve sumnje: dova onoga kome je nepravda učinjena, dova putnika namjernika i dova roditelja koji moli za svoje dijete." (Bilježi Tirmizi)
4. Dova postača dok iščekuje iftar, dova pravednog vladara-imama: Po hadisu koji se prenosi od Ebu Hurejre, trojici se dova ne odbija: "Postaču dok se iftari, pravednom vladaru i dova onoga kome je nepravda učinjena. Njegovu dovu Allah uzdiže iznad bijelh oblaka, otvara joj nebeska vrata i kaže: "Tako mi Moje moći, pomoći ću te, koliko je uskoro!" (Bilježi Tirmizi)
5. Dova poslušnog djeteta: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi se predaja da je Alejhi-sselam rekao: "Kada čovjek umre prestaju mu se pisati njegova djela osim u tri slučaja: "ako iza sebe ostavi trajnu sadaku, znanje koje ljudima koristi i lijepo odgojeno dijete koje moli za svoje roditelje." (Bilježi Muslim)
6. Dova onoga koji se našao u nevolji: Shodno Kur'anskom ajetu: A koje taj Koji se nevoljniku u nevolji odaziva (En-Ne-ml, 62)
7. Ko zanoći čist (pod abdestom) spominjajući Allaha: Od Muaza ibn Džebela, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik kazao: "Nema tog vjernika koji zanoći sa abdestom spominjujući Allaha pa se probudi a potom prouči dovu tražeći od Allaha dobro i na dunjaluku i na ahiretu, a da mu ta dova ne bude uslišana." (Bilježi Ebu Davud i Ahmed)
Dova kojom je molio Junus, a.s.: " Od Sa'd ibn Ebi Vekasa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : "Ko prouči dovu koju je Junus a.s. u utrobi ribe učio: 'Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si Ti, zaista sam ja od onih koji su se prema sebi ogriješili', dova će mu biti uslišana." (Bilježi Tirmizi i drugi)
8. Dova onoga koji se probudi iz sna: Od Ubade ibn Samita, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : "Ko se probudi iz sna pa prouči: "Nema drugog boga osim Allaha Jednog Jedinoga, Koji nema sudruga, samo Njemu pripada vlast i samo je On dostojan zahvale, On svime upravlja, neka je hvala Allahu, slavljen neka je Allah, Allah je Velik, nema moći niti slave osim kod Allaha" a zatim kaže Gospodaru moj oprosti mi, ili prouči dovu bit će mu uslišana. Ako potom obavi i namaz bit će mu primljen kod Allaha." (Bilježi Buhari i drugi)
9. Dova čestitog djeteta za njegove roditelje: Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. kazao:" Zaista će Allah uzdigniti položaj svoga iskrenog roba u džennetu, a on će kazati: "Gospodaru moj odakle meni ovoliko dobrih djela ? "Bit će mu odogovoreno: "Ovo je rezultat dove i moljenja za oprost tvoje djece." (Bilježi Ahmed, a Ibn Kesir ga smatra sahihom)
10. Dova hadžije i onog koji obavlja umru, kao i dova onog koji se bori na Allahovom putu: Ibn Omer, r.a., bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Borac na Allahovom putu, hadžija i onaj koji umru obavi, žude-ći za svojim Gospodarom, njihove dove su uslišane a ono što zatraže bit će im dato." (Bilježi Ibn Madždže, a Albani ga smatra ha-senom)
11. Dova onoga koji mnogo spominje Allaha: Od Ebu Murejre se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Trojici se ne odbija dova: "Onome koji često spominje Allaha, dova onoga kome je nepravda učinjena i dova pravednog imama-vladara." (Bilježi Bejheki i Taberani, Albani ga smatra hase-nom)
12. Dova onoga koga je Allah zavolio i kome se smilovo: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: " Zaista je Allah rekao: "Ko uznemirava Mog evliju (vjernika kojeg Ja zavolim) objavit ću mu rat. Moj rob mi se ne može ničim bolje približiti kao sa farzovima koje sam mu propisao. On mi se tako približava nafilama sve dok ga Ja ne zavolim, a kad ga zavolim postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom radi i njegova noga kojom hoda. Kada Mi zatraži nešto, Ja mu dam, a ako Me zamoli za zaštitu Ja mu je
pružim..." (Bilježi Buhari)
Dova za otklanjanje straha, nesanice, nemira, tuge i potištenosti
Allâhumme rabbe-s-semâvâti-s-seb‘i ve mâ ezallet ve rabbe-l-erdîne ve mâ ekallet ve rabbe-š-šejâtine ve mâ edallet kun lî džâren min šerri halkike kullihim džemî ‘â. En jefruta ‘alejje ehadun minhum ev en jebgâ ‘alejje ‘azze džâruke ve dželle senâuke ve lâ ilâhe gajruk.
Allahu moj, Gospodaru sedam nebesa i onoga što ona prekrivaju, Gospodaru zemalja i onoga što one nose, Gospodaru šejtana i onih koje oni zavedu na krivi put, budi mi zaštitnik od zla svakog Tvoga stvorenja, da me neko od njih ne savlada ili da mi ne učini nepravdu, Tvoja zaštita je nenadmašna, a ugled uzvišen i nema boga osim Tebe.
Dova za otklanjanje brige i tuge
Lâ ilâhe illellâhu-l-‘azîmu-l-halîm. Lâ ilâhe illellâhu rabbu-l-‘arši-l-‘azîm. Lâ ilâhe illellâhu rabbu-s-semavâti ve rabbu-l-erdi ve rabbu-l-‘arši-l-kerîm.
Nema boga osim Allaha, Velikoga, Blagoga. Nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenoga. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa i Gospodara Zemlje, Gospodara Arša plemenitoga!
Allâhumme innî ‘abduke ibnu ‘abdike nâsijetî bijedike mâdin fijje hukmuke ‘adlun fijje kadâuk. Es-eluke bikullismin huve leke semmejte bihi nefseke ev enzeltehu fî kitâbike ev ‘allemtehu ehaden min halkike eviste'serte bihi fî ‘ilmi-l-gajbi ‘indeke en tedž‘ale-l-Kur’âne rebî ‘a kalbî ve nûre sadrî ve džilâe huzni ve zehâbe hemmî.
Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin roba i robinje Tvoje. Moj perčin je u Tvojoj vlasti, presuda Tvoja u pogledu mene važi i prolazi, sudbina i odredba Tvoja za mene je pravedna. Molim te svakim imenom Tvojim kojim si Sebe nazvao ili koje si u Svojoj Knjizi objavio ili kojem si poučio bilo koje stvorenje Svoje ili koje si zadržao u tajnosti kod Sebe – učini da mi Kur’an bude proljeće moga srca, svjetlo mojih prsa, raspršitelj moje tuge i otklonitelj mojih briga i teškoća.
Allâhumme rahmeteke erdžû fe lâ tekilnî ilâ nefsî tarfete 'ajnin ve aslih lî še'ni kullehu lâ ilâhe illâ ente.
Allahu moj, milost Tvoju molim: ni na trenutak me ne prepuštaj meni i u svemu popravi stanje moje. Nema boga osim Tebe!
Allah je Gospodar moj i ja Njemu nikoga ravnim ne smatram. O Vječno Živi, o Ti koji sam po sebi postojiš i koji sve održavaš, Tvojom milošću tražim pomoć.
Opća dova
Allâhumme innî es-eluke min hajri ma se-eleke minhu nebijjuke muhammedun 'alejhi-s-selâmu ve e'uzu bike min šerri meste’aze minhu nebijjuke muhammedun 'alejhi-s-selâm. Ve ente-l-muste'ânu ve 'alejke-l-belâgu ve la havle ve la kuvvete illa billâh.
Gospodaru, molim Te za dobro za koje Te je molio i Tvoj poslanik, Muhammed, a utječem Ti se od zla od kojeg Ti se utjecao Tvoj poslanik, Muhammed. Ti si onaj od kojeg se traži pomoć i Tvoja pomoć je dovoljna. Samo su u Tebe snaga i moć.
Dove za oprost grijeha
Allâhumagfir lî hatîetî ve džehlî ve isrâfî fî emrî ve mâ ente e‘alemu bihi minnî. Allâhumagfir lî džiddî ve hezlî ve hataî ve ‘amdî ve kullu zalike ‘indî. Allahumagfir lî mâ kaddemtu ve mâ ehhartu ve mâ esrertu ve mâ e‘alentu ve mâ ente e‘alemu bihi minnî, ente-l-mukaddimu ve ente-l-mu-ehhiru ve ente ‘alâ kulli šej-in kadîr.
Allahu moj, oprosti mi moj grijeh i moje neznanje, i neumjerenost moju u postupcima mojim, koje Ti poznaješ bolje od mene. Allahu moj, oprosti mi ono što sam u zbilji i šali učinio, ono što omaškom i što hotimično uradim, a svega toga ima kod mene. Allahu moj, oprosti mi ono što sam god ikada učinio, što sam tajno i što sam javno uradio, a što Ti znaš bolje od mene. Ti određuješ šta će se desiti prije a šta kasnije, i Ti si svemoćan.
Allahu moj, Ti doista praštaš i plemenit si, voliš praštanje, pa oprosti mi!
Allâhumme innî zalemtu nefsî zulmen kesîren ve lâ jagfiru zunuben illâ ente fagfir lî magfireten min ‘indike verhamnî inneke ente-l-gafûru-r-rahîm.
Gospodaru, ja sam sebi mnogo nasilje učinio, a samo Ti grijehe opraštaš, pa mi oprosti Tvojim oprostom i smiluj mi se, jer Ti opraštaš i Milostiv si!
Dove za zaštitu
Allâhumme innî e‘uzu biridâke min sehatike ve bi mu‘áfâtike min ‘ukubetike lâ uhsi senâen ‘alejke ente kemâ esnejte ‘alâ nefsik.
Allahu moj, utječem se Tvome zadovoljstvu od Tvoje mržnje, Tvome oprostu od Tvoje kazne. Nisam u stanju izreći Ti pohvalu kako dolikuje, Ti si onakav kako Si Sebe pohvalio.
Rabbi e‘innî ve lâ tu‘in ‘alejje vensurnî ve lâ tensur ‘alejje vemkur lî ve lâ temkur ‘alejje vehdini ve jessiri-l-hudâ lî vensurni ‘alâ men begâ ‘alejje. Rabbi-dž‘alnî šekkâren leke zekkâren leke rehhâben leke mitvâ‘an leke muhbiten ilejke evvâhen munîbâ. Rabbi tekebbel tevbetî vagsil havbetî ve edžib da‘vetî ve sebbit hudždžetî ve seddid lisânî vehdî kalbî veslul sehîmete sadrî.
Gospodaru moj, pomozi me, a nemoj nikoga pomoći protiv mene, daj mi da pobijedim, a ne da budem pobijeđen, da preduhitrim spletke, a ne da budem njihova žrtva. Uputi me i olakšaj mi da idem pravim putem i pomozi mi da nadvladam onoga ko mi želi nešto ružno učiniti. Gospodaru moj, učini me Tebi mnogo zahvalnim, onim koji Te stalno ima na umu, potpuno predanim, jako poslušnim, Tebi poniznim, i onim koji Te često priziva i koji Ti se iskreno kaje. Gospodaru moj, primi moje pokajanje i očisti moje grijehe, uslišaj moju dovu, učvrsti moj dokaz, učini da moj jezik uvijek istinu govori, uputi moje srce i odstrani zlobu iz mojih prsa!
Allâhumme innî e‘ûzu bike mine-l-‘adžzi ve-l-keseli ve-l-džubni ve-l-heremi ve-l-buhli ve e‘ûzu bike min ‘azâbi-l-kabri ve e‘ûzu bike min fitneti-l-mahjâ ve-l-memât.
Allahu moj, kod Tebe tražim zaštitu od slabosti i ljenosti, od kukavičluka, duboke starosti i škrtosti. Utječem Ti se od kazne u kaburu i kod Tebe tražim zaštitu od iskušenja života i smrti.
Allâhumme innî e‘ûzu bike mine-l-keseli ve-l-heremi ve-l-me'semi ve-l-magremi ve min fitneti-l-kabri ve ‘azâbi-l-kabri ve min fitneti-n-nâri ve ‘azâbi-n-nâri ve min šerri fitneti-l-ginâ. Ve e'ûzu bike min fitneti-l-fakri ve e‘uzu bike min fitneti-l-mesihi-d-dedždžâl. Allâhummagsil ‘anni hatâje bimâi-s-seldži ve-l-beredi ve nekki kalbi mine-l-hatâjâ kemâ nekkajte-s-sevbe-l-ebjeda mine-d-denesi ve ba‘id bejni ve bejne hatâje kema ba‘adte bejne-l-mešriki ve-l-magrib.
Allahu moj, utječem Ti se od ljenosti, teške starosti, grijeha i duga, od iskušenja i kazne u kaburu, od iskušenja i kazne u vatri i od zla kušnje imućnosti. Utječem Ti se od kušnje siromaštva. Utječem Ti se od Dedžalove smutnje. Allahu moj, očisti me od grijeha s vodom od snijega i leda i očisti moje srce od grješaka kao što daješ da se bijela odjeća očisti od nečistoće i udalji me od mojih grijeha kao što si udaljio istok i zapad.
Allâhumme innî e‘ûzu bike mine-l-‘adžzi ve-l-keseli ve-l-buhli ve-l-heremi ve ‘azâbi-l-kabr. Allâhumme áti nefsi takvâhâ ve zekkâhâ ente hajrun men zekkâhâ ente velijjuhâ ve mevlâhâ. Allâhumme innî e‘ûzu bike min ‘ilmin lâ jenfe'u ve min kalbin lâ jahše'u ve min nefsin lâ tešbe'u ve min da'vetin la justedžâbu lehâ.
Allahu moj, Tebi se utječem od slabosti, ljenosti, škrtosti, duboke starosti i kaburskog azaba. Allahu moj, podari mojoj duši bogobojaznost i čistoću, Ti najbolje daruješ čistoću, Ti si njen vlasnik i zaštitnik. Tražim zaštitu od znanja koje koristi nema, i od srca koje nije skrušeno, i od duše koja je nezasita, i od dove koja se ne uslišava.
Allâhumme innî e‘ûzu bike min munkerâti-l-ahlâki ve-l-a‘mâli ve-l-ehvâi.
Allahu moj, utječem Ti se od ružnoga ponašanja, ružnih djela i ružnih želja.
Bismillahi-l-lezî lâ jedurru me‘asmihi šej-un fi-l-erdi ve lâ fi-s-semâi ve huve-s-semî ‘u-l-‘alîm.
(3 puta)
S imenom Allaha uz čije ime ništa ni na Zemlji ni na nebu ne može nanijeti štetu, a On sve čuje i sve zna.
Allâhumme ente rabbî lâ ilâhe illâ ente 'alejke tevekkeltu ve ente rabbu-l-'arši-l-'azîm. Ma šâ-Allâhu kâne ve mâ lem ješe' lem jekun. Lâ havle ve lâ kuvvete illa billâhi-l-'alijji-l-'azîm. A‘lemu ennellâhe ‘alâ kulli šej-in kadîr, ve ennellâhe kad ehata bi kulli šej-in ‘ilmâ. Allâhumme innî e'uzu bike min šerri nefsî ve min šerri kulli dâbbetin, ente áhizun binâsijetihâ. Inne rabbi 'alâ sirâtin mustekîm.
Allahu moj, Ti si moj gospodar, nema boga osim Tebe! Na Tebe se oslanjam, a ti si Gospodar Arša velilčanstvenoga! [to Allah hoće to biva, a što On neće, to ne može ni biti. Nema stanja ni kretanja osim s Allahom, Uzvišenim, Veličanstvenim! Znam da je Allah svemoćan i da Allah sve obuhvata svojim znanjem. Allahu moj kod Tebe zaštitu tražim od zla moje duše i zla svega živoga zbog čega Ti kažnjavaš. Gospodar moj me upućuje na pravi put.
Allâhumme aslih li dîni-l-lezi huve ‘ismetu emrî ve aslih lî dun-jâje-l-letî fihâ me‘âši ve aslih lî áhireti-l-letî fîhâ me‘âdi vedž‘ali-l-hajâte zijadeten lî fî kulli hajrin vedž‘ali-l-mevte râhaten lî min kulli šerr.
Gospodaru moj, sačuvaj mi moju vjeru koja štiti postupke moje, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji ću se vratiti. Učini da mi život na ovome svijetu bude povećanje svakoga dobra, a smrt rasterećenje od svakoga zla!
Allâhumme inni e‘ûzu bike mine-l-hedmi ve e‘ûzu bike mine-t-tureddî ve e‘ûzu bike mine-l-gareki ve-l-hareki ve-l-heremi ve e‘ûzu bike en jetehabbetani-š-šejtânu ‘inde-l-mevti ve e‘ûzu bike en emûte fi sebîlike mudbiren ve e‘ûzu bike en emûte ledîgâ.
Allahu moj, od Tebe tražim zaštitu od toga da se što ne sruši na mene, da se ne strovalim, da se ne utopim, da ne izgorim i da u starosti posve ne iznemognem. Tražim od Tebe zaštitu da me šejtan na smrti ne savlada i da ne umrem bježeći leđa okrenutih iz borbe na Tvome putu, i tražim zaštitu od Tebe da ne umrem od ujeda otrovnih životinja.
Allâhumme ‘áfinî fî bedenî. Allâhumme ‘áfinî fî sem‘î. Allâhumme ‘áfinî fî besarî lâ ilâhe illâ ente. Allâhumme inni e‘ûzu bike mine-l-kufri ve-l-fakri ve e‘ûzu bike min ‘azâbi-l-kabri lâ ilâhe illâ ente.
Allahu moj, sačuvaj moj vid, nema boga osim Tebe. Allahu moj, Tebi se utječem od nevjerovanja i siromaštva, i utječem Ti se od kaburske patnje, nema boga osim Tebe.
E'uzu billâhi min džehdi-l-belâi ve dereki-š-šekâi ve sûi-l-kadâi ve šemâteti-l-e‘adâi.
Utječem se Allahu od teške nesreće, i nesretnosti, i zle sudbine, i neprijateljske osvete.
Allâhumme innî e‘ûzu bike min šerri mâ ‘alimtu ve min šerri mâ lem a‘lem.
Allahu moj, od Tebe tražim zaštitu od zla onoga što znam i od zla onoga što ne znam.
Bismillâhi tevekkeltu ‘alellâh. Allâhumme innâ ne‘ûzu bike min en nezille ev nedille ev nazlime ev nuzleme ev nedžhele ev judžhelu ‘alejnâ.
U ime Allaha i samo se na Allaha oslanjam! Allahu moj, samo Tebi se mi obraćamo da ne pogriješimo, da ne zalutamo, da kome ne učinimo nepravdu, da nama ko nepravdu ne učini, da nerazumni budemo prema nekome, ili da nerazuman bude neko prema nama.
Allâhumme innî e‘ûzu bike min zevâli ni‘metike ve tehavvuli ‘áfijetike ve fudžâeti nikmetike ve džemî‘i sehatik.
Allahu moj, utječem Ti se od prestanka Tvoje blagodati, od skretanja Tvoje zaštite, iznenadne kazne Tvoje i svekolike srdžbe Tvoje.
Allâhumme innî e‘ûzu bike min šerri sem‘î ve min šerri besarî ve min šerri lisânî ve min šerri kalbî ve min šerri menijji.
Gospodaru moj, utječem Ti se od zla moga sluha, od zla moga vida, od zla moga jezika, od zla moga srca i zla moga polnog organa!
Allâhumme innî e‘ûzu bike mine-l-fakri ve-l-killeti ve-z-zilleti ve e‘ûzu bike min en azlime ev uzlem.
Allahu moj, utječem Ti se od siromaštva, oskudice i poniženosti, i utječem Ti se od toga da kome nepravdu nanesem ili da meni nepravda bude nanesena.
Allahu moj, od Tebe molim uputu, bogobojaznost, oprost i materijalnu neovisnost.
Allâhumme elhimni rušdî ve e‘izuni min šerri nefsî.
Allahu moj, nadahni me time da postupim pravilno i zaštiti me od zla mene samoga.
Dova za povećanje korisnog znanja
Allâhummenfa‘nî bimâ ‘allemtenî ve ‘allimnî mâ jenfe‘unî ve zidnî ‘ilmâ. El-hamdu lillâhi ‘alâ kulli hâlin ve e‘uzu billâhi min hâli ehli-n-nâr.
Allahu moj, učini mi korisnim ono čemu Si me poučio i pouči me onome što će mi koristiti i povećaj mi znanje! Hvala Allahu na svakom stanju, a utječem se Allahu od stanja stanovnika vatre!
Dova za jačanje vjere i lijepog ahlaka
Allâhumme innî es-eluke-s-sebâte fi-l-emri ve es-eluke ‘azîmete-r-rušdî ve es-eluke-š- šukre ni‘metike ve husne ‘ibâdetike ve es-eluke lisânen sâdikan ve kalben selîmen ve e‘uzu bike min šerri mâ t‘alemu ve es-eluke min hajri mâ ta‘lemu ve estagfiruke mimmâ ta‘lemu inneke ente ‘allâmu-l-gujûb.
Allahu moj, molim Te za postojanost u vjeri, za jaku vjeru u dobru, za zahvalnost na Tvojim blagodatima, za lijepo činjenje ‘ibadeta Tebi. Molim Te za iskren jezik i zdravo srce. Utječem Ti se od zla onoga što Ti znaš i molim Te za dobro onoga što Ti znaš. Tražim oprosta za ono što Ti znaš jer ti, doista, poznaješ sve tajne.
Dove za jačanje ljubavi prema Allahu džellešanuhu
Allâhumme innî es-eluke hubbeke ve hubbe men juhibbuke ve-l-‘amele-l-lezî jubelliguni hubbek. Allâhumme-dž‘al hubbeke ehabbe ilejje min nefsî ve ehlî ve mine-l-mâi-l-bârid.
Gospodaru moj, molim Te za Tvoju ljubav, za ljubav onoga ko Tebe voli i za svako djelo koje će me dovesti do Tvoje ljubavi. Gospodaru moj, neka mi Tvoja ljubav bude draža od mene samog, moje porodice i vode hladne!
Allâhumme-rzuknî hubbeke ve hubbe men jenfe‘unî hubbuhu ‘indek. Allâhumme mâ rezaktenî mimmâ uhibbu fedž‘alhu kuvveten lî fîmâ tuhibbu. Allâhumme ve mâ zevejte ‘annî mimmâ uhibbu fedž‘alhu lî kuvveten fîmâ tuhibbu.
Allahu moj, podari mi ljubav prema Tebi i ljubav prema onome čija će mi ljubav koristiti kod Tebe. Bože moj, sve ono što Si mi dao od onoga što volim, učini mi ga potporom za ono što Ti voliš. Bože moj, sve ono što Si mi, od onoga što mi je drago, uskratio učini mi ga podrškom za ono što je Tebi drago.
Dova za lijep ahlak, dobar imetak i dobru djecu
Allâhumme-dž‘al seriretî hajren min ‘alânijjetî vedž‘al ‘al ânijjetî sâlihaten. Allâhumme innî es-eluke min sâlihin mâ tu'ti-n-nâse mine-l-mâli ve-l-vâlidi gajri-d-dâlli vele-l-mudilli.
Allahu moj, učini mi ono što tajim boljim od onoga što ispoljavam, a ono što ispoljavam učini dobrim! Allahu moj, molim Te za dobro koje daješ ljudima od imetka i evlada, koje nije zalutalo, niti druge u zabludu odvodi.
Dova za zaštitu od šejtana i njihovih zala
Rabbi e‘ûzu bike min hemezâti-š-šejâtîni ve e‘uzu bike rabbi en jahdurûn.
Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od šejtanskih došaptavanja i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me od prisustva njihova zaštitiš!
Dove koje se uče kad je čovjek u dugu
Allâhumme innî e‘ûzu bike mine-l-hemmi ve-l-huzni ve-l-‘adžzi ve-l-keseli ve-l-džubni ve-l-buhli ve dale‘i-d-dejni ve galebeti-r-ridžâl.
Allahu moj, od Tebe tražim zaštitu od brige i žalosti, od slabosti i ljenosti, od kukavičluka i škrtosti, da me dug ne savlada i da me ljudi ne nadvladaju.
Allâhume-kfini bi halâlike ‘an harâmike ve agninî bi fadlike ‘ammen sivâk.
Gospodaru moj, ono što Si dozvolio učini mi dovoljnim da bih se sačuvao onoga što Si zabranio i Tvojom dobrotom me učini neovisnim od bilo koga drugog!
Hvala Allahu koji me je spasio od iskušenja i veliku mi prednost dao nad mnogim Svojim stvorenjima.
Dova za zaštitu od gladi
Allâhumme innî e‘ûzu bike mine-l-džu‘i fe innehu bi'se-d-dadžî ‘u ve e‘ûzu bike mine-l-hijâneti fe innehâ bi'seti-l-bitâneh.
Allahu moj, doista od Tebe tražim zaštitu od gladi jer je glad uistinu loš drug i utječem Ti se od izdajstva jer je ono loš pratilac.
Dova za zaštitu od teških bolesti
Allâhumme innî e‘ûzu bike mine-l-beresi ve-l-džunûni ve-l-džuzâmi ve sejji-i-l-eskâm.
Allahu moj, kod Tebe tražim zaštitu od lepre, ludila, gube i svake ružne bolesti.
Dova za odlazak na put i povratak
Allâhu ekber. Allâhu ekber. Allâhu ekber. Subhâne-l-lezî sehhare lenâ hâzâ ve mâ kunnâ lehu mukrinîne ve innâ ilâ rabbinâ lemunkalibûn. Allâhumme innâ nes-eluke fi seferinâ hâze-l-birre ve-t-takva ve mine-l-‘ameli mâ terdâ. Allâhumme hevvin ‘alejnâ seferenâ hâzâ vatvi ‘anna bu‘deh. Allâhumme ente-s-sâhibu fi-s-seferi ve-l-hâlîfetu fi-l-ehl. Allâhumme innî e‘ûzu bike min va‘sâi-s-seferi ve ke-ábeti-l-munkalebi ve sûi-l-menzari fi-l-mâli ve-l-ehl.
Allah je najveći! Allah je najveći! Allah je najveći! Allah je najveći! Slavljen je onaj koji nam je ovo potčinio, da nam On nije podario mi ovo ne bismo imali i mi ćemo se, doista, Gospodaru svome vratiti. Allahu naš, molimo Te za dobro na ovom našem putovanju, za bogobojaznost i za postupak kojim ćeš Ti biti zadovoljan! Allahu naš, olakšaj nam ovo putovanje i smanji nam njegovu daljinu. Allahu naš, Ti si saputnik na putu i zaštitnik čeljadi koja su ostala kod kuće! Allahu moj, utječem Ti se od teškoća na putu, tužnoga povratka i ružnog prizora u imetku i porodici.
Dova koja se uči u borbi; pri odlasku na hadž ili umru ili u sličnim situacijama
Lâ ilâhe illellâhu vahdehu lâ šerîke leh. Lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve huve ‘alâ kulli šej-in kadîr. Ájibûne tâibuûe sâdžidûne li rabbinâ hâmidûne sadekallahu va‘dehu ve nesare ‘abdehu ve hezeme-l-ahzâbe vahdeh. (3 X)
Nema boga osim Allaha, Jedan je On i nema ortaka. Njemu pripada sva vlast i hvala i On sve može. Gospodaru našem se vraćamo, Njemu se kajemo i zahvalni Mu sedždu činimo. Allah obistinjuje svoje obećanje, pomaže Svoga roba i sam sve vojske pobjeđuje! (uči se tri puta )
Dova nakon sijela
Subhânekke Allâhumme ve bi hamdike ešhedu en lâ ilâhe illâ ente estagfiruke ve etûbu ilejke.
Slavljen nek’ si Allahu moj i Tebi svaka hvala. Svjedočim da nema boga osim Tebe, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.
Dove pri ulasku (u mjesto ili objekat)
Bismillâhi tevekkeltu ‘alellâhi lâ havle ve lâ kuvvete illâ billâh.
U ime Allaha! Na Allaha se oslanjam! Nema moći ni snage osim s Allahom!
E'ûzu bi kelimâtillâhi-t-tâmmâti min šerri mâ halek.
Tražim zaštitu u Allahovim riječima potpunim od zla svega što je On stvorio.
Dova pri ulasku i izlasku
Allâhumme innî es-esluke hejre-l-mevlidži ve hajre-l-mahredž. Bismillâhi veledžnâ ve bismillâhi haredžna ve ‘alellâhi rabbinâ tevekkelnâ.
Allahu moj, samo Tebi se ja obraćam za dobro pri ulasku i izlasku. U ime Allaha ulazimo, u ime Allaha izlazimo, i samo se na Allaha, Gospodara našega, oslanjamo!
Dova koja se uči kada se uskovitla vjetar
Allâhumme innî es-eluke hajrehâ ve hajre mâ fîhâ ve mâ ursilet bihi ve e'ûzu bike min šerrihâ ve šerri mâ fîhâ ve mâ ursilet bih.
Allahu moj, molim Te za njegovo dobro i dobro onoga što je u njnjemu i što on donosi, i utječem Ti se od njegovoga zla, i zla u njemu i onoga što on donosi.
Allâhumme innî es-eluke min hajrihi ve hajri mâ huve lehu ve e‘ûzu bike min šerrihi ve šerri mâ huve leh.
Allahu moj, molim Te da nam od njega podariš dobro i dobro koje on ima, a kod Tebe tražimo zaštitu od njegovoga zla i zla koje on ima.
Dova koja se uči kada se uskovitla vjetar i drugim vremenskim nepogodama (kraća)
Allâhumme innî es-eluke hajreha ve e‘ûzu bike min šerrihâ.
Allahu moj, doista od Tebe tražim da mi u njoj podariš ono što je dobro i samo od Tebe tražim zaštitu od njenoga zla.
Dova prilikom viđenja Mlađaka
Allâhumme ehillehu ‘alejnâ bi-l-jumni ve-l-îmâni ve-s-selâmeti ve-l-islâmi rabbî ve rabbukellâh. Allâhumme bârik lenâ fî simârinâ ve bârik lenâ fî medînetinâ ve bârik lenâ fî sâ‘inâ ve muddinâ.
Allahu moj, u njemu (nastupajućem mjesecu) nam učini dostupnim sreću, vjeru, spas i islam, Allah je Gospodar moj i Gospodar tvoj! Allahu moj, u njemu nam blagoslovi naše plodove, blagoslovi naš grad i blagoslovi naše mjere i mjerice!
Dova za otklanjanje ružnih snova i nesanice
E‘ûzu bi kelimâtillâhi-t-tammâti min gadabihi ve ‘ikâbihi ve šerri ‘ibâdihi ve min hemezâti-š-šejâtîni ve en jahdurûn.
S Allahovim potpunim riječima utječem se od Njegove srdžbe, Njegove kazne, zla Njegovih robova i šejtanskih došaptavanja i uopće njihovoga prisustva.
Dova prilikom ulaska u čaršiju (pijacu)
Lâ ilâhe illellâhu vahdehu lâ šerîke leh. Lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve huve ‘alâ kulli šej-in kadîr.
Samo je Allah Bog, Jedan je i nema ortaka. Njemu pripada sva vlast i svaka zahvala i On je svemoćan!
Dova za učenje hifza i pamćenje Kur'ana napamet
Allâhumme-rhamnî bi terki-lme‘ásî ebeden mâ ebkajtenî verhamnî en etekellefe mâ lâ ja‘nîni verzuknî husne-n-nezari fîmâ jurdîke ‘annî. Allâhumme bedî‘a-s-semâvâti ve-l-erdi ze-l-dželâli ve-l-ikrâmi ve-l-‘izzeti-l-letî lâ turâm. Es-eluke jâ Allâhu jâ Rahmânu bi dželâlike ve nûri vedžhike en tulzime kalbî hifza kitâbike kemâ ‘allemteni verzukni en etluvehu ‘ale-n-nahvi-l-lezî jurdîke ‘annî. Allâhumme bedi‘a-s-semâvati ve-l-erdi ze-l-dželâli ve-l-ikrâmi ve-l-‘izzeti-l-letî lâ turâm. Es-eluke jâ Allâhu jâ Rahmânu bi dželâlike ve nuri vedžhike en tunevvire bi kitâbike besarî ve en tutlika bihi lisanî ve en tuferridže bihi ‘an kalbî ve en tešreha bihi sadri ve en tu'mile bihi bedenî lî ennehu lâ ju‘înunî ‘ale-l-hakki gajruke ve lâ ju'tîhi illâ ente ve lâ havle ve lâ kuvvete illâ billâhi-l-‘alijji-l-‘azîm.
Allahu moj, smiluj mi se da zauvijek ostavim griješenje, smiluj mi se da se ne obavežem onim što me se ne tiče, podari mi lijepo viđenje onoga čime ćeš biti zadovoljan sa mnom. Allahu moj, Stvoritelju nebesa i Zemlje, vlasniče uzvišenosti, počasti i nedostižne veličine! Molim Te, o Allahu, o Milostivi, s Tvojom veličinom i svjetlom Lica Tvoga, učvrsti moje srce hifzom, pamćenjem i čuvanjem Tvoje Knjige kao što si me poučio i podari mi da je učim na način kako ćeš Ti biti zadovoljan sa mnom. Allahu moj, Stvoritelju nebesa i Zemlje, vlasniče uzvišenosti, počasti i nedostižne veličine! Molim Te, o Allahu, o Milostivi, s Tvojom veličinom i svjetlom Lica Tvoga, osvijetli mi moj vid s Tvojom Knjigom, s njom razveži moj jezik, s njom odagnaj brigu iz moga srca, s njom rasprostrani moja prsa i daj da moje tijelo postupa prema njoj jer mi niko, mimo Tebe, ne može pokazati istinu niti mi je dati. Nema moći niti snage osim s Allahom, Uzvišenim, Veličanstvenim.
Večernja dova
Emsejnâ ve emse-l-mulku lillâhi ve-l-hamdu lillâhi lâ ilâhe illellâhu vahdehu lâ šerîke lehu ve lehu-l-hamdu ve huve ‘alâ kulli šej-in kadîr. Rabbi es-eluke hajre mâ fi hâzihi-l-lejleti ve hajre mâ ba‘deha ve e‘ûzu bike min šerri mâ fî hâzihi-l-lejleti ve šerri mâ ba‘deha. Rabbi e‘ûzu bike mine-l-keseli ve su-i-l-kiber. Rabbi e‘ûzu bike min ‘azâbin fi-n-nâri ve ‘azâbin fi-l-kabr.
Omrkli smo, a omrklo je i Allahovo carstvo. Hvala pripada Allahu! Nema boga osim Allaha jedinoga. On nema ortaka, Njemu pripada hvala i On sve može. Gospodaru, molim te za dobro u ovoj noći i dobro poslije nje. Utječem Ti se od zla u ovoj noći i zla poslije nje. Gospodaru, zaštiti me od ljenosti i ružne starosti. Gospodaru, zaštiti me od patnje u Džehennemu i patnje u kaburu.
Dove pred spavanje
Allâhumme rabbe-s-semâvati-s-seb‘i ve rabbe-l-‘arši-l-‘azîm. Rabbenâ ve rabbe kulli šej-in, munzile-t-tevrâti ve-l-indžîli ve-l-kur'ân. Fâlika-l-habbi ve-n-nevâ. E‘ûzu bike min šerri kulli šej-in ente áhizun binâsijetih. Ente-l-evvelu fe lejse kableke šej-un ve ente-l-áhiru fe lejse ba‘deke šej-un ve ente-z-zâhiru fe lejse fevkake šej-un ve ente-l-bâtinu fe lejse dûneke šej-un, ikdi anni-d-dejne ve agninî mine-l-fakr.
Allahu moj, Gospodaru sedam nebesa i Gospodaru Arša veličanstvenoga! Gospodaru naš i Gospodaru svega, Ti koji si objavio Tevrat, Indžil i Kur’an, koji daješ da se sjemenje i košpice raspuknu! Utječem Ti se od zla svega onoga zbog čega Ti kažnjavaš. Ti si Prvi i prije Tebe ništa nije bilo, Ti si Posljednji i poslije Tebe ništa nema, Ti si Vidljivi i nema ništa iznad Tebe, Ti si Nevidljivi i ispod Tebe nema ništa! Oslobodi me duga i zaštiti od siromaštva!
Bismike rabbi veda‘tu dženbi ve bike erfe‘uhu in emsekte nefsî ferhamhâ ve in erseltehâ fahfazhâ bimâ tuhfizu bihi ‘ibâdeke-s-sâlihîn.
Gospodaru moj, u Tvoje ime liježem i ustajem. Ako mi dušu uzmeš, smiluj joj se, a ako me poživiš, sačuvaj me onim čime čuvaš svoje dobre robove.
Allâhumme eslemtu nefsî ilejke ve vedždžehtu vedžhije ilejke ve fevadtu emrî ilejke ve eldže’tu zahrî ilejke ragbeten ve rehbeten ilejke, lâ muldžie ve lâ mundžie minke illâ ilejke. Ámentu bikitâbike-l-lezî enzelte ve nebijjike-l-lezî erselte.
Gospodaru moj, Tebi se predajem, Tebi se okrećem, Tebi se prepuštam i na Tebe oslanjam nadajući se Tvojoj nagradi i strahujući od Tvoje kazne. Utočište i spas od Tebe je samo kod Tebe. Vjerujem u Knjigu koju Si objavio i u Poslanika kojeg Si poslao.
Allâhumme leke eslemtu ve bike ámentu ve ‘alejke tevekkeltu ve ilejke enebtu ve bike hâsamtu ve ilejke hâkemtu. Fagfir lî mâ kaddemtu ve mâ ehhartu ve mâ esrertu ve mâ a‘lentu ente-l-mukaddimu ve ente-l-muehhiru. Lâ ilâhe illâ ente ve lâ havle ve lâ kuvvete illâ billâh.
Allahu moj, Tebi se predajem, u Tebe vjerujem, na Tebe se oslanjam, Tebi se obraćam, Tobom se suprotstavljam svojim neprijateljima i Tebe uzimam za presuditelja. Oprosti mi što sam god ikada učinio, što sam tajno i što sam javno uradio. Ti si onaj koji određuješ da se nešto prije dogodi ili da se odgodi, nema boga osim Tebe i nema moći ni snage osim kod Allaha.
Dova koja se uči prilikom buđenja tokom noći
Lâ ilâhe illellâhu vahdehu lâ šerîke lehu. Lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve huve ‘alâ kulli šej-in kaîdr. El-hamdu lillâh, ve subhânallâhi ve lâ ilâhe illelâhu vallâhu ekber. Ve lâ havle ve lâ kuvvete illa billâhi-l-‘azîzi-l-hâkîm.
Samo je Allah Bog, Jedan je On i nema ortaka. Njemu pripada sva vlast i zahvala i On sve može. Hvala Allahu! I slava Allahu! I nema boga osim Allaha. Allah je najveći, nema stanja ni kretanja osim s Allahom, Silnim, Mudrim.
Jutarnje dove
Allâhumme innî asbahtu minke bi ni‘metin ve ‘áfijetin ve sitrin fe etimme ni‘meteke ‘alejje ve ‘áfijeteke ve sitrike fi-d-dun-ja ve-l-áhireh.
Allahu moj, Tvojom odredbom osvanuo sam u blagostanju, oprostu i zaštiti, pa upotpuni mi Svoje blagodare, oprost i zaštitu na ovome i na budućem svijetu.
El-hamdu lillâhi-l-lezî redde ‘alejje rûhî ve ‘áfânî fî džesedî ve ezene lî bizikrih. Lâ ilâhe illâ ente subhâneke Allâhumme estagfiruke lizenbî ve es-eluke rahmetek. Allâhumme zidni ‘ilmâ. Ve lâ tuzig kalbî ba‘de iz hedejtenî. Ve heb lî min ledunke rahmeten innke ente-l-vehhâb.
Hvala Allahu koji mi je povratio moju dušu, koji mi je tijelu dao zdravlje, i dopustio mi da Mu zikr činim. Nema boga osim Tebe, Slava Tebi Allahu moj, od Tebe oprost tražim za moje grijehe i molim te za milost Tvoju. Allahu moj, povećaj mi znanje i ne dozvoli, nakon što si me uputio, da mi srce moje zaluta, i daruj mi milost od Sebe. Zaista si Ti onaj koji puno daruje!
Asbahnâ ve asbeha-l-mulku lillâhi ve-l-hamdu lillâhi lâ ilâhe illellâhu vahdehu lâ šerîke lehu ve lehu-l-hamdu ve huve ‘alâ kulli šej-in kadîr. Rabbi es-eluke hajre mâ fî hâzihi-l-lejleti ve hajre ma ba‘dehâ ve e‘ûzu bike min šerri mâ fî hâzihi-l-lejleti ve šerri ma ba‘dehâ. Rabbi e‘ûzu bike mine-l-keseli ve su-i-l-kiber. Rabbi e‘ûzu bike min ‘azâbin fi-n-nâri ve ‘azâbin fi-l-kabr.
Osvanuli smo, a osvanulo je i Allahovo carstvo. Hvala pripada Allahu! Nema boga osim Allaha jedinoga. On nema ortaka, Njemu pripada hvala i On sve može. Gospodaru, molim te za dobro u ovoj noći i dobro poslije nje. Utječem Ti se od zla u ovoj noći i zla poslije nje. Gospodaru, zaštiti me od ljenosti i ružne starosti. Gospodaru, zaštiti me od patnje u Džehennemu i patnje u kaburu.
Asbahnâ ve asbeha-l-mulku lillâhi rabbi-l-‘alemîn. Allâhumme inni es-eluke hajre hâze-l-jevme: fethahu ve nasrehu ve nûrehu ve bereketehu ve hudâhu ve e‘ûzu bike min šerri mâ fihi ve šerri mâ ba’deh.
Osvanuli smo a osvanulo je i carstvo Allaha, Gospodara svjetova. Allahu moj, doista Te molim za dobro ovoga dana: njegovu nafaku, potporu, svjetlost, berićet, ispravnost , a kod Tebe tražim zaštitu od zla kojeg ima u njemu, i od zla koje dolazi poslije njega.
Asbahnâ ‘alâ fitreti-l-islâmi ve ‘alâ kelimeti-l-ihlâsi ve ‘alâ dîni nebijjinâ Muhammedin sallellâhu te‘alâ ‘alejhi ve selleme ve ‘alâ milletî ebînâ Ibrâhîme hânîfen muslimen ve mâ kâne mine-l-mušrikîn.
Osvanuli smo u islamu i na iskrenoj riječi, u vjeri našeg poslanika, Muhammeda, sallellahu te‘ala ‘alejhi ve sellem, vjeri našega pretka Ibrahima, čistoga i potpuno pokornoga, koji nije bio idolopoklonik.
Allâhumme innî es-eluke-l-‘afve ve-l-‘áfijete fi-d-dun-jâ ve-l-áhireh. Allâhumme innî es-eluke-l-‘afve ve-l-‘áfijete fî dînî ve dun-jâje ve ehlî ve mâlî. Allâhumme-stur ‘avrâtî ve ámin rev‘âtî. Allâhummahfaznî min bejnî jedejje ve min halfî ve ‘an jemînî ve ‘an šimâlî ve min fevkî ve e‘ûzu bi‘azametike en ugtâle min tahtî.
Allahu moj, molim Te za oprost i ispravnost na ovome i budućem svijetu. Allahu moj, molim Te za oprost i ispravnost u mojoj vjeri, mojim ovosvjetskim poslovima i mojoj porodici. Allahu moj, pokrij moje sramote i daj mi zaštitu i sigurnost od onoga čega se plašim. Allahu moj, sačuvaj me ispred mene, s moju desnu i lijevu stranu, odozgo i utječem se Tvojoj veličini, da ne budem pokupljen odozdo.
Allâhumme ‘alime-l-gajbi ve-š-šehâdeti fâtire-s-semâvâti ve-l-erdi rabbe kulli šej-in ve melîkehu ešhedu en lâ ilâhe illâ ente e‘ûzu bike min šerri nefsî ve min šerri-š-šejtâni ve širkihi.
Allahu moj, Stvoritelju nebesa i Zemlje, poznavaoče nevidljivog i vidljivog, Gospodaru i vladaru svega: svjedočim da nema boga osim Tebe. Utječem Ti se od zla svoga nefsa, i od zla šejtanskoga i njegovoga širka.
Jutarnje i večernje dova (kraće)
Allâhumme bike asbahnâ ve bike emsejnâ ve bike nahjâ ve bike nemûtu ve ilejke-n-nušûr.
Allahu moj, s Tobom osvanjivamo i omrknjavamo, Tvojom odredbom živimo i umiremo i Tebi se vraćamo.
Hasbijellâhu lâ ilâhe illâ huve ‘alejhi tevekkeltu ve huve rabbu-l-arši-l-‘azîm.
Allah mi je dovoljan, nema boga osim Njega, na Njega se oslanjam, a On je gospodar Arša veličanstvenoga!
Dova koju je Poslanik, a.s. preporučio Ebu Bekru za jutro i veče
Allâhumme ‘álime-l-gajbi ve-š-šehâdeti fâtire-s-semâvâti ve-l-erdi rabbe kulle šej-in ve melîkehu ešhedu en lâ ilâhe illâ ente, e‘ûzu bike min šerri nefsî ve šerri-š-šejtâni ve širkihi ve en nakterife sûen ‘alâ enfusinâ ev nedžurrehu ilâ muslim.
Allahu moj, Ti koji poznaješ nevidljivi i pojavni svijet, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Gospodaru i Vladaru svega, svedočim da nema boga osim Tebe. Utječem Ti se od zla moga nefsa, šejtanskoga zla i njegovoga širka i da ne počinim kakvoga zla nama ili nanesem povredu nekom muslimanu.
Dova nakon istigfara i tevbe (pokajanja za grijehe)
(Uz činjenje "Sejjidu-l-istigfara"
Allâhumme ente rabbî lâ ilâhe illâ ente ve ene ‘abduke ve ene ‘alâ ‘ahdike mesteta‘tu ve e‘ûzu bike min šerri sana‘tu ebû-u leke bi ni‘metike ‘alejje ve ebû-u bizenbî fagfir lî fe innehu lâ jagfiru-z-zunûbe illâ ente.
Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe, Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob. Svoje obaveze i obećanje Tebi ispunjavam koliko god mogu. Utječem ti se od zla onoga što sam učinio. Priznajem Tvoju blagodat prema meni i priznajem svoj grijeh pa mi oprosti, jer grijehe, doista, niko drugi ne oprašta osim Tebe.
Dova za sticanje Allahovog zadovoljstva
Radîna billâhi rabben ve bi-l-islâmi dînen ve bi Muhammedin resulâ.
Zadovoljni smo da nam je Allah Gospodar, islam vjera, a Muhammed poslanik.
Dove za zaštitu od džehennema
Allâhumme innî asbahtu ušhiduke ve ušhidu hamelete aršike ve melâiketike ve džemî ‘a halkike bi enneke entellâhu lâ ilâhe illâ ente vahdeke lâ šerîke leke ve enne Muhammeden ‘abduke ve resûluk.
Allahu moj, uzimam za svjedoka Tebe, i uzimam za svjedoke nosioce Tvoga Arša, Tvoje meleke i sva Tvoja stvorenja da Si Ti Allah, da nema boga osim Tebe, da Si Jedan i nemaš ortaka i da je Muhammed Tvoj rob i Tvoj poslanik.
Allâhumme innî e’ûzu bike min fitneti-n-nâri ve ‘azâbi-n-nâri ve min šerri-l-ginâ ve-l-fakr.
Allahu moj, utječem Ti se od kušnje džehennema i džehennemske kazne i od zla imućnosti i siromaštva.
Allâhumme edžirnî mine-n-nâr. (7 puta)
Allahu moj, zaštiti me od vatre džehennemske!
Dova za priznanje i zahvalu na blagodatima
Allâhumme mâ asbeha bî min ni‘metin feminke vahdeke la šerike leke fe leke-l-hamdu
ve leke-š-šukr.
Allahu moj, svaka blagodat koja se našla kod mene samo je od Tebe, Ti ortaka nemaš. Samo Tebi pripada hvala i zahvalnost.
Allahu moj, Ti okrećeš srca kako Ti hoćeš, okreni naša srca da Ti budu pokorna!
Jâ mukallibe-l-kulûbi sebbit kalbî ‘alâ dînik.
O Ti koji preokrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.
Allâhumme innî e‘ûzu bike mine-š-šikâki ve-n-nifâki ve sû-i-l-ahlâk.
Allahu moj, utječem Ti se od nesloge, licemjerstva i ružnog ponašanja.
Dova s Allahovim najvećim imenom
Allâhumme innî es-eluke bi enne leke-l-hamde lâ ilâhe illâ ente jâ hannânu jâ mennânu jâ bedî ‘a-s-semâvâti ve-lerdi jâ ze-l-dželâli ve-l-ikrâmi jâ hajju ja kajjum.
Allahu moj, Tebe molim jer samo Tebi pripada svaka hvala, nema boga osim Tebe, o Premilostivi Dobročinitelju, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Uzvišeni i Poštovani, vječno Živi i sam po Sebi postojeći!
Dova koja se uči pri oblačenju nove odjeće
Allâhume leke-l-hamdu ente kesevtenîh. Es-eluke hajrehu ve hajre mâ suni‘a lehu. Ve e‘ûzu bike min šerrihi ve šerri mâ suni‘a leh.
Allahu moj, Tebi neka je hvala. Ti si me ovim obukao. Molim Te da mi podariš njeno dobro i samo dobro od onog u što se sve ona može koristiti; zaštiti me od njenog zla i zla od onog u što se ona može koristiti.
Dova koja se uči prilikom ogledanja u ogledalu
El-hamdu lillâh. Allâhumme kema hassente halkî fe hassin hulukî.
Hvala Allahu! Allahu moj, učini lijepim moje ponašanje kao što Si me stvorio lijepim!
Dova za otklanjanje bojazni od nepravde onih koji su na vlasti ili drugih
Lâ ilâhe illellâhu-l-halîmu-l-kerîm. Subhânallâhi rabbi-s-semâvâti-s-seb‘i ve rabbi-l-‘arši-l-‘azîm. Lâ ilâhe illâ ente ‘azze džâruke ve dželle senâuk.
Nema Boga sem Allaha, Dobročinitelja Plemenitog. Slava Allahu Gospodaru sedam nebesa i Gospodaru Arša veličanstvenoga! Nema boga osim Tebe, Tvoja zaštita je najveća a ugled najuzvišeniji!
Dove za otklanjanja straha
Allâhumme inna nedž‘aluke fî nuhûrihim ve ne‘ûzu bike min šurûrihim.
Allaju moj, mi Tebe stavljamo na njihova prsa i od Tebe zaštitu tražimo od zala njihovih!
Hasbunellâhu ve ni‘me-l-vekîl.
Dovoljan nam je Allah, On je zaštitnik najbolji!
Dova za olakšavanje teškoća i tuge
Allâhumme lâ sehle illâ mâ dže'altehu sehlen ve ente tedž‘alu-l-huzne izâ ši'te sehlâ.
Allahu moj, ništa nije lahko osim onoga što Ti učiniš lahkim, a Ti i tugu možeš učiniti lahkom!
Dova za nûr (svjetlo vjere)
Allâhumedž‘al fî kalbi nûren vedž‘al fî besarî nûren vedž‘al min halfî nûren ve min emâmî nûren vedž‘al min fevkî nûren ve min tahtî nûrâ. Allâhumme a‘tini nûrâ!
Allahu moj, podari svjetlost mome srcu i mome vidu, učini da imam svjetlost iza sebe i ispred sebe i svjetlo iznad mene i ispod mene. Allahu moj, daruj mi svjetlo!
Dove za ulazak u džamiju
E‘uzu billâhi-l-‘azîm ve bi vedžhihi-l-kerîm ve sultânihi-l-kadîm mine-š-šejtâni-r-radžîm. Bismillâhi ve-s-salâtu ve-s-selâmu ‘alâ resulillâh. Allâhummeftah lî ebvâbe rahmetike!
Utječem se Allahu veličanstvenom, Njegovom plemenitom Licu i Njegovoj praiskonskoj moći od prokletog šejtana. U ime Allaha i neka je salat i selam na Allahovog Poslanika. Allahu moj, otvori mi vrata Tvoje milosti!
U ime Allaha i neka je salat i selam na Allahovog Poslanika. Allahu moj, molim te za Tvoju dobrotu. Allahu moj zaštiti me od prokletog šejtana.
Svakodnevne dove
Allâhumme bi ‘ilmike-l-gajbi ve kudretike ‘ale-l-halki ahjinî mâ ‘alimte-l-hajâte hajren lî ve teveffenî mâ ‘alimte-l-vefâte hajren lî. Allâhumme innî es-eluke hašjeteke fi-l-gajbi ve-š-šehâdeti. Ve es-eluke kelimete-l-hakki fi-r-ridâ ve-l-gadab. Ve es-eluke-l-kasde fi-l-ginâ ve-l-fakr. Ve es-eluke ne‘imen lâ jenfidu. Ve es-eluke kurrete ‘ajnin lâ tenkati’u. Ve es-eluke-r-ridâ ba‘de-l-kadâi ve es-eluke berde-l-‘ajši ba‘de-l-mevti. Ve es-eluke lezzete-n-nezari ilâ vedžhike ve-š-ševka ilâ likâike fî gajri darrâe mudirretin ve lâ fitnetin mudilletin. Allâhumme zejjinâ bi zîneti-l-îmâni vedž‘alnâ hudâten muhtedîn.
Allahu moj, koji poznaješ nevidljivo i imaš moć stvaranja, daj mi da živim dok je za mane dobro da sam živ, i daj mi da umrem kada smrt bude bolja za mene. Allah moj, molim te za strah prema Tebi i u tajnosti i na javi, i molim Te da mi podariš da govorim istinu i kada sam zadovoljan i kada sam u srdžbi, i molim Te da mi podariš umjerenost i kada sam imućan i kada sam u siromaštvu. Molim te za blagodat koja neće nestati i radost koja se neće presjeći i zadovoljstvo Tvojom odredbom, i molim Te za olakšanje poslije smrti. Molim te za slast gledanja u Tvoje lice i čežnju za susret s Tobom bez štete i iskušenja koja me mogu zadesiti. Allahu moj okiti nas ljepotama vjere i učini nas onima koji su upućeni i s upućenima.
Bismillâhi ‘alâ nefsî ve mâlî ve dînî. Allâhumme reddinî bi kadâike ve barik lî fîmâ kuddire hattâ lâ uhibbe ta‘džîle mâ ehharte ve lâ te'hîre mâ ‘adždželte. Allâhumaksim lenâ min hašjetike mâ tehûlu bihi bejnenâ ve bejne ma‘sijetike ve min tâ‘atike mâ tubelligunâ bihi dženneteke ve mine-l-jekîni mâ tuhevvinu bihi ‘alejnâ mesâibe-d-dun-jâ ve metti‘nâ bi esmâ ‘inâ ve ebsârinâ ve kuvvetinâ mâ ahjejtenâ vedž‘alhu-l-vârise minnâ vedž‘al se'renâ ‘alâ men zalemenâ vensurnâ ‘alâ men ‘âdânâ ve lâ tedž‘al musîbetenâ fî dîninâ ve lâ tedž‘ali-d-dun-jâ ekbere hemminâ ve lâ meblega ‘ilminâ ve lâ tusellit ‘alejnâ me lâ jerhamunâ.
U ime Allaha nek bude sve: i ja, i moja imovina, i moja vjera. Allahu moj, učini da budem zadovoljan Tvojom odredbom i blagoslovi mi ono što mi je suđeno tako da ne volim da ubrzaš ono što si Ti odgodio niti da odgodiš ono što si ubrzao. Allahu moj, udijeli nam toliko bojazni prema Tebi, koliko je dovoljno da nas spriječi u griješenju prema Tebi, udijeli nam toliko pokornost prema Tebi, koliko će nas dovesti do Tvoga dženneta, udijeli nam toliko čvrstog uvjerenja koliko je dovoljno da nam olakša nevolje ovoga svijeta. Snabdij nas našim sluhom, vidom i našom snagom sve dok nam život traje i daj nam da s tim blagodatima i snagom umremo. Učini da se osvetimo samo onima koji nam nepravdu čine i pomozi nas protiv onih koji prema nama izraze neprijateljstvo. Nemoj da nam nevolje bude u našoj vjeri. Ne učini nam ovaj svijet našom najvećom brigom niti krajnjim dometom našeg znanja i ne dozvoli da nama vladaju oni koji prema nama neće imati milosti.
Allâhumme ente-l-meliku lâ ilâhe illâ ente. Ente rabbî ve ene ‘abduke, zalemtu nefsî va‘tereftu bi zenbî fagfir lî zunûbî džemî ‘an, innehu lâ jagfiru-z-zunube illâ ente, vehdinî li ahseni-l-ahlâki lâ jehdî li ahsenihâ illâ ente, vasrif ‘anni sejjiehâ lâ jasrifu ‘anni sejjiehâ illâ ente. Lebbejke ve sa‘dejke ve-l-hajru kulluhu bi jedejke, ve-š-šerru lejse ilejke ene bike ve ilejke, tebârekte ve
te‘alejte, estagfiruke ve etûbu ilejke.
Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi
sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi
se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.
Lâ ilâhe illellâhu-l-vahidu-l-kahhâr. Rabbu-s-semâvâti ve-l-erdi ve mâ bejnehume-l-‘azîzi-l-gaffâr.
Nema boga osim Allaha Jedinoga, koji mnogo poklanja, Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je
među njima, Snažnoga koji mnogo prašta!
Reci: "Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti." (Sedžda, 11.)
Hvala pripada samo Allahu, dželle še’nuhu, koji je stvorio čovjeka od zemlje. Neka je salavat i selam na Muhammeda, Allahova roba, putem koga je Allah prosvjetlio razume, na njegovu porodicu, njegove ashabe (drugove), na sve one koji hode njegovim putem, i slijede njegovu uputu, do Sudnjega dana.
Dragi brate, da li znaš ko je tvoj posljednji posjetilac, i tvoj posljednji gost? Da li znaš šta smjera sa susretom i posjetom tebi? Šta to on želi od tebe? On, doista, ne dolazi iz želje za tvojim imetkom, ili da jede i pije sa tobom, ili da traži od tebe pomoć radi vraćanja duga, ili da se zauzmeš za njega kod nekog, ili da mu završiš posao koji on ne može dovršiti?! On dolazi tebi u posjet, sa određenim zadatkom, i specifičnom stvari, koju ne možeš, niti ti, niti tvoja porodica, niti tvoja rodbina, čak ni stanovinici zemljine kugle skupa, spriječiti, i odvratit?!
Šta više i ako budeš živio u visokim dvorima, i budeš se štitio bedemima tvrdim, i tornjevima blindiranim, i budeš uživao među tjelohraniteljima, čuvarima i stražarima, nećeš ga moći spriječiti od prilaza tebi, i od sastanka i raščišćavanja računa sa tobom?!
On, da bi do tebe došao, ne treba vrata, niti dozvolu za ulazak, niti treba prethodno zakazati termin za sastanak, kako bi te posjetio, već će ti doći u bilo koje vrijeme, u kakvom god stanju ti bio, zauzet ili na pauzi, zdrav ili bolestan, bogat ili siromašan, musafir ili mukim.
Taj gost, dragi brate, nije nježna srca, kako bi mogle na njega utjecati tvoje riječi, tvoj plač, ili možda tvoji krici, ili dozivanje u pomoć. Nije mu obaveza da sa tobom postupa blago, ili da ima obzira prema tebi. On, takođe, ne prima nikakvu hediju, niti mito, zato što sva bogatstva ovoga svijeta njemu ništa ne predstavljaju, niti za njega ništo znače, nit će ga odvratiti od njegove nakane. On, želi tebe … ništa osim tebe ... želi te cijela, a ne samo dio tebe … želi - da te nema, i da ti dođe kraju … želi ti smrt, da ti uzme dušu … želi tvoju propast … i umrtvljenje tvoga tijela!!!
TO JE MELEK SMRTI!!!
Uzvišeni Allah, dželle še’nuhu, kaže: "Reci: 'Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzet, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.'" (Sedžda, 11.) U drugom ajetu Uzvišeni Allah, dželle še'nuhu, kaže: "… a kad nekom od vas smrt dođe, izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu." (El-En'a, 61.)
’’Lokomotiva života’’
Dragi brate, zar ne znaš da je posjeta ’’Meleka smrti’’ nešto neizbježno, i odredba od prije poznata, koliko god ti život bio dug ili kratak. Zar ne znaš da smo svi mi na ovom svijetu putnici, a da li je moguće da se do željenog ishodišta ne stigne? Zar ne znaš da je tok života blizu kraja, i da se vlak života približio svojoj posljednjoj stanici?
Neki od pobožnjaka je čuo plač za umrlim, pa reče: "Gle čuda, putnici plaču za onim, koji je već stigao na svoje odredište!"
Brate …
Još uvjek si na putu
završićeš, proći će put.
šta ćeš reći kada budeš u patnji?
šta ćeš izgovoriti kada budeš na samrti?
šta ćeš reći kad budeš položen
na krevetu, u trenutku dok suze budeš lio?
šta ćeš reći kad budeš u grobu?
šta ćeš izgovoriti, kad zemlja iznad tebe bude?
šta ćeš reći, a već si doćekao ono
s čime jezde kiše i vjetrovi?
Volio bih dragi brate, da ne budeš od sljedećih: "A kako će tek biti kad im meleci budu duše uzimali, udarajući po obrazima, i po leđima njihovim." (Muhammed, 27.) "… kojima su meleci duše uzeli u času kad su nevjernici bili. I oni će se pokoriti, i reći: - Mi nismo nikakvo zlo činili! Jeste. Allah, doista, dobro zna ono što ste radili, zato ulazite na kapije Džehennema, u njemu ćete vječno ostati! O, kako će grozno biti prebivalište onih koji su se oholili!" (En-Nahl, 28-29.)
Dragi brate, zar nisi svjestan toga što se sa posjetom ’’Meleka smrti’’ tebi završava život, prekidaju djela, i savijaju stranice tvojih dobrih djela?! Jesi li svjestan da nakon njegove posjete nećeš moći steći nijedno dobro djelo, nit ćeš moći klanjat’ dva rekata namaza, niti ćeš moći proučiti ajet iz Allahove knjige, niti ćeš moći izgovoriti "subhanallah"; "elhamdulillah"; "la ilahe illallah"; niti "Allahu ekber", niti "estagfirullah". Ni jedanput!
Nećeš moći postiti dan, niti podjelit najmanju sadaku. Nećeš moći obaviti hadždž i 'umru, niti ćeš moći ukazati na dobro svojim komšijama ili rođacima. Prošlo je vrijeme rada. Ostalo je svođenje računa, i djeljenje plata?!
NAGRADA ZA DOBRA, A KAZNA ZA LOŠA DJELA!
"Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio! Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do Dana kada će oživljeni biti." (El-mu'minun, 99-100.)
Pa, moj brate, gdje je tvoja priprema, za susret sa ’’Melekom smrti’’? Gdje je tvoja priprema za ono što poslije njega slijedi? Za kabur? Za ispitivanje u njemu? Za hašr (okupljanje)? Za djeljenje stranica djela? Za svođenje računa? Za mizan (vagu)? Za otvaranje listova tvojih djela? Za prelaženje sirata? Za stajanje pred svemoćnim Allahom, dželle šanuhu!?
Od Adijj ibn Hatima, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nema nijedan od vas, a da Allah, dželle še'nuhu, neće s njime razgovarati na Sudnjem danu, a među njima neće biti tumača, niti prevodioca. Pa će se okrenuti čovjek na desno, i neće vidjeti osim ono što je sebi pripremio, pa će se okrenuti lijevo, i neće primjetiti osim ono što je sebi pripravio. Nakon toga pogledat će ispred sebe, i neće vidjeti ništa drugo do vatre naprema svome licu; stoga se čuvajte (vatre), pa makar sa pola hurme; pa makar sa lijepom riječju." (Muttefekun 'alejhi)
Brate …
Smrt nas doziva svakog trena,
a mi, i ne obraćamo pažnju na njen zov.
Disanje naših duša konstantno se smanjuje.
ali se naši grijesi, konstantno uvećavaju.
S toga, što je sjetva koja žutilom završava,
nema joj lijeka, osim u žetvi.
POSLJEDNJI POSJETIOC!!!
Imam Ibnu-l-Kajjim u svojoj knjizi "'Uddetus-sabirin" navodi da je Jezid ibn Mujesser rekao: "Bio je ranije neki čovjek koji je gomilao imetak, i čuvao ga, a onda je jedne prilike rekao: 'Uživaću godinama!!' - pa mu je u tom trenutku došao 'Melek smrti' i pokucao na vrata u liku siromaha. Izađoše mu, a on reče: 'Zovite mi gazdu!' 'Da naš gazda izađe nekome poput tebe?!' – začudiše se oni. Zatim sačeka malo, pa se vrati, i pokuca na vrata, kao i malo prije, ali ovoga puta reče: 'Ja sam 'Melek smrti''!!! Kada je gazda čuo te riječi strovali se od straha, pa reče: 'Razgovarajte sa njim blago.' Odgovorite mu - reče 'Melek smrti': 'On ne želi nikoga osim tebe.' 'Ne!!' – povika on. Melek smrti uđe, i reče mu: 'Ustaj i oporuči ono što hoćeš oporučiti, jer ću ti uzeti dušu prije nego izađem!' Njegova porodica se dade u vrisak i plač, kad reče: 'Otvorite sanduke i škrinje s imetkom! Otvorite ih sve!' Potom se primače imetku i poče ga proklinjati i psovati govoreći: 'Prokleti malu, ti si taj koji je učinio da zaboravim na svoga Gospodara! Ti si me spriječio da radim za Ahiret sve dok mi nije došao edžel!!!' Stoga mal prozbori i reče: 'Ne psuj me! Zar nisi bio ponižen među ljudima, pa sam te uzdigao?! Zar se ne vide na tebi moji tragovi?! Zar nisi išao vladarima i gospodi, i bio priman, a njima su i Allahovi iskreni robovi išli, a nisu bili primani?! Zar nisi prosio kćeri vladara i gospode, i njima se ženio, a iste su Allahovi iskreni robovi prosili, i nisu se mogli njima oženiti?! Zar me nisi trošio u lošim stvarima, pa ti nisam proturječio?! A i da si me na Allahovom putu trošio, također ti ne bih proturječio. Ti više zaslužuješ prijekor, nego li ja. Doista sam ja, a i ti si, stvoren od zemlje, pa odem ili u dobro, ili u zlo.'" Tako imetak odgovara, pa se pripazite!!!
Onda, dragi brate, svedi račun sa samim sobom kada budeš sam, i razmišljaj o brzini iščeznuća i nestanka tvog postojanja. Stoga radi marljivo i trudi se, i onda kad si slobodan, i onda kad si zauzet, da bi imao onda kad budeš u potrebi i oskudici. Razmisli, prije nego li išta uradiš, šta će biti upisano u tvojoj knjizi, i gdje je imetak koji si čitav život gomilao? Hoće li te ono spasiti od iskušenja i nevolja?! Nikako!!! Ti ćeš ga ostaviti onome ko ti neće reći ni "hvala", i koji će te brzo zaboraviti, i koje te se neće možda nikada ni sjetiti.
Kako ćemo dočekati našeg posljednjeg gosta?
Dragi brate, posljednji gost se dočekuje na sljedeci način:
1. Vjerovanjem (imanom), u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove Poslanike, Sudnji dan i određenje, bilo ono dobro ili zlo.
2. Čuvanjem pet dnevnih namaza, u njihovim vremenima, u džamiji, džematile, sa ostalim muslimanima, sa strahopoštovanjem, i razmišljanjem o njegovim značenjima, a ženama je vrijedniji namaz u njihovim kućama.
3. Davanjem propisanog zekata, u njegovome vremenu, i u skladu sa šeriatskim propisima.
4. Postom ramazana, vjerujući u Allaha, dželle še'nuhu, i nadajući se nagradi našem postu.
5. Obavljanjem hadždža i 'umre, jer za primljen i kabul hadždž nema druge nagrade do Dženneta, a 'umra u ramazanu je poput hadždža obavljenog sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem.
6. Obavljanjem nafila (dobrovoljnih, neobaveznih djela), tj. svega mimo farzova (obaveznih djela), poput dobrovoljnih namaza, djeljenja imetka (sadake), dobrovoljnog posta, hadždža (po drugi, treći, četvrti … put). Allah, dželle šanuhu, u hadisi kudsijju kaže: "Moj rob će mi se neprestano približavati nafilama sve dok ga ne zavolim …"
7. Požurivanjem sa iskrenim pokajenjem (tevbom), od svakog grijeha i nepokornosti Allahu, i čvrstom odlukom da ih se kloni, te oživljavanjem cjelokupnog vakta istigfarom, zikrom i sl.
8. Iskrenošću prema Allahu, dželle še'nuhu, i odbacivanjem licemjerstva (munafikluka), i pretvaranja, u bilo čemu. Uzvišeni Allah, dželle še'nuhu, je rekao: "I nije im bilo naređeno osim da 'ibadet čine Allahu, iskreno Mu ispovjedajući vjeru." (El-Bejjine, 5.).
9. Ljubavlju prema Allahu, dželle še’nuhu, i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a to se neće postići osim potpunim slijeđenjem prakse Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni Allah, dželle še'nuhu, kaže: "Ako Allaha volite, onda me slijedite, i vas će Allah zavoljeti, i grijehe vam oprostiti." (Ali Imran, 31.)
10. Ljubavlju u ime Allaha, dželle še'nuhu, i mržnjom u ime Allaha, dželle še'nuhu, te prijateljevanjem u ime Njega, i rastavljanjem u ime Njega. Ovo zahtjeva i ljubav prema vjernicima, pa makar bili udaljeni jedni od drugih, i mržnju prema nevjernicima, pa makar nam bili bliski.
11. Strahom od Allaha, dželle še'nuhu, i radom po Objavi, te pripremom za Dan odlaska. To je pravi takvaluk (bogobojaznost).
12. Strpljenjem prilikom nedaća, zahvaljivanjem u trenucima uživanja i blagodati, te da budemo svjesni da smo pod Allahovom kontrolom, i u tajnosti i na javi, te stremljenjem Njegovim blagodatima i darovima.
13. Tevekkulom (oslanjanjem na Allaha, dželle še'nuhu), na osnovu Njegovih, dželle še'nuhu, riječi: "… stoga se na Allaha oslonite – ako ste vjernici." (El-Ma'ide, 23.)
14. Stjecanjem korisnog znanja, ulaganjem truda u njegovom širenju, poučavanjem drugih, na osnovu Allahovih, dželle še'nuhu, riječi: "… i Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje, a Allah dobro zna šta radite." (El-Mudžadele, 11.), te na osnovu ajeta: "… da ćete sigurno ljudima objašnjavati i ništa od toga nećete kriti …" (Ali Imran, 187.)
15. Poštivanjem plemenitog Kur'ana, njegovim studiranjem, proučavanjem, i podučavanjem drugih njemu, te čuvanjem njegovih odredaba i propisa, te nauke o halalu i haramu na osnovu Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Najbolji od vas je onaj ko nauči Kur'an, i druge njemu podučava." (Buharija i Muslim)
16. Borbom (džihadom), na Božijem putu, povezanošću, te postojanošću, prilikom susreta sa neprijateljem, i ne pomišljanjem na bijeg iz borbenih redova. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Ne priželjkujte sukob sa neprijateljem, i molite Allaha za oprost, a kad se s njima susretnete budite strpljivi, i znajte da je Džennet pod sjenama sablji." (Buharija i Muslim)
17. Čuvanjem jezika od zabranjenih stvari, poput laži, ogovaranja, prenošenja tuđih riječi, psovki, proklinjanja, ružna govora itd. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti." (Buharija i Muslim)
18. Ispunjavanjem ugovora, vraćanjem povjerenih stvari njhovim vlasnicima, te klonjenjem od svih vrsta prevara i obmana. Uzvišeni Allah, dželle še'nuhu, je rekao: "O vjernici, ispunjavajte obaveze …" (El-Ma'ide, 1.) Uzvišeni je, također, rekao: "… neka onaj kome je povjereno, to povjerenje ispuni, i neka se boji Allaha…" (El-Bekare, 283.)
19. Ne činjenjem bluda (zinaluka), te ne pijenjem alkohola, ne ubijanjem osobe koju nam je haram ubiti (tj. bi gajri hakk, nepravedno), osim kada to pravda bude zhtjevala, te klonjenjem nasilja, krađe, jedenja imetka ljudi nepravedno, uzimanja kamate, te svega onoga što šeriatski nemamo pravo. Uzvišeni Allah, dželle še'nuhu, kaže: "Reci: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i tajni, i grijehe…'" (El-E'araf, 33.)
20. Sustezanjem od pretjerivanja, u hrani i piću, te klonjenjem onoga što nam nije halal. Uzvišeni Allah, dželle še'nuhu, kaže: "Zabranjuje vam se strv, krv, svinjsko meso, i ona životinja koja je zaklana u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i koja je udavljena i ubijena, i koja je strmoglavljena, i rogom ubodena, ili je od zvijeri načeta – osim ako ste je preklali – i koja je na žrtvenicima žrtvovana …" (El-Ma'ide, 3.)
21. Dobročinstvom prema roditeljima, te spajanjem rodbinskih veza, posjećivanjem braće i prijatelja, te strpljenjem na njihovim eventualnim uvredama; ukazivanjem dobročinstva, bilo bližnjim ili daljnjim. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Ko se nađe na usluzi svome bratu, Allah će mu pomoći onda kada on bude u potrebi, a ko od vjernika otkloni neku od dunjalučkih nevolja, Allah će njemu otkloniti neku od nevolja Sudnjeg dana." (Buharija i Muslim)
22. Pridržavanjem, od strane žene, islamskog načina oblačenja, odjeće koja ne ocrtava tijelo, niti ga otkriva, niti privlači poglede; klonjenjem oponašanja nevjerkinja, u njihovome oblačenju, koje nije načinjeno ni za što drugo do radi fitne (iskušenja), buđenja strasti, odavanja porocima …
23. Posjećivanjem bolesnih, ispracivanjem umrlih, opremanjem dženaze, jer nas sve to podsjeća na Ahiret, i čini nas suzdržljivijim po pitanju dunjaluka; klonjenjem haram odjeće i nakita, poput svile i zlata, te ne dozvoljavati da nam odjeća prelazi ispod članaka, vukući se po zemlji, bilo iz oholosti ili nemara, kao i izbjegavanjem posuđa sačinjenog od zlata ili srebra, prilikom jela i pića, jer je sve navedeno haram.
24. Ekonomičnošću u trošenju, te čuvanjem ni'meta (blagodati), ostavljanjem i klonjenjem rasipništva. Uzvišeni Allah, dželle še'nuhu, je rekao: "… ali ne rasipaj mnogo, jer su rasipnici braća šejtanova…" (El-Isra', 26-27.) A i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio rasipanje imetka. (Buharija i Muslim)
25. Ostavljanjem mržnje, zlobe, zavisti, neprijateljstva i sukobljavanja sa muslimanima bespravno. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Musliman je brat muslimanu. Ne čini mu nasilje, niti ga ostavlja na cjedilu, niti ga omolovažava. Ta, (bogobojaznost) je ovdje – pokazujući na svoja prsa tri puta – uzimajući u obzir da čovjek čini zlo omalovažavajući svoga brata muslimana. Svaki musliman je drugom muslimanu haram (svet, zabranjen), tj. njegova krv, njegov imetak i njegova čast." (Muslim)
26. Naređivanjem dobra i zabranjivanjem zla, te pozivanjem (da'vom), Allahu, dželle še'nuhu, sljedeći pri tome put mudrosti i lijepog savjeta.
27. Pravednošću među ljudima, te međusobnim potpomaganjem u dobročinstvu i bogobojaznosti, na osnovu riječi Uzvišenog Allaha, dželle še'nuhu: "… i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika…" (El-En'am, 152.), kao i riječi: "… i jedni drugima pomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu." (El-Ma'ide, 2.)
28. Pridržavanjem lijepog ponašanja, poput poniznosti, milosti, blagosti, stida, obuzdavanja ljutnje, plemenitosti i sl.
29. Ispunjivanjem obaveza prema svojoj djeci i ženi, na najljepši mogući način, te nastojati da se poduče onom najnužnijem iz oblasti vjere. Uzvišeni Allah, dželle še'nuhu, kaže: "… čuvajte sebe i svoje porodice vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti." (Et-Tahrim, 6.)
30. Odgovaranjem na selam, kao i njegovo nazivanje, te reći onome ko kihne "jerhamukellah" (Allah ti se smilovao), te ugošćavanjem gosta i komšija, te ne otkrivati, i ne istraživati grijehe kod njihovih počinioca, koliko se to god bude u stanju. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Ko pokrije neku mahanu muslimanu, Allah će pokriti njemu na Sudnjeme danu." (Buharija i Muslim)
31. Sa zuhdom (skromnim odnosom prema dunjaluku), te kratkoćom nade, prije nego li nastupi edžel. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Doista je dunjaluk sladak i bujan, i Allah će vas smjenivati na njemu, gledajući u vaša djela. Stoga se čuvajte dunjaluka, i čuvajte se žena, jer je prvo iskušenje Izraelćana bilo u ženama." (Muslim)
32. Ne dirati u tuđu čast, te obaranjem pogleda od zabranjenih (haram) stvari, na putevima, ili na TV i satelitskim kanalima.
33. Ostavljanjem bespoličarenja, dokonosti i igara, te zanimanjem za vrijednije stvari, a klonjenjem od besmislenosti i tračarija. Uzvišeni Allah, dželle še’nuhu, je rekao: "A kad čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i kazu: 'Nama naša djela, a vam vaša djela, mir s vama! Mi ne želimo društvo neukih.'" (El-Kasas, 55.)
34. Ljubavlju prema ashabima, drugovima Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, te ni slučajno ih mrziti, ili, ne daj Bože, psovat. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Ko bude psovao moje drugove, neka je na njega prokletstvo od Allaha, meleka i svih ljudi." (prenosi Taberani, hadis- hasen)
35. Mirenjem zavađenih među ljudima, te približavanjem stavova, i pogleda među zavađenima, kako bismo spriječili širenje razilaženja i djeljenja. Uzvišeni kaže: "Doista su vjernici braća; stoga uspostavljajte mir među njima." (El-Hudžurat, 10.)
36. Neodlaženjem vračarima, astrolozima, sihirbazima, gatarima, nadrihodžama i sl. osobama, koje obmanjuju mase svojim ’’nadri-stilom’’ liječenja. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Ko ode vraču, ili gataru, i povjeruje mu u ono što mu je rekao, uznevjerovao je u ono što je objavljeno Muhammedu." (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi)
37. Ženinom poslušnošću prema svome mužu, te čuvanjem njegovog imetka, njegove djece i njegove postelje. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Ako žena bude klanjala pet vakata namaza, postila ramazan i čuvala svoj polni organ, i bude poslušna svome mužu, biće joj rečeno – uđi u Džennet, kroz koja hoćeš vrata." (Ibni- Hibban, hadis- sahih)
38. Klonjenjem novotarija u vjeri, ili pozivanja u batil (neispravne stvari ili novotarije u vjeri), stvari i zablude, na osnovu Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Ko u ovu našu stvar (vjeru Islam), uvede ono što nema osnove u njoj (vjeri), to djelo mu se odbija (neće mu biti primljeno)." (Buharija, Muslim)
39. Klonjenjem žena od umetanja tuđe kose u svoju, te klonjenjem od tetoviranja, čupanja dlaka s lica, razdvajanja međ’ zubima, ili njihova oštrenja. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Prokleo je Allah ženu koja upliće tuđe kose, i onu koja traži da joj se to uradi, i onu koja tetovira, i onu koja traži da joj se vrši tetovaža." (Buharija i Muslim) Od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Allah je prokleo žene koje se tetoviraju, i one koje traže da im se vrši tetovaža, i one koje čupaju dlake s lica (obrve), i one koje traže da im se to radi, i one koje prave razmake među svojim zubima, radi ukrašavanja – prokleo je sve one koje mjenjaju Allahova stvorenja!" (Muslim)
40. Ostavljanje uhođenja, i špijuniranja muslimana, te ne otkrivati njihove sramote, i ne nanositi im uvrede. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "O, skupino onih koji su povjerovali svojim jezicima, a vjerovanje još nije doprlo do njihovih srca, ne nanosite uvrede muslimanima, nemojte ih grditi, i nemojte istraživati njihove mahane, jer doista ko bude pratio mahane brata muslimana, Allah će istražiti njegove mahane, a kome Allah bude tražio mahane, osramotit će ga, i obrukati, pa makar u sred njegova sedla." (Tirmizi, sahih)
Neka je salavat i selam na našeg Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu, njegove drugove (ashabe), i na sve one koji slijede Sunnet (praksu Muhammeda s.a.w.s.), do Sudnjega Dana!!!
Izvor: medina-bosna.net
Preveo: Sead ef. Jasavić, prof.
Pripremio: Adnan E. Čolo
Komentar riječi: 'Kada tražiš (moliš) – traži od Allaha!'
Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, je rekao: „Čovjek će neprestano tražiti od ljudi, mada je neovisan od traženja, sve dok ne dođe na Kijametski dan, a na licu neće imati ni komadić mesa.“ (Muslim)
Naređuje da tražimo jedino od Allaha, i zabranjuje da tražimo od drugih, od stvorenja.
Uzvišeni Allah naređuje da Njega molimo i od Njega tražimo: „I Allaha iz izobilja Njegova molite.“ (En-Nisa, 32)
Tirmizi od Ibn Mesuda, radijAllahu anhu, bilježi Poslanikove, sallAllahu alejhi we sellem, riječi: „Molite Allaha (da vam udjeli) od Njegove dobrote, jer Allah, uistinu, voli da od Njega tražite!“ (Et-Tirmizi, Ibn Adijj, Et-Taberani)
Tirmizi, također, i od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, bilježi mer'fu-predaju: „Ko ne traži od Allaha, on je na njeg srdit!“ (Et-Tirmizi, Buharija, Ahmed, Ibn Ebi Šejbe, Ibn Madže)
Tirmizi bilježi i hadis: „Neka svako od vas sve svoje potrebe traži od svog Gospodara, pa i remen koji mu pukne na sandali.“ (Et-Tirmizi, Ibn Habban, Ibn es-Sunni)
U ovom značenju postoje mnogobrojni hadisi, kao i vjerodostojni hadisi po pitanju zabrane traženja od nekog mimo Allaha.
Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, je rekao: „Čovjek će neprestano tražiti od ljudi, mada je neovisan od traženja, sve dok ne dođe na Kijametski dan, a na licu neće imati ni komadić mesa.“ (Muslim)
Jedna grupa ashaba dala je prisegu (bejat) Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, da neće od ljudi tražiti ništa.(Muslim) Pa kada bi nekome od njih ispao bič ili uzde sa deve, ne bi ni od koga tražio da to doda. Među njima su Ebu Bekr es-Siddik, Ebu Zerr, Sevban
Znaj, da je traženje jedino od Uzvišenog Allaha, ni od koga drugoga od stvorenja, potvrđeno Šerijatom i razumom, i to sa nekoliko aspekata:
- Traženje nosi sa sobom žrtvovanje ugleda i poniznost onoga koji traži. A toga nije dostojan niko, osim Allah. Jedino se Njemu treba poniziti ibadetom i traženjem, a to je jedan od znakova iskrene ljubavi.
Jusuf ibn Husejn je bio upitan zbog čega se zaljubljenici u Allaha toliko ponižavaju u svojoj ljubavi, pa je odgovorio stihom:
Poniznost mladića u ljubavi čast je
Pokornost voljenoj osobi, za njega, dostojanstvo je
Iskazivanje ovakve poniznosti i ljubavi dozvoljava se samo prema Allahu, jedino je On toga dostojan. To upravo i jeste suština robovanja i obožavanja (ibadeta) koji pripada samo Istinskom Gospodaru.
Imam Ahmed se ovako obraćao Allahu u svojim dovama:
„O moj Gospodaru, kao što si sačuvao moje lice da ne pada na sedždu bilo kome osim Tebi, pa sačuvaj ga da i ne traži ni od koga osim od Tebe.“
Ebul-Hajr el-Ekta' je ispričao: „Boravio sam godinu dana u Mekki. Jednom me je pritisnula nestašica i velika potreba. Kad god sam namjeravao da izađem da zatražim pomoć, začuo bih glas koji mi se obraćao: „Zar ćeš lice kojim padaš Meni na sedždu poniziti pred drugim.'“
Iz ovog razloga će kod onoga kome bude navika tražiti pomoć bez opravdanog razloga, na Sudnjem danu, lice biti bez mesa, kao što se potvrđuje i u Buharinoj i Muslimovoj zbirci. Jer, takav čovjek je svojim postupcima na dunjaluku sa svog lica skinuo fizičku ljepotu i sjaj tako što će snjega zguliti meso i ostaviti same kosti, a otkloniti će i suštinsku ljepotu i sjaj, pa takav čovjek kod Allah neće biti ugledan.
- Traženje od Allah je iskaz stvarnog robovanja, jer je u tome očito povinovanje pred Gospodarom, i priznavanje Njegove moći da otkloni poteškoću.
Dok je traženje od stvorenja zulum, pošto stvorenja ne mogu ni sama sebi korist pribaviti niti od sebe štetu otkloniti, pa kako mogu takvo što nekome drugome učiniti?! Moliti stvorenje za nešto, znači staviti ga na poziciju Onoga koji ima moć, a ono (stvorenje) nije Moćni.
Isto značenje potvrđuje hadis-kudsi koji prenosi Ebu Zerr, radijAllahu anhu, u kome je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, prenio da je Uzvišeni rekao: „O Moji robovi! Kada bi se vaši prijašnji i potonji, ljudi i džini sakupili na jednom mjestu, pa od Mene zatražili, pa da svakom dam ono što je zaiskao, to ne bi umanjilo od onoga što je kod Mene osim koliko igla umanji od mora kada se u njega stavi.“ (Muslim)
Tirmizi i drugi bilježe i dodatak ovog kudsi-hadisa, koji glasi: „Zato što sam Ja Darežljivi, Plemeniti, radim ono što ja hoću! Moje davanje su riječi, Moja kazna su riječi, kada zaželim nešto samo kažem: Budi, i to biva.“ (Ahmed, Et-Tirmizi, Ibn Madže)
Pa kako čovjek može tražiti od ovisnog i nemoćnog, a ostaviti Neovisnog i Moćnog!? Ovo je uistinu jako čudno!
Neko od ispravnih prethodnika (selef) je rekao: „Ja se stidim da tražim nešto dunjalučko od Allaha Koji je njegov vlasnik, pa kako da tražim od onoga koji nije njegov vlasnik, tj. od stvorenja.“
Jedan od ispravnih prethodnika prenosi da je čitao u jednoj od objavljenih knjiga u kojoj je Uzvišeni Allah objavio (u prijevodu značenja): „Zar se u teškoćama može imati nada u nekoga mimo Mene?! Teškoće su u Mojoj Ruci, ja Ja sam Živi, Vječni! Zar se s nadom u jutarnjim časovima, može kucati na vrata mimo Mojih?! A u Mojoj Ruci su ključevi od svih kazni. Moja vrata su otvorena onome ko od Mene traži kada ga nevolja zadesi, ili koji se u Moju milost nada kada u sve druge nadu izgubi.Ko je taj koji je pokucao na Moja vrata a da mu ih nisam otvorio?! Kod mene je kraj nadanja pa kako se onda nade mogu presjeći?! Zar sam Ja škrt, pa me moj Rob smatra škrticom?! Zar i dunjaluk i Ahiret, i plemenitost i dobrota ne pripadaju Meni? Pa šta onda one koji se nadaju sprečava da se Meni nadaju? Kada bi se sakupili stanovnici nebesa i Zemlje, pa kada bi svakome dao onoliko koliko sam svima dao, i kada bi svako ispunio svoja nadanja, ne bi to umanjilo od Moje vlasti ni koliko trunčić! Kako može nestati carstvo koje Ja održavam?! Pa neka su daleko oni koji su izgubili nadu u Moju milost! I neka su daleko oni koji prema Meni griješe i koji nasrću da čine ono što sam Ja zabranio!“
- Allah uistinu voli da se od Njega traži, a srdit je na one koji to ne čine. On Uzvišeni želi od Svojih robova da Mu žude, da Ga mole i da od Njega traže, da Mu dove upućuju i da pred Njim ponizni budu. On voli one koji su ustrajni u upućivanju dova.
Stvorenjima je općenito mrsko kada od njih neko, zvog svog siromaštva i nemoći, nešto traži. Ibn Semmak je kazao: „Ne traži od onoga koji bježi od tebe, već traži od Onoga Koji ti je naredio da od Njega tražiš.“
Ibn Attahije je spjevao:
Allah srdi se, kad od Njega ne tražiš
Dok se čovjek srdi, kad od njeg tražiš
Stoga samo od Njega treba iskati
Dobrota Njegova sve će obuhvatiti
Uzvišeni Allah zove Svoje robove da od Njega traže, i svaku noć poziva: „Ima li neko da nešto traži, pa da mu dam?! Ima li neko da dovu čini pa da mu se odazovem?!“
Uzvišeni Allah kaže (u prijevodu značenja): „A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli.“ (El- Bekare, 186) Pa u koje god Ga vrijeme rob zamoli, On čuje, blizu je, odaziva se, između njih nema zastora niti vrata. Dok se ljudi grade zidinama i kapijama, i do njih je u većini slučajeva teško doći.
Tavus je posavjetovao Ataa riječima: „Čuvaj se da moliš za svoje potrebe onoga koji je pred tobom svoju kapiju zaključao i vratara postavio! Usmjeri se Onom čija je kapija do Sudnjeg dana otvorena! Naredio ti je da Ga moliš, a obećao ti se odazvati.“
Vehb bin Munebbeh je rekao jednom učenjaku: „Ideš vlastodržcima, a njihovim se sinovima tvoje znanje nosi?! Teško tebi, ideš onima koji pred tobom svoja vrata zatvaraju, pokazuju ti da su oskudni, i od tebe svoja blaga skrivaju. Ostavljaš Onog Koji ti Svoja vrata i u po noći i u po dana otvara, i Koji ti Svoje bogatstvo pokazuje, i tebi kazuje:
„Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!“ (Gafir, 60)
Mejmum bin Mihran, kad je vidio gomilu ljudi okupljenu pred kapijom jednog vezira, je rekao: „Ko ima potrebu kod vladara, pred njim su mnoga vrata zatvorena, a vrata Milostivog su širom otvorena. Neka ode u džamiju i klanja dva rekata, pa neka traži što god mu zatreba.“
Bekr el-Muzeni bi govorio: „Čovječe, ko ima poput tebe?! Kada hoćeš očistiš se, a potom sa svojim Rabbom razgovaraš. Ni zastora, niti tumača.“
O ovom značenju neko je rekao:
Kaži onima što u kućama se se zaključali
Od prosjaka da bi se zaklonili
Ako vratari vaši priječe susret sa vama
Ta pred vratima Allahovim vratara nema
Ograđena su dvorišta careva
Dvorište bez ograda je kapija Allahova.
Ibn Ebid Dun'ja bilježi hadis od Ebu Ubejde bin Abdillah bin Mesuda u kome stoji da je nekakav čovjek došao Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, i rekao: „O Allahov Poslaniče, ljudi iz nekog plemena su me napali i odnijeli mi sina i ukrali mi kamile.“ Pa mu je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Muhammedova rodbina ima toliko i toliko članova, nemaju niti pregršti niti sa hrane.“ Čovjek se molbom obratio Allahu, pa kada se vratio kući žena ga upita: „Šta ti je rekao?“, a on je obavijesti. Ona će na to: „Da, nije ti odgovorio ni udovoljio.“ Međutim, nije dugo prošlo, a Allah mu povrati sina i kamila više nego što je izgubio.
Potom je došao Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, i o svemu ga izvijestio. Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, se ispe na minber, zahvali se Allahu i naredi ljudima da od Allaha traže i da Njemu hrle, a potom prouči ajet: „A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći. I obskrbit će ga odakle se i ne nada.“ (Et-Talak, 2-3)
Jedan čovjek tražio je od Sabita el-Bannanija da bu bude zagovornik kod sudije (kadije) u rješavanju nekog njegovog problema. Sabit pođe sa njim, pa ne prođe ni pored jednog mesdžida a da nesvrati u njega klanjavši i dovu uputivši. Pa čim je sjeo u kadijinu odaju ustade i pođe da izađe, na što mu čovjek prigovori. Sabit mu reče: „Mi smo prepustili Allahu da presudi u tvom slučaju, pa nema potrebe za kadijom.“
Ishak bin Ubbad el-Basri jednom je u snu začuo glas koji mu je naredio: „Pomozi nevoljniku!“ Probudio se i upitao da li u njegovom komšiluku ima neko s potrebom, na što su mu odgovorili da ne znaju. Potom je ponovo zaspao pa mu je u san došao isti glas, a treći put mu se obratio riječima: „Kako možeš spavati a da nisi pomogao nevoljniku?“ Tada je ustao, uzeo tri stotine dirhema, uzjahao svoju mazgu i uputio se ka Basri. Stao je pred džamijom pred kojom su se klanjale dženaze. Ušao je u džamiju i zatekao čovjeka na namazu. Kada ga je primjetio, prvo se malo izmakao, a zatim mu se približio rekavši. „O Allahov robe, zar u ovo vrijeme? Na ovom mjestu? Koja ti je potreba?“ Čovjek odgovori: „Ja sam čovjek koji je imao glavnicu novaca od stotinu dirhema, pa su otišle iz mojih ruku, a imam dug od dvije stotine dirhema.“
Ishak mu izvadi novac i reče: „Ovo je tri stotine dirhema, uzmi ih!“, pa ih čovjek uze. Ishak ga upita: „Znaš li ko sam ja?“ „Ne“ odgovori čovjek. „Ja sam Ishak bin Ubbad, pa kad god zapadneš u teškoću, dođi mi, moja kuća je na tom i tom mjestu!“ Čovjek mu na to reče: „Allah ti se smilovao! Kada zapadnem u teškoću obratim se Onom Koji te je u ove sate iz kuće izveo, pa si ti meni došao.“
Abdur-Rahman bin Zejd bin Eslem pripovijeda: „Jedno jutro moja majka reče mome ocu: „Tako mi Allaha u tvojoj kući nema ništa za jelo!“ Otac je ustao, abdestio se, obukao i stao da obavi namaz. Majka mi se okrenula i rekla: „Tvoj otac osim ovoga neće ništa drugo poduzeti, pa izađi ti.“ Pošto sam izašao iz kuće na um mi je pao naš prijatelj koji je prodavao hurme, pa sam mu otišao na pijacu. Kada me je ugledao zovnuo me je i odveo me svojoj kući nahranivši me. Zatim je izvadio vrećicu sa trideset zlatnika, a ja mu nisam ni riječi rekao o našem stanju. Kazao mi je: „Poselami babu i reci mu da sam ga učinio svojim ortakom u dućanu, a ovo je njegov udio“
Šekik el-Belhi jednom je sjedio u svojoj kući kad mu se žena obratila: „Vidiš koliko su ti čeljad gladna! Nije ti dozvoljeno da ih opterećuješ preko njihovih mogućnosti!“ Potom je ustao, i pošto je uzeo abdest sjeti se čovjeka koji ga je zaklinjao Allahom da mu se obrati kada zapadne u nevolju i da je od njega ne krije. Pa kada je izašao iz kuće prošao je pored džamije i tada se sjetio riječi Ebu Džafera: „Ko bude imao potrebu kod nekog stvorenja neka se za njeno rješavanje prvo obrati Uzvišenom Allahu.“ Ušao je u džamiju i klanjao dva rekata. Pa kada je završio et-Tehijjatu savladao ga je san u kojem je čuo glas u kome se obratio: „O Šekiku, zar ljude upućuješ na Allaha a sam Ga zaboravljaš.“ Probudio se i zaključio da je to upozorenje od njegovog Gospodara. Nije izašao iz džamije dok nije obavio i Vitr namaz, a potom se uputio svojoi kući. Pred kućom je našao onog kome se bio uputio. Allah ga je pokrenuo i čovjek je donio njegovoj porodici onoliko koliko mu je bilo potrebno.
Ibrahim bin Edhem je izašao sa svojom braćom u jednu bitku. Odlučili su da zajednički podmire svoje troškove pa je svako od njih udijelio po jedan zlatnik. Pošto Ibrahim nije imao novaca razmišljao je od koga da napravi pozajmicu. U tom razmišljanju zaplaka i sebi reče: „Oh, sramote! Tražim od robova, a ostavljam njihovog Gospodara Koji će me pitati: „Ko je bio preči da od njega tražiš, Ja ili rob?!“ Abdestio se, zanijetio i na sedždi zamolio: „O moj Gospodaru. Ti znaš šta je od mene poteklo. To je zbog moje greške i neznanja. Ako me kazniš, pa ja tome i dolikujem, a ako mi oprostiš, pa to Tebi i dolikuje. Ti znaš moju potrebu, pa mi je Svojom milošću riješi.“ Potom je podigao glavu i pored sebe ugledao oko četiri stotine zlatnika! Uzeo je jedan zlatnik i otišao.
Asbeg ibn Zejd priča: „Ostao sam sa svojom porodicom tri dana bez hrane. Moja mala kćerka mi se požalila: „O moj babuka, gladna sam!“ Otišao sam u džamijsku abdesthanu, uzeo abdest i klanjao dva rekata. Na kraju sam proučio dovu kojom sam bio nadahnut: „O moj Gospodaru, otvori mi od Sebe nafaku. Ne dozvoli da se iko zbog moje nafake umara. A Ti me zbog toga na Ahiretu nemoj koriti, Tvojom milošću, o Najmilostiviji.“ Kada sam se vraćao kući, dočekala me je starija kćerka riječima: „Babuka, sada nam je uvratio amidža i ostavio nam je ovu vrećicu srebrenjaka. Sa njim su bila dva nosača, jedan nam je donio brašno a drugi od svega što ima na pijaci'. Rekao je: „Poselamite mog brata i recite mu: Kad god zapadne u poteškoću, neka zamoli ovom dovom biće mu udovoljeno!“ Asbeg veli: „Tako mi Allaha, ja nisam imao brata, niti znam ko je to bio! Međutim, Allah je Svemoćan!“
Hakem bin Musa pripovijeda: „Jedno jutro žena mi je kazala: „Nemamo hljeba, a ni brašna.“ Izašao sam iz kuće, ne mogavši ništa poduzeti. Na ulici sam rekao: „O moj Gospodaru, Ti znaš da ja vjerujem da si Ti znaš da ja u kući nemam ni hljeba ni brašna. Nemamo ni novaca, pa nam pomozi!“ Tada me srete jedan čovjek i reče: „Želiš li hljeba ili brašna?“ Rekoh: „Bilo šta od toga dvoga“ Nastavio sam tražiti čitav dan nastojeći da nešto zaradim, ali bez uspjeha. Vratio sam se kući, a ukućani su mi pripremili hljeb i mnogo mesa. Upitao sam ih: „Odakle vam ovo? Rekli su mi: „Od onoga koji te je sreo“, pa sam ušutio.
El-Evzai priča: „Dok sam bio u tavafu, vidio sam čovjeka koji se držao za pokrivač Ka'be govoreći: „O moj Gospodaru, ja sam siromašan kao što vidiš. Čeljad mi je gola kao što vidiš. Deva mi je klonula kao što vidiš. Pa šta ćeš učiniti, o Ti Koji vidiš, a Tebe ne vide?“ U taj čas neko ga zovnu: „Asime, Asime, požuri u Taif, preselio ti je amidža. Ostavio ti je hiljadu ovaca, tri stotine deva, četiri hiljade zlatnika, četiri roba i tri jemenske sablje. Idi i uzmi ih, jer on osim tebe nema drugog nasljednika.“ On mi reče: „Zar nisi čuo Allahove Riječi: „ A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno blizu.“ (El-Bekare, 186)
Nemoguće je nabrojati sva kazivanja u ovom smislu. Mnoga se nalaze u knjigama kao što su Kitabul feredž ba'deššidde, i Kitabu Mudžabidda've od Ibn Ebid Dun'ja. Zatim u Kitabul Mustasrihin billahi inde nuzulil belai od Kadi Ebil Velida bin Saffara i Kitabul Mustegisine billahi inde nuzulil balai od hafiza Ebul-Kasima, i u drugim knjigama koje su posvećene zuhdu, pobožnom (suzdržavanju), poučnim primjerima, historiji itd.
U knjizi Et-Tarihul Kebir autor Ebul Feredž bilježi svojim senedom kazivanje o hafizu Hasanu bin Sufjanu el-Fesviju koji je sa grupom svojih prijatelja boravio u Egiptu zapisujući hadise. Tako su vremenom ostali bez hrane pa su prodali ono što su imali od stvari. Kada više ništa nije ostalo što bi se moglo prodati, ostali su tri dana ne okusivši ništa od hrane. Četvrti dan, zbog velike potrebe, odlučiše da jedan od njih izađe i zatraži. Bacili su kocku. Kocka je pala na Hasana bin Sufjana koji je ovako objasnio svoje stanje: „Usplahirio sam se i zbunio. Nisam mogao ni od koga da zatražim. Otišao sam u ćošak džamije, klanjao dva duga rekata i zamolio Uzvišenog Allaha da nam otkloni poteškoću i da nam izlaz. Kad, skoro da nisam ni završio dovu a na vratima džamije pomoli se čovjek sa hizmećarom koji je u ruci nosio nešto prekriveno peškirom. Čovjek je upitao: „Ko je od vas Hasan bin Sufjan?“ Podigao sam glavu sa sedžde i rekao „Ja“ Čovjek nastavi: „Princ ibn Tulun šalje ti selam i pozdrav. Izvinjava vam se zbog nemara i nedostatka pažnje u sprovođenju obaveza prema vama.Šalje vam ovo što će vam biti dovoljno za određeno vrijeme. Sutra će vas posjetiti i lično vam se izviniti“
Ispred svakog od nas stavio je vrećicu sa stotinu zlatnika. Začudili smo se i upitali čovjeka za povod. Objasnio je: „Princ je danas u snu vidio viteza, u zraku, koji mu se obratio riječima: „Ustani i otiđi do Hasana bin Sufjana i njegovih drugova koji su u toj i toj džamiji. Gladuju već tri dana!“ Princ ga je upitao: „Ko si ti?“ Odgovorio je: „Ja sam Ridvan, čuvar Dženneta!“ Hasan dalje kazuje: „Zahvalili smo Uzvišenom Allahu, popravili svoje stanje, i tu noć otputovali iz Egipta plašeći se da nas princ posjeti, pa da ljudi otkriju naše tajne što bi bilo razlogom uzdizanja našeg imena, širenja popularnosti, a time bi se izložili nekoj vrsti samopokazivanja i ugleda.“
Autor također prenosi od Muhammeda bin Haruna er-Revjanija da se on udružio sa Muhammedom bin Nasrom el-Mervezijem, Muhammedom bin Ulvijje el-Verrakom i Muhammedom bin Ishakom bin Huzejmom i prethodni slučaj vezuje za njih. Kaže da je onaj što je klanjao i dovu uputio bio Ibn Huzejme. Također, navodi još jedan lanac prenosilaca u kome stoji da je spomenuti slučaj vezan za Muhammeda bin Džerira, Muhammeda bin Nasra, Muhammeda bin Huzejmu i Muhammeda bin Harun
Zašto cionisti žele da sruše Mesdžid el-Aksa – razotkriveni mračni planovi cionista
Potrebno vam je malo vremena da biste pročitali tekst koji slijedi i saznali o događajima iz prošlosti i sadašnjosti. Tada ćete, inšaAllah, razumjeti šta se danas zaista dešava u Palestini i zašto cionisti žele srušiti džamiju El-Aksa.
Ovo je ozbiljno. Znate li šta cionisti rade, i još važnije, znate li zašto to rade?
Prvo pogledajte slike iskopavanja ispod džamije El-Aksa u Jerusalemu. Usljed iskopavanja ispod Mesdžid el-Aksaa, prijeti opasnost od rušenja džamije!
Potom pogledajte pukotine na stubovima, zidovima i podovima ove svete džamije u islamu. A zatim pročitajte istraživanje ispod.
Izraelci kopaju ispod džamije El-Aksa. Cionisti su otvoreno priznali da im je namjera da sruše džamiju El-Aksa i da na njeno mjesto “ožive hram Solomonov (Sulejmanov)”.
Na osnovu arheoloških i historijskih spisa, oni vjeruju da ruševine Solomonovog hrama leže ispod džamije El-Aksa. Ne znamo na kojoj dubini se danas vrše iskopavanja, ali se ona izvode svakodnevno. A ovo je alarmantna situacija o kojoj treba glasno govoriti.
El-Aksa, prva kibla muslimana, u OPASNOSTI je.
Iskopani prolaz ispod mesdžida El-Aksa.
Molim vas proslijedite svakom bratu i sestri ovu poruku. Svi muslimani moraju znati ovu šokantnu istinu.
Slijedi još nekoliko slika iskopavanja ispod Mesdžidul-Aksaa.
Slijedi slika cionističkog hrama. Ovo je prva konstrukcija napravljena od strane cionista ispred džamije El-Aksa.
Umjetničko izdanje Solomonovog hrama.
Slijede slike pukotina na stubovima i zidovima džamije El-Aksa kao rezultat iskopavanja.
Džamija sa zlatnom kupolom nije džamija El-Aksa. Ovo je Kubetus-Sahra (Kamena kupola). A džamija El-Aksa je iza džamije Kubetus-Sahra.
Kad god se u javnosti spomene džamija El-Aksa, cionistički i mediji koji su pod uticajem cionista prikažu sliku Kubetus-Sahraa. Zašto? Da ljudi ne bi znali koja je u stvari džamija El-Aksa.
Ovo je cionistički trik koji ima za cilj da zbuni ljude kada džamija El-Aksa bude srušena, tako da većina ljudi i ne shvati šta se desilo. Muslimani, neka vam bude dužnost da znate koja je prava džamija El-Aksa.
Evo i fotografija džamije El-Aksa:
El-Aksa iz drugog ugla:
Pogledajte i položaj džamije El-Aksa (na slici lijevo) u odnosu na Kubetus-Sahra (na slici desno):
Pukotine u dvorištu i unutrašnjosti džamije El-Aksa. Primijetit ćete da je u pozadini džamija Kubetus-Sahra.
Slike pukotina u susjednim kućama.
Znate li zašto se ovo dešava?
Možete li dozvoliti sebi da ne znate? Uvjeravam vas da nema nikakve veze sa zemljom! Ono što se događa je mnogo mračnije nego što možete zamisliti.
Kada god sam pokušao da upozorim muslimane na ovo, mnogi su me posmatrali kao da sam lud, i da ne znam o čemu pričam…ali mislim da trebate znati da sam i ja musliman. Studirao sam komparativne religije i u velikoj mjeri sam bio uključen u kritično istraživanje raznih aspekata “novih religija” u periodu od oko 10 godina. Mnogi od mojih pronalazaka i pronalazaka mojih kolega u najmanju ruku su šokantni. U početku smo ih teško prihvatali. A zatim polako, svakim novim danom Allah, subhanehu we te'ala, nas je darivao sve većom i većom mudrošću kako bi nam pomogao da dokučimo smisao onog što smo otkrivali. Istraživali smo zabranjene fotografije, članke, intervjue i mnoge druge istraživačke materijale.
Ono što ću sada podijeliti sa vama, mnogima od vas može izgledati kao koještarija, ali sve što tražim od vas je da otvorite svoja srca i umove za ovu informaciju i prije nego što kažete da sam lud, pozivam vas da i sami istražite ovo o čemu pričam.
Dakle, mi znamo da je džamija El-Aksa pod opsadom mnogo godina. Palestinski narod ne zna za mir od kada je formirana država Izrael 1947. godine.
Mi smo vjerovali da je to bilo zbog toga što su oni muslimani i što Izrael hoće njihovu zemlju, izričito zemlju na kojoj je El-Aksa izgrađena.
TAČNO! ALI, ZNAMO LI ZAŠTO?
Da bi ovo saznali moramo se vratiti daleko u historiju i sastaviti zbunjujuće dijelove slagalice.
Strpati mjesece istraživanja u jedan e-mail je težak zadatak. Ali se nadam da ću podijeliti značajne činjenice u par kratkih odlomaka. I nadam se da ću obezbijediti hranu za misao koja stoji iza onog - “ZAŠTO?”.
Otkrili smo mnogo informacija koje će potvrditi tvrdnje koje slijede. Vratili smo se nazad u prošlost i naši pronalsci su poprilično crno-bijeli.
Kao naše referentne tačke u prvom redu smo koristili Kur’an, Bibliju, Hadis1 i dešavanja u svijetu danas.
Stoga, molim vas, pročitajte o sljedećim tačkama i otkrijte ispod zašto cionistička tvorevina Izrael hoće da uništi džamiju El-Aksa:
1) Preovladavjuće vjerovanje u vremenu i dokazi iz Kur’ana
2) Kakve to ima veze sa džamijom El-Aksa?
3) O čemu nas je islam upozorio i koje su razlike između Isaa, alejhi selam, i Dedždžala?
4) Gdje je lociran pravi hram?
5) Znaci dolaska Dedždžala u našem vremenu
Zašto izraelci žele da unište džamiju El-Aksa?
Ovih neloliko tačaka će sažeti ključnu misao koja će vam pomoći da shvatite šta se zaista dešava. Da bi to uradili, moramo se vratiti do porijekla starih sistema vjerovanja u tom regionu. Sve počinje odatle i zato je to imperativ da bi sagledali kompletnu sliku situacije.
Preovladavjuće vjerovanje u vremenu i dokazi iz Kur’ana
- Bilo je židova koji su vjerovali u jednog Boga – obožavajući ga ispravno.
Zatim, tu su židovi Aškenazi2. Prije judaizma (prije Mojsija), židovi u Jerusalemu su vjerovali u cionizam, tj. oni su vjerovali poput Aškenaza čiji misticizam je naglašavao magijska bajanja i formule (vradžbine, sihr). Oni su vjerovali u bogove i božice kao i u satanu. Ovu praksu su usvojili od starih Egipćana prije vremena Mojsija (Musaa, alejhi selam). Daljnja istraživanja ukazuju da su oni zapravo obožavali džinne.
Džinni mogu poprimiti tri oblika, kako nas islamski tekstovi obavještavaju: oblik pasa i zmija, ptica ili nečeg letećeg, i onoga što mijenja oblik (može zauzeti ljudski oblik itd.). Pogledajte slike antičkih bogova i vidjet ćete na šta mislim…Egipatski “bogovi” su bili u ovim oblicima…glava psa, ptice itd...isto je sa Anunaki bogovima u Perziji i bogovima obožavanim od strane Maja, Acteka, Inka i drugih drevnih civilizacija. Na drevnim slikama, crtežima itd., antički bogovi su slikani u plavoj boji.
Pogledajte i nekoliko slika antičkih bogova.
Na slici iznad: Antički egipatski bog Anubis
Na slici iznad: Još dva antička egipatska boga sa glavama u obliku psa i ptice
Na slici iznad: Majanski bog kiše i svjetlosti
Kur’an nam govori da su džinni stvoreni od bezdimnog plamena vatre - što znači od srži vatre. Zato, hajde zapalite plamen i videjet ćete da je srce vatre PLAVO. Džinni također žive hiljadama godina i putuju vrlo brzo (što objašnjava zašto sve drevne civilizacije imaju bogove koji izgledaju slično i makar je jedan od njih plav).
Kur’an nas upozorava da nikada ne uzimamo jevreje za svoje prijatelje. Allah nas je upozorio da će oni nastojati da unište islam. I to je ono što mi vidimo da se danas dešava.
Muslimani i kršćani čekaju drugi dolazak Isaa (Mesiha), alejhi selam. Također znamo da će se Dedždžal (lažni Mesih, Antihrist) pojaviti prije dolaska Isaa, alejhi selam. Također i jevreji vjeruju u “Drugi dolazak”. Oni se i pripremaju za to. Međutim, interesantno je da jevrejsko vjerovanje ne prihvata Isaa (Isusa), alejhi selam. Oni ga čak UOPŠTE ne priznaju kao Božijeg poslanika! Složili ste slagalicu! Ako oni ne vjeruju u Isusa i njegov povratak, a čekaju “Drugi dolazak”, pa koga to oni čekaju??
Svakodnevna iskopavanja pod džamijom El-Aksa
Iskopani tunel pod džamijom El-Aksa. Primjetite detalj na gornjem lijevom djelu slike - izgleda kao krst u kružnici, i nekakvo čudno lice ispod krsta. Izgleda kao neko stvorenje koje leži na podu! Fotografiju je snimio jedan od radnika koji su kopali tunel. Nepoznato je kojeg je oblika stvorenje na slici. Nema nikakvog razumnog objašnjenja, što je primjećeno tek nakon uslikavanja.
Pa kakve to onda ima veze sa džamijom El-Aksa?
Poslanik Sulejman (Solomon), alejhi selam, i tajne koje je zakopao
Vratimo se u historiju… Sulejman, alejhi selam (ili kralj Solomon) je izgradio hram, takozvani SOLOMONOV HRAM.
Sulejmanova vladavina je bila drugačija od vladavine drugih Allahovih poslanika. Allah, subhanehu we te'ala, mu je dozvolio da vlada ljudskim rodom i rodom džinna.
Sulejman je dobio zadatak da širi Allahovu riječ, tj. vjerovanje i obožavanje samo Jednog Boga.
Sulejman je primjetio da grupa ljudi u zemlji još uvijek praktikuje magiju i okult. Naredio je svojim čuvarima da se kreću po zemlji i zaplijenu sve knjige, spise, ploče ili stranice na kojima su napisane bilo kakve instrukcije za magiju, okult ili vračanje, koji su učili ljude prizivanju duhova (džinna).
U islamu znamo da je prizivanje džinna (duhova) zabranjeno (haram). Kur’an nam govori da ljudi i džinni moraju koegzistirati u paralelnim dimenzijama, ali ne smiju komunicirati jedni sa drugima. Džinni su nevidljivi, oni mogu da vide nas, ali mi ne možemo da vidimo njih. Ne postoji nešto poput “dobar džin” ili „džin pomagač“, jer bilo koji džin koji komunicira sa ljudima se direktno protivi Allahovoj naredbi o zabrani kontakata između džinna i ljudi.
Tako su Sulejmanu, prema njegovoj naredbi, donijete sve knjige, koje je zakopao tamo gdje će po njegovom mišljenju biti najsigurnije, gdje ih niko neće ukrasti.
Gdje ih je zakopao? U temelje samog hrama, pod njegovim prijestoljem. Upozorio je čuvare hrama poznate po nazivu Vitezovi Solomonovog Hrama da čuvaju hram dan i noć. Vitezovi su poslije Sulejmanove smrti otkrili šta to čuvaju. Brzo su shvatili važnost ove informacije, prakse i magije koji su im bili na dohvat ruku. Ukrali su ih i počeli nanovo praktikovati vradžbine. Potpuno su se udaljili od vjere i od Boga i uronili su pod moć i uticaj Iblisa (Satane). Zbog prirode njihovih rituala, postali su najmoćniji i najbogatiji ljudi u zemlji. (Skorašnji intervjui sa članovima cionističkog kulta potvrđuju da Satana nagrađuje njegove sljedbenike sa velikim materijalnim bogatstvom ovoga svijeta, a oni za uzvrat rade šta god im on naredi: širenje korupcije, nevjerstva i razaranja na zemlji. Intervjui također govore da ih Satana ubjeđuje, preko njegovih visokih sveštenika i sveštenica, da je on ustvari sam Bog - samo je pogrešno shvaćen, op.autora).
Zatim, tokom godina, spisi su prokrijumčareni u Evropu, a Vitezovi Čuvari Hrama uzimaju ime “Slobodni Masoni”! Sa ovom novom snagom, brzo šire ovo znanje cijelim svijetom putem tajnih društava (masona) – a sve sa istim ciljem: Da služe njihovog “boga” Satanu i da se pripreme za dolazak jednookog Dedždžala, koji je Satanin predstavnik na zemlji. Njihov znak je piramida na čijem vrhu je “svevideće” jedno oko. Molim vas, primjetite da su i drevni Egipćani imali „svevideće“ jedno oko koje su zvali Oko boga Ra i Oko Ozirisa. Zapamtite da je crna magija naučena od pagana iz drevnog Egipta. Podvucite paralelu!
Biti sa „svevidećim“ jednim okom je ono što oni obožavaju. A islam nas upozorava na to "biti sa jednim okom”.
Ne vjerujete mi? Pogledajte na pozadinu novčanice od jednog američkog dolara, „svevideće“ jedno oko je tu. Simbolika Slobodnog masonstva je svuda. Amerika je prva svjetska masonska država. Postoji puno istraživanja koja potvrđuju ovu tvrdnju, šokantni dokazi, intervjui, rodoslovlje i dr. Tajno znanje univerzuma, koje ovi iluminati društva tvrde da posjeduju, u stvari je praksa mračnih rituala okulta. To je “tajna” o kojoj oni stalno pričaju u “ovladavanju svojom budućnošću, bogaćenju traženjem od univerzuma da im podari bogatstvo itd... biti spiritualan, ne religiozan itd.” Ovo je direktno suprotno islamu gdje mi polažemo našu vjeru u Allaha i Njegovu opskrbu.
Ako masoni već imaju ovo ”tajno blago”, zašto onda sva koncentracija na uništenje džamije El-Aksa?
Pa, jednostavno rečeno, oni se spremaju za dolazak njihovog božanstva - Dedždžala.
Na šta nas je islam i naš poslanik Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, upozorio:
1) Pa mi u islamu znamo da je Dedždžal lažni Mesih (Mesija) - on će oponašati pravog Mesiha (Isaa, alejhi selam). Pravi Mesih Isa, alejhi selam, će se vratiti da bi vladao svijetom iz Jerusalema. Dakle, to je mjesto odakle će Dedždžal zavoditi ljude. Sveta Zemlja, Jerusalem.
2) Poslanik Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, nas je obavijestio o dolasku Dedždžala, koji je bio živ još u njegovo vrijeme, a i dan danas je živ.3 Obaviješteni smo da će Dedždžal živjeti na Zemlji u vremenu od 40 dana (jedan dan kao godina, jedan dan kao mjesec, jedan dan kao nedelja i ostali dani kao obični dani). Proračunajte. Ovo dokazuje da je on živ hiljadama godina.
3) Svi Posanici su upozorili svoj narod na dolazak lažnog Mesiha.
4) Naš cijenjeni Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nas je obavijestio o izgledu Dedždžala, da je on jednook, i upozorio da Allah nije “jednook”. Dedždžal će imati natpis kafir na svom čelu. Allahov Poslanik, Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, nas je upozorio da svaki musliman koji čuje i vidi dolazak Dedždžala treba da se okrene od njega, da ne gleda u njegovom pravcu niti da ide za njim. Nemojte biti radoznali, kako je upozorio Vjerovjesnik, jer čak i najjači u imanu od nas može biti iskušan i pokleknuti pred Dedždžalom, jer je Dedždžal Majstor Obmane.
Evo i razlika između Mesiha Isaa, alejhisselama, i lažnog Mesije Dedždžala:Isa (Isus Mesih, sin Merjeme), alejhi selam Dedždžal Prevarant
Istiniti Mesih Lažni Mesih - Antihrist
Alahov Poslanik Iblisov (Satanin) predstavnik
Dolazi da uspostavi vjeru i mir Dolazi da obmanjuje i proširi korupciju
Nikada neće tvrditi da je Bog Reći će da je on Mesih a zatim da je Bog
Treba da vlada iz Jerusalema Vladat će iz Jerusalema
Imat će dva oka Imat će JEDNO OKO a drugo je zatvoreno i ispupčeno
Nije još na Zemlji. Njegov dolazak će biti predstavljen od strane Imama Mehdija Već je na zemlji. Bio je živ još za života Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem. Njegovo fizičko pojavljivanje pred svijetom prethodit će, prema vjerovanju cionista, padu (rušenju) džamije El-Aksa.
Postoji Postoji i priviđa se
Neće izvoditi čuda kada se vrati Izvodit će čuda da bi zavodio ljude
Sići će sa neba, za vrijeme sabaha (jutarnje) molitve, kod istočnog minareta džamije u Siriji. Njegove će se ruke odmarati na ramenima dva meleka (anđela). Kapljice mirisnog znoja padat će kao biseri sa njegovog čela
Imat će riječ Kafir ispisanu na njegovom čelu, i u kojem god pravcu bude čitana ta riječ značit će isto – nevjernik. Svi muslimani će prepoznati tu riječ, bili pismeni li ne
Putovat će do Jerusalema sa Imamom Mehdijem
Putovat će po cijelom svijetu. Ne može ući u Mekku i Medinu. Meleki koji čuvaju svete gradove će ga spriječiti da uđe u njih.
Ubit će Dedždžala i uspostaviti vladavinu Allahovog zakona na zemlji
Topit će se kao so vidjevši Isaa, alejhi selam
Conisti smatraju da je zemlja između Nila i Eufrata njihova "Obećana Zemlja". Dedždžal je njihov kralj i u njihovom okultnom vjerovanju, oni moraju da nanovo sagrade njegov originalni hram da bi on zauzeo prijestolje, tj. da bi bio krunisan.
Gdje je ovaj cionistički hram?
Prema arheološkim i historijskim istraživanjima, cionisti vjeruju da originali ovog hrama leže ispod Solomonovog Hrama.
Evo zašto jevreji/cionisti hoće da unište džamiju El-Aksa! Po njihovom vjerovanju, oni moraju da ponovo uspostave Hram koji je pod njom! I to je vrlo logično. Dedždžal je po svojoj prirodi zao, tako da ne može da uđe u bilo koje sveto mjesto. Jedino mjesto gdje on može ući i odatle vladati je njegov hram, koji dolikuje njegovoj zloj naravi.
Ovo objašnjava zašto je američka vlada tako dobar prijatelj sa cionističkim tvorevinom Izraelom. Oni imaju isti cilj i isto vjerovanje. Oni rade za silu mnogo veću i mnogo zlokobniju i mnogo više obmanjivačku nego što ja i vi možemo zamisliti. Eto zašto je njihova vanjska politika proizraelska i zašto oni dozvoljavaju da Palestina bude napadana iznova i iznova. Oni moraju da unište El-Aksa. Zato i prikazuju Arape i muslimane kao teroriste.
Muslimani! Muslimani razumiju važnost džamije El-Aksa, to je prva kibla muslimana i treća sveta džamija u islamu, poslije Mesdžidul-Harama u Mekki i Poslanikove džamije u Medini. Stoga je muslimanski narod Palestine najveći problem cionista. A Dedždžalovi učenici to dobro znaju.
Cionisti vjeruju da je jedan od zadnjih znakova prije dolaska Dedždžala, i nagovještaj kraja vremena (svijeta) - PAD (RUŠENJE) DŽAMIJE EL-AKSA.
I TO SE DEŠAVA DOK VI OVO ČITATE!
Neka nas Allah sačuva od zla Dedždžala i sljedbenika Satane (Iblisa)! Neka svjetlost islama sija više nego ikada!
Upozorite svakoga koga poznajete: Dokazi širom svijeta od vodećih iluminatskih (satanističkih) umjetnika koji otvoreno pokazuju svoju pripadnost kultu satane, pa do pukotina na stubovima džamije El-Aksa, pokazuju da je kraj blizu, a Allah najbolje zna! Allah je Najveći!
Učenje sure Kehf štiti od Dedždžalove obmane. Hadis od Ebu Derdaa, radijAllahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Ko nauči prvih deset ajeta sure El-Kehf bit će sačuvan od Dedždžalove kušnje." U drugom rivajetu stoji: "deset zadnjih ajeta" (Hadis bilježi Muslim i hadis je sahih, vjerodostojan)
1. Hadis – izreke Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem
2. Aškenazi – srednjovjekovni aškenazi su bili donekle sekularni, njihov misticizam je naglašavao magijska bajanja (vradžbine, sihr). Današnji aškenazi čine oko 80 procenata jevrejske populacije i oni su većina među jevrejima u Americi. U Izraelu oni predstavljaju političko i ekonomsko vođstvo. Korijeni cionizma vežu se za Aškenaze.
3. Muslim bilježi od Amir ibn Šerahil eš Šabija - Ša'ab ibn Hemedana da je on pitao Fatimu bint Kajs - sestru Dahhak ibn Kajsa - koja je bila od prvih muhadžira, i rekao joj: Ispričaj mi hadis koji si čula od Resulullaha, sallallahu alejhi we sellem, i nemoj ga prenositi ni od kog drugog osim direktno od Resulullaha, sallallahu alejhi we sellem. Ako hoćeš učiniću to - reče. Naravno, ispričaj mi. Ispričala je priču o rastanku sa svojim mužem, o boravku kod Ibn Um Mektuma a potom je rekla: Kad mi je istekao iddet čula sam Poslanikovog glasnika kako poziva: Okupite se na zajedničkom namazu! Otišla sam u mesdžid, klanjala sa Resulullahom, sallallahu alejhi we sellem, u safu žena neposredno iza leđa muškaraca. Kad je Resulullah, sallallahu alejhi we sellem, završio namaz sjeo je na mimber i smiješeći se reče: "Neka svako ostane na mjestu gdje je klanjao. Znate li zašto sam vas okupio? Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju, rekoše. Tako mi Allaha nisam vas sakupio ni da vas obradujem ni da vas prepadnem. Okupio sam vas jer je Temim ed Dari bio kršćanin pa je dao prisegu (bej'at) i postao musliman. Ispričao mi je potpuno isto ono što sam vam kazao o Dedždžalu. Pričao mi je da se ukrcao na brod sa trideset ljudi iz plemena Lahm i Džuzame. Valovi su se poigravali sa njima mjesec dana, potom su pristali na jednom ostrvu pred zalazak sunca, tu ih dočeka zvijer. Od gustine njene dlake se nije znalo gdje joj je glava a gdje stražnji dio. Rekoše joj: - Teško tebi! Šta si ti ?!
- Ja sam Džessasa.
- A šta je to Džessasa?
- Narode, idite do one kuće u njoj je čovjek koji vam silno želi reći vijesti.
Kad nam je rekla čovjek otišli smo od nje misleći kako je ona šejtan. Požurili smo u kuću. U kojoj zatekosmo najvećeg čovjeka na svijetu, okovanog u lance, zavezanih ruku na vratu. Između stopala i koljena mu je bilo željezo. Rekli smo mu:
- Teško tebi! Šta si ti?!
- Možete saznati o meni, ali kažite vi meni ko ste vi?
- Mi smo Arapi, ukrcali smo se na lađu, iznenadilo nas je uzburkano more, valovi se igraše sa nama mjesec dana, pristadosmo na ovom ostrvu, dočeka nas dlakava zvijer kojoj se ne zna gdje joj je glava a gdje rep. Rekosmo joj: Teško tebi!Šta si ti? Džasasa, reče. Upitasmo a šta je to Džasasa? Idite onom čovjeku u onoj kući on vas silno očekuje.požurili smo tebi, nismo sigurni da ono nije bio šejtan.
- Obavjestite me o palmoviku?
- O čemu se ti raspituješ?
- Pitam vas za palme,da li imaju plodove?
- Da.
- Još malo pa neće imati plodova. Kažite mi o jezeru Taberijje?
- Štate o njemu zanima?
- Ima li u njemu vode?
- Mnogo je vode u njemu.
- Još malo pa će presušiti. Recite mi o izvoru Zuger.
- Šta te o njemu zanima?
- Ima li vode na izvoru? Navodnjavaju li se biljke izvorskom vodom?
- Da, ima mnogo vode i navodnjavaju njome biljke.
- Kažite mi o Poslaniku nepismenih, šta radi?
- Pojavio se u Mekki, došao u Medinu.
- Jesu li se Arapi borili protiv njega?
- Jesu.
- I šta je uradio sa njima.
- Pobjedio ih je i pokorni su mu.
- I tako je bilo, znači.
- Da.
- To je sigurno dobro za njih. Neka ga slijede. Reći ću vam o sebi: Doista sam ja Mesih, još malo pa će mi se dozvoliti da izađem pa ću se pojaviti. Ići ću zemljom. Neće ostati nijedno selo a da ne stignem u njega za četrdeset noći osim u Mekku i Tajjibu. One su za mene zabranjene. Kad god pokušam da uđem u jednu od njih dočekat će me melek sa oštrom sabljom i otjerati. Na svakom prilazu će stajati meleki koji će ih čuvati."
Fatima kaže: Resulullah, sallallahu alejhi we sellem, je rekao udarajući vrhom štapa: Ovo je Tajjiba, ovo je Tajjiba, ovo je Tajjiba - odnosno Medina. Zar vam nisam ovo već ispričao? Jesi, rekoše ljudi. Doista me iznenadilo kazivanje Temimovo koje je identično onome što sam vam govorio o Dedždžalu, Mekki i Medini. Nije li on u morima Šama ili Jemena, ne nego iz pravca istoka, iz pravca istoka, iz pravca istoka (pokazivao je rukom na istok).
Fatima reče: Ovo sam zapamtila od Resulullaha, sallallahu alejhi we sellem.
Ibn Hadžer kaže: Nekima se čini da je hadis Fatime bint Kajs garib - usamljen, a nije tako. Pored Fatime bint Kajs prenose ga još i Ebu Hurejre, Aiša i Džabir r.a.
Bože moj,
ne dopusti neprijatelju mom da se zlobno raduje nada mnom
i da mnome muči dragog srodnika ili prijatelja mog!
Bože moj,
Od pogleda Tvojih daj mi jedan kojim ćeš
otkloniti od mene
ono čime si me ožalostio
Odazovi se moljenju mom
i moljenju onog koji posvećuje moljenje svoje
iskreno Tebi,
jer snaga moja postala je slaba,
vještina moja oskudna,
stanje moje teško,
i izgubio sam nadu u ono što je u stvorova Tvojih,
pa ništa ne ostaje za me osim nadanja u Tebe!
Bože moj,
sigurno je moć Tvoja da otkloniš
ono u čemu se nalazim
poput moći
u onome u čemu si me ožalostio!
I doista tješi me prisjećanje Tvojih
djela dobrote
a nada u iskazivanje milosti i dobrostivosti Tvoje
ojačava me,
jer nisam bez milosti Tvoje
sve od kad si me stvorio.
I Ti si, Bože moj,
MOJE MJESTO BIJEGA,
UTOČIŠTE MOJE,
ZAŠTITINIK MOJ,
BRANITELJ MOJ,
VOLEĆI PREMA MENI,
SAMILOSNI,
I JAMAC OPSKRBE MOJE.
U odredbi Tvojoj počiva ono što mi je dato
a u znanju Tvom ono čemu se trebam vratiti.
Zato, Zaštitniče i Gospodaru moj,
smjesti u ono što si
uredio
odredio,
i učinio neizbježnim za me,
dobrobit moju
i ono u čemu počiva
dobro stanje moje
i oslobođenje moje iz onog u čemu jesam!
Ne nadam se da iko osim Tebe to odbije,
i u tom se uzdam samo u Te.
O Imatelju veličanstva i darežljivosti
budi s mojim najboljim mišljenjem o Tebi.
Smiluj se slabosti mojoj i nedostajanju vještine moje,
otkloni bol moju,
odazovi Se pozivu mom,
izbavi me iz posrtanja,
i u tom pokaži dobrotu meni
i svakome ko Te moli.
Gospodaru moj, naredio si mi da molim
i obvezao Se da uslišaš,
a obećanje Tvoje jeste istina
u kojoj nema popuštanja
niti ikakve promjene.
Zato odazovi mi se
otkloni brigu moju,
oslobodi me potištenosti moje,
vrati stanje moje najboljem u kojem je bilo
i ne nakandi mi prema onom što zaslužujem,
već u skladu s milošću Svojom
koja sve obuhvaća
Bože moj,
ne dopusti neprijatelju mom da se zlobno raduje nada mnom
i da mnome muči dragog srodnika ili prijatelja mog!
Bože moj,
Od pogleda Tvojih daj mi jedan kojim ćeš
otkloniti od mene
ono čime si me ožalostio
Odazovi se moljenju mom
i moljenju onog koji posvećuje moljenje svoje
iskreno Tebi,
jer snaga moja postala je slaba,
vještina moja oskudna,
stanje moje teško,
i izgubio sam nadu u ono što je u stvorova Tvojih,
pa ništa ne ostaje za me osim nadanja u Tebe!
Bože moj,
sigurno je moć Tvoja da otkloniš
ono u čemu se nalazim
poput moći
u onome u čemu si me ožalostio!
I doista tješi me prisjećanje Tvojih
djela dobrote
a nada u iskazivanje milosti i dobrostivosti Tvoje
ojačava me,
jer nisam bez milosti Tvoje
sve od kad si me stvorio.
I Ti si, Bože moj,
MOJE MJESTO BIJEGA,
UTOČIŠTE MOJE,
ZAŠTITINIK MOJ,
BRANITELJ MOJ,
VOLEĆI PREMA MENI,
SAMILOSNI,
I JAMAC OPSKRBE MOJE.
U odredbi Tvojoj počiva ono što mi je dato
a u znanju Tvom ono čemu se trebam vratiti.
Zato, Zaštitniče i Gospodaru moj,
smjesti u ono što si
uredio
odredio,
i učinio neizbježnim za me,
dobrobit moju
i ono u čemu počiva
dobro stanje moje
i oslobođenje moje iz onog u čemu jesam!
Ne nadam se da iko osim Tebe to odbije,
i u tom se uzdam samo u Te.
O Imatelju veličanstva i darežljivosti
budi s mojim najboljim mišljenjem o Tebi.
Smiluj se slabosti mojoj i nedostajanju vještine moje,
otkloni bol moju,
odazovi Se pozivu mom,
izbavi me iz posrtanja,
i u tom pokaži dobrotu meni
i svakome ko Te moli.
Gospodaru moj, naredio si mi da molim
i obvezao Se da uslišaš,
a obećanje Tvoje jeste istina
u kojoj nema popuštanja
niti ikakve promjene.
Zato odazovi mi se
otkloni brigu moju,
oslobodi me potištenosti moje,
vrati stanje moje najboljem u kojem je bilo
i ne nakandi mi prema onom što zaslužujem,
već u skladu s milošću Svojom
koja sve obuhvaća
dzoni 11/07/2013 09:45 selam iz suncane i tople grapske..svi su na broju hvala bogu..svako dobro bosno i hercegovino..PS.11.07.2013..18 GODINA OD STRADANJA SREBRENICE..NEKA IM JE VJECNI RAHMET...
dzoni 30/06/2013 07:28 selam iz suncane grapske..danas su dzenaze HURTIC MEHMEDU I MURATOVIC OSMANU poslije ikindije namaza..rahmet im dusi..svako dobro bosno i hercegovino..
dzoni 21/06/2013 10:22 selam iz vrele i suncane grapske..svi su na broju hvala bogu,,svako dobro bosno i hercegovino..
dzoni 13/06/2013 07:24 selam iz oblacne grapske..svi su na broju hvala bogu..svako dobro bosno i hercegovino..
Danas: 0
Juce: 0
Ovaj mjesec: 0
u stvari potice od rimokatolicke mise. Odakle katolicima takav obicaj? Taj obicaj dolazi iz paganskih praznika koje su se održavale 25. decembra, na dan rodjenja Boga sunca - Sola! U Rimu, Sunce je u zimskom solsticiju bilo najslabije 25.decembra, i moralo se ponovo roditi uz pomoæ velikih vatri, svjetala, povorki i molitvi. (Reader's Digest Book of Christmas). 
koja je kod Njega iznad ‘Arsa: Zaista, Moja milost savlađuje moju srdzbu!’” 
