Zajedno s Ramazanskim bajramom, dolaze i ibadeti koje je Allah, dželle šenuhu, propisao radi učvršćivanja veze uspostavljene između Njega i Njegovih robova u blagoslovljenim danima ramazana, zahvale na mnogobrojnim blagodatima kojima ih obasipa, ustrajnosti u činjenju dobra i čišćenja od grijeha i pokvarenjaštva.
Prvi u nizu tih ibadeta je donošenje tekbira noć uoči Ramazanskog bajrama. Kaže Allah, dželle šanuhu: "Allah hoće da vam olakša, a ne da poteškoće imate, da određeni broj dana ispunite i da Allaha veličate (tekbir donosite) za uputu koju vam je dao, te da zahvalni budete" (El-Bekare, 185.).
Prenosi Ibn ebi-Šejbe od Zuhrija da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio tekbire od kuće do musalle (otvoreni prostor na kome se obavlja bajram-namaz), od početka do kraja namaza. Nakon što je završio namaz, prestajao je učiti tekbire" (šejh El-Albani je ocijenio hadis vjerodostojnim; pogledaj: "Es-Silsiletus-sahihatu", hadis br. 171).
Lijepo je da muškarci uče tekbir naglas, svak za sebe - zajedničko učenje tekbira nema osnove u tradiciji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti njegovih ashaba - na javnim mjestima, u mesdžidima, na putovima, u kućama i na svakom drugom mjestu na kome je dozvoljeno spominjati Allaha, dželle šenuhu, kako bi na taj način uzdigli i ispoljili jedno od velikih obilježja ove vjere, zahvaljivali Allahu i rasrdili nevjernike i licemjere. Žene će izgovarati tekbir u sebi.
Poslije toga slijedi zekatu-l-fitr, koji je obavezan dati svaki punoljetan, mogućan musliman (pod mogućnošću se misli na to da njegov imetak prelazi jednodnevnu potrebu), za sebe i one koje izdržava sa' ili 2 kg i 250 gr hrane kojom se pretežno hrane stanovnici nekog mjesta ili predjela (pšenica, brašno, ječam, riža, datule i slično). Rekao je Ibnul-Kajjim, nakon što je spomenuo pet vrsta koje su davale u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Pomenute vrste hrane su bile najrasprotranjenije u to vrijeme u Medini, stoga je stanovnicima predjela u kojima preovladava neka druga hrana dozvoljeno dati zekatul-fitr u toj hrani. Ako preovladava hrana koja se ne smatra žitaricom, poput mlijeka, mesa i ribe, dozvoljeno im je dati zekatul-fitr u toj hrani, to je stav većine učenjaka i stav koji je ispravan i kojem ne može oponirati neki drugi stav. Cilj zekatul-fitra je zadovoljavanje potrebe siromašnih ljudi na dan Bajrama i priuštivanje onoga čime se stanovnici njihovog mjesta hrane...” (I’lamul-muvekkin, 2/21.; 3/23.).
Lijepo je dati i za plod u utrobi majke jer se prenosi da je to činio Osman, radijallahu anhu. (Predaju je zabilježio Ibn ebi-Šejbe, pogledaj: El-Mugni, 4/316.).
Prema ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka - šafijski, malikijski i hanbelijski mezheb - zekatu-l-fitr se ne daje u novcu zato što je u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postojala potreba za novcem, a i pored toga on je davao zekatu-l-fitr u hrani, što su činili i njegovi plemeniti ashabi. Rekao je šejh Muhammed ibn-Salih el-Usejmin: “Nije ispravno dati protuvrijednost u svrhu zekatul-fitra, jer je to suprotno onome što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio, a prenešeno je vjerodostojnim putem da je rekao: ‘Ko uradi neko djelo na način kako ga ja nisam činio ono se odbacuje’ (Muslim). Davanje protuvrijednosti je suprotno i praksi ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; poznato je da su ashabi davali jedan sa’ hrane koja je preovladavala u njihovo vrijeme, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je naredio slijeđenje prakse pravovjernih halifa. Također, zekatul-fitr je ibadet (obredoslovlje) koji se treba izvršiti na određen i propisan način, i nije dozvoljeno činiti ga na neki drugi način, kao što nije dozvoljeno činiti ga u vrijeme koje ne odgovara vremenu u kom je propisano da se čini.” (Medžmu fetava ve resail fadileti-š-šejh muhammed ibn salih el-usejmin, 20/394). Kaže Abdullah ibn-Omer: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je zekatu-l-fitr: sa' datula i ječma, punoljetnom i maloljetnom muškarcu i ženi, slobodnom čovjeku i robu" (hadis su zabilježili Buharija i Muslim). Rekao je Ebu-Seid el-Hudri: "U Poslanikovo vrijeme smo davali zekatu-l-fitr u datulama, pšenici, ječmu, suhom grožđu i siru. Nikad neću prestati davati zekatu-l-fitr na taj način" (hadis su zabilježili Buharija i Muslim).
Uvažavamo idžtihad velikog učenjaka Ebu-Hanife, koji je dozvolio davanje zekatu-l-fitra u novcu. Međutim, dajemo prednost praksi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i praksi njegovih ashaba koja je zabilježena u dvije najvjerodostojnije zbirke hadisa, Buharijinoj i Muslimovoj.
Obaveznost zekatul-fitra počinje sa zalaskom sunca zadnjeg dana ramazana; osobe koje umru prije zalaska sunca oslobađaju se obaveze zekatul-fitra, novorođenčad koja dođu na ovaj svijet poslije zalaska sunca podliježu obavezi i za njih će dati njihov staratelj ili skrbnik. Najbolje je udijeliti zekatu-l-fitr neposredno pred bajram-namaz, što se shvata iz riječi Ibn-Omera: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je davanje zekatu-l-fitra prije nego što ljudi iziđu na musallu" (Buharija i Muslim), a dozvoljeno je udijeliti dan ili dva dana prije, što je i sam Ibn-Omer i drugi ashabi, radijallahu anhum, činio (Buharija). Nije dozvoljeno odgađanje zekatu-l-fitra iza bajram-namaza, osim sa opravdanim šerijatskim razlogom, kao što je nemogućnost dolaska do siromašnih ljudi koji zaslužuju zekatul-fitr ili trenutno neposjedovanje onoga što bi se udijelilo kao zekatul-fitr zbog udaljenosti od mjesta boravka, kasno saznanje da je post završen i slično tome. Onaj ko bez opravdanog šerijtskog razloga odgodi zekatul-fitr do iza bajram-namaza smatrat će se grješnim, a imetak koji dâ, imat će status obične sadake. Prenosi Abdullah ibn-Abbas da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko udijeli zekatul-fitr prije namaza ono što je udjelio je zekat kojeg Allah prihvata, a ono što se udijeli poslije namaza je obična sadaka.” (Ebu-Davud i Ibn-Madže).
Zekatu-l-fitr se daje siromašnim stanovnicima mjesta u kojem se čovjek nalazi, bez obzira na to da li stalno ili privremeno njemu boravi, naročito kada se radi o mjestima koja imaju posebnu vrijednost kao Mekka i Medina, ili ako stanovnici mjesta u kom se nalazi imaju veću potrebu za zekatul-fitrom od mjesta njegovog stalnog boravka. Ako se nađe u mjestu u kom nema siromašnih porodica, ili ne zna kako naći one koji sazlušuju zekatul-fitr, dozvoljeno mu je opunomoćiti nekoga u davanju zekatul-fitra na bilo kojem drugom mjestu u kome nije takvo stanje. Obaveza je dati zekatul-fitr i za one koji su trenutno odsutni od kuće.
Kako se ponašati uoči i poslije bajram-namaza
Treći ibadet koji je propisan na Ramazanski bajram jest klanjanje bajram -namaza. Prenose Buharija i Muslim od Ummu-Atijje da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je naredio da na bajram-namaz povedemo i žene koje imaju mjesečnicu, kako bi prisustvovale dobru i dovi muslimana, s tim da su žene sa mjesečnicom morale stajati van musalle”.
Kaže šejh Abdullah ibn-Salih Fevzan: “Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, naredba da se iziđe na namaz ukazuje na obaveznost bajram-namaza svakome ko je u mogućnosti i nema opravdan šerijatski razlog za njegovo ostavljanje. Ako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ženama da iziđu na bajram-namaz, šta reći za muškarce?” (Ehadisus-sijam, 154).
Pohvalno (musteha je da onaj ko ide na bajram-namaz:
- obuće najljepšu odjeću - Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je džubbe koje je oblačio samo na džumu, Kurbanski i Ramazanski bajram;
- okupa se, jer se prenosi od Abdullaha ibn-Omera da se kupao prije odlaska na bajram-namaz;
- pojede nekoliko hurmi ili neke druge hrane, slijedeći na taj način Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji - prema Enesovim riječima - nije izlazio na bajram-namaz dok ne pojede nekoliko datula;
- porani kako bi zauzeo mjesto u prvom saffu i zaslužio nagradu koju je Allah pripremio onome koji čeka namaz u džematu;
- ode jednim a vrati se drugim putem; prema Džabirovim riječima: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na bajram-namaz je išao jednim, a vraćao se drugim putem" (Hadis je zablježio Buharija).
Poslije klanjanja bajram-namaza je propisana hutba, kojoj je lijepo prisustvovati. Prenosi se od Ata ibn-Saiba da je rekao: "Klanjao sam bajram-namaz za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i čuo sam ga kad je rekao: 'Onaj ko želi ostati na hutbi - neka ostane, a onaj ko neće - neka ide" (hadis su zabi-lježili Ebu-Davud, Nesaija i Ibn-Madže, a Hakim i Zehebi su ga ocijenili vjerodostojnim).
Ukoliko čovjek zatekne imama na drugom tešehhudu, klanjat će za njim, a kad on preda selam, ustat će i klanjati dva rekata, donoseći isti broj tekbira i klanjajući na isti način" (El-Mugni, 3/258).
Prema mišljenju Buharije, Ataa, Hasana el-Basrija i drugih velikih učenjaka, ko ne prispije na bajram-namaz za imamom, klanjat će naknadno dva rekata.
Kaže Buharija u “Sahihu”: "Onaj koji ne prispije na bajram-namaz, klanjat će dva rekata. Isto to će uraditi i žene koje su ostale u kućama i stanovnici sela. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 'Ovo je praznik svih sljedbenika islama'. Enes, radijallahu anhu, naredio je svom oslobođenom robu Ibn ebi-Utbetu da u jednom dijelu dvorišta sakupi svu porodicu, zatim je klanjao bajram-namaz kao što se klanja u velikim gradovima i donio je isti broj tekbira kao i oni" (Fethul-bari, 2/550).
Kako se obilježava Bajram
Čestitanje Bajrama se izražava riječima: Tekabellallahu minna ve minke. Ovaj način čestitanja se prenosi od ashaba, radiallahu anhum (pogledaj: Fethul-bari, 2/517) ili na neki drugi način koji je uobičajen kod muslimana nekog predjela, pod uvjetom da ne sadrži nešto što je suprotno Šerijatu ili ne predstavlja oponašanje nevjernika.
Dozvola veselja, proslave i radovanja u danima Bajrama nikako ne znači dozvolu činjenja grijeha i ružnih postupaka. Nažalost, velik broj muslimana danas uopće ne razmišlja o tome postoje li ograničenja i uvjeti pod kojima je dozvoljeno bajramsko veselje ili veselje općenito. Bajramske dane provode uz pjesmu, muziku i ples, prave javna sijela i skupove na kojima dolazi do zabranjenog miješanja muškaraca i žena, organiziraju bajramske koncerte i rasipaju imetak u mnoštvo hrane i pića.
Allah, dželle šanuhu, je na mnogim mjestima u Kur'anu ukorio one kojima je vjera igra i zabava i koje su obmanuli ovosvjetski ukrasi. Prenosi se od Ebu-Amira el-Eš'arija, radijallahu anhu, da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Bit će u mome ummetu skupina koja će dozvoljavati (ohalaljivati) blud, svilu (muškarcima), alkohol i muzičke instrumente" (hadis je zabilježio Buharija u "Sahihu" - "Kitabu-l-ešribe"; pogledaj, "Fethul-Bari", 10/51).
Prenosi se od Imrana ibn-Husejna da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "U mome ummetu će se dogoditi padanje kamenja sa neba, pretvaranje u majmune i svinje i propadanje kroz zemlju. Bi rečeno: 'Kad, Allahov Poslaniče?' 'Kad se pojave muzički instrumenti, pjevaljke i kad se bude konzumirao alkohol', odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem" (hadis je zabilježio Tirmizija pod brojem 2213, Ibn ebi-Dun'ja u "Zemmu-l-melahi", 1/2).
Post šest dana ševvala
Po samom završetku bajramskog slavlja propisan je post šest dana mjeseca ševvala – zadnji veliki ibadet koji je usko vezan sa ramazanom i ramazanskim bajramom. U hadisu Ebu-Katade se kaže da se onome ko posti šest dana ševvala poslije ramazana piše nagrada posta jedne cijele godine (hadis je zabilježio Muslim). U jednoj od predaja ovog hadisa se kaže: “Allah, dželle šenuhu, desetorostruko nagrađuje, što znači da post ramazana ima težinu posta deset mjeseci. Kad se tome doda post šest dana ševvala dobija se cijela jedna godina”. Ova predaja nam pojašnjava mudrost propisivanja baš šest, a ne manje ili više, dana ševvala: Allah je, iz Svog neizmjernog dobra, htjeo da Njegovi robovi, koji su mu se približili u časnom mjesecu ramazanu više nego u drugim mjesecima postignu i ovu veliku nagradu – post cijele godine.
Ove dane je bolje uzastopno i odmah poslije Bajrama postiti, a dozvoljeno ih je postiti u bilo kojem dijelu mjeseca ševvala i razdvojeno jedne od drugih (Subulu-s-selam, 2/231). Prvi (onaj koji posti trenutno i uzastopno) iskazuje svoju veliku čežnju i ljubav prema postu i žurnom obavljanju svega što je dobro i sa sobom donosi veliku nagradu, a ujedno izbjegava mogućnost za gubljenjem te velike prilike ukoliko se, zbog odgađanja, dogodi nešto što će ga spriječiti u izvršenju ovog velikog ibadeta.
Osoba koja je sa opravdanim razlogom (prema ispravnijem mišljenju onaj ko bez opravdanog razloga ostavi dan njegovo napaštanje nije validno) propusti post dana ramazana ili više, prvo treba napostiti propuštene dane, a zatim postiti nafilu u ševvalu. U hadisu se kaže: «Ko isposti ramazan i šest dana ševvala, ima nagradu posta cijele godine»; za onoga ko je propustio dan ramazana i više ne može se reći da je ispostio ramazan, te on, da bi dobio ovu veliku nagradu mora prvo napostiti propuštene dane, a tek poslije toga postiti šest dana ševvala. Ukoliko se desi da ipak da prednost postu šest dana ševvala, njegov post je ispravan i ostaje mu da, prije drugog ramazana, naposti propuštene dane (El-Furu', od Ibn-Redžeba, Fetava islamijje, 2/166.).
Ispravno je da se ševvalski post ne može postiti (napostiti) u nekom drugom mjesecu ukoliko se,
iz ovoga ili onoga razloga, izostavi, to zbog toga što je post u ševvalu sunnet koji je vezan za ovaj mjesec i čini se u određenom vremenu kojeg je Zakonodovac precizirao, tražeći od ljudi da mu se na taj način približe i požure ka sticanju Njegove naklonosti i ljubavi, tu mudrost ne nalazimo u napoščavanju tih dana (Ehadisu-s-sijam, Abdullaha ibn-Saliha Fevzana).
Sabahski bereket i težina muslimanskog nemara
Iako se Allah, s. v, t, zaklinje sabahskim vremenom i posebno naglašava vrijednost tog vremenskog perioda ("Tako mi zore i deset noći'; Obavljaj namaz kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine i namaz u zoru, jer namazu u zoru mnogi prisustvuju" (Al-Isra 78.ajet), muslimanska nemarnost i učmalost iz dana u dan sve više raste, a stanje je sve teže i teže. Koliko vrijednosti i koristi insan gubi zanemarujući sabah namaz vidjećemo iz slijedećih nekoliko napomena.
1. Vrijednost sabah namaza ravna je noćnom namazu čitave noći. Prvo budnost, zatim odziv na poziv ezana i namaz sa vjernicima = nagrada noćnog namaza. Poslanik, s.a.v.s, je rekao:' Ko obavi jaciju u džematu, kao da je pola noći proveo na kijamu, a ko obavi sabah namaz u džematu, kao da je čitavu noć proveo na kijamu'. (Muslim).
2. Za obavljeni sabah namaz insan dobija Allahovu zaštitu i sigurno utočište. Ebu Zerr, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao:'Ko obavi sabah namaz, on je u Allahovoj zaštiti i okrilju'. (Muslim). Ne radi se o zaštiti nekog dunjalučkog autoriteta, već o zaštiti Stvoritelja svih autoriteta, gospodara Zemlje i nebesa i onog što je na njima i između njih, onoga koji je opisujući sebe rekao:'... i Zemlja će na kijametskom danu biti u Njegovoj vlasti, a nebesa će u Njegovoj desnici biti smotana. Hvaljen je i daleko iznad onoga što Mu pripisuju'. (az-Zumar, 67. Ajet).
Dakle, radi se o zaštiti samog insana, njegove čeljadi, njegova dina i ukupnog njegovog stanja, tako da insan osjeća psihološku stabilnost, mir i sigurnost kako na dunjaluku tako i na akhiretu. Zato budi jedan od sabahskih ljudi, koji čuvaju sabahski namaz kao najvažniji termin, koji kad začuju riječi ezana Allahu ekber ili bolje je klanjati nego spavati, skoče iz kreveta makar san bio tako ugodan i lijep, makar postelja bila tako topla i udobna.
Ustani i kreni učeći dovu tvoga Poslanika, s.a.v.s: 'Allahumme-dž'al fi kalbi nuren, we fi lisani nuren, we fi sem'i nuren, wedž'al fi besari nuren, we min emami nuren, we min khalfi nuren, we an jemini nuren, we an šimali nuren, we min fawki nuren, we min tahti nuren'. (Allahu podari mi svjetlo u moje srce, podari mi svjetlo na moj jezik, na moj sluh, na moj vid, podari mi svjetlo ispred mene i iza mene, podari mi svjetlo s moje desne i s moje lijeve strane, podari mi svjetlo iznad mene i svjetlo ispod mene).
Tad pomisli: u vrijeme kad svi spavaju ti ustaješ i izlaziš isključivo radi Allaha želeći steći Njegov zadovoljstvo. Zamisli u kakvom nuru i u kakvom društvu boraviš!
3. Sabah namaz u džematu znači svjetlo na kijametskom danu! Allahov poslanik kaže:'Obraduj potpunim svjetlom na kijametskom danu one koji pješače po mraku do mesdžida'. (at-Tirmizij i Ibnu Madždže). Jačina svjetla biće prema gustini tame, pa koliko insan bude više prelazio po tami do mjesta obavljanja namaza, svjetlo će na kijametskom danu biti jače i intenzivnije.
Poslanik, s.a.v.s, kaže:'Imaće svjetla prema svojim djelima, neko će biti prekriven nurom poput brda, neko još više od toga, neko će imati svjetla poput palme, a neko poput nožnog prsta pa će mu na tren svjetliti, a na tren će nestajati'! Allah kaže:'Taj da ćeš vidjeti kako ispred i s desne strane vjernicima i vjernicama teče njihovo svjetlo. Blago vama danas'! (al-Hadid, 12. Ajet).
4.Ko redovno obavlja sabah u džematu, sigurno ga čeka ulazak u džennet. To kaže Poslanik, s.a.v.s:'Ko obavlja dva hladna namaza, inići će u džennet'! A dva hladna namaza su sabah i ikindija. Poslanik kaže takođe:'Neće ući u vatru ko bude obavljao namaz prije izlaska i prije zalaska Sunca'.
5. Častan izvještaj koji se šalje Gospodaru o tebi koji klanjaš sabah u džematu. Poslanik, s.a.v.s, kaže:'Među vama se smjenjuju meleki noću i danju, a u vrijeme sabaha i ikindije se sastaju, zatim se oni koji su bili mešu vama uzdižu Gospodaru, a On ih pita:'a33;*ta rade moji robovi'? Meleki tada odgovaraju:'Našli smo ih u namazu i ostavili u namazu'. O Allahov robe, ti koji čuvaš sabah u džematu (a ko je sve u džematu?), tvoje se ime spominje pred Gospodarem svjetova! Zar to nije čast i ponos?!
6. Dva rek'ata sabah namaza vrijednija od dunjaluka i svega što je na njemu. Ako je to slučaj sa dva rek'ata sunneta sabaha, kakva je onda vrijednost farda?!
7. Ko obavlja sabah namaz u džematu, postiže bereket i povećava mu se rizk. Vrijeme sabah namaza je mubarek vrijeme, s toga je Poslanik, s.a.v.s, molio Allaha za svoj ummet:'Allahu, podari bereket mome ummetu u ranim jutarnjim satima'! A ummet spava i ljenčari!
Kako je god pohvalno i vrijedno i pozitivno čuvati sabah namaz, tako je ružno i negativno biti nemaran prema njemu.
1.Ko je nemaran prema sabah namazu, taj ima svojstva munafika! Allah kaže:'A kad ustaju na namaz, ustaju lijeno samo da bi se prikazali ljudima, a Allaha gotovo nikako ne spominju'!
Poslanik, s.a.v.s, kaže:'Nema težeg namaza za munafike od jacije i sabaha! A da znaju kakve vrijednosti imaju ova dva namaza, išli bi na njih makar puzeći'! (Bilježe ga oba šejkha od Ebu Hurejreta). Ibn Mes'du, r.a, kaže:'U naše vrijeme nisi mogao vidjeti da sabah izostavlja iko osim munafika, za koga se znalo da je munafik'! Ibn Omer kaže:'Kad bi smo vidjeli da neko ne dolazi na sabah, odmah smo loše pomišljali'!
2. Ko ostavlja sabah namaz, čeka ga teška kazna u vatri. Allah kaže:'Teško klanjačima koji su nemarni prema, i u namazu'! Ističući ružne osobine i nemarnost posljednjih generacija prema namazu, Allah kaže:'... i iza njih dođoše generacije koje upropastiše namaz, a počeše slijediti strasti i nagone, a sigurno ih čeka dolina užasa u džehennemu'! (Merjem, 59. Ajet). Upropastili su namaz odgađanjem namaskog vakta do isteka, iz lijenosti, nemara i spavanja. Izraz gajjun koji se spominje u ajetu označava dolinu užasa u džehennemu, od koje vatra traži zaštitu Allaha sedamdeset puta na dan!
3.Nemarno uho je prema riječima Poslanika mjesto šejtanske mokraće. To nam prenosi Ibn Mes'ud, r.a, za čovjeka koji je spomenut kako mu je običaj prespavati sabah, a Poslanik, s.a.v.s, reče:'To je čovjek u čije uši mokri šejtan'! Ovo ukazuje na to da insan može toliko okorjeti u nemarnosti da šejtan potpuno ovlada njime i toliko ga ponizi da ga smatra svojim zahodom!
4. Neaktivnost, lijenost i bezvrijednost nemarnoga prema sabahu prate čitav dan. Na to Poslanik, s.a.v.s, upozorava riječima:'a33;*ejtan čovjeku koji nepravilno legne u krevet na glavi zaveže tri uzla. Ako se probudi i spomene Allaha, jedan od uzlova se odriješi, ako uzme abdest, razdriješi se drugi, a ako obavi namaz, razdriješi se i treći, pa insan osvane raspoložen, aktivan i spreman, a ako uzlovi ostanu zavezani, insan osvane neraspoložen, mrzovoljan, lijen i nespreman za bilo šta.
Kako ummet može očekivati Allahovu pomoć, Allahov rizk, poraz dušmana, kako može očekivati bilo kakav uticaj i napredak na Zemlji, kad njegovi pripadnici jedu, piju, uživaju u nagonima i strastima. Kad ne odgovaraju na ezan, kad ga ustvari negdje i ne uče?! Jesmo li to sigurni od Allahove kazne, jesmo li to zanemarili i zaboravili stajanje pred Allahom?!
5.Zanemarivanje sabaha umanjuje rizk i berekt. Ibnul Kajjim kaže:' Prespavati sabah znači ostati bez rizka, jer se rizk baš u to vrijeme dijeli'! Ibnu Abbas bi govorio svome sinu:'Ustaj, ne spavaj u vrijeme kad se rizk razdijeljuje'!
Mjere koje potstiču na čuvanje sabaha u džematu
1.Rani odlazak u krevet na spavanje. Poslanik nas je upozorio da naše tijelo ima kod nas svoje hakkove i da sijeljenje do kasno ima štetan uticaj po zdravlje. Ranije spavanje utiče pozitivno na insana i čini ga sposobnim za svakodnevne aktivnosti. Poslije jacije je budnost dozvoljena samo mužu i ženi, domaćinu zbog musafira i izučavanje nauke, međutim, ukoliko će to insana spriječiti da obavi sabah, onda mu nije dozvoljeno bilo kakvo sijelo ponoći.
2. Pravilan odlazak u krevet je vrlo značajan za odnos vjernika prema sabah namazu. U krevet treba ići čist i sa abdestom, prije spavanja obaviti dva rek'ata, proučiti poznate zikrove, leći na desni bok, postaviti desnu šaku pod lice, proučiti u dlanove el-felek i en-nas i dlanovima pobrisati što više tjelesne površine. San će biti miran, lijep i sa išaretom. U protivnom, insan ustaje nenaspavan, ružnog osjećaja i nemirnih snova sa lošim porukama.
3. Posij khajr - niknuće khajr! Onaj ko poslije obavljenog ibadeta učini dobročinstvo roditeljima, osvježi i ojača rodbinsku vezu, postupi lijepo prema komšiji, tajno podijeli sadaku, potstakne na neko dobro, odvrati od zla ili izađe bratu u susret pri nevolji, Allah će mu pomoći da zavoli i ustraje u obavljanju sabah namaza.
4.Biti umjeren u konzumiranju jela i napitaka. Pretjerivanje u jelu uzrok je teškom snu i neaktivnosti, a posebno umanjuje skrušenost i prisutnost u izvšenju ibadeta, jer ko puno jede, puno pije, brzo i lahko se umara, puno spava, puno je nemaran i neminovno na velikom je gubitku.
5.Čuvati se griješenja u toku dana. Ako insan svoj dan ispuni ibadetom, biće sretan i zadovoljan i poželjeti da nastavi uživanje i noću. Njegov svaki novi dan započeti će u slasti ibadeta. Dovoljno je samo jedan pogled u haram tokom dana pa da nastupi nemarnost prema dužnostima. Molimo Allaha da nam omili pokornost, a odalji i zaštiti od griješenja.
6. Sabur uvijek donosi khajr! Ko shvati i razumije vrijednost nagrade, njemu gorčina sabura
postaje lahka. Sabur pri uzimanju abdesta, sabur u namazu, sabur od činjenja grijeha, sabur u učenju kur'ana je sabur koji donosi svaki hajr.
NJIH JE ALLAH UPUTIO, ZATO SLIJEDI NJIHOV PRAVI PUT
Plemeniti Kur`an spomenuo je postupke pojedinih vjerovjesnika koji zasigurno ukazuju na njihov iman, iskrenost, čistoću prsa, ljubav prema onome što je kod njihovog Gospodara… Stoga ćemo navesti neke postupke Božijih poslanika u želji da nas obuhvate Allahove riječi koje je uputio svome poslaniku Muhammedu, neka je na njega Božiji mir spas, nakon što je spomenuo imena pojedinih poslanika:
"Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put. Reci: ‘Ja od vas ne tražim nagradu za Kur’an, on je samo pouka svjetovima’" ( En`am, 90.) A prokomentirao je Ibn Kesir: "Tj. oponašaj i slijedi. Ukoliko je ovo naredba Poslaniku, pa njegov ummet ga slijedi u onome što propisuje njima i što im nareðuje." (Tefsir Ibn Kesir kod spomenutog ajeta)
ADEM, neka je na njega Božiji mir i spas
Svima nam je dobro poznat dogaðaj izmeðu Adema i Have, neka je na njih Božiji mir i spas, i prokletog šejtana. Allah je nastanio Adema i Havu u Džennetu i dozvolio im da se naslaðuju u njemu odakle god hoće, a zabranio im je da se približe drvetu i da se tako prema sebi ne ogriješe. Prokleti šejtan ih navodi na zabranjeno djelo zaklinjući im se i govoreći: "Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili." Ljudska priroda prevlada kod Adema i Have i oni okusiše zabranjeno drvo.
Šta čine Adem i Hava, neka je na njih Božiji mir i spas?
Izgovaraju riječi koje ukazuju na njihovo pokajničko stanje poslije počinjenog prijestupa. Izgovaraju riječi koje će postati dova budućim generacijama: "Gospodaru naš" – rekoše oni – ‘’sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni." (A`raf, 23.)
"Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put."
NUH, neka je na njega Božiji mir i spas
Božiji poslanik Nuh provodi devetsto pedeset godina u pozivanju svoga naroda. Poziva ih noću i danju, javno i u povjerenju. Ne ostavlja ni jedno sredstvo a da ga ne koristi u upućivanju poziva njima. Ali, njihov odgovor biva: "O Nuhu" – rekoše oni – ‘’ti si želio da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari ono čime nam prijetiš, ako istinu govoriš!" (Hud, 32), i: "Ako se ne okaniš, o Nuhu!" – rekoše oni – ‘’bit ćeš sigurno kamenovan!"(Šu`ara, 116), a Allah spominje slučaj Nuha i njegovog naroda i u narednom ajetu: "I on je gradio laðu. I kad god bi pored njega prolazile glavešine naroda njegova, rugale bi mu se." (Hud, 39.)
Šta čini Nuh, neka je na njega Božiji mir i spas?
Izgovara riječi koje ukazuju na njegov čvrst iman, oslanjanje na Allaha i da se ne boji nikoga osim Njega: "Kaži im povijest o Nuhu! Kad on reče narodu svome: ‘O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak meðu vama i moje opominjanje Allahovim dokazima – a ja se stalno uzdam u Allaha – onda se, zajedno sa božanstvima svojim, odlučite, i to ne krijte; zatim to nada mnom izvršite i ne odgaðajte! A ako glave okrenete – pa, ja od vas nikakvu nagradu ne tražim, mene će Allah nagraditi, meni je nareðeno da budem musliman."’ (Junus, 71. -72.)
"Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put!"
IBRAHIM, neka je na njega Božiji mir i spas
Otac vjerovjesnika,više puta iskušan i u potpunosti se predao Allahu, graditelj temelja Hrama, oporučuje svojim sinovima da jedino obožavaju Allaha i da umiru samo kao muslimani, vjera Ibrahima je vjera pravog vjernika i on nije bio od onih koji Allahu druge smatraju ravnim, Allah ga je uzeo za prijatelja, bio je primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik.
Ime ovoga velikog poslanika vezano je za dovu u Kur`anu i riječ: "Gospodaru moj". Naravno, spomenuta dova u suri Bekare naročito je važna zbog svoje imanske poruke. Ibrahim, neka je na njega Božiji mir i spas, moli Allaha riječima koje ukazuju na Ibrahimovo zanimanje i brigu. Brine se da ojača najvredniju stvar u svome životu i životu svakoga muslimana: "A kada Ibrahim reče: ‘Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve oživljuješ!’ – On reče: ‘Zar ne vjeruješ?’ – ‘Vjerujem’ – odgovori on – ‘ali bih da mi se srce smiri.’ – ‘Uzmi četiri ptice’ – reče On – ‘i isijeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne brežuljke, zatim ih pozovi, brzo će ti doći. Znaj da je Allah silan i mudar.’" (Bekare, 260.)
"Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put!"
MUSA, neka je na njega Božiji mir i spas
Poslanik Benu Israila koji je se strpio na njihovim ružnim postupcima i prohtjevima kao niko drugi. čak su od njega tražili da im napravi božanstvo, da vide Allaha, da idu on i njegov Gospodar da se bore, obožavaju tele poslije njegova odlaska kod Allaha tako da je njegovo ime vezano za riječi: "O moj narode", zbog mnoštva obraćanja.
Allah ga je počastio i razgovarao je s njim, dao mu devet očitih ajeta, štap kojim je poslije Allahovog dopusta porazio sihirbaze, rastavio more i potopio faraona i njegovu vojsku…
Kako Musa moli Allaha?
Moli ga riječima koje ukazuju na veličinu i plemenitost njegovih želja: "I kad Nam Musa doðe u odreðeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: ‘Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!’ – ‘Ne možeš Me vidjeti" – reče – ‘ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjet ćeš Me!’ I kad se Gospodar njegov onome brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. čim se osvijesti, reče: ‘Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!’" (A`raf ,143.)
"Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put!"
ISA, neka je na njega Božiji mir i spas
Poslanik čije su roðenje i "kraj" mudžiza, s tim da je njegov slučaj u Allaha isti kao i slučaj Ademov – od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: ‘Budi!’ – i on bi. Allah ga je potpomagao jasnim dokazima i Džibrilom. Dao mu je niz mudžiza: "Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napravit ću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnut ću u nju, i bit će, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijelit ću slijepa od roðenja, i gubava, i oživljavat ću mrtve, voljom Allahovom, i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete." (Ali Imran, 49.)
Kakav je bio Isaov odnos prema Allahu?
Isa razgovara sa Allahom upućujući riječi koje ukazuju na njegovu poniženost prema Allahu, povjerenje u prenošenju poslanice, govori ono što mu je nareðeno i iskazuje ljubav prema svojim sljedbenicima: "A kada Allah rekne: ‘O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ’Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!’ – on će reći: ‘Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini znaš sve što je skriveno znaš. Ja sam im govorio samo ono što si mi Ti naredio: ’Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam meðu njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš. Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si."
"Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put!"
MUHAMMED, neka je na njega Božiji mir i spas
Posljednji i najodabraniji poslanik, čija je mudžiza trajna. Prvak Ademove djece bez hvalisanja. Sa njim i njegovom Knjigom, Allah je zapečatio poslanice i objavu knjiga. Njegov ahlak bio je Kur`an, kako je to spomenula njemu najbliža osoba. Borio se na Allahovom putu sve dok mu nije došao smrtni čas.Nareðeno nam je da ga uzmemo za uzora u svim stvarima. I neće niko od nas vjerovati sve dok mu Poslanik ne bude draži od njegova oca, djeteta i svih ljudi.
Šta je naš Poslanik želio?
Plemeniti Kur`an i sunnet obavještavaju nas o tome: "Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!" (Taha, 114.) Rekao je Ibn Ujejne: "Poslanik nije prestao stjecati znanje sve dok mu nije došao smrtni čas" (Tefsir Ibn Kesir) Pa ima li plemenitije molbe?
Rekao je Poslanik: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, volio bih da budem ubijen na Allahovom putu, potom oživljen, potom da ponovo budem ubijen, potom oživljen, potom opet ubijen pa oživljen, potom ubijen." (Buhari, 2797, Muslim, 1876-106)
Želje u kojima se zaista obistinjuju Allahove riječi: "Jer ti si, zaista, najljepše ćudi." (Kalem, 4.)
"Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na
onome svijetu, i koji često Allaha spominje." (Ahzab, 21.)
وَالْفَجْرِوَلَيَالٍ عَشْرٍ
“Tako mi zore, i deset noći...”
Ibn ´Abbâs (radijallâhu ´anhumâ) je rekao:
“Onih deset noći s kojima se Allâh kune su deset prvih noći Zûl Hidždže.”
Isto su kazali i ´Abdullâh bin ez-Zubejr, Mesrûk, ´Ikrime, Mudžâhid, Katâde, ez-Zahhâk, es-Suddî, Mukâtil i drugi.
Et-Taberî je rekao:
“Mi smatramo da ispravno mišljenje u vezi ovoga jeste da su to deset dana klanja (Kurbana) temeljeći na tome da su tumači Kur'âna složni oko ovoga.”
Ibn Redžeb je rekao:
“Ovih deset dana su deset dana Zûl Hidždže. Ovo je ono ispravno kojeg je mišljenja bila većina Selefa i drugi tumači Kur'âna. Ovo je ono autentično od Ibn 'Abbâsa koje se prenosi od njega preko više puteva.”
El-Buhârî prenosi od Ibn 'Abbâsa (radijallâhu ´anhuma) koji je ispričao da je Vjerovjesnik (sallallâhu ´alejhi we sellem) rekao:
“Ni jedno djelo nije bolje nego jedno djelo za vrijeme deset dana Zûl-Hidždže.” Oni su rekli: “Čak ni Džihâd?” On je rekao: “Čak ni Džihâd. Osim čovjeka koji ode i bori se svojim životom i svojim imetkom i ne vrati se ni sa jednim.”
Imâm Ibn Redžeb je rekao o ovom hadîsu:
Ovaj hadîs dokazuje da Allâh voli djela za vrijeme ovih dana više nego djela za vrijeme svih ostalih godišnjih dana, bez izuzetka. Ono što je kod Allâha draže, je bolje od svega ostalog. Ako su djela za vrijeme tih Deset dana u Allâhovim očima bolja i draža nego za vrijeme svih ostalih dana, to znači da jedno djelo tada – iako postoje djela koja su bolja od njega – je bolje nego u bilo kom drugom danu – iako bi ta druga djela bila bolja. Zato su govorili: “Allâhov Poslaniče, čak ni Džihâd u ime Allâha?” On je rekao: Čak ni Džihâd.” Zatim je izdvojio jednu vrstu Džihâda i to je najbolja vrsta Džihâda. On (sallallâhu ´alejhi we sellem) je bio upitan o najboljoj vrsti Džihâda. On je rekao:
“Onaj čiji konj bude udaren mačem i čija se krv prolije.”
Onaj ko izvrši ovo djelo ima najveću poziciju kod Allâha... Što se ostalih vrsta Džihâda tiče, onda je djelo za vrijeme deset dana Zûl Hidždže bolje i kod Allâha draže od njih. Isto važi za sva ostala djela. Ovo ukazuje da jedno djelo koje je manje dobro i izvrši se u odabrano vrijeme izjednači se sa djelom koje je bolje od njega i čija se nagrada udvostruči.”
Učenjaci nisu složni oko toga da li su deset noći Zûl-Hidždže bolji od zadnjih deset dana Ramazâna ili ne. Ibn Redžeb (rahimehullâh) je rekao:
“Što se ovih dana tiče, neki kasniji učenjaci smatraju da su deset noći Ramazâna bolji od noći Zûl-Hidždže jer je noć Kadr u njima. Ovo mišljenje je izvještačeno... Ispravo je ono što su neki kasniji učenjaci rekli, zapravo da su ovih deset dana zajedno bolji nego onih deset u Ramazânu, iako je najbolja noć u deset zadnjih dana Ramazâna.”
Imam Muslim u poglavlju o zikru i dovama spominje hadis od Djuvejrije u kojem ona kaze:
„Jednog jutra je Poslanik usao u moju sobu i zatekao me kako velicam i spominjem Allaha. Zadrzao se kratko kod mene i onda otisao radi nekog svog posla. Negdje oko podneva, ponovo je navratio i kada je vidio da ja i dalje sjedim na jednom mjestu i zikrim, upitao je:
-Je li to ti od jutros sjedis i zikris na jednom mjestu?
Odgovorila sam:
-Da, Allahov Poslanice, a on mi je rekao:
- Ja cu te poduciti zikru koji ako budes redovno ucila vrijedi koliko sav tvoj zikr od jutra do podne. Prouci po tri puta:
( Slavljen nek aje Allah i hvaljen onoliko koliko je Njegovih stvorenja, onoliko koliko je Sam Sobom zadovoljan, koliko je tezak prijesto Njegov i koliko je rijeci Njegovih )
Kur'an koji vi, muslimani, danas imate nije originalni Kur'an, već Osmanov.
Jedan od najčešćih mitova u vezi Časnog Kur'ana je da je Osman, r.a., treći pravedni halifa, prikupio kur'anski tekst u jednu zbirku i, između mnoštva kontradiktornih verzija, odabrao jedan Kur'an. Ovaj Kur'an, kojeg svi muslimani svijeta smatraju Božijom objavom, isti je onaj Kur'an koji je objavljen posljednjem Božijem poslaniku, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem Kur'anske sure su pisane i grupirane pod direktnim nadzorom Božijeg Poslanika. Ovdje ćemo analizirati korijene mita o tome da je Osman, r.a., odabrao današnji Kur'an.
Božiji Poslanik je lično nadzirao pisanje kur'anskog teksta
Kad god bi Božiji Poslanik, s.a.v.s., primio objavu, najprije bi objavljene ajete naučio napamet, a zatim ih citirao ashabima, r.a., koji bi ih, također, naučili napamet. Odmah nakon toga, Božiji Poslanikje tražio od pisara da zapišu ono što je objavljeno, nakon čega bi provjerio zapisano. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem., je bio Ummijj, poslanik koji nije znao ni čitati ni pisati. Zato je sve objavljene ajete citirao ashabima koji su ih zapisivali. Nakon toga je tražio da prouče ono što su zapisali. Ako bi se desila bilo kakva greška, Poslanik bi odmah reagirao i tražio da se ispravi. Isto tako, on je povremeno provjeravao ono što su ashabi ranije zapisali i naučili napamet od Kur'ana. Na taj način je Kur'an zapisan pod direktnom kontrolom Božijeg poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem
Redoslijed kur'anskih sura i raspored ajeta su Božija odredba
Kur'an je objavljivan u periodu od 23 godine, dio po dio, u skladu s potrebama. Kur'an nije kompletiran onako kako je objavljivan Božijem Poslaniku. Njegov raspored je određen putem objave od Allaha. Uzvišeni Allah je Svom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, direktno naređivao kakav treba biti raspored ajeta i sura. Zato je Božiji Poslanik pisarima nalagao u kojoj suri i iza kojeg ajeta moraju biti zapisani objavljeni ajeti. Svakog ramazana, Božiji Poslanikje pred melekom Džibrilom učio sve što je od Kur'ana do tada objavljeno, uključujući i redoslijed ajeta. U toku posljed-njeg ramazana, prije nego je preselio na Ahiret, dva puta je pred Džibrilom proučio cijeli Kur'an.
Iz ovoga se vidi da je Kur'an kompletiran i provjeravan još za života Božijeg Poslanika. On je provjeravao i ono što su ashabi napamet naučili i ono što su pisari zapisali.
Kur'an je sakupljen u jedan Mushaf
Kompletan Kur'an je zapisan još dokje Božiji Poslanik bio živ, zajedno sa redoslijedom ajeta i sura. Međutim, Kur'an nije bio napi-san na materijalu iste vrste; neki dijelovi su bili napisani na kamenu, neki na životinjskim kožama, neki na palminim listovima... Nakon smrti Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekr, prvi halifa, naredio je da se sav kur'anski tekst prepiše na materijalu iste vrste i ukoriči u jedan Mushaf. Tako je Časni Kur'an prvi put ukoričen u tvrdi povez, i ništa se od njegovog teksta nije moglo zagubiti.
Osman je napravio nekoliko kopija originalnog rukopisa
Mnogo ashaba je zapisivalo sve što je objavljeno Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Pošto Božiji Poslanik nije verificirao šta je svaki od njih zapisivao, postojavala je realna opasnost da su neki pogriješili u nekim dijelovima, pa čak i da su neki dijelovi Kur'ana, možda, i nedostajali. Možda neki ashabi nisu zapisali samo ono što su čuli od Božijeg Poslanika direktno. Ashabi su za vrijeme trećeg halife, Osmana, r.a., strahovali od mogućih sukoba oko različitog rasporeda Kur'anskih sura.
Osman, r.a., je od Hafse, r.a., Poslanikove supruge, pozajmio originalni Mushaf, čiji je tekst odobrio lično Allahov Poslanik. Zatim je pozvao četiri ashaba koji su bili pisari Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na čelu sa Zejdom ibn Sabitom, i naredio im da Kur'an prepišu u nekoliko perfektnih primjeraka. Te Mushafe je poslao u razne krajeve velike islamske države.
Bilo je i drugih primjeraka Kur'ana koje su neki ljudi imali kod sebe, ali je postojala opasnost da nisu kompletni i da su imali grešaka. Osman, r.a., je pozvao muslimane da unište sve neautorizirane kopije koje se ne slažu s originalnim tekstom kako bi se Kur'an sačuvao. Dva primjerka kopija originalnog Kur'ana postoje i danas; jedan je u muzeju u Taškentu, a drugi u Istanbulu.
Znaci interpunkcije su dodati radi nearapa
Originalni rukopis Kur'ana nema znake interpunkcije koji u arapskom jeziku označavaju samoglasnike. To su fetha, kesra i damma. Arapima ne trebaju znaci interpunkcije, niti tačke kod pojedinih harfova, zato što im je to maternji jezik. Međutim, muslimanima nearapima je bilo teško učiti Kur'an bez tih dodatnih znakova. Ovi znaci su prvi put dodati kur'anskom tekstu za vrijeme hilafeta petog Umejjevićevog halife, Malika ibn Mer-vana (66-86. po hidžri / 685-705. nove ere).
Neki ljudi kažu da današnji Kur'an sa tačkama i znacima interpukcije nije Kur'an koji je postojao za vrijeme Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem . Međutim, oni zaboravljaju da riječ Kur'an znači recitiranje, učenje. Zato je očuvanje učenja Kur'ana bitno, bez obzira da li se tijegov tekst pisao znacima interpukcije ili ne. Ako su izgovor i pisanje arapskih riječi isti, onda im je i značenje isto.
Allah je lično obećao da će čuvati Kur'a
Uzvišeni Allah je obećao u Kur'anu:
Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim vJjeti! (El-Hidžr, 9)
Islam je kompletan sistem življenja u kojem su regulisana prava i dužnosti, tj. odnosi i relacije čovjeka prema sebi i drugima. Shodno tome, u islamu je jasno određeno i propisano kako se muslimani i muslimanke trebaju ponašati u slučaju kada im neko umre. Smatramo uputnim da, ukratko, podsjetimo na to šta su živi dužni i obavezni, shodno islamskom učenju, učiniti za svoje umrle, kao i to šta nije dozvoljeno po islamu činiti za umrle.
Šta živi moraju učiniti za umrle?
Islam, kao kompletan sistem življenja, precizno je odredio kodeks ponašanja ljudi u slučaju smrti. Postoji više propisa koji su u kategoriji stroge obaveze (farza) koju muslimani i muslimanke moraju ispuniti kada im umre neko iz njihove porodice. Razmatrajući navedenu problematiku islamski učenjaci su precizno definisali šta se mora uraditi u slučaju kada neki musliman ili muslimanka umru. Ta pitanja je razmatrao i istaknuti savremeni muslimanski učenjak prof. dr. Vehbe ez-Zuhajli u svom enciklopedijskom djelu El-Fikhu-l-islami ve edilletuhu (Islamski fikh i njegova argumentacija) u kojem se, između ostalog, navodi:
1. Prva obaveza je opremanje (tedžhiz) umrle osobe po islamskim propisima. Umrli se mora propisno okupati (ogasuliti), uviti u kefine, ukopati u muslimansko greblje i treba mu klanjati dženaza-namaz. Opremanje je obaveza nasljednika, a troškovi opremanja i ukopa uzimaju se iz imetka umrle osobe. Ukoliko umrli nema imetka tu obavezu dužni su ispuniti nasljednici iz svojih sredstava. Opremanje (tedžhiz) i ukop po islamskim propisima stroga je obaveza (farzi-'ajn) nasljednicima umrle osobe. Dženaza-namaz je obaveza zajednice (džemata) i njeno obavljanje je u kategoriji farzi-kifajeta, tj. vjerske dužnosti koja, ukoliko je obavi jedna grupa vjernika, spada sa ostalih. Ukoliko niko ne bi obavio tu dužnost, a znalo se za smrt nekog muslimana ili muslimanke – cijela muslimanska zajednica bi bila grješna i odgovorna.
2. Druga obaveza nasljednika je vraćanje duga umrle osobe. Nasljednici su dužni vratiti dug prije raspodjele imetka koji je ostao kao nasljedstvo. U slučaju da umrla osoba nema imetka koji se nasljeđuje, a dužna je - poželjno je da nasljednici i tom slučaju vrate dug svog umrlog zbog odgovornosti koju on ima pred Allahom, dž.š. U vjerodostojim (sahih) predajama navodi se da čak ni šehid neće ući Džennet dok njegov dug ne bude vraćen.
3. Treća obaveza nasljednika umrle osobe je sprovođenje oporuke (testamenta, vasijjeta) ukoliko je validan. Validnim se smatra testament koji je u skladu sa šerijatskim propisima, tj. ne prekoračuje jednu trećinu imetka, te da je ono što je oporučeno dozvoljeno po islamskim propisima. Ukoliko ti uvjeti nisu ispoštovani, testament umrle osobe nije validan i nasljednici nisu dužni da ga sprovedu.
Šta nije dozvoljeno raditi za umrle?
Za umrle nije dozvoljeno raditi ono što je, inače, zabranjeno po islamskim propisima. U našoj sredini, s obzirom da je sistemski i permanentno nekoliko desetljeća sprovođena ateizacija društva, udomaćile su se određene pojave u vezi sa smrću, ukopom umrle osobe, uređenjem njenog mezara i onim što slijedi poslije toga a koje, uistinu, nemaju utemeljenje u islamu i islamskim izvorima. Mnogi Bošnjaci i Bošnjakinje, nažalost, prihvatili su običaje koji, ne samo da nisu islamski, već su su izričito zabranjeni po islamskom učenju.
Jedna od takvih pojava je izgradnja nadgrobnih spomenika i stavljanje slike umrle osobe na mezaru. To je čak prisutno i po mezaristanima koji se nalaze uz samu džamiju. Znatan broj ljudi smatra da time čine dobročinstvo svojim umrlim roditeljima i prijateljima. Međutim, takve radnje potpuno su u suprotnosti sa sa duhom islama i njegovim naučavanjem. Mezar treba obilježiti na način da se zna da je tu mezar kako se ne bi po tom mjestu gazilo, jer je to haram. Ono što se može tolerisati je postavljanje nišana kod glave i nogu umrle osobe kako bi se znalo da je tu nečiji mezar. Nišani treba da budu jednostavni, ukopani u zemlju i ne previše visoki. Također, dozvoljeno je na nišanima napisati ime osobe koja je tu zakopana da bi se to mjesto lakše pronašlo.
Bilo kakva (iz)gradnja na mezaru nije dozvoljena. Naročito izgradnja nadgrobnih spomenika i stavljanje slike umrle osobe! Te radnje su, po islamskom učenju, strogo zabranjene i onaj ko to čini grješan je i odgovoran pred Allahom, dž.š. Također, odgovorna je cjelokupna muslimanska zajednica ukoliko samo posmatra te pojave i ništa ne čini na njihovom suzbijanju. Muslimani su dužni da osiguraju za ukop svojih umrlih groblja koja će biti uređena po islamskim propisima. Oni koji žele da se njihovi umrli ukopavaju u takva groblja, moraju poštovati islamski kodeks ponašanja.
Na našim prostorima postoje i drugi običaji koji su uveliko prisutni a za koje, doista, nema osnova u islamskim izvorima. Sedmine, četresnice, polugodišnjice i godišnjice su postale pojave koje uzele toliko maha da su skoro poprimile formu vjerskih obreda. Ima ljudi koji ne idu u džamiju niti uopće kljanjaju namaz, ali, i pored toga, kada im neko umre obavezno prave sedmine, četresnice i ostalo. Na tim skupovima često prisustvuju i žene koje tim povodom dolaze u džamiju nepropisno obučene, čime se skrnavi svetost džamija koje u islamu imaju status Bujutullah, Allahovih kuća na Zemlji. Muslimani su tokom povijesti džamije pravili isključivo radi toga da bi se u njima klanjao namaz, veličao Uzvišeni Allah, organizovala vjerska pouka djece i edukacija muslimana. Doista, žalosno je posmatrati te žene koje u džamije ulaze kao da su pošle na neko sijelo ili teferič, oskudno i nepropisno obučene, a nije rijedak slučaj da one čekaju pred džamijom da bi se klanjao namaz (vjerovatno zbog toga što ne znaju ili neće da klanjaju!), a potom ulaze da bi prisustvovale tzv. tevhidu, koji se upriliči povodom sedam ili četrdeset dana od nečije smrti.
Potrebno je istaći da se u relevantnoj fikhskoj i akaidskoj islamskoj literaturi, gdje se tretiraju pitanja smrti, dženaze, ukopa i sjećanja na umrle, nigdje ne govori o tome da spomenute termine treba nečim obilježavati. To nije radio ni Poslanik, s.a.v.s., niti bilo ko u prvim generacijama islama. Taj običaj je, najvjerovatnije, preuzet iz kršćanske tradicije. Zbog toga, takvu praksu treba postepeno ukidati, a ljude educirati o tome kako da se sjećaju svojih umrlih na islamski način.
Vrijedno je spomenuti da je autor ovog teksta o ovoj problematici (sedmine, četresnice i ostalo), u više navrata, razgovarao sa dr. Enesom Ljevakovićem koji je, inače, profesor fikha na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu i fetva-i emin (osoba koja je službeno zadužena od Rijaseta Islamske zajednice u BiH da daje fetve). Dr. Ljevaković je ukazao da sedmine, četresnice, polugodišnjice i godišnjice koje se prave za umrle, nemaju utemeljenja u islamskim izvorima i da to nije nikakva islamska obaveza. „Svaki takdir (tj. određivanje broja ili vrijednosti nečemu, odnosno konkretizacija brojem, vremenom ili mjestom u području vjerovanja i ibadata/obredoslovlja) mora imati utemeljenje u šerijatskom Tekstu (dakle, u Kur'anu ili vjerodostojnom Sunnetu), jer u pitanjima vjerovanja i ibadata, kao što je namaz, post, zekat, hadž i dr., ne može se dodavati niti oduzimati bez validnog dokaza“, kazao je fetva-i emin.
U jednom od tih razgovora razmatrano je da li bi se takva praksa, s obzirom da je duboko ukorjenjena kod ovdašnjih muslimana, mogla, na izvjestan način, svesti pod neki šerijatski princip ili pravilo. Konstatovano je da bi se to moglo tolerisati jedino ako bi se takve prigode koristile za edukaciju i podučavanje u vjeri, s obzirom da znatan broj ovdašnjih muslimana ima veoma slabe veze s islamom (ne dolaze čak ni na džumu, ne slušaju vazove i vjerska predavanja) a kada im neko umre onda žele da za njihove umle prouči tevhid, naročito povodom sedmine i četeresnice. To je dobra prilika da se toj populaciji, uz učenje Kur'ana i tevhida, pripremi jedan kraći vaz ili predavanje kako bi i oni nešto naučili o vjeri, jer, nažalost, za takve nema druge prilike da im se uputi neki vjerski govor. Naravno, svijetu je potrebno reći (a to je, svakako, dužnost uleme) da to nije nikakva vjerska obaveza i da se to ne mora praviti; dakle, onaj ko to ne bi uradio nije učinio nikakav vjerski prijestup. Također, ljudima treba pojasniti da tzv. tevhidi ne moraju biti sedam ili četrdeset dana nakon preseljenja na Ahiret. Štaviše, bilo bi bolje da se, s obzirom da se ti termini vezuju za druge (neislamske) vjerske tradicije, to upriliči bez vezivanja za neki termin ili broj dana, dakle, kad se mogne i stigne, kazao je, između ostalog, fetva'i emin. On je, potom, naglasio da se na takvim skupovima mora pridržavati islamskog kodeska ponašanja i odijevanja, naročito žene i djevojke koje na takve skupove zanju doći veoma oskudno i nepristojno obućene. Jedino tako bi se mogla tolerisati navedena praksa održavanja tevhida pred duše umrlih.
Od čega umrli imaju koristi?
Islamski učenjaci su saglasni da umrli ima koristi i nakon dunjalučke smrti od određenih djela koja je inicirao za vrijeme života. Dokaz za to su hadisi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., od kojih navodimo sljedeće:
* Muslim bilježi u Sahihu od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
«إِذَا مَاتَ الْإِنْسَانُ انْقَطَعَ عَنْهُ عَمَلُهُ إِلاَّ مِنْ ثَلاَثَةٍ إِلاَّ مِنْ
صَدَقَةٍ جَارِيَةٍ أَوْ عِلْمٍ يُنْتَفَعُ بِهِ أَوْ وَلَدٍ صَالِحٍ يَدْعُو لَهُ»
"Kada čovjek umre i njegovo djelo se prekine (tj. prestaju mu teći sevapi), osim u tri slučaja: ako je za sobom ostavio neku trajnu sadaku (sadekatun džarije), znanje kojim se ljudi koriste ('ilmun juntefe'u bihi) ili dobrog potomka koji Allahu upućuje dovu za njega (veledun salih jed'u lehu)."
Poznati islamski učenjak iz područja hadiskih nauka, imam El-Munavi, rekao je komentarišući navedeni hadis: „U osnovi, čovjek ima koristi od svake dove u kojoj neko moli za njega, svejedno bila ona upućena od njegova djeteta ili nekog drugog. U hadisu je dijete posebno naglašeno da bi se podstaklo što ćešće učenje dova za roditelje. Također, treba znati da roditelji imaju koristi od dobrih djela svoga djeteta čak ako ono i ne bi učilo dove za svoje roditelje, jer su roditelji bili uzrok njegova postojanja, upute i slijeđenja pravog puta... U hadisu nalazimo dokaz da sevapi od dove stižu do umrlog.“
* U Ibn Madžeovom Sunenu zabilježen je hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
«إِنَّ مِمَّا يَلْحَقُ الْمُؤْمِنَ مِنْ عَمَلِهِ وَحَسَنَاتِهِ بَعْدَ مَوْتِهِ عِلْمًا عَلَّمَهُ وَنَشَرَهُ وَوَلَدًا صَالِحًا
تَرَكَهُ وَمُصْحَفًا وَرَّثَهُ أَوْ مَسْجِدًا بَنَاهُ أَوْ بَيْتًا لِابْنِ السَّبِيلِ بَنَاهُ أَوْ نَهْرًا أَجْرَاهُ
أَوْ صَدَقَةً أَخْرَجَهَا مِنْ مَالِهِ فِي صِحَّتِهِ وَحَيَاتِهِ يَلْحَقُهُ مِنْ بَعْدِ مَوْتِهِ»
"Čovjeku i poslije njegove smrti teče nagrada od njegovih djela i dobročinstava: od znanja koje je širio i kojem je druge poučavao, od dobrog potomka kojeg je ostavio iza sebe, od mushafa koji je predao u nasljedstvo, od džamije koju je sagradio, od konačišta za putnike namjernike koje je sagradio, od kanala za navodnjavanje koji je prokopao, od sadake koju je izdvojio iz svoje imovine dok je bio zdrav i živ - sve to stiže do njega i poslije njegove smrti."
Na osnovu ovih, i sličnih hadisa, islamski učenjaci su pobrojali djela čiji je uzrok bio umrli za svog života i od kojih ima koristi i nakon svoje smrti. Takvih djela ima devet vrsta, a to su:
1. Trajna sadaka, poput raznih vrsta vakufa, izgradnja škola, bolnica, domova za nezabrinute, ambulantni itd. Sve dok traju te institucije i dok se njima koriste ljudi, umrli će imati od toga nagradu.
2. Korisno znanje, poput pisanja korisnih knjiga, udžbenika i naučnih djela, zatim održavanja korisnih predavanja i poučnih dersova. Ovdje se, svakako, mogu uvrstiti i razne vrste naučnih izuma od opće koristi, itd. Od spomenutih i sličnih stvari umrli će, ukoliko je vjerovao u Allaha i spremao se za susret sa Njim, imati nagradu sve dok od toga što je iza sebe ostavio ljudi budu imali koristi.
3. Hajirli dijete. To je dijete koje je odgojeno u islamu i koje je spoznalo Allahova i roditeljska prava pa se moli Allahu za svoje roditelje, ili dijete koje radi dobra djela u ime svojih roditelja, ili koje roditeljima poklanja sevape svojih djela iz zahvalnosti što su ga odgojili u islamu.
4. Izgradnja džamije u kojoj bi se obavljao namaz i podučavalo islamu. Takva džamija treba da bude izgrađena u ime Allaha, a ne radi prikazivanja, hvale ili ponosa.
5. Izgradnja raznih općekorisnih centara i odmarališta (hanova) u kojima bi besplatno boravili siromašni, nevoljnici i beskućnici. U to se mogu svrstati i dječji vrtići i sirotišta u kojima bi se odgajala siročad i djeca koju su napustili roditelji, itd.
6. Izgradnja vodovoda, bunara, raznih vrsta javnih česmi i sistema za navodnjavanje, koji bi koristili ljudima.
7. Izgradnja raznih pojilišta ili sistema za napajanje stoke i divljači.
8. Sađenje voća ili drveća od čijih plodova, drveta i hlada bi bilo koristi ljudima, pticama i životinjama.
9. Ostavljanje mushafa svom nasljedniku da iz njega uči, kao i uvakufljavanje mushafa za potrebe džamije ili drugih mjesta u kojima bi ljudi učili iz njih.
Za sve spomenute stvari koje čovjek uradi u ime Allaha, s ciljem postizanja Njegovog zadovoljstva, on će od toga imati koristi i nakon svoje smrti, odnosno, sve dok to bude koristilo ljudima. Dokaze za to nalazimo u brojnim vjerodostojnim hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s. [4]
* U Muslimovom Sahihu zabilježen je hadis Džerira ibn Abdullaha, koji kaže: "Allahov poslanik, s.a.v.s., je rekao:
«مَنْ سَنَّ فِي الْإِسْلاَمِ سُنَّةً حَسَنَةً فَعُمِلَ بِهَا بَعْدَهُ كُتِبَ لَهُ مِثْلُ أَجْرِ مَنْ عَمِلَ بِهَا
وَلاَ يَنْقُصُ مِنْ أُجُورِهِمْ شَيْءٌ وَمَنْ سَنَّ فِي الْإِسْلاَمِ سُنَّةً سَيِّئَةً فَعُمِلَ بِهَا بَعْدَهُ
كُتِبَ عَلَيْهِ مِثْلُ وِزْرِ مَنْ عَمِلَ بِهَا وَلاَ يَنْقُصُ مِنْ أَوْزَارِهِمْ شَيْءٌ»
"Ko u islam unese kakav lijep običaj imat će za to nagradu, kao i nagradu svih onih koji se tog običaja budu držali, s tim da njihova nagrada neće biti umanjena, a ko u islam unese kakav ružan običaj, on će za to nositi njegov grijeh kao i grijeh svih onih koji su taj običaj prakticirali, s tim da njihov grijeh neće biti umanjen!"
Poznati islamski učenjak imam El-Munziri je rekao da „onaj ko napiše neko korisno djelo imat će nagradu za to kao i nagradu onih koji ga budu čitali, prepisivali ili radili po njemu sve dok ono postoji. A onaj ko bude napisao neko zabranjeno djelo imat će grijeh za to kao i za sve one koji budu radili po njemu sve dok to djelo traje.“
Poruka navedenih hadisa je jasna: čovjeku teku sevapi od djela koja su od općedruštvene koristi i značaja a koja je on inicirao za svoga života. Sve dok ta djela teku, i njemu teku sevapi. "Dobar potomak" koji se spominje u hadisima je veoma značajan za društvo i zajednicu, jer će on biti koristan član te zajednice i neće joj nanositi štetu.
*****
Što se tiče djela koja čini neko drugi za umrlog, dakle, djela koja nisu potekla od umrlog već ih radi neko drugi nakon njegove smrti, važno je istaći sljedeće: islamski učenjaci su saglasni da umrla osoba ima koristi od sljedećeg:
1. kada muslimani za umrloga Allahu upućuju dove moleći za oprost njegovih grijeha,
2. kada se za umrlu osobu podijeli sadaka,
3. kada se za umrlog obavi hadž (i umra), s tim što su različiti pogledi u pogledu hadža za umrloga – tj. šta od njega stiže umrlome: da li sevap od potrošenih sredstava ili sevap za izvršeni obred? Većina učenjaka je na stanovištu da umrlome ide sevap izvršenog obreda, dok neki učenjaci hanefijskog mezheba smatraju da sevap dolazi od od sredstava koja su utrošena za obavljanje hadža.
Veliki islamski učenjak imam Ibn Kajjim el-Dževzijje u svom poznatom djelu Kitabu-r-ruh (Knjiga o duši) kaže da u vezi s ova tri pitanja postoji idžama' (opća saglasnost, konsenzus) svih učenjaka ehli-sunneta: fakiha, muhaddisa i mufessira -svi su saglasni da od dove, sadake i hadža umrli ima koristi. Učenjaci, međutim, imaju različita mišljenja kada su posrijedi tzv. tjelesni oblici ibadeta, kao što je post, namaz, učenje Kur'ana i zikr; jedni smatraju da i od toga umrli ima koristi a drugi to ne prihvataju. [5]
U vezi s navedenim (spornim) pitanjima postoje opširne rasprave u fikhskim djelima na arapskom i drugim jezicima. Korisno je znati da je ono oko čega je ulema saglasna, dakle, gdje ne postoji razmimoilaženje, bolje i efdalnije za slijeđenje od onoga oko čega se razilaze islamski učenjaci. U nastavku slijedi, ukratko, osvrt na jednu pojavu koja je uveliko prisutna na našim prostorima, a to je učenje Kur'ana za umrle ili pred duše umrlih.
Učenje Kur'ana za umrle
Običaj učenja Kur’ana za umrle je pojava koja je poprilično raširena među muslimanima Bosne i Hercegovine. To naročito dolazi do izražaja u ramazanu. Tada se po džamijama brojne hatme i jasini “poklanjaju” pred duše umrlih. Evidentno je da je manji broj onih koji lično uče Kur’an pred duše svojih umrlih, jer se većina, s obzirom da ne poznaje arapsko pismo, opredjeljuje za naručivanje, odnosno iznajmljivanje onih koji će to činiti.
Pitanje učenja Kur’ana za umrle spada u pitanja o kojima nema jednoglasnog stava islamskih učenjaka. O takvom učenju postoje dugačke rasprave među ulemom: jedni kažu da sevap od tog učenja dospijeva umrlom, a drugi tvde suprotno. Svaka strana navodi brojne argumente. No, svi su saglasni "da se za takvo učenje ne može uzeti nadoknada, jer ukoliko učač uzima nadoknadu za ono što je proučio – onda nema sevapa i takav postupak je zabranjen (haram), i onome ko daje i onome ko uzima."
Po hanefijskom mezhebu, učenje Kur’ana za mrtve može se tolerisati jedino u slučaju da pojedinac (pro)uči Kur’an i pokloni sevape tog učenja onome kome želi od svojih umrlih, ali - bez uzimanja bilo kakve nadoknade. Poznati učenjak hanefijskog mezheba, šejhul-islam Ibn Ebil ’Izz (preselio na ahiret 792.h.god./1389. godine), u znamenitom Komentaru Tahavijine poslanice o akaidu (El-'Akide et-Tahavijje) tvrdi kako sevapi od takvog učenja stižu umrlom, ali, istovremeno, kategorički odbija učenje uz uzimanje bilo kakve materijalne nadoknade. U vezi s tim on iznosi brojne argumente.
U Enciklopediji fikha (El-Mevsu’atu-l-fikhijje) nalazi se sljedeći citat:
"Hanefijski mezheb je kategoričan kada je riječ o učenju Kur’ana uz uzimanje nadoknade. To nije dozvoljeno (la jedžuzu) i od takvog učenja nema sevapa! Naprotiv, i onaj ko daje i ko uzima je griješan! U principu, hanefijski mezheb ne dozvoljava čak ni uzimanje nadoknade za podučavanje Kur’anu, ali kasniji učenjaci tog mezheba to su dozvolili na osnovu istihsana."
To bi, dakle, ukratko bio stav hanefijskog mezheba o spomenutom pitanju. Bosanskohercegovački muslimani su sljedbenici hanefijskog mezheba, još od dolaska islama na ove prostore pa do danas. Čudno je da taj mezheb ima tako jasan stav u vezi s navedenim pitanjem, a da se to u
stvarnosti ne poštuje. Postoji više razloga koji su uzrok tome, a veliku odgovornost snose upravo oni koji su preuzeli obavezu i emanet organizovanja vjerskog života muslimana na ovim prostorima. Vallahu-l-muste’an!
Godine 1971. jedan od nau?nika rekao je kako zemzem-voda nije ?ista za pi?e zbog tvrdnje da su Kaba i izvor Zemzem smješteni ispod razine mora i ispod razine ostalih stambenih jedinica, tako da se otpadne vode iz zgrada slijevaju u dolinu Kabe te zagaðuju izvor Zemzema na taj na?in….
Tim povodom u javnosti je izdato objašnjenje nakon ?ega je za ovaj problem saznao kralj Fejsal, Allah mu se smilovao. On je naredio da se uzorci vode pošalju na ispitivanje ispravnosti vode za pi?e u najpoznatije laboratorije u Evropi. Inžinjer hemije Muinuddin Ahmed, koji je bio zaposlen u ministarstvu poljoprivrede i voda KSA u tom vremenu, bio je odabran da prou?ava i sakupi ove laboratorijske nalaze.
Tom prilikom prvi put je svojim o?ima vidio izvor Zemzema i nije mogao povjerovati da je vrelo odakle izvire Zemzem veoma malehno. Dužina njegovog otvora bila je otprilike 18 stopa, a širina 14 stopa. Ali i pored toga milioni galona vode podmiruju svake godine hadžije još od vremena Ibrahima, a.s.
Muinuddin je otpo?eo mjerenje vrela, a nakon toga zatražio je da provjeri dubinu izvora. Oprao se i spustio, ali voda je dopirala do njegovog ramena. Pomjerao se od ?oška do ?oška vrela kako bi uvidio da li postoji ulaz bilo kakvih stranih voda, ali nije uspio na?i bilo kakav drugi otvor.
Muinuddinu je ubrzo palo na pamet da upotrijebi veliku pumpu kako bi izbacio vodu, i koja se koristila za ispumpavanje vode u velika spremišta. Na taj na?in opao bi nivo vode, a on bi mogao provjeriti izvor u tan?ine. Meðutim, nije mu pošlo za rukom da primijeti bilo šta strano u izvoru. Od pomo?nika je zatražio se ponovo spusti u vodu nakon ?ega je osjetio da se pod njegovim stopama pomjera pijesak na sve strane.
Voda koju su ispumpavali nadomještena je ovom nadolaze?om u istoj mjeri.
Muinuddinu je ponovo palo na pamet da bi mogao do?i do uzoraka vode kada je voda na ovom nivou. Iskoristio je ovu priliku i prikupio uzorke koje je poslao u evropske laboratorije. Prije nego je napustio Mekku zatražio je informacije od vlasti o okolnim izvorima u gradu Mekki i oko Mekke.
Obavijestili su ga kako su svi izvori presušili. Nakon toga stigle su analize iz evropskih laboratorija, koje su potvrdile sli?nost izmeðu njihovih prou?avanja i analiza koje je ve? uradilo ministarstvo. Jedina razlika zemzem-vode i ostalih voda bila je u tome što je procenat soli kalcija i magnezija bio ve?i. Možda je to jedini razlog što ova voda osvježava umorne hadžije. Ali ono što je najbitnije jeste da zemzem-voda sadrži sastojke koji istovremeno uništavaju bilo koju vrstu bakterija.
Dakle, laboratorijska prou?avanja iz Evrope potvrdila su da je zemzem-voda ?ista za pi?e.
Ono što želim ovdje spomenuti jeste da izvor Zemzema nije nikada presušio iako postoji nekoliko hiljada godina. Takoðer koli?ina vode koja izvire bila je za sve ove vijekove dovoljna da se podmire potrebe svih hadžija.
Te da je ?isto?a zemzem-vode potvrðena time što je koriste i sa sobom nose hadžije iz svih krajeva svijeta i tokom stotina godina. Ova voda je u potpunosti ?ista i prirodna. Nije potrebno dodavati hlor jer se u zemzem-vodi ne pojavljuju mahovina i gljivice, kao što je to slu?aj sa ostalim vodama. Neka je hvaljen i slavljen Allah, Gospodar svjetova !
Japanski nau?nik potvrdio je da se zemzem-voda odlikuje posebnim svojstvima i karakteristikama kojih nema kod drugih obi?nih voda. Ovu tvrdnju dokazao je svojim istraživanjima koja je sproveo na zemzem-vodi tzv. nano-tehnologijom, što nije moglo promijeniti niti jednu specifi?nost, osobinu ili svojstvo zemzem-vode, te je dodao da se miješanjem jedne kapi zemzem-vode sa 1000 kapi obi?ne vode dobija mješavina koja poprima sve osobine i karakteristike zemzem-vode.
Japanski istraživa? i nau?nik dr. Mesaru Imuti, direktor i predsjednik Instituta za nau?na istraživanja ‘’Hadu’’ u Tokiju, koji je posjetio Saudijsku Arabiju i održao predavanje na fakultetu ‘’Darul-hikme’’ za djevojke u Džidi, na skupu gdje je bilo prisutno više od 500 nau?nika i istraživa?a, takoðer je potvrdio kako je izveo nekoliko eksperimenata na zemzem-vodi (koju je dobio od nekog Arapa), te je rekao:
”Zemzem je doista jedinstvena i posebna voda, razlikuje se od ostalih voda po svom sastavu i kristalnim sastojcima (kristalima) koje sadrži, i svi pokusi koji su izvedeni na zemzem-vodi nisu izmijenili njene osobine i svojstva, što ukazuje da zemzem-voda nije obi?na voda kao ostale”.
Ovaj istaknuti japanski nau?nik, osniva? teorije ”kristalizacije atoma vode”, teorije koja je donijela i otvorila nova vrata istraživanjima u naukama o vodi, potvrdio je da izgovaranje ‘bismille’ ima ?udan utjecaj na zemzem-vodu i daje joj posebno savršeno lijepe kristalne oblike.
Takoðer, dr. Mesaru Imuti istakao je da je prilikom izvoðenja eksperimenta na zemzem-vodi puštao kasetu s u?enjem Kur’ana u blizini zemzem-vode što je utjecalo na zemzem-vodu te je dolazilo do stvaranja posebnih kristalnih oblika u zemzem-vodi, koji su bili izuzetno ?isti i blistavi, i dodao je da mu je to bila jedna od naj?udnijih stvari koje su se pojavile prilikom ovog eksperimenta.
Takoðer je rekao da zemzem-voda ima mogu?nost ‘’pam?enja’’, odnosno pohranjivanja podataka u sebi, tako recimo ako bi se u?ila neka sura kod zemzem-vode, kasnije bi se tehnologijom
moglo otkriti o kojoj se suri radi, stoga što se stvaraju posebni talasi u zemzem-vodi prilikom u?enja Kur’ana, dakako nevidljivi golim okom.
- Subhnallah, zar to muslimani više ne zaviruju u svoja srca; pa ni ne primjećuju da se najopasnija bolest nastanila upravo u njihovim prsima?! To je bolest zbog koje se Iblis, l.a., nije poklonio Ademu, a.s., zbog koje je Kabil ubio Habila, zbog koje su Jusufu. a.s., njegova braća zulum učinila, zbog koje su potvorili Ajšu, radijallahu anha, zbog koje su se vodili ratovi, razvodili brakovi, dešavala krvoprolića čak u porodicama... bolest koja poništava dobra djela - kako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Čuvajte se zavidnosti jer zaista zavidnost jede dobra djela kao što vatra jede drva.“ (Ebu Davud)
Koliko je danas rasprostranjena ova ružna osobina jasno se vidi iz međuljudskih odnosa i nedostatku rahmeta među nama. Gibet (ogovaranje), nemimet (prenošenje tuđih riječi) i potvore su rasprostranjene do te mjere da su postale normalne teme svakodnevnih razgovora i gotovo da je nemoguće sastavit dva insana a da se u njihovom razgovoru ne nađe jedno od tih ružnih djela koja vode direkt u džehennemsku vatru; rijeke gnjoja i krvi. Sve je to posljednica zavidnosti koja raspiruje mržnju i zaslijepljuje ljudski razum; pa čak i vjernici koji pozivaju na dobro i odvraćaju od zla, tamo nekog drugog, zaboravljaju da se kod mu'mina ne može naći u isto vrijeme osobina imana i zavidnosti, jer Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je upozorio: „U utrobi vjernikovoj se neće sastaviti prašina od borbe na Allahovom putu i dim od džehennemske vatre ,niti se u srcu vjernika može spojiti vjerovanje i zavidnost.“ Drugom hadisu se prenosi: ''U jednom srcu ne mogu biti zavist i iman''. ( En-Nesai)
Subhanallah, zar se nakon ovakvog upozorenja ne trabamo zapitati jesmo li mi vjernici? Jesmo li ono na šta se pozivamo? Zar smo sebi dozvolili da imamo osobine Iblisa, l.a? Zar da poništimo sva naša dobra djela samo zbog toga što smo sebi dali toliko prava da se izjedamo zbog toga što je Milostivi podario našem bratu/sestri Svoje blagodati ovoga svijeta? Odakle nam pravo da se mi suprostavljamo odredbi našeg Gospodara koji je nekom podario znanje, nekom hrabrost, nekom hairli porodicu... Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu, kaže: ''Zaista postoje neprijatelji Allahove blagodati.'' Rečeno je: Ko su neprijatelji Allahove blagodati? Pa je rekao: ''To su oni koji zavide ljudima na onome što im je Allah dao iz Svoje dobrote''.
Jesi li ti moja draga sestro i cijenjeni brate onaj koji se naziva neprijateljem Allahovih blagodati???
Zar nije preče da uputimo dovu za nešeg brata ili voljenu sestru znajući da će na to meleci aminovat i nama?! Ili nam je draže da budemo šejtanske sluge koji neće imati pravo na uslišavanje dove, jer: ''Trojici se dova ne prima: onome ko jede haram, onome ko puno govori i onome u čijem srcu je zavidnost i mržnja naspram muslimana“
Posmatrajući današnje stanje među muslimanima, analizirajući uzroke velikih fitni (smutnje) među nama, podjele i međusobna javna raspravljanja, ogovaranja - imam osjećaj da se sva energija usmjerila na međusobna nadmetanja i hvalisanja a samo iz jednog jedinog razloga, bez obzira što ga različitim nazivima zovemo, a to je zavidnost koja je zaslijepila naše razume pa ne vidimo da nam godine prođoše udovoljavajući šejtanu, l.a., i brišući svoja dobra djela. Koga mi to zavaravamo? Zar ne vidimo da je samo šejtan, l.a., naš otvoreni neprijatelj i da se naši dušmani naslađuju time što se mi međusobno jedemo, a kako li je tek Iblis, l.a., zadovoljan onim što se u našim srcima krije i što na javu iznosimo.
Cijenjeni moj brate i voljena sestro, zar smo zaista došli na taj stepen da nam je sva preokupacija razmišljanje o tuđim dobrima; koja su možda najveće iskušenje kojim je dotičnu osobu Allah, dž.š., iskušao? Zar da zavidiš onome kome je Najbolji Opskrbitelj dao bogastvo koje on ne troši na Allahovom putu i zbog kojeg će u najboljem slučaju na Sudnjem danu čekati među zadnjima da položi račun prije ulaska u Džennet ili Džehennem? Zar da zavidiš onome čija djeca stječu diplome na priznatim fakultetima a koja možda nikada na namaz nisu stala, ili kojima će diplome biti sebeb ulaska u dženehemsku vatru? Zavidiš li onome koga je Allah,dž.š., iskušao položajem i ugledom pa ga možda cijeli svijet voli i poštuje, a Allah, dž.š., koji je poznavalac svih tajni, čuva njegovo poniženje za dan kada će to najmanje očekivat?
Poručuje nam Gospodar: ''Ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao, muškarcima pripada nagrada za ono što oni urade, a ženama nagrada za ono što one urade, i Allaha iz Njegova obilja molite''. / An-Nisa, 32/
Dakle, preče je da samo uputimo dovu Milostivom koji naše ruke neće vratiti prazne, a u suprotnom ako nastavimo zaviditi, tada će ta opaka bolest sa sobom donijeti i mnoge druge kao što su mržnja, nepoštovanje, ogovaranje, potvaranje, nesanicu, opterećenost itd.
Nije valjda da ćeš sebi dozvolit da noću liježeš i ujutro se budiš razmišljajući o tuđim blagodatima, pa čak i da javno ne izneseš ono što ti iman briše, kako ćeš opravdat izgubljeno vrijeme koje si trebao/trebala potrošit u pokornosti Allahu. Možda misliš da ćeš moći zaustaviti meleka smrti u trenutku kada te obavijesti da je došao da ti uzme dušu, da ti je vrijeme isteklo? Možda očekuješ da će ti se pružit nova šansa i vratit izgubljeno vrijeme, dati prilika za ispravljanje grešaka? Razmisli!
Ko je pobjednik u toj tvojoj igri, zalim ili onaj mazlum koga će Allah počastiti tvojim dobrim djelima kojima si se nadao postići Džennet!
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Došla vam je bolest ummeta prije vas, zavist i mržnja, a ona je kao britva, i ne kažem britva koja brije dlake nego britva koja brije vjeru.'' (Tirmizi)
Ima li vjere u našim zavidnim srcima? Je li ostalo išta imana u nama? Ovo su pitanja koja moramo sebi svakodnevno da postavimo i dobro o njima da zamislimo, jer odgovor nam donosi Džennet ili Džehemnem!
Molim Allaha da popravi naše stanje, da naša srca ispuni rahmetom i međusobnom ljubavi; na šta nas poziva naš najodabraniji učitelj:
“Nemojte jedni drugima zavidjeti, niti prekidati međusobne odnose, i nemojte imati međusobne mržnje i nipošto ne okrećite leđa jedan drugome, nego budite braća i Allahovi robovi.” /Buharija, Muslim/
U Kur'anu je navedeno i opisano stanje vjernika u času odvajanja duše od tijela, a o tome nas je obavijestio i plemeniti Poslanik Muhammed, a.s., a on ne govori po hiru svome. Allah Uzvišeni kaže:
"Vjernicima meleki dođu u lijepom izgledu i obraduju ih lijepim vijestima."
Allah Uzvišeni kaže:
"Onima koji govore: Gospodar naš je Allah', pa poslije ostanu pri tome dolaze meleki: 'Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu, koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovome svijetu, a i na onome; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite - imat ćete. Bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je Milostiv." (Fussilet, 30 -32)
A nevjernicima i pokvarenjacima govorit će obrnuto:
"A da si samo vidio kad su meleki nevjernicima duše uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali: 'Iskusite patnju u ognju. To je za ono što ste rukama svojim pripremili, jer Allah nije nepravedan robovima Svojim!'" (El-Enfal,50,51)
Istina, ovaj ajet objavljen je povodom nevjernika koji su učestvovali u Bitki na Bedru. Ali, Ibn-Kesir u svome tefsiru kaže da su ove Allahove, dž.š., riječi općeg značenja i da se odnose na sve nevjernike. U prilog ovome ima dosta dokaza.
Mnogo je ajeta koji govore o načinu odlaska duše iz tijela; kod vjernika na blag i lijep način, a kod nevjernika oštro i grubo. 0 ovome govore brojni hadisi. U hadisu koji se prenosi od Bera'e b. Aziba šire se objašnjava ova tema, a govori se o životu poslije smrti (u berzahu), a to je faza između zemaljske smrti i oživljenja.
Obratimo pažnju na stanje kod vjernika i nevjernika u fazi života u berzahu. Prva stanica ka ahiretu jeste kabur, (gro. Bera'e b. Azib prenosi hadis:
"Izišli smo s Vjero vjesnikom da klanjamo dženazu nekom čovjeku, ensariji. Približili smo se kaburu, pa pošto je tijelo spušteno u mezar, AIlahov Poslanik sjeo je pored njega, okrenuvši se u pravcu Kible, a i mi smo posjedali oko njega. Bili smo mirni kao da nam je na glavama ptica. U svojoj ruci imao je štap kojim je kuckao po zemlji. Ponekad bi gledao u nebo, a zatim u zemlju, svoj pogled dizao je prema gore i spuštao. Zatim reče: 'Utječite se Allah u od kaburskih kazni.' To je rekao dva ili tri puta, a zatim je izgovorio tri puta: 'Moj Allahu, ja se utječem Tebi od kaburskih kazni i iskušenja', i dodao: 'Zaista, kada vjernik, rob AIlahov, napušta ovaj svijet i ide na budući, dođu mu meleki s visine, bijela izgleda u sjaju kao Sunce; sa sobom nose dzenetsku odjeću i dzenetski miris. Približe mu se tako da ih može vidjeti. Zatim dođe melek smrti i sjedne pored njegove glave, pa kaže: 'O dobra dušo', (a u drugoj verziji 'o smirena dušo', idi oprostu svoga Gospodara i Njegovom zadovoljstvu.' Duša zatim napušta svoje tijelo poput kapljice koja klizi sa svoga mjesta. Zatim je prihvaćaju." A u drugom predanju: "...pa kada duša napusti tijelo, blagosivljaju ga meleki svi, na nebu i na Zemlji. Potom mu se otvaraju nebeska vrata i svi čuvari tih vrata mole se AIlahu za njegovu dušu. Meleki je prihvaćaju, ne odvajaju se od nje ni jednog trena, sve dok je ne postave u haljine (kefine) i miris." O tome govore slijedeće Allahove riječi:
"A kad nekome od vas smrt dođe, izaslanici Naši mu bez oklijevanja dušu uzimaju." (El - En 'am, 61)
"Od nje se proširi najljepši miris kakvog na Zemlji nema, potom se, noseći je, penju u visine. Kad prođu pored grupe meleka, svi upitaju: 'Čija je ovo plemenita duša?' A meleki odgovaraju: 'To je taj i taj', i tad spomenu njegovo najljepše ime kojim su ga ljudi zvali na Zemlji. Tako biva sve dok ne prođu zemaljsko nebo, i zatraže dozvolu za prolazak; pošto im se dozvoli, idu dalje prema nebu koje slijedi. Tako biva sve dok ne dođu do sedmog neba. Allah Uzvišeni tada kaže:
'Pišite Moga roba u knjigu velikana. Uistinu, knjiga čestitih je u llijjunu, a znaš li ti šta je llijjun?' (El -Mutaffifun, 18, 19)
I on bude upisan u knjigu velikana, a potom im se naredi: 'Vratite Moga roba na Zemlju, jer Ja sam ljude stvorio od zemlje, u nju ću ih ponovo vratiti, a iz nje će biti oživljeni i drugi put.'
Zatim se njegova duša vrati u tijelo i tada čuje odjeke obuće svojih drugova kako napuštaju mezarje.
Tada mu dođu dva snažna meleka koji ga počnu ispitivati: 'Ko ti je Gospodar?' A on će odgovoriti: 'Moj Gospodar je Allah.' 'Koja je tvoja vjera?' - oni će ponovo pitati, a on će reći: 'Moja vjera je islam.' 'A ko je onaj čovjek koji je vama poslan?' - upitat će oni, a on će reći: 'On je Allahov Poslanik.'
Njihov daljni razgovor će teći na slijedeći način: 'Kakvo ti je djelo?' On će odgovoriti:
'Čitao sam Allahovu knjigu i vjerovao u ono što tamo piše.' Zatim će ga stegnuti i ponovo pitati: 'Ko ti je Gospodar? Koje si vjere? Ko ti je Poslanik?' - i ovo će biti posljednje kabursko iskušenje kojem će biti izložen vjernik."
U skladu su s ovim Allahove riječi:
"Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu."(Ibrahim, 27)
"A on će reći: 'Moj Gospodar je Allah, moja je vjera islam, moj Poslanik je Muhammed, a.s.', a zatim će doći glas s visine: 'Istinu je rekao Moj rob, pripremite njemu mjesto u Džennetu, uputite ga u Džennet i otvorite dženetska vrata.' Do njega će doprijeti dženetski lijep i ugodan miris, a kabur će se proširiti koliko njegove oči mogu vidjeti. Zatim će mu doći čovjek lijepa izgleda, u lijepoj odjeći, lijepog mirisa i njega će udarati, i reći će: 'Raduj se svojoj sreći, Allahovom zadovoljstvu i Džennetu punom blagodati. Ovo je dan koji ti je obećan.' A on će u radosti i sreći upitati: 'Allah te nagradio, ko si ti što mi donosiš ovo dobro?', a on će reći: 'Ja sam tvoje dobro djelo što si ga činio.'
'Bogami, ja sam to činio sa željom da postignem Allahovo zadovoljstvo izbjegavajući grijeh."Allah neka te nagradi', odvrati on. Zatim će se otvoriti dženetska i džehenemska vrata. Potom će mu se pokazati mjesto u Vatri i reći: 'Ovo ti je bilo predviđeno boravište, pati ga je Allah zamijenio mjestom u Džennetu.' Pošto pogleda u Džennet, reći će: 'Moj Gospodaru, ubrzaj Sudnji dan da bih se susreo sa svojom porodicom i imetkom.'
"A nevjernik (u drugom hadisu kaže se grješnik), kada napušta ovaj svijet i putuje za budući, dođu mu s neba meleki, grubi i strašni, crnog izgleda; sa sobom nose platno od kostrijeti. Približe mu se tako da ih može vidjeti. A zatim će doći melek smrti i sjesti kod njegove glave i reći: 'O prljava dušo, izlazi, idi, Allah je srdit na tebe i ljut.' Zatim će njegova duša napustiti tijelo uz veliku muku, kao što se vruć ožeg vadi iz vlažne vune, kidajući vene i živce. Proklinju ga meleki i stanovnici neba. Njemu se zatvaraju nebeska vrata, a čuvari tih vrata mole Allaha, dž.š., da im ne šalje takvu dušu.
Zatim je prihvaćaju ona dva meleka u svoje ruke i ne puštaju je ni jednog trena, sve dok je ne postave na platno od kostrijeti. Tada se osjeti smrad kakvog nema na Zemlji, i zatim se dižu u visine. Kada prođu pored grupe meleka, svaki od njih pita: 'Kakva li je ovo pokvarena duša?' Njima se odgovara: 'To je taj i taj' - i spomenu njegovo najružnije ime kojim su ga zvali na Zemlji. Tako se događa sve dok ne dođu do kapije prvog neba i zatraže dozvolu, ali vrata im se neće otvoriti.' Zatim je Poslanik proučio: 'Njima se nebeska vrata neće otvoriti i prije će uže kroz iglene uši proći nego će oni u Džennet ući.'
Allah će tada reći: 'Pišite ga u knjigu poniženih, a zatim ga vratite na Zemlju, jer Ja sam rekao da sam ljude od zemlje stvorio, da ih u zemlju vraćam i da ću ih ponovo iz zemlje oživiti."
Duša njegova bit će protjerana s neba i spojit će se s tijelom." Zatim je izgovorio slijedeće riječi:
"A onaj koji bude smatrao da Allahu ima iko ravan, bit će kao onaj koji je s neba pao ikoga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio." (El -Hadždž, 31)
"Pošto mu se duša vrati u tijelo, on čuje odjeke koraka onih koji odlaze. Zatim mu dođu dva meleka strašna izgleda, podignu ga i počnu ispitivati: 'Ko ti je Gospodar?', a on će reći: 'Ah, ah, ne znam', a meleki će reći: 'Koje si vjere?', a on će reći: 'Ah, ah, ne znam', a oni će ponovo pitati: 'Šta kažeš za čovjeka koji vam je poslan?' (bit će rečeno Muhammed) 'Ah, ah, ne znam', odgovorit će on, 'ali sam čuo ljude da su o tome govorili.' Oni će tada reći: 'Ne znaš i nisi htio da znaš.' Glas sa visine će povikati: 'Laže on, pripremite mu mjesto u Džehennemu, otvorite vrata njegova, neka do njega dopre vrućina džehenemska i smrad.' Kabur će se stisnuti tako da će kosti mimo kostiju prolaziti.
Pojavit će se čovjek ružnog i strašnog izgleda, u ružnoj odjeći; smrad će iz njega udarati, i reći će mu: 'Teško tebi sa tvojim zlom, ovo je dan koji ti je obećan.' On će povikati: 'A ko si ti što mi donosiš ovu strašnu vijest?' A on će reći: 'Ja sam tvoje loše djelo. Bogami, kad god si uradio loše djelo, ono te je udaljilo od pokornosti Allahu, a ubrzalo tvoj put ka neposlušnosti, i Allah te je kaznio.' Zatim će mu dovesti čovjeka koji je slijep, gluh i nijem, u ruci će imati kandžiju od željeza. Kad njom udari u brdo, pretvori ga u prašinu. Udarit će ga tako da će od njega ostati samo
prašina. Zatim će ga Allah vratiti u prvobitno stanje, a ovaj će ga udariti drugi put. On će tada jaukati, tako da će ga svi čuti osim ljudi i džina. Zatim će mu otvoriti vrata Džehennema i pripremiti ležaj od vatre. On će tada povikati: 'Moj Allahu, odgodi Sudnji dan!
Odlomak iz knjige " Iz kabura u Džennet ili Džehennem ", Abdullah el -Gamidi
''Moj Gospodar mi je oporučio devet stvari koje ja vama oporučujem. Oporučio mi je iskrenost u tajnosti i javnosti, pravednost u zadovoljstvu i srdžbi, umjerenost u bogatstvu i siromaštvu, da oprostim onome ko mi je zulum učinio, da dajem onome ko meni ne daje, da održavam rodbinske veze sa onim ko ih kida, da mi šutnja bude razmišljanje, govor zikr, a gledanje izvlačenje pouke.''
Omer je ostao na vlasti deset godina, šest mjeseci i četiri dana. U tom periodu je izvršio velike projekte. Iako je period njegove vladavine bio dug, projekti su bili veći.
Nakon Ebu Bekrov smrti, Omer je preuzeo vlast. Na hutbi koju je održao stanovnicima, Između ostalog, rekao je:
„Ako mi ne budete naređivali dobro i zabranjivali zlo i ne budete me savjetovali, žalit ću se na vas na Sudnjem danu Uzvišenom Allahu!“ !
Hidžretski kalendar - U vrijeme vladavine Omera r.a. svi dokumenti nisu bili datirani. On je to želio organizirati, jer je bilo nužno znati datume prepiski. Omer je osjetio potrebu za nekim kalendarom. Predložiše mu da koriste rimski ili perzijski kalendar, ali on odbi. Želio je da muslimani imaju poseban kalendar, kako bi se razlikovali od drugih naroda u svim sferama. Neki mu predložiše da početak ere bude Poslanikovo s.a.w.s. rođenje, ili Isra i Miradž. Omer te prijedloge odbi i uze hidžru kao početak muslimanske ere. Ovo ukazuje na Omerove daleke poglede, jer je vidio da je taj događaj značio početak utemeljenja islamske države.
Uređenje puteva - Omer je prvi uredio puteve. Njegove riječi: „Ako u Iraku jedna mazga padne, Allah će me zato pitati!“
Idžaza - Omer r.a. je prvi počeo izdavati idžaze za učenje Kur'ana napamet.
Godišnji kongresi sa vođama i namjesnicima – Omer je svake godine okupljao vođe i namjesnike i sve one koji su imali nekih odgovornosti na godišnjem sastanku koji se održavao u vrijeme hadža na Mini.
Mekami Ibrahim – Omer je prvi pomjerio Mekami Ibrahim, mjesto na kojem je Ibrahim a.s. stajao dok je gradio Kabu. Mekami Ibrahim bio je prilijepljen uz Kabu. Kada bi muslimani željeli obaviti tawaf, morali bi se udaljiti od Mekama. Vidjevši to, Omer naredi da se Mekami Ibrahim malo odbije od Kabe, kako bi ljudi lakše obavljali tawaf.
Proširenje Poslanikove džamije – Omer r.a. htjede proširiti Poslanikovu a.s. džamiju. Želio je uzeti Abbasovu kuću i na tom prostoru proširati džamiju. Abbas odbi ustupiti mu je. . Čak se žalio i Aliji r.a. koji je bio sudija. Alija presudi u Abbasovu korist, jer islam poštuje prava individue. Nakon što Alija tako presudi, Abbas reče: „Sada ti poklanjam kuću! Ovo sda učinio samo da bih uzdigao svetost muslimana!“
Džizja – Omer je propisao da džizja bude u skladu sa životnim uvjetima, različito za svakog pojedinca. Visina džizje koju su plaćali siromašni ehlul kitabije razlikovala se od džizje koju su plaćali bogataši.
Dostignuća u vojnoj politici:
1. Omer je prganizirao stalnu vojsku
2. uveo je obaveznu regrutaciju
3. postavio je vojne jedinice na graničnim prijelazima
4. ograničio je vrijeme odsustva od kuće na četiri mjeseca
5. organizirao je rezervne snage koje su brojale 30 hiljada konjanika
6. maredio je vojskovođama da mu pošalju odvojene izvještaje o vojsci
7. uveo je službu koja se bavila popisom imena i platama vojnika
8. uveo je stalnu platu vojnicima
9. uz vojsku je slao liječnike, prevodioce, sudije i predavače
Dostignuća u sferi državne admi nistracije:
1. Uspostavio je instituciju divana
2. osnovao je neku vrstu ministarstva snadbijevanja
3. osnovao je ministarstvo vakufa
4. popisao je imetak svih službenika i namjesnika
5. osnovao je blagajnu-ministarstvo finansija
6. uzeo je zekat na konje
7. osigurao je imetak iz državne blagajne za siromašne
8. dijelio je hranu među krajevima
9. odredio je posebnu kuću za prijem delegacija
10. postavio je mjesta za odmor između gradova i na putevima
11. počeo je izdavati kredite, iz državne blagajne, trgovcima
12. ukinio je monopol nad hranom
13. zaštitio je državne pašnjake...
Ovaj događaj se, obilježava širom muslimanskog svijeta učenjem Kur-ana, mevluda i drugim sadržajima kojim se podsjeća na Poslanikov život i njegovu poslaničku misiju.
"Vi u Allahovu Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje."( El-Ahzab, 21).
Kao što vidimo mevludska obilježavanja oslanjaju se na vjerodostojnu islamsku tradiciju i ne odstupaju od linije islamskog poimanja života. Mevlud zbližava ljude, učvršćuje vjernički saff, ispunjava naše živote, te je duboko u dušama naših bosansko-hercegovačkih (balkanskih) muslimana.
Naš dragi Pejgamber, a.s., je savršeni primjer plemenitog ahlaka, u svemu i prema svakome. Njega je odgojio Gospodar i učinio da njegov odgoj bude najljepši. Svojim ahlakom, plijenio je sve kategorije ljudi i dan-danas nas zadivljuje dok čitamo ili slušamo o njegovom životu. Allah ga nije nizašto toliko pohvalio kao za njegov ahlak, pa kaže: Jer ti si, zaista, najljepše ćudi! Njegovi nasljednici (vârisi) su oni koji su naslijedili njegovo znanje, djelovanje, stanje i ahlak.
Šta znači ljubav prema Allahu dž.š. i Njegovom Poslaniku a.s., i koji su njeni znaci?
Slijeđenje Poslanika s.a.w.s. je znak
čovječije ljubavi prema Allahu dž.š.!!!
"Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah zavoljeti i grijehe vam oprostiti - a Allah prašta i samilostan je." (Alu Imran: 31)
U suri Et-Tevba, Allah Uzvišeni nam poruci; "Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što čete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv. "
Na današnji dan, 12 Rebiul Evvel, prije 1440 godina rođen je Poslanik Muhammed a.s.
Hvala Allahu, s.w.t. Njemu zahvalu donosimo, od Njega pomoć i oprost molimo. Allahu se utječemo od zla u nama samima i naših loših djela. Neka je vječni salavat i selam na posljednjeg Božijeg Poslanika i Miljenika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve selem, njegovu časnu porodicu i njegove vjerne drugove, ashabe, a zatim.. Svakodnevno spominjanje Allaha, dž.š. (zikr) je preventiva i način da srca ne zapadnu u gaflet (nemarnost), da duša osjeti ljepotu veličanja Gospodara, prilika da se insan blagim pokretima jezika približi svome Tvorcu i zadobije Njegovo zadovoljstvo.
Čovjeku je dat takav vremenski raspored da uvijek može Allaha, s.w.t. spominjati bez ikakvih smetnji, svoje srce i svoj jezik treba samo da navikne na ovo plemenito djelo, pa da jednostavno zikr (spominjanje Allaha) postane njegova svakodnevnica, od kada se probudi pa dok ne krene na spavanje. Zikr je lijek, zaštita i hrana za dušu. Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, je svoga Gospodara spominjao u svakoj prilici: sjedeći, stojeći, ležeći, na putovanju, danju, noću, pred spavanje, u borbi, u razgovoru..svaku priliku Poslanik, sallallahu alejhi ve selem bi koristio za spominjanje Allaha, s.w.t.
O vrijednosti zikra ili zikrullaha navode se mnogi hadisi. Koliko zikrullah utječe na stanje srca muslimana, govori i hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:“Primjer onoga koji spominje Allaha, dž.š i primjer onoga koji Ga ne spominje je kao primjer živoga i mrtvoga“. (Muttefekun alejhi).
A šejhul islam Ibn Qajjim, rahimehullah je rekao:“Zikr za srce je poput vode za ribe. U kakvom će stanju biti riba kada napusti vodu“.
Poslije učenja Kur'ana, zikrullah (spominjanje Allaha) je najbolji način da iskoristimo vrijeme. Slijedeči sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, vidjet ćemo da za određene zikrove postoje određena vremena zbog lakše orijentacije tokom samog zikra, kao što je zikr pred spavanje, izlazak iz kuće, prije jela, poslije kihanja i.t.d.
Međutim, jedan dio našeg vremena rezervisan je za posebnu vrstu zikra, a to je zikr koji se uči u periodu od pojave zore pa do izlaska sunca (jutarnji zikr) i u periodu od poslije ikindije namaza pa sve do zalaska sunca (večernji zikr).
Ova vrsta zikra sastavljena je od nekoliko dova, kur'anskih ajeta i sura koje je učio Poslanik, sallallahu alejhi ve selem svako jutro i veče. Redovnim učenjem jutarnjeg i večernjeg zikra musliman može postići dosta blagodati, između ostalog:
- Jutarnji i večernji zikr u srce unosi smirenost, snagu, zadovoljstvo i sreću
- Jutarnji i večernji zikr pruža zaštitu i sigurnost od zla i nedaća
- Otvara vrata bereketu i nafaki
- Pruža zaštitu prije i poslije iskušenja zvanog: sihr, urok ili džinnsko opsjedanje - Jača vezu sa Allahom, sw.t.
- Jutarnji zikr daje insanu snagu i rasploženje za taj dan, a sa večernjim zikrom, insan ulazi u noć odmorniji i smireniji
- Ova vrsta zikra stvara kod roba osječaj, da je Allah, s.w.t najveći zaštitnik, da On čuva svog roba i da On, s.w.t daje lijeka te da se ništa ne može desiti bez Njegove dozvole
- Ako se jutarnji i večernji zikr izgovore skrušenog srca i jezika, sa jakim ubjeđenjem razmišljajuči o značenjima izgovorenog zikra, taj zikr će čuvati i štiti osobu od svake vrste zla, čak jedan dio uleme kaže da ovaj zikr štiti kuće od hladnoće i vrućine.
- Jutarnji i večernji zikr insana štiti od uroka, zavidnosti, sihra, džinnskog opsjedanja, straha, nesanice...
Molimo Allaha, s.w.t. da naša srca budu uvijek ispunjena zikrullahom i da naši jezici budu uvijek vlažni od spominjanja Allaha, dž.š. i molimo Allaha, tebareke ve te'ala da se pridržavamo svih vrsta zikra koji je prenešen od Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, između kojih je jutarnji i večernji zikr. AMIN!!!
Jutarnji i večernji zikr
1a) أصبحنا و أصبح الملك لله ، والحمد لله ، لا إله إلا الله وحده لا شريك له ، له الملك وله الحمد وهو على كل شئ قدير ، رب أسألك خير ما في هذا اليوم وخير ما بعده ، وأعوذ بك من شر ما في هذا اليوم وشر ما بعده ، رب أعوذ بك من الكسل ، وسوء الكبر ، رب أعوذ بك من عذاب في النار وعذاب في القبر ".
ASBAHNA VE ASBEHAL MULKU LILLAH,VEL HAMDU LILLAH LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU, LEHUL MULKU VE LEHUL HAMDU VE HUVE ALLA KULLI ŠEJIN KADIR.RABBI ESELUKE HAJRE MA FI HAZEL JEVMI VE HAJRE MA BADEHU VE EUZU BIKE MIN ŠERRI HAZEL JEVMI VE ŠERRI MA BADEHU RABI EUZU BIKE MINEL KESELI VE SUIL KIBER, RABI EUZU BIKE MIN AZABIN FINAR, VE AZABIN FIL KABR.“
Osvanusmo, a osvanu vlast u Allaha, hvala Allahu Jedinom koji nema ortaka, čija je vlast i hvala, i Koji sve može. Gospodaru molim od Tebe dobro ovog dana i dobro iza njega, a utječem ti se od zla ovog dana i od zla poslije njega, utječem ti se o lijenosti i od zla oholosti, utječem Ti se Gospodaru od patnje kabura i kazne džehenemske vatre.“ (Muslim)
1أمسينا وأمسى الملك لله ، والحمد ،لله ، لا إله إلاالله وحده لاشريك له ، له الملك وله الحمد وهو على كل شيء قدير ،ر رب أسألك خير ما في هذه الليله وخير ما بعدها وأعوذ بك من شر هذه الليلة وشر ما بعدها رب أذبك من الكسل وسوء الكبر ،رب أعوذ بك من عذاب في النار وعذاب في النار وعذاب في القبر
EMSEJNA VE EMSEL MULKU LILLAH, VEL HAMDU LILLAH LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU, LEHUL MULKU VE LEHUL HAMDU VE HUVE ALLA KULLI ŠEJIN KADIR. RABI ESELUKE HAJRE MA FI HAZIHI LLEJLETI VE HAJRE MA BADEHA VE EUZU BIKE MIN ŠERRI HAZIHI LLEJLETI VE ŠERRI MA BADEHA RABI EUZU BIKE MINEL KESELI VE SUIL KIBER, RABI EUZU BIKE MIN AZABIN FINAR, VE AZABIN FIL KABR.
“ Omrknusmo, a omrknu vlast u Allaha, hvala Allahu Jedinom koji nema ortaka, čija je vlast i hvala, i Koji sve može. Gospodaru molim od Tebe dobro ove noći i dobro iza nje, a utječem ti se od zla ove noći i od zla poslije nje, utječem ti se o lijenosti i od zla oholosti, utječem Ti se Gospodaru od patnje kabura i kazne džehenemske vatre.“ (Muslim)
3) اللهم عالم الغيب والشهادة فاطر السموات والأرض ، رب كل شئ ومليكه ، أشهد أن لا إله إلا أنت ، أعوذ بك من شر نفسي ، ومن شر الشيطان وشركه ، وأن أقترف على نفسي سوءاً ، أو أجره إلى مسلم ".
ALLAHUMME ALIME-L-GAJBI VE-Š-ŠEHADETI, FATIRE-S-SEMAVATI VE-L-ERDI, RABBE KULLI ŠEJIN VE MELIKEHU: EŠHEDU EN LA ILAHE ILLA ENTE, E‘UZU BIKE MIN ŠERRI NEFSI VE MIN ŠERI-Š-ŠEJTANI VE ŠIRKIHI, VE EN AKTERIFE ‘ALA NEFSI SUEN EV EDŽURREHU ILA MUSLIMIN
- Allahu, Poznavaoče skrivenog i pojavnog (svijeta), Sazdavatelju nebesa i Zemlje, Gospodaru svega i njegov Posjedovatelju: svjedočim da nema boga osim Tebe, Tebi se sklanjam pred zlom moje duše, i pred zlom šejtana i njegovog širka, te da me sačuvaš od činjenja zla prema sebi ili bilo kom muslimanu. (Tirmizi)
4) اللهم إني أسألك العفو و العافية في الدنيا و الأخره ، اللهم إني أسألك العفو و العافية ، في ديني ودنياي وأهلي ، ومالي ، اللهم استر عوراتي ، وآمن روعاتي ، اللهم احفظني من بين يدي ، ومن خلفي ، وعن يميني ، وعن شمالي ، ومن فوقي ، وأعوذ بعظمتك إن أغتال من تحتي ".
ALLAHUMME INNI ES ELUKE-L-‘AFVE VE-L-‘AFIJETE FI-D-DUNJA VE-L-AHIRETI. ALLAHUMME INNI ES‘ELUKE-L-‘AFVE VE-L-‘AFIJETE FI DINI VE DUNJAJE VE EHLI VE MALI. ALLAHUMME- STUR ‘AVRATI VEAMIN REV‘ATI. ALLAHUMME-HFAZNI MIN BEJNI JEDEJJE VE MIN HALFI VE ‘AN JEMINI ŠIMALI VE MINFEVKI VE E‘UZU BI AZAMETIKE EN UGTALE MIN TAHTI." -
Allahu, molim oprost i zaštitu Tvoju na dunjaluku i na ahiretu. Allahu, molim oprost i zaštitu Tvoju u porodici i imovini mojoj. Allahu, pokrij moja sramna djela, a umiri moju bojazan. Allahu, sačuvaj me s moje prednje strane, te od svega što me može zadesiti s leđa, s desne ili lijeve strane i odozgo. Prizivam Tvoju Veličinu da ne budem ščepan odozdo. (Muteffekun alejhi)
- ALLAHUME BIKE EMSEJNA VE BIKE ASBAHNA VE BIKE NAHJA VE BIKE NEMUT VE ILEJKEL MESIR Gospodaru Tebi omrknjavamo i Tebi osvićemo, tebi živimo i tebi umiremo i (prema Tebi idemo), pred tobom ćemo se iskupiti. (Tirmizi)
7) اللهم أنت ربي لا إله إلا أنت ، خلقتني و أنا عبدك ، وأنا على عهدك ووعدك ما استطعت ، أعوذ بك من شر ما صنعت ، أبوء لك بنعمتك علي ، وأبوء بذنبي فاغفر لي فإنه لا يغفر الذنوب إلا أنت ".
-ALLAHUMME ENTE RABBI LA ILAHE ILLA ENTE HALEKTENI VE ENE ABDUKE ( žene reći: VE ENE EMETUKE) VE ENE ALA AHDIKE VE VEADIKE MESTETATU, EUZU BIKE MIN ŠERRI MA SANATU EBU-U LEKE BI NIMETIKE ALEJE, VE EBU-U BIZEMBI FAGFIRLI FE INEHU LA JAGFIRU ZZUNUBE ILLA ENTE
Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe, stvorio Si me, ja sam Ti rob, ja sam na ugovoru i obećanju datom Tebi koliko sam u mogućnosti. Utječem Ti se od zla koga sam učinio. Priznajem Tvoje blagodati meni date, a priznajem svoje grijehe, oprosti mi, jer sem Tebe niko grijehe ne može oprostiti.“ (Buharija)
8)حسبي الله لا إله إلا هو عليه توكلت وهو رب العرش العظيم
- HASBIJALLAHU LA ILAHE ILLA HUVE ALEJHI TEVEKELTU VE HUVE RABBUL ARŠIL AZIM
Dovoljan mi je Allah, nema Boga osim Njega, na Njega se oslanjam. On je Gospodar Arša veličanstvenog. (proučiti sedam puta) (Ibni Sunijj , hasen)
9) أعوذ بكلمات الله التامات من شر ما خلق
- EUZU BI KELIMATILLAHI TTAMATI MIN ŠERRI MA HALEK
Utječem se savršenim Allahovim riječima od zla onoga što je stvorio.“ (proučiti tri puta) (Tirmizi, Muslim, Ahmed)
10)بسم الله الذي لا يضر مع اسمه شئ في الأرض ولا في السماء وهو السميع العليم
- BISMILLAHILEZI LA JEDURRU MEASMIHI ŠEJUN FIL ERDI VE LA FISSEMAI VE HUVE SSEMIUL ALIM
U ime Onoga uz čije ime neće nauditi ništa na nebesima niti na zemlji, a ON sve čuje i sve zna. (proučiti tri puta) (Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madždže)
11)رضيت بالله رباً ، وبالإسلام ديناً ، وبمحمد صلى الله عليه وسلم نبياً
- REDITU BILLAHI RABBNEN, VE BI ISLAMI DINA VE BI MUHAMEDIN S.A.V.S NEBIJJEN
Zadovoljan sam Allahom Gospodarom, Islamom vjerom, i Muhamedom s.a.v.s Vjerovjesnikom (tri puta) (Tirmizi)
12)سبحان الله وبحمده : عدد خلقه ، ورضا نفسه ، وزنة عرشه ، ومداد كلماته
- SUBHANELLAHI VE BI HAMDIH ADEDE HALKIH VE RIDA NEFSIH VE ZINETE ARŠIH VE MIDADE KELIMATIH
Slavljen neka je Allah, i hvala Mu onoliko koliki je broj Njegovih stvorenja, i koliko je zadovoljstvo Njegovo, i koliko je ukrašen Njegov Arš, i koliko treba da se ispišu Njegove riječi (proučiti tri puta) ( Muslim)
13)سبحان الله و بحمده
- SUBHANELLAHI VE BI HAMDIH (100 PUTA)
Kaže Poslanik s.a.v.s: "Ko kaže u toku jednog dana sto puta: ‘Subhanallahi ve bi hamdihi' (Slavljen je Allah i Njemu pripada sva hvala), oprošteni su mu grijesi, pa makar ih bilo kao morske pjene." (Muttefekun alejhi)
- PROUČITI SURE IHLAS, FELEK I NAS PO TRI PUTA Od Abdullaha b. Hubejba r.a se prenosi da mu je Poslanik s.a.v.s rekao:“Reci!“ Pa mu rekoh:“ Šta da kažem, Allahov Poslaniče?“, pa mi reče:“ Reci:“ KUL HUVALLAHU EHAD, KUL EUZU BI RABIL FELEK I KUL EUZU BI RABI NNAS, kad osvićeš i omrkivaš tri puta, biće ti dovoljno od svega.“
15) Proučiti Ajetul kursiju الله لا إله إلا هو الحي القيوم لا تأخذه سنة ولا نوم له ما في السماوات وما في الأرض من ذا الذي يشفع عنده إلا بإذنه يعلم ما بين أيديهم وما خلفهم ولا يحيطون بشئ من علمه إلا بما شاء وسع كرسيه السماوات والأرض ولا يؤوده حفظهما وهو العلي العظيم -
- ALLAHU LA ILAHE ILLA HU. EL- HAJJUL-KAJJUM. LA TE'HUZUHU SINETUN VE LA NEVM. LEHU MA FISSEMAVATI VE MA FIL-ERD. MEN ZALLEZI JEŠFE'U INDEHU ILLA BI IZNIH. JA'LEMU MA BEJNE EJDIHIM VE MA HALFEHUM VE LA JUHITUNE BI ŠEJ'IN MIN ILMIHI ILLA BIMA ŠA'E. VESI'A KURSIJJUHUS-SEMAVATI VEL-ERD. VE LA JE'UDUHU HIFZUHUMA VE HUVEL-ALIJJUL-AZIM (El Bekare 255)
"Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Vječni! Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On želi! Njegov Prijesto obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni!" (El Bekare 255)
Dokaz da se ajetul kursija uči poslije sabaha (jutarnji) i poslije ikindije (večernji) je hadis kojeg ja zabilježio Imam En-Nesai u svom Sunenu, Hakim u Mustedreku i Taberani, tu predaju je šejh Albani ocijenio kao sahih u "Sahihu-l-Tergib", 273, i za predaju od Taberanija kaže da joj je sened dobar (hasen).
16) proučiti dva zadnja ajeta sure El Bekare
AMENER-RESULU BIMA UNZILE ILEJHI MIR-RABIHI VEL MU'MINUN. KULLUN AMENE BILLAHI VE MELA'IKETIHI VE KUTUBIHI VE RUSULIH. LA NUFERRIKU BEJNE EHADIN MIR-RUSULIH. VE KALU SEMI'ANA VE ETA'NA GUFRANEKE RABBENA VE ILEJKEL-MASIR. LA JUKELLIFULLAHU NEFSEN ILLA VUS'AHA. LEHA MA KESEBET VE ALEJHA MEKTESEBET. RABBENA LA TU'AHIZNA INNESINA EV AHTA'NA. RABBENA VE LA TAHMIL ALEJNA ISREN KEMA HAMELTEHU ALELLZINE MIN KABLINA. RABBENA VE LA TUHAMMILNA MA LA TAKATE LENA BIH. VE'AFU 'ANNA VAGFIRLENA VERHAMNA (3 PUTA) ENTE MEVLANA FANSURNA ALEL-KAVMIL-KAFIRIN (El-Bekare, 285-286)
Allahov Poslanik s.a.v.s kaže:“ Ko prouči u noći dva posljednja ajeta sure Bekare ( Amene rresulu bi ma unzile ilejhi min rabih vel muminun ..) dovoljni su mu.“ (Mutefekun alejhi)
Napomena: Za zadnja dva ajeta iz sure el-Beqare, nema dokaza da se uči kao jutarnji zikr ili večernji zikr, ali pošto jedan dio uleme smatra da se večernji zikr može učiti od poslije ikindije pa sve do zore, a zna se da se ova dva ajeta uče pred spavanje, onda ih jedan dio uleme svrstava u večernji zikr.
Pripremila: IslamBosna.ba» >
Slični članci
Ko govori u ime islama protiv islama
Sutkinje čitaju Kur'an: Njemačka uvodi šerijatsko pravo
Videovijesti: Jusuf el-Kardavi: Ubijte Gadafija!
IslamBosna TV: Prelazak na islam u Engleskoj
Videovijesti: Jusuf el-Kardavi: "Gajim nadu...da vidim osvajanje Al-Aqsa džamije."
Smrt šejha Sejjida Kutba rhm
Videovijesti:Šejh Muhammad Hassan: Šejh Albani, šejh Ibn Baz, šejh Ibn Uthaymeen i njihov odnos
Švedska: Otpušten s posla jer je odbio obrijati bradu
Videovijesti: Šejh Muhammad Hassan: "Kakva je to umjetnost koja budi požudu?"
Videovijesti: "Ne nosi hidžab izgledaćeš ružno!"
Rasim Omerović primio osobe koje je privodila SIPA
SIPA obavila pretres zbog sumnji na pripremanje terorističkog napada
Raskrinkavanje evroarabijskog mita
Počele pripreme za odlazak na umru
Brčko: Policija ponižavala vjernike ispred "Bijele džamije"
Vijesti
Islam
Kolumne
Nauka
Ministarstvo rada FBiH: 1. mart neradni dan
Srijeda, 23 Februar 2011
Panika u Italiji: Očekuje se 300.000 libijskih izbjeglica
Srijeda, 23 Februar 2011
Gadafi angažira strane plaćenike, čak i srpske pilote!
Srijeda, 23 Februar 2011
Svaka šesta osoba živi u prenapučenom stanu
Srijeda, 23 Februar 2011
Visoki zvaničnici administracije Baracka Obame dolaze u BiH
Srijeda, 23 Februar 2011
Ko govori u ime islama protiv islama
Srijeda, 23 Februar 2011
'Dodik je svojim izjavama degradirao sudove u RS-u'
Srijeda, 23 Februar 2011
Pretkrivični postupak u vezi sa strijeljanjem Bošnjaka kod Srebrenice
Srijeda, 23 Februar 2011
Facebook
Podijeli članak
Doniraj IslamBosni
€10.00
€20.00
€50.00
€
Izbor tekstova
Posjetite
Ukupno citanja: 239utarnji i večernji zikr
Srijeda, 23 Februar 2011 19:02
Hvala Allahu, s.w.t. Njemu zahvalu donosimo, od Njega pomoć i oprost molimo. Allahu se utječemo od zla u nama samima i naših loših djela. Neka je vječni salavat i selam na posljednjeg Božijeg Poslanika i Miljenika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve selem, njegovu časnu porodicu i njegove vjerne drugove, ashabe, a zatim.. Svakodnevno spominjanje Allaha, dž.š. (zikr) je preventiva i način da srca ne zapadnu u gaflet (nemarnost), da duša osjeti ljepotu veličanja Gospodara, prilika da se insan blagim pokretima jezika približi svome Tvorcu i zadobije Njegovo zadovoljstvo.
Čovjeku je dat takav vremenski raspored da uvijek može Allaha, s.w.t. spominjati bez ikakvih smetnji, svoje srce i svoj jezik treba samo da navikne na ovo plemenito djelo, pa da jednostavno zikr (spominjanje Allaha) postane njegova svakodnevnica, od kada se probudi pa dok ne krene na spavanje. Zikr je lijek, zaštita i hrana za dušu. Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, je svoga Gospodara spominjao u svakoj prilici: sjedeći, stojeći, ležeći, na putovanju, danju, noću, pred spavanje, u borbi, u razgovoru..svaku priliku Poslanik, sallallahu alejhi ve selem bi koristio za spominjanje Allaha, s.w.t.
O vrijednosti zikra ili zikrullaha navode se mnogi hadisi. Koliko zikrullah utječe na stanje srca muslimana, govori i hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:“Primjer onoga koji spominje Allaha, dž.š i primjer onoga koji Ga ne spominje je kao primjer živoga i mrtvoga“. (Muttefekun alejhi).
A šejhul islam Ibn Qajjim, rahimehullah je rekao:“Zikr za srce je poput vode za ribe. U kakvom će stanju biti riba kada napusti vodu“.
Poslije učenja Kur'ana, zikrullah (spominjanje Allaha) je najbolji način da iskoristimo vrijeme. Slijedeči sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, vidjet ćemo da za određene zikrove postoje određena vremena zbog lakše orijentacije tokom samog zikra, kao što je zikr pred spavanje, izlazak iz kuće, prije jela, poslije kihanja i.t.d.
Međutim, jedan dio našeg vremena rezervisan je za posebnu vrstu zikra, a to je zikr koji se uči u periodu od pojave zore pa do izlaska sunca (jutarnji zikr) i u periodu od poslije ikindije namaza pa sve do zalaska sunca (večernji zikr).
Ova vrsta zikra sastavljena je od nekoliko dova, kur'anskih ajeta i sura koje je učio Poslanik, sallallahu alejhi ve selem svako jutro i veče. Redovnim učenjem jutarnjeg i večernjeg zikra musliman može postići dosta blagodati, između ostalog:
- Jutarnji i večernji zikr u srce unosi smirenost, snagu, zadovoljstvo i sreću
- Jutarnji i večernji zikr pruža zaštitu i sigurnost od zla i nedaća
- Otvara vrata bereketu i nafaki
- Pruža zaštitu prije i poslije iskušenja zvanog: sihr, urok ili džinnsko opsjedanje - Jača vezu sa Allahom, sw.t.
- Jutarnji zikr daje insanu snagu i rasploženje za taj dan, a sa večernjim zikrom, insan ulazi u noć odmorniji i smireniji
- Ova vrsta zikra stvara kod roba osječaj, da je Allah, s.w.t najveći zaštitnik, da On čuva svog roba i da On, s.w.t daje lijeka te da se ništa ne može desiti bez Njegove dozvole
- Ako se jutarnji i večernji zikr izgovore skrušenog srca i jezika, sa jakim ubjeđenjem razmišljajuči o značenjima izgovorenog zikra, taj zikr će čuvati i štiti osobu od svake vrste zla, čak jedan dio uleme kaže da ovaj zikr štiti kuće od hladnoće i vrućine.
- Jutarnji i večernji zikr insana štiti od uroka, zavidnosti, sihra, džinnskog opsjedanja, straha, nesanice...
Molimo Allaha, s.w.t. da naša srca budu uvijek ispunjena zikrullahom i da naši jezici budu uvijek vlažni od spominjanja Allaha, dž.š. i molimo Allaha, tebareke ve te'ala da se pridržavamo svih vrsta zikra koji je prenešen od Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, između kojih je jutarnji i večernji zikr. AMIN!!!
Jutarnji i večernji zikr
1a) أصبحنا و أصبح الملك لله ، والحمد لله ، لا إله إلا الله وحده لا شريك له ، له الملك وله الحمد وهو على كل شئ قدير ، رب أسألك خير ما في هذا اليوم وخير ما بعده ، وأعوذ بك من شر ما في هذا اليوم وشر ما بعده ، رب أعوذ بك من الكسل ، وسوء الكبر ، رب أعوذ بك من عذاب في النار وعذاب في القبر ".
ASBAHNA VE ASBEHAL MULKU LILLAH,VEL HAMDU LILLAH LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU, LEHUL MULKU VE LEHUL HAMDU VE HUVE ALLA KULLI ŠEJIN KADIR.RABBI ESELUKE HAJRE MA FI HAZEL JEVMI VE HAJRE MA BADEHU VE EUZU BIKE MIN ŠERRI HAZEL JEVMI VE ŠERRI MA BADEHU RABI EUZU BIKE MINEL KESELI VE SUIL KIBER, RABI EUZU BIKE MIN AZABIN FINAR, VE AZABIN FIL KABR.“
Osvanusmo, a osvanu vlast u Allaha, hvala Allahu Jedinom koji nema ortaka, čija je vlast i hvala, i Koji sve može. Gospodaru molim od Tebe dobro ovog dana i dobro iza njega, a utječem ti se od zla ovog dana i od zla poslije njega, utječem ti se o lijenosti i od zla oholosti, utječem Ti se Gospodaru od patnje kabura i kazne džehenemske vatre.“ (Muslim)
1أمسينا وأمسى الملك لله ، والحمد ،لله ، لا إله إلاالله وحده لاشريك له ، له الملك وله الحمد وهو على كل شيء قدير ،ر رب أسألك خير ما في هذه الليله وخير ما بعدها وأعوذ بك من شر هذه الليلة وشر ما بعدها رب أذبك من الكسل وسوء الكبر ،رب أعوذ بك من عذاب في النار وعذاب في النار وعذاب في القبر
EMSEJNA VE EMSEL MULKU LILLAH, VEL HAMDU LILLAH LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU, LEHUL MULKU VE LEHUL HAMDU VE HUVE ALLA KULLI ŠEJIN KADIR. RABI ESELUKE HAJRE MA FI HAZIHI LLEJLETI VE HAJRE MA BADEHA VE EUZU BIKE MIN ŠERRI HAZIHI LLEJLETI VE ŠERRI MA BADEHA RABI EUZU BIKE MINEL KESELI VE SUIL KIBER, RABI EUZU BIKE MIN AZABIN FINAR, VE AZABIN FIL KABR.
“ Omrknusmo, a omrknu vlast u Allaha, hvala Allahu Jedinom koji nema ortaka, čija je vlast i hvala, i Koji sve može. Gospodaru molim od Tebe dobro ove noći i dobro iza nje, a utječem ti se od zla ove noći i od zla poslije nje, utječem ti se o lijenosti i od zla oholosti, utječem Ti se Gospodaru od patnje kabura i kazne džehenemske vatre.“ (Muslim)
3) اللهم عالم الغيب والشهادة فاطر السموات والأرض ، رب كل شئ ومليكه ، أشهد أن لا إله إلا أنت ، أعوذ بك من شر نفسي ، ومن شر الشيطان وشركه ، وأن أقترف على نفسي سوءاً ، أو أجره إلى مسلم ".
ALLAHUMME ALIME-L-GAJBI VE-Š-ŠEHADETI, FATIRE-S-SEMAVATI VE-L-ERDI, RABBE KULLI ŠEJIN VE MELIKEHU: EŠHEDU EN LA ILAHE ILLA ENTE, E‘UZU BIKE MIN ŠERRI NEFSI VE MIN ŠERI-Š-ŠEJTANI VE ŠIRKIHI, VE EN AKTERIFE ‘ALA NEFSI SUEN EV EDŽURREHU ILA MUSLIMIN
- Allahu, Poznavaoče skrivenog i pojavnog (svijeta), Sazdavatelju nebesa i Zemlje, Gospodaru svega i njegov Posjedovatelju: svjedočim da nema boga osim Tebe, Tebi se sklanjam pred zlom moje duše, i pred zlom šejtana i njegovog širka, te da me sačuvaš od činjenja zla prema sebi ili bilo kom muslimanu. (Tirmizi)
4) اللهم إني أسألك العفو و العافية في الدنيا و الأخره ، اللهم إني أسألك العفو و العافية ، في ديني ودنياي وأهلي ، ومالي ، اللهم استر عوراتي ، وآمن روعاتي ، اللهم احفظني من بين يدي ، ومن خلفي ، وعن يميني ، وعن شمالي ، ومن فوقي ، وأعوذ بعظمتك إن أغتال من تحتي ".
ALLAHUMME INNI ES ELUKE-L-‘AFVE VE-L-‘AFIJETE FI-D-DUNJA VE-L-AHIRETI. ALLAHUMME INNI ES‘ELUKE-L-‘AFVE VE-L-‘AFIJETE FI DINI VE DUNJAJE VE EHLI VE MALI. ALLAHUMME- STUR ‘AVRATI VEAMIN REV‘ATI. ALLAHUMME-HFAZNI MIN BEJNI JEDEJJE VE MIN HALFI VE ‘AN JEMINI ŠIMALI VE MINFEVKI VE E‘UZU BI AZAMETIKE EN UGTALE MIN TAHTI." -
Allahu, molim oprost i zaštitu Tvoju na dunjaluku i na ahiretu. Allahu, molim oprost i zaštitu Tvoju u porodici i imovini mojoj. Allahu, pokrij moja sramna djela, a umiri moju bojazan. Allahu, sačuvaj me s moje prednje strane, te od svega što me može zadesiti s leđa, s desne ili lijeve strane i odozgo. Prizivam Tvoju Veličinu da ne budem ščepan odozdo. (Muteffekun alejhi)
- ALLAHUME BIKE EMSEJNA VE BIKE ASBAHNA VE BIKE NAHJA VE BIKE NEMUT VE ILEJKEL MESIR Gospodaru Tebi omrknjavamo i Tebi osvićemo, tebi živimo i tebi umiremo i (prema Tebi idemo), pred tobom ćemo se iskupiti. (Tirmizi)
7) اللهم أنت ربي لا إله إلا أنت ، خلقتني و أنا عبدك ، وأنا على عهدك ووعدك ما استطعت ، أعوذ بك من شر ما صنعت ، أبوء لك بنعمتك علي ، وأبوء بذنبي فاغفر لي فإنه لا يغفر الذنوب إلا أنت ".
-ALLAHUMME ENTE RABBI LA ILAHE ILLA ENTE HALEKTENI VE ENE ABDUKE ( žene reći: VE ENE EMETUKE) VE ENE ALA AHDIKE VE VEADIKE MESTETATU, EUZU BIKE MIN ŠERRI MA SANATU EBU-U LEKE BI NIMETIKE ALEJE, VE EBU-U BIZEMBI FAGFIRLI FE INEHU LA JAGFIRU ZZUNUBE ILLA ENTE
Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe, stvorio Si me, ja sam Ti rob, ja sam na ugovoru i obećanju datom Tebi koliko sam u mogućnosti. Utječem Ti se od zla koga sam učinio. Priznajem Tvoje blagodati meni date, a priznajem svoje grijehe, oprosti mi, jer sem Tebe niko grijehe ne može oprostiti.“ (Buharija)
8)حسبي الله لا إله إلا هو عليه توكلت وهو رب العرش العظيم
- HASBIJALLAHU LA ILAHE ILLA HUVE ALEJHI TEVEKELTU VE HUVE RABBUL ARŠIL AZIM
Dovoljan mi je Allah, nema Boga osim Njega, na Njega se oslanjam. On je Gospodar Arša veličanstvenog. (proučiti sedam puta) (Ibni Sunijj , hasen)
9) أعوذ بكلمات الله التامات من شر ما خلق
- EUZU BI KELIMATILLAHI TTAMATI MIN ŠERRI MA HALEK
Utječem se savršenim Allahovim riječima od zla onoga što je stvorio.“ (proučiti tri puta) (Tirmizi, Muslim, Ahmed)
10)بسم الله الذي لا يضر مع اسمه شئ في الأرض ولا في السماء وهو السميع العليم
- BISMILLAHILEZI LA JEDURRU MEASMIHI ŠEJUN FIL ERDI VE LA FISSEMAI VE HUVE SSEMIUL ALIM
U ime Onoga uz čije ime neće nauditi ništa na nebesima niti na zemlji, a ON sve čuje i sve zna. (proučiti tri puta) (Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madždže)
11)رضيت بالله رباً ، وبالإسلام ديناً ، وبمحمد صلى الله عليه وسلم نبياً
- REDITU BILLAHI RABBNEN, VE BI ISLAMI DINA VE BI MUHAMEDIN S.A.V.S NEBIJJEN
Zadovoljan sam Allahom Gospodarom, Islamom vjerom, i Muhamedom s.a.v.s Vjerovjesnikom (tri puta) (Tirmizi)
12)سبحان الله وبحمده : عدد خلقه ، ورضا نفسه ، وزنة عرشه ، ومداد كلماته
- SUBHANELLAHI VE BI HAMDIH ADEDE HALKIH VE RIDA NEFSIH VE ZINETE ARŠIH VE MIDADE KELIMATIH
Slavljen neka je Allah, i hvala Mu onoliko koliki je broj Njegovih stvorenja, i koliko je zadovoljstvo Njegovo, i koliko je ukrašen Njegov Arš, i koliko treba da se ispišu Njegove riječi (proučiti tri puta) ( Muslim)
13)سبحان الله و بحمده
- SUBHANELLAHI VE BI HAMDIH (100 PUTA)
Kaže Poslanik s.a.v.s: "Ko kaže u toku jednog dana sto puta: ‘Subhanallahi ve bi hamdihi' (Slavljen je Allah i Njemu pripada sva hvala), oprošteni su mu grijesi, pa makar ih bilo kao morske pjene." (Muttefekun alejhi)
- PROUČITI SURE IHLAS, FELEK I NAS PO TRI PUTA Od Abdullaha b. Hubejba r.a se prenosi da mu je Poslanik s.a.v.s rekao:“Reci!“ Pa mu rekoh:“ Šta da kažem, Allahov Poslaniče?“, pa mi reče:“ Reci:“ KUL HUVALLAHU EHAD, KUL EUZU BI RABIL FELEK I KUL EUZU BI RABI NNAS, kad osvićeš i omrkivaš tri puta, biće ti dovoljno od svega.“
15) Proučiti Ajetul kursiju الله لا إله إلا هو الحي القيوم لا تأخذه سنة ولا نوم له ما في السماوات وما في الأرض من ذا الذي يشفع عنده إلا بإذنه يعلم ما بين أيديهم وما خلفهم ولا يحيطون بشئ من علمه إلا بما شاء وسع كرسيه السماوات والأرض ولا يؤوده حفظهما وهو العلي العظيم -
- ALLAHU LA ILAHE ILLA HU. EL- HAJJUL-KAJJUM. LA TE'HUZUHU SINETUN VE LA NEVM. LEHU MA FISSEMAVATI VE MA FIL-ERD. MEN ZALLEZI JEŠFE'U INDEHU ILLA BI IZNIH. JA'LEMU MA BEJNE EJDIHIM VE MA HALFEHUM VE LA JUHITUNE BI ŠEJ'IN MIN ILMIHI ILLA BIMA ŠA'E. VESI'A KURSIJJUHUS-SEMAVATI VEL-ERD. VE LA JE'UDUHU HIFZUHUMA VE HUVEL-ALIJJUL-AZIM (El Bekare 255)
"Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Vječni! Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On želi! Njegov Prijesto obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni!" (El Bekare 255)
Dokaz da se ajetul kursija uči poslije sabaha (jutarnji) i poslije ikindije (večernji) je hadis kojeg ja zabilježio Imam En-Nesai u svom Sunenu, Hakim u Mustedreku i Taberani, tu predaju je šejh Albani ocijenio kao sahih u "Sahihu-l-Tergib", 273, i za predaju od Taberanija kaže da joj je sened dobar (hasen).
16) proučiti dva zadnja ajeta sure El Bekare
AMENER-RESULU BIMA UNZILE ILEJHI MIR-RABIHI VEL MU'MINUN. KULLUN AMENE BILLAHI VE MELA'IKETIHI VE KUTUBIHI VE RUSULIH. LA NUFERRIKU BEJNE EHADIN MIR-RUSULIH. VE KALU SEMI'ANA VE ETA'NA GUFRANEKE RABBENA VE ILEJKEL-MASIR. LA JUKELLIFULLAHU NEFSEN ILLA VUS'AHA. LEHA MA KESEBET VE ALEJHA MEKTESEBET. RABBENA LA TU'AHIZNA INNESINA EV AHTA'NA. RABBENA VE LA TAHMIL ALEJNA ISREN KEMA HAMELTEHU ALELLZINE MIN KABLINA. RABBENA VE LA TUHAMMILNA MA LA TAKATE LENA BIH. VE'AFU 'ANNA VAGFIRLENA VERHAMNA (3 PUTA) ENTE MEVLANA FANSURNA ALEL-KAVMIL-KAFIRIN (El-Bekare, 285-286)
Allahov Poslanik s.a.v.s kaže:“ Ko prouči u noći dva posljednja ajeta sure Bekare ( Amene rresulu bi ma unzile ilejhi min rabih vel muminun ..) dovoljni su mu.“ (Mutefekun alejhi)
Napomena: Za zadnja dva ajeta iz sure el-Beqare, nema dokaza da se uči kao jutarnji zikr ili večernji zikr, ali pošto jedan dio uleme smatra da se večernji zikr može učiti od poslije ikindije pa sve do zore, a zna se da se ova dva ajeta uče pred spavanje, onda ih jedan dio uleme svrstava u večernji zikr.
Propisi posjećivanja mezarja
Da bi vjernik istrajao na istini i pravom putu neophodno je da se prisjeća smrti i povratka Uzvišenom Allahu. Posjećivanje mezarja predstavlja najupečatljiviji način podsjećanja na smrt u čiju neminovnost ne sumnja razumom obdareno stvorenje.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., obrazlažući osnovnu korist od posjećivanja mezarja, kaže: „Posjećujte mezarje, jer vas podsjećaju na smrt.“ (Muslim, Ebu Davud i dr.) Kad se dođe do mezarja proučiće se sljedeća dova:
„Neka je Allahov mir na stanovnike ovih mezarja, vjernike i muslimane od njih. Mi ćemo se vama, ako Bog da, pridružiti. Molimo Allaha za svako dobro nama i vama.“ (Muslim, Nesai i dr.)
„Esselamu alejkum ehled-dijari minel-muminine vel-muslimine, ve inna inša-Allahu lelahikun, eselullahe lena ve lekumul-afijeh.“
a33;*ta je zabranjeno činiti na mezarju
Prvo: Na mezarju je zabranjeno izgraditi džamiju.
Ebu hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Allah prokleo židove i kršćane , uzeli su mezarja svojih poslanika bogomoljama.“ (Buhari i Muslim)
U drugoj verziji ovog hadisa stoji: „Oni prije vas su uzimali mezarja svojih vjerovjesnika džamijama. Vi ne činite tako! Ne uzimajte mezarja za džamije, ja vam to zabranjujem.“ (Muslim)
Drugo: Zabranjeno je pisati po mezaru, graditi bilo šta na njemu, sjediti ili klanjati na mezaru i učiniti da mezar bude između klanjača i kible.
Džabir, r.a., kaže: Zabranio je Poslanik, s.a.v.s., da se piše po mezaru i gradi na njemu.“ (Tirmizi)
Ibn Abbas prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ne klanjajte prema mezaru i ne klanjajte na mezaru.“ (Taberani)
Ebu Seid el Hudri, r.a., kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zabranio da se gradi na mezarjima, sjedi ili klanja na njima. (Ebu Jala)
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Da neko od vas sjedene na žeravicu i progori svoju odjeću do kože, bolje mu je nego da sjedne na mezar.“ (Muslim)
Ebu Mersed el Ganevi kaže da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ne sjedite na mezarjima i ne klanjajte prema njima.“ (Muslim)
Treće: U mezarju je zabranjeno obavljati fiziološke potrebe (malu i veliku nuždu).
Ukbe ibn Amir prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Nema razlike obaviti nuždu na mezaru ili je obaviti nasred pijace.“ (Ibn Madže)
Sulejman ibn Umejr je prolazio sa skupinom svojih prijatelja pored mezarja, a imao je silnu potrebu za nuždom, pa su mu rekli: „Siđi u ovo mezarje i obavi nuždu u neku rupu.“ Sulejman tada zaplaka i reče: „Slavljen neka je Allah! Tako mi Allaha, stidim se mrtvih kao i živih.“ (Er-ruh, Ibn Kajjim)
Imam El Eameš je rekao: „Jedan šamija je pustio vjetar nad mezarom Husejna ibn Alije ibn Ebi Taliba, pa se istog momenta ogubao.“ (Dineveri, El mudžalese)
Četvrto: Zabranjeno je prinositi žrtve kod mezarja.
Enes ibn Malik prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „U islamu nema prinošenja žrtve na mezarju.“ (Ebu Davud, Ahmed)
Peto: Zabranjeno je kružiti (tavafiti) oko mezara.
Tavaf je obred koji se čini izričito oko Kabe. Onaj ko tavafi oko mezara, čineći ibadet Allahu počinio je veliki širk, koga Allah neće oprostiti.
a33;*esto: Zabranjeno je od mrtvih tražiti bilo kakvu pomoć.
Tražiti bilo šta od mrtvog, preko njega se približavati Allahu, smatrati da mrtvi može koristiti ili otkloniti štetu, tretira se velikim širkom. a33;*to se tiče predaje u kojoj se Poslaniku, s.a.v.s., pripisuje da je rekao: „Kada vas snađe kakva nevolja obratite se mrtvima,“ ona je apokrifna po konsenzusu hadiskih stručnjaka.
Također je zabranjeno učiti Kur'an na mezarju, jer za takav postupak nije došao vjerodostojan dokaz u sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., te se učenje Kur'ana na mezarju smatra novotarijom u vjeri.
Hadisi koji govore o učenju Kur'ana na kaburu su lažni ili potpuno ništavni, a predaje koje se pripisuju ashabima nisu vjerodostojne.
Zabranjeno je hodati između kaburova u obući.
Bešir ibn el Hasasije kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio jednog čovjeka koji hoda kroz mezarje u papučama, pa mu je rekao: „Teško ti se, izuj svoje papuče“, i to je ponovio dva ili tri puta. Kada je čuo ovaj ukor od Poslanika, s.a.v.s., izuo je svoje papuče i bacio ih. (Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed i dr.)
Jedan broj islamskih učenjaka zastupa mišljenje da je hodanje između mezarja u obući pokuđen čin, dok drugi misle da je to zabranjeno (haram) shodno hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji jasno i nedvosmisleno osuđuje onoga koji hoda kroz mezarje u obući.
Međutim, ako postoji razlog koji znatno otežava hodanje bez obuće, kao što su: snijeg, kiša, blato, trnje i sl., ili ako su u mezarju izgrađeni putevi ili staze za pješake, koji su malo udaljeni od mezara, nema smetnje hodati kroz mezarje u obući.
NE BUDI TUŽAN zbog vlastitog siromaštva, već se sjeti onih koji se guše u dugovima.* NE BUDI TUŽAN ako te nešto boli, već se sjeti onih koji godinama leže nepokretni u krevetu.* NE BUDI TUŽAN jer ti vjeruješ u Allaha, Njegove Poslanike, meleke, Sudnji Dan, Allahovo određenje, dok drugi u Allaha ne vjeruju, poslanikelažnim smatraju, ne priznaju Kur`an poriču Sudnji dan i određenje.* NE BUDI TUŽAN ako ponekad i grijeh počiniš, već se pokaj i traži oprosta, a ako u nečemu pogriješiš, nastoj to popraviti jer su vrata Allahove milosti otvorena i On mnogo prašta i pokajanje prima.* NE BUDI TUŽAN jer tvoj Gospodar kaže: „Zar tvoje grudi nismo prostranim učinili.“ Ova se poruka odnosi na sve one koje u grudima Istinu nose, Svjetlost vide i Uputu slijede.
Hikaja o orlu koji uze Poslanikove, alejhisselam, čarape
Jednom je Poslanik, alejhisselam, pošao obući čarape nakon što uze abdest. Tada doletje orao, zgrabi ustima jednu od njegovih čarapa i odletje. Resulullah, alejhisselam, bijaše malo zatečen.
Nakon nekog vremena, orao se vrati, okrenu čarapu nadolje i iz nje ispade crna zmija. Tada orao preda čarapu Poslaniku, alejhisselam, i reče:
“Allahov Poslaniče, razlog moga letenja sa čarapom u ustima jeste zmija koja u čarapi bijaše sakrivena. Zato sam postupio neučtivo. Allah mi naredi da te zaštitim. Nemam razloga ne poštivati te i ne biti pokoran tebi.”
Alejhisselam iskaza zahvalu Allahu uzvišenome i reče:
“Događaj koji smatrah lošim bio je ustvari iskaz odanosti i milosti. Orle, odnijeo si mi čarapu te bijah nezadovoljan. Rastužio si me te smatrah to činom boli.”
Orao odgovori:
“Voljeni, ovo je za tebe opomena od Allaha, kako bi ubuduće bio uvijek zadovoljan s Allahovom odlukom i uvijek Njegovu odluku smatrao činom dobrote, te kako bi uvijek sa zadovoljstvom prihvatao nešto što je Allah propisao a što je u suprotnosti s tvojim željama. Za sve ono za šta misliš da ti šteti budi ubijeđen da je za tvoju korist i dobro. Desi li se kakva nesreća, ne budi tužan, i ne budi ophrvan bolju ako se dogodi nešto loše. Jer, kakva god te nesreća zadesila ona je samo brana većemu zlu.”
Orao nastavi:
“Dok sam letio, vidjeh zmiju u tvojoj čarapi. Nije to do mene. Nikako! To je odraz tvoga vlastitoga svjetla i blagoslova. A Allah u Svojoj mudrosti držaše zmiju od tebe sakrivenu kako bi ti dao posebnu pouku.”
Čovjek ne smije postati nestrpljiv i pretjerano zabrinut kada ga kakva nesreća zadesi. Umjesto toga, treba o tome misliti kao o brani od većih nedaća. Drugim riječima, čovjek uvijek mora Boga dragoga moliti za sigurnost i u tome smjeru graditi planove za budućnost ali istodobno i biti strpljiv s onim što mu od Allaha uzvišenoga dođe. Misao da ono što nekoga zadesi nije ništa drugo do brana od većih nedaća, utjeha je i olakšanje boli i patnje.
Ispuniš li srce samo žalom za “jučer”
o onome “sutra” briga ako ti ne prestaje;
vremena, vjeruj, imati više nećeš
zahvaliti za “danas”, za ono što ti Allah sada daje.
Allah, s.w.t., je stvorio dan i noć, dan za obavljanje ovodunjalučkih poslova i potreba dok je noć stvorio za odmor, odnosno za san. San kojeg je Gospodar podario insanu je odmor duše i tijela. To je posebno stanje gdje jednostavno svoju dušu i tijelo prepuštamo dubokom snu kako bi bili što odmorniji za idući dan. Ujedno, noć ili odlazak na spavanje je prilika da izvršimo inventar naših djela tokom dana koji se više nikada neće vratiti te da sebi obećamo da ćemo sutra biti bolji. Na koji način odlazimo na počinak, kako postupiti ako sanjamo lijep ili ružan san, da li ikada razmišljamo o tome da se možda nečemo probuditi iz tog sna? Islam je vjera savršenstva i nema niti jednog segmenta iz čovjekovog života a da ga islam nije objasnio. Neka se Allah smiluje plemenitom ashabu, Selmanu el-Farisiju, r.a.,(koji je tada bio nemusliman) kada je rekao:“ Uistinu vaš vas je Poslanik podučio svemu, pa čak kako se ponašati prilikom obavljanja nužde.“ (Muslim, Ahmed i En-Nesai).
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem je u mnogim hadisima objasnio pravila prilikom odlaska na spavanje, prevrtanja u snu, snoviđenja, buđenja iz sna te preporučio učenje određenih kur'anskih sura i dova kako bi bili zaštičeni tu noć od šejtanskog zla i djelovanja i kako bi imali ugodniji san. Ružni snovi, nesanica, prevrtanje u snu, mjesečarenje, buđenje u snu i sl, često mogu biti šejtansko djelovanje tokom samog sna, a takođe razlog svemu navedenom može da bude i razni stresovi, traume, teška hrana u kasne sate i sl.
Prije odlaska na spavanje, lijepo je da musliman uradi slijedeće:
- obuči čistu pidžamu i uzeti abdest kao za namaz
- očistiti posteljinu rukom
- ako je u mogućnosti, neka se namiriše
- proučiti propisane zikrove (sure i dove)
- leći na desnu stranu
- spominjati Allaha dok ne zaspemo
1) Proučiti sure Ihlas, Felek i Nas
Svake noći kad bi, Poslanik, Allah mu se smilovao i spasio ga, pošao na spavanje i legao u postelju, sastavio bi otvorene dlanove prema licu, puhnuo u njih i proučio (u njih) suru Ihlas, Felek i Nas, te potom potrao dlanovima svoje tijelo koliko može dohvatiti, počevši od glave i prednjeg dijela tijela; to bi ponovio tri puta.
2) Proučiti Ajetul Kursiju Allahov Poslanik s.a.w.s bi govorio:" Kada legneš u postelju prouči Ajetul kursijju, tako će te štititi od Allaha (poslan) zaštitinik, i šejtan ti se neće primaći." (Buharija)
الله لا إله إلا هو الحي القيوم لا تأخذه سنة ولا نوم له ما في السماوات وما في الأرض من ذا الذي يشفع عنده إلا بإذنه يعلم ما بين أيديهم وما ا خلفهم ولا يحيطون بشئ من علمه إلا بما شاء وسع كرسيه السماوات والأرض ولا يؤوده حفظهما وهو العلي العظيم - -
ALLAHU LA ILAHE ILLA HU. EL- HAJJUL-KAJJUM. LA TE'HUZUHU SINETUN VE LA NEVM. LEHU MA FISSEMAVATI VE MA FIL-ERD. MEN ZALLEZI JEŠFE'U INDEHU ILLA BI IZNIH. JA'LEMU MA BEJNE EJDIHIM VE MA HALFEHUM VE LA JUHITUNE BI ŠEJ'IN MIN ILMIHI ILLA BIMA ŠA'E. VESI'A KURSIJJUHUS-SEMAVATI VEL-ERD. VE LA JE'UDUHU HIFZUHUMA VE HUVEL-ALIJJUL-AZIM (El Bekare 255)
"Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Vječni! Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On želi! Njegov Prijesto obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni!" (El Bekare 255)
3) Proučiti dva zadnja ajeta sure El Bekare
Allahov Poslanik s.a.v.s kaže:“ Ko prouči u noći dva posljednja ajeta sure Bekare ( Amene rresulu bi ma unzile ilejhi min rabih vel muminun ..) dovoljni su mu.“ (Mutefekun alejhi)
AMENER-RESULU BIMA UNZILE ILEJHI MIR-RABIHI VEL MU'MINUN. KULLUN AMENE BILLAHI VE MELA'IKETIHI VE KUTUBIHI VE RUSULIH. LA NUFERRIKU BEJNE EHADIN MIR-RUSULIH. VE KALU SEMI'ANA VE ETA'NA GUFRANEKE RABBENA VE ILEJKEL-MASIR. LA JUKELLIFULLAHU NEFSEN ILLA VUS'AHA. LEHA MA KESEBET VE ALEJHA MEKTESEBET. RABBENA LA TU'AHIZNA INNESINA EV AHTA'NA. RABBENA VE LA TAHMIL ALEJNA ISREN KEMA HAMELTEHU ALELLZINE MIN KABLINA. RABBENA VE LA TUHAMMILNA MA LA TAKATE LENA BIH. VE'AFU 'ANNA VAGFIRLENA VERHAMNA ENTE MEVLANA FANSURNA ALEL-KAVMIL-KAFIRIN (El-Bekare, 285-286)
4) Staviti desnu ruku pod obraz i proučiti اللهم قنيعذابك يوم تبعث عبادك "Allahumme kinni azabeke jevme tebasu ibadek". (tri puta) "Gospodaru moj sačuvaj me Tvoje kazne na dan kad budeš proživljavao svoje robove." (Davud, Tirmizi)
5) Proučiti dovu باسمِكَ اللهم أموت أحيا "Bismikellahumme emutu ve ahja" U tvoje ime, moj Gospodaru, umirem i živim. (Mutefekun alejhi)
6) Kada neko nakon što se probudio iz sna ustane iz postelje, neka, prije nego što ponovo legne, dobro otrese svoj pokrivač (rubove njegove) tri puta, jer on ne zna šta je poslije njega u nju ušlo. A kad se već nasloni u postelji,neka izgovori dovu:
"Bi-smike Rabbi veda' tu dženbi ve bike erfe'uhu, fe in emsekte nefsi fe-rhamha ve in erselteha fa-hfazha bima tahfezu bihi ibadeke-s-salihine"
باسمك ربي وضعت جنبي وبك أرفعه إن أمسكت نفسي فارحمها، وإن أرسلتها فاحفظها بما تحفظ به عبادك الصالحين -
S Tvojim imenom, Gospodaru moj, legoh na bok i ako bude Tvoja volja, podići ću se. Ako uzmeš moju dušu, budi milostiv prema njoj, a ako je vratiš, zaštiti je kao što si zaštitio Svoje dobre robove!
7)"Hoćete li (vas dvoje) da vas uputim na nešto što je po vas bolje od bilo kakvog sluge? Kad pođete u postelju, na spavanje, izgovorite: "Subhana-l-Lah" (33x), "El-hamdu li-l-Lahi" (33) i "Allahu ekber"(34) - eto, to vam je bolje od ma kog sluge. 8)Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, ne bi zaspao prije negoli prouči dvije sure: Es-Sedžda i Tebareke. (Titmizi, Nesai)
9) Kada se odlučiš ići u postelju, prethodno se abdesti poput abdesta za namaz, potom lezi na desni bok i prouči dovu: "Allahumme eslemtu nefsi ilejke ve fevvadtu emri ilejke ve vedždžhtu vedžhi ilejke ve eldže tu zahri ilejke ragbeten ve rehbeten ilejke, la meldžee ve la mendža minke illa ilejke. Amentu bi Kitabike-l-lezi enzelte ve bi Nebijjike-l-lezi erselte"
اللهم أسلمت نفسي إليك، وفوضت أمري إليك وألجأت ظهري إليك رهبةً ورغبةً إليك، لا ملجأ ولا منجا منك إلا إليك، آمنت بكتابك الذي أنزلت وبنبيك الذي أرسلت"
- Allahu, Tebi predadoh dušu svoju, i oporučih stanje svoje, i upravih lice svoje, i prepustih (sklonih) leđa svoja iz želje i straha, jer nema skloništa ni spasilišta pred Tobom osim kod Tebe. Vjerujem u Tvoju Knjigu, koju si spustio, i u Tvoga Vjerovjesnika, koga si poslao. ( Pa ako umreš, umrijet ćeš u vjeri islamu. )( K )
10) اللهم عالم الغيب والشهادة فاطر السموات والأرض ، رب كل شئ ومليكه ، أشهد أن لا إله إلا أنت ، أعوذ بك من شر نفسي ، ومن شر الشيطان وشركه ، وأن أقترف على نفسي سوءاً ، أو أجره إلى مسلم ".
"Allahumme' Alime-l-gajbi ve-š-šehadeti, Fatire- s-semavati ve-l-erdi, Rabbe kulli šej'in ve melikehu, ešhedu en la ilahe illa Ente. E'uzu bike min šerri nefsi ve min šerri-š-šejtani ve širkihi ve en akterife 'ala nefsi suen ev edžurrehu ila muslimin" - Allahu, Poznavaoče skrivenog i pojavnog, Stvaratelju nebesa i Zemlje, Gospodaru svega i njegov Posjedovatelju, svjedočim da nema boga osim Tebe. Tebi se sklanjam pred zlom duše moje i pred zlom šejtana i njegova mnogoboštva, da sebi učinim zlo ili da u zlo uvučem bilo kog muslimana. ( Tirmizi, Davud )
” اللهم ربَّ السموات السبع،ورب العرش العظيم،ربنا ورب كل شيء، فالق الحب والنوى، ومُنزل التوراة والإنجيل والفرقان، أعوذ بك من شر كل شيء أنت آخذٌ بناصيته،اللهم أنت الأول فليس قبلك شيء،وأنت الآخر فليس بعدك شيء، وأنت الظاهر فليس فوقك شيء، وأنت الباطن فليس دونك شيء، اقض عنا الدَّيْنَ واغننا من الفقر
"Allahumme Rabbe-s-semavati-s-seb'i ve Rabbe-l-arši-l-azimi, Rabbena ve Rabbe kulli šej‘in, Falika-l-habbi ve-n-nava ve Munezzile- t-Tevrati ve-l-Indžili ve-l-Furkani: E'uzu bike min šerri kulli šej‘in, Ente ahizun bi nasijetihi, Allahumme Ente-l-Evvelu fe lejse kableke šej‘un, ve Ente-l-Ahiru fe lejse ba'deke šej‘un, ve Ente-z-Zahiru fe lejse fevkake šej‘un, ve Ente-l-Batinu fe lejse duneke šej‘un, ikdi anne-d-dejne ve agnina mine-l-fakri" - Allahu , Gospodaru sedam nebesa i Prijestolja velikog, Gospodaru naš i svega što postoji, Ti Koji daješ da zrnevlje i koštice proklijaju, Objavitelju Tevrata, Indžila i Furkana ( Kur'ana ) - Tebi se sklanjam pred zlom svačijim, Ti si Taj Koji svim upravljaš, Allahu moj, Ti si Prvi, i prije Tebe nije bilo ništa, Ti si Posljednji, i poslije Tebe neće biti ničeg,Ti si Vidljivi, i iznad Tebe ne postoji ništa, Ti si Skriveni, i bez Tebe ništa ne postoji, oslobodi nas duga i učini nas neovisnim o siromaštvu! ( Muslim )
11).الحمد لله الذي أطعمنا ، و سقانا ، و كفانا ، و آوانا ، فكم ممن لا كافي له ولا مؤدي
"El-hamdu li-l-Lahi-l-lezi at'amena ve sekana ve kefana ve avana, fe kem mimmen (min men) la kafije lehu ve la mu vi " - Hvala Allahu, Koji nas nahrani i napoji, te Koji Sebe učini nama dostatnim i Koji nam se smilova. Ta, koliko je onih koji za sebe nemaju zaštitnika i skrbnika! ( Muslim )
El-hamdu li-l-Lahi-llezi ahjana ba'de ma ematena ve ilejhi-nnušuru - Hvala Allahu, Koji nas oživi nakon što nas umrtvi, i Njemu se, konačno, sve vraća. (Buharija )
2) لا إلَهَ إلاَّ الله وحْدَهُ لا شَرِيكَ لَهُ، لَهُ المُلْكُ ولَهُ الحَمْدُ وهُوَ على كلِّ شيءٍ قَدير، الحَمْدُ لله وسُبْحانَ الله ولا إله إلا الله والله أكبر ولا حَولَ ولا قُوةَ إلا بالله اللَّهُمَّ اغْفِرْ لي
La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la šerike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu, ve huve' ala kulli šej'in kadir. Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-l-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber, ve la havle ve la kuvvete illa bi-l-Lahi-l-aliji-l-azim.Rabi-gfir li.
Nema boga osim Allaha Jedinoga, Koji Sebi ravnoga nema. Njemu vlast pripada i Njemu je zahvalnost svaka. Njegova je moć iznad svake druge moći, neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala: nema boga osim Allaha. Allah je Najveći. Nema moći i sile osim Allahove, Moćnog i Velikog. Gospodaru moj, oprosti mi. (Buharija)
3)الحَمْدُ لله الذِي عَافَانِي في جَسَدِي ورَدَّ عَلَيَّ رُوحِي، وأَذِنَ لي بِذِكْرهِ
El-hamdu li-l-Lahi-llezi afani fi džesedi ve redde alejje ruhi ve ezine li bi zikrihi - Hvala Allahu, Koji je zdravim očuvao moje tijelo, vratio mi moju dušu i omogućio mi da Ga se sjećam spominjući. (Tirmizi)
DOVE KOD PREVRTANJA U SNU
لا إله إلا الله الواحد القهار، ربُّ السموات والأرض وما بينهما العزيز الغفار"
Prenosi Aiša, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, kada bi se u snu prevrnuo (s boka na bok) izgovarao ovu dovu - "La ilahe illa-l-Lahu- l-Vahidu-l-Kahharu Rabbi-s-semavati ve-l-erdi ve ma bejnehume-l-Azizu-l-Gaffar"
- Nema boga osim Allaha, Jednoga i Silnoga, Gospodara nebesa i Zemlje i prostora među njima, Milog Oproštavatelja. ( Hakim, kaže da je sahih, složili se imam Zehebi i nesai)
DOVA PROTIV ( DOŽIVLJAJA ) NEMIRA I STRAHA U SNU ,TE AKO JE NEKO POGOĐEN OSJEĆAJEM TUGE
أعوذ بكلمات الله التَّامَّة من غضبه وعقابه، وشر عباده، ومن همزات الشياطين وأنْ يحضرون".
"E'uzu bi kelimati-l-Lahi-t-tammati min gada-bihi ve 'ikabihi ve šerri 'ibadihi ve min hemezati-š-šejatini ve en jahdurun"
- Zaštitu tražim pomoću Allahovih savršenih Riječi pred srdžbom Njegovom i kaznom Njegovom, protiv zla robova Njegovih, te protiv šejtanskih nagovaranja na zlo i njihova prisustva. ( Tirmizi,Davud )
DOVE - UČE SE POSLIJE SNOVIĐENJA ILI SANJANJA
1) Snoviđenje lijepog dolazi od Allaha, a sanjanje ružnog od šejtana. Kad neko od vas snije što mu je drago, neka to ne priča osim onome ko mu je drag. ( K )
2) Onaj ko sanja san koji mu nije drag, neka u lijevu stranu puhne tri puta, i potom prouči: "e'uzu bi-l-Lahi"- moleći Ga za zaštitu protiv šejtana i ružnog sna. - ( 3x ) ( Muslim )
3) "Neće nikome san obznaniti." ( Muslim )
4)"Prevrne se na drugu stranu." ( Muslim )
5) "Ustane i klanja (nafilu), ako to želi." ( Muslim )
S obzirom da je na današnji dan nemoguće izbjeći razgovor na temu: ''žene'', makar onda da spomenemo neke od najboljih:
ASIJA BINT MUZAHIM (Primjer ustrajnosti)
MERIJEM BINT IMRAN (Primjer pobožnosti)
HATIDŽA BINT HUVEJLID (Primjer žrtvovanja za istinu)
FATIMA BINT MUHAMED (Primjer najboljeg vladanja)...
Da nam budu uzor i ogledalo...
Kur'an spominje neke od njih, a jedna sura nosi ime Merjem.
Šta je to što ih čini posebnim? Zašto su baš one te koje se spominju kao jedine koje su upotpunile svoj iman?
Nažalost, nema baš mnogo priča koje su prenesene, a da govore o ovim posebnim ženama, međutim, zato je mnogo vrijednih pouka koje mogu i trebaju biti izvučene.
Svaka od ove četiri žene je imala različite uloge u svom životu: bile su majke, supruge, sestre, kćerke...
ASIJA BINT MUZAHIM (Primjer ustrajnosti)
Kao što znamo, Asija r.a. je bila faraonova žena.
Zamislimo,mudrost koju je Asija posjedovala, a koja joj je pomogla da se svakodnevno suočava sa stvarima i događajima oko sebe. Čak i Kur’an nam priča o njenoj mudrosti. To je dio koji govori da se faraon složio, na zahtjev svoje supruge, da sačuva Musa (neka je Allahova milost na njega). Ajet govori kako je ona pitala faraona da ga sačuvaju kako bi ih on usrećio, moguće je da on postane svježina njihovim očima.
Prenosi se da je ona također rekla: ‘On (Musa) nam može biti od koristi.’
Poznavajući svog muža, i način na koji je on razmišljao, uspjela je mudrim riječima pridobiti njegovo poštovanje i povjerenje.
Posebno obratimo pažnju na snagu, koja je Asiji bila neophodna, dok je živjela u kući kufra, kako bi se očuvala na Allahovom s.w.t. ispravnom putu. Ona se potpuno podala islamu, i to je ono što joj je donijelo naslov “najbolje”. Spoznala je da je islam jedina prava istina i iz ovog razloga, odustala je od svega drugog što je imala i umjesto toga, samouvjereno stala uz stub islama.
Ono u čemu se najviše očituje njena snaga imana, jeste njen kraj. Nakon što je bio neuspješan u svakom drugom pokušaju da je primora da ostavi svoju vjeru, faraon ju je ostavio na dnu planine (ili nečega sličnog), i pri tome joj prijetio da će baciti na nju veliki kamen, ukoliko ne pristane da se odrekne onoga u što je vjerovala. On ju je također pokušao dovesti u iskušenje sa otmjenim životom koji je običavala živjeti.
Kako li bismo mi reagovali na jedan ovakav test? Koliko hrabrosti bi imale, da se suprostavimo našim muževima, roditeljima ili prijateljima, ukoliko bi nas omalovažavali, podrugivali nam se ili nas (ne daj Bože) fizički mučili, zato što slijedimo jednu od Allahovih s.w.t. naredbi? Da li bismo imale snage i nastavili da se držimo istine kao sto je i Asija, ili bismo pokleknuli pred iskušenjem i zamijenili ljudsko odobravanje za Allahovu s.w.t. srdžbu? Da nas Allah sačuva takvog testa!
Asija nije imala svoje vlastite djece, međutim posjedovala je neizmijernu ljubav prema djeci. Upravo je to ono s čim bi srce idealne muslimanke trebalo biti ispunjeno: ljubavlju i nježnošću. U jednom hadisu poslanik s.a.w.s. pohvaljuje žene iz plemena Kurejš, govoreći kako su one najbolje, zato što su nježne u ophođenju sa svojom djecom i svojim muževima. Asijno srce je također bilo ispunjeno njeznošću i milošću prema djeci. Ona je odlučila spasiti tog novorođenog dječaka, pa makar to značilo i suprostavljanje samom kralju. I na kraju, sjetimo se da je njena kuća bila ta u kojoj je poslanik Musa a.s. odrastao.
MERIJEM BINT IMRAN (Primjer pobožnosti)
Kur’an započinje priču o Merjem, još prije njenog rođenja.
Merjem potiče iz poštene porodice. Njen otac Imran je bio imam u plemenu Beni Israil u to vrijeme, dok je njena majka, Hena bint Fakud bila poznata po svojoj pobožnosti. Zekerijah, koji ju je odgojio, je bio Allahov poslanik.
Čak i prije nego što ju je zanijela, njena majka je polagala velike nade u svoje buduće dijete. Molila se, da, ako bi ostala trudna, to dijete bude živi sluga u Baitul Makdis.* Iako se na kraju ispostavilo da je dijete bila djevojčica, ona je ipak svoj život posvetila obožavanju Boga u ovom svetom mjestu, posao možda mnogo teži za žensku nego mušku djecu u to vrijeme.
Njena majka je, također, molila Allaha s.w.t. da sačuva njenu kćerku od šejtana. Kao rezultat svega toga, Merjem se odala pobožnosti. Nakon što bi ispunila sve dužnosti u mesdžidu požurila bi na mjesto bogosluženja. Klanjala je i dan i noć da bi je ljudi kasnije počeli uzimati kao primjer najpobožnije. Klanjala je dok ne bi počela osjećati bol u nogama.
Merjem je simbol čednosti i potpune odanosti Allahu s.w.t. Nije se zamarala ljepotama, razonodama i iskušenjima, koje joj je nudio dunjaluk. Sreću i radost je nalazila u potpunoj poslušnosti jedinom Allahu s.w.t.
HATIDŽA BINT HUVEJLID (Primjer žrtvovanja za istinu)
U plemenu Kurejš, Hatidža je bila jako poznata po svojoj zrelosti, čestitosti, pobožnosti i darežljivosti. Čak i u vrijeme džahilijeta bila je poznata kao “ona koja je neiskvarena”.
Kao i Asija, sudeći po karakteru, Hatidža je bila jedna posebna žena, međutim, njihovi životi su bile potpune suprotnosti. Asijin muž je bio jedan od najgorih ljudi zapamćenih u historiji, tako da je njena pozicija zahtijevala neizmjernu snagu i strpljenje. Na drugoj strani, Hatidžin muž je bio naš voljeni poslanik Muhamed s.a.w.s., najsavršeniji od svih Allahovih s.w.t. stvorenja.
Bdijući uz poslanika s.a.w.s., Hatidžina pozicija je bila pozicija zahvalnosti i podrške. Poslanikov s.a.w.s. govor u kome opisuje Hatidžu, je najbolji pokazatelj njene uloge kao supruge. “Tako mi Allaha, vjerovala je u mene kada su ljudi govorili da sam lažljivac, brinula se za mene kada su mi drugi okretali leđa”. Poslanik s.a.w.s. ju je često hvalio i isto tako, često molio Allaha s.w.t. da joj podari oprost. Nikada nije dozvolio da iko kaže makar i jednu ružnu riječ o njoj.
Kao osoba, Hatidža je bila jako inteligentna i povjerljiva. Najvažnije od svega, bila je prva osoba koja je prihvatila islam. Od samog početka ona je, bez imalo sumnje, vjerovala u riječi svoga muža. Znala je da je on čestit i povjerljiv, stoga, njena vjera u njegove riječi je bila jaka.
Također, još na samom početku poslanikovog pozivanja u islam, ona ga je tješila i podržavala. Ovo je način na koji je ova brižna žena osvojila srce svoga muža, i zaradila džennet.
Naredna priča jako dobro pokazuje Hatidžinu brižljivu prirodu. Kada se poslanik s.a.w.s. vratio kući nakon što se po prvi put sastao sa Džibrilom, ušao je i rekao joj “Pokri me”. Ona ga je pokrila i ostala uz njega, držei ga blizu sebe, sve dok se nije počeo oporavljati od prvobitnog šoka. Nakon toga on je upita : “Oh Hatidža, šta je to sa mnom ? Ja se zaista bojim za sebe”. Ona mu je na to, ohrabrujući ga, odogovorila : “Nadaj se samo dobru, jer Allah s.w.t. te nikada nece napustiti. Ti održavaš bliske odnose sa svojom rodbinom, iskren si u svom govoru, iskren u svom poslovanju, i pomažeš ljudima da postignu svoja prava”. Nakon toga ona ga je odvela svom rođaku Varaka bin Navfal.
Hatidža je bila jedna od najplemenitijih žena svoga vremena. Ljudi iz njenog naroda su uvijek na nju gledali očima punim poštovanja. Uz sve to je bila jako bogat i moćan trgovac. Na samom početku svog pozivanja u islam, Poslanik s.a.w.s. je nailazio na veliku odbojnost i neodobravanje naroda. Nazivali su ga različitim pogrdnim imenima: lažljivcem, ludakom, te zlim čarobnjakom. Veliki dio zajednice ga je izbjegavao, pa čak i proganjao. Ono što se moglo, kao posljedica ovoga, očekivati, jeste da Hatidžin status počne opadati ukoliko bi se odlučila da ostane s ovim prognanikom. Međutim, to je bilo ono što je ona sa oduševljenjem izabarala. Nije ju bilo briga šta su ljudi govorili. Mogli su reći štogod su htjeli, međutim, ona je nastavila braniti istnu tako što je, kako moralno tako i finansijski, podržavala svog voljenog muža, koji je širio istinu. Znala je da je održavanje islama živim, bilo vrijedno svakog truda i žrtve, koju je od sebe mogla dati.
FATIMA BINT MUHAMED (Primjer najboljeg vladanja)
Fatimu mnogi zovu “očeva kćerka”. Razlog za to jeste što je Fatima bila najsličnija, od svih ljudi na svijetu, svom ocu. Kao što Aiša r.a. prenosi “Fatima, ne samo da je fizički nalikovala na svog oca, nego se ponašala kao on, pričala kao on i hodala je kao on”. Svaka očeva radnja je bila vodič za svaku njenu radnju.
Aiša r.a., također nam prenosi hadis u kojem kaže: “Nikada nisam upoznala bolju osobu od Fatime, osim njenog oca”. Fatima i njen otac su imali formiranu jednu posebnu vrstu veze, zasnovana na međusobnoj ljubavi i poštovanju. Kada bi poslanik s.a.w.s. ušao u sobu, Fatima bi žurno poskočila kako bi poselamila i poljubila svog oca. On s.a.w.s. bi uradio isto. Kada je poslanik s.a.w.s. umro i nakon toga bio pokopan, ona je rekla: “O Anase, kako si imao srca da baciš zemlju na Allahovog poslanika s.a.w.s. ! “ I sama je preselila, nekoliko mjeseci poslije oca.
Fatima r.a. je također bila jedna jako povjerljiva osoba. I sam Poslanik s.a.w.s. je imao u nju povjerenja, i znao je da su njegove tajne bile na sigurnom mjestu kod nje. Ovo je bio razlog da se često znao osloniti na nju. Prenosi se od Aiše r.a. da je rekla: “Jednom smo se sve mi Poslanikove s.a.w.s. supruge okupile i on s.a.w.s. zajedno s nama. Nijedna od nas nije bila odsutna. Zatim je došla Fatima, čiji je hod bio isti kao hod njenog oca. Kada ju je poslanik s.a.w.s. vidio, poselamio ju je i postavio je da sjedne tačno pored njega. Onda joj je nešto šapnuo i ona je plakala. Zatim joj je ponovo nešto šapnuo i ona se onda smijala. Kada je Poslanik s.a.w.s. otišao? ja sam je upitala “Poslanik s.a.w.s. ti je rekao tajnu i ti si plakala. Moraš mi reći šta je to što ti je uzrokovalo plač, i šta je to što ti je uzrokovalo smijeh?” Fatima je zatim odgovorila: “Ne mogu ti odati Poslanikovu s.a.w.s. tajnu”. Kada je poslanik s.a.w.s. preselio na ahiret Aiša ju je upitala isto. I onda joj je ona ispričala. 3Poslanik s.a.w.s. mi je rekao: “Džibril bi mi svake godine došao samo jednom, međutim ove godine je došao dva puta i ne mislim da bi se ovo desilo ukoliko mi se životu ne bliži kraj. Zato, boj se Allaha s.w.t. i budi strpljiva, ja sam ti najbolji primjer koji si mogla imati.” I onda sam plakala. Kada je on s.a.w.s. vidio da sam se rastužila rekao mi je: “Ne plači, jer ćeš ti biti prva od mojih bližnjih, koji će mi se pridružiti na onom svijetu”. I onda sam se smijala.”
Fatima bint Muhamed je bila jako strpljiva, pobožna, čestita, skromna te zahvalna žena. Pored svega toga bila je veliki radnik. Ispunjavala je sve svoje, kako majčinske tako i kućanske dužnosti, bez pomoći sluga, iako su mnoge od njenih prijateljica imale sluge. Nakon što je od Poslanika s.a.w.s. tražila da joj nađe slugu on joj je rekao: “Hoćeš li da ti kažem nešto što je bolje od toga što si me pitala? Kaži “Subhanaallah”, deset puta nakon svakog namaza, zatim deset puta “Elhamdulillah”, I deset puta “Allahu Ekber”. Ovo isto ponovi 33 puta prije spavanja”.
Fatima je također bila posebna supruga. Kada se razbolila, Ebu Bekr je došao da je posjeti i prije nego što je ušao u njenu sobu, tražio je od nje dozvolu za ulazak. Prenosi se da ju je Ali upitao: “Fatima, Ebu Bekr traži dozvolu za ulazak”? Možeš li zamisliti kakav je bio odgovor koji je slijedio? Ovo su riječi koje je Fatima uputila svome mužu: “Da li bi ti volio da mu dam dozvolu za ulazak”? Poslušnost mužu je nešto što bi definitivno svaka od nas trebala izvući kao pouku iz života žene koja zauzima posebno mjesto u islamu, Fatime, kćerke Muhameda, našeg voljenog Poslanika s.a.w.s.
I na kraju, nakon svega pomenutog, nema se baš puno dodati. Jedino što nam preostaje jeste lekcija koju trebamo naučiti. Ne preostaje nam ništa drugo, nego da slijedimo ove četiri najbolje žene u islamu, i da nam one budu primjer u svemu, u ulozi majke, supruge, kćerke...
Borimo se da Allahova riječ bude gornja i slijedimo hadis Poslanika s.a.w.s., kako bismo inšaallah i same zaradile džennet.
dzoni 11/07/2013 09:45 selam iz suncane i tople grapske..svi su na broju hvala bogu..svako dobro bosno i hercegovino..PS.11.07.2013..18 GODINA OD STRADANJA SREBRENICE..NEKA IM JE VJECNI RAHMET...
dzoni 30/06/2013 07:28 selam iz suncane grapske..danas su dzenaze HURTIC MEHMEDU I MURATOVIC OSMANU poslije ikindije namaza..rahmet im dusi..svako dobro bosno i hercegovino..
dzoni 21/06/2013 10:22 selam iz vrele i suncane grapske..svi su na broju hvala bogu,,svako dobro bosno i hercegovino..
dzoni 13/06/2013 07:24 selam iz oblacne grapske..svi su na broju hvala bogu..svako dobro bosno i hercegovino..
Danas: 0
Juce: 0
Ovaj mjesec: 0
je da onaj ko ide na bajram-namaz:
, idi oprostu svoga Gospodara i Njegovom zadovoljstvu.' Duša zatim napušta svoje tijelo poput kapljice koja klizi sa svoga mjesta. Zatim je prihvaćaju." A u drugom predanju: "...pa kada duša napusti tijelo, blagosivljaju ga meleki svi, na nebu i na Zemlji. Potom mu se otvaraju nebeska vrata i svi čuvari tih vrata mole se AIlahu za njegovu dušu. Meleki je prihvaćaju, ne odvajaju se od nje ni jednog trena, sve dok je ne postave u haljine (kefine) i miris." O tome govore slijedeće Allahove riječi: 
