Posto sam prinjetio da se slabo interesujemo za mudrosti
(haman hi imamo dosta)a i stocenam.A islamske teme
tocemo ako Bogda kad ostarimo i imadnemo vise vremena.
Odlucih se da pokrenem jos jednu temu.Nadam se dace biti
interesantna i da cemo imati svi ponesto da napisemo.
STARI INDIJANAC CIROKI.
Jedan stari Ciroki Indijanac,ispricao je svome unuku:
"U ludima se odvija neprekidna bitka.Tu se stalno bore dva vuka.
JEDAN JE ZLO.To je: strah,gnjev,zavist,kajanje,pohlepa,
samosazaljenje,krivica,ogorcenje,lazi,lazni ponos,superiornost,
ogovaranje,prevara i ego.
DRUGI JE DOBRO.To je radost,mir,ljubav,nada,vedrina,poniznost,
dobrota,dobronamjernost,saosjecanje,velikodusnost,istina
samilost i vjera.
"I koji vuk pobjedjuje?"upita unuk s ocima koje su sijale
od radoznalosti.Stari Ciroki odgovori:
"ONAJ KOGA HRANIS''
SRDITI MUZ!
Prenosi se da se je jedan covjek rasrdio na zenu irekao joj
preteci: "Uciniti cu te nesretnom!Ona mu odgovori smireno;
"Ne mozes me uciniti nesretnom, kao sto me nemozes uciniti
sretnom."Muz onako bjesan joj rece:...
"Kako mislis da nemogu?"
Zena samopouzdano odgovori:
"Kad bih sreca bila u plati ti bi mi je uskratio,ili u nekoj stvari
ti bi mi je zabranio,ali je sreca u necemu drugome
sto ti ne posjedujes."
Covjek iznenadjeno upita?"A sta je to?
"Srecu nalazim u imanu,iman mije u srcu,a vlasnik
mog srca je samo moj GOSPODAR.
Eto za sada ja toliko a ako Bogda i insala
bice jos,nadam se dacete mi se pridruziti.
Molim Allaha dz. s. davas nagradi sa dosta vremena
i davam da sabura i zdravlja,pa da se lijepo druzimo.
Desetogodisnji djecak dosao je u poslasticarnicu.
Konobarica mu je prisla.
Koliko kosta porcija sladoleda upita djecak.
50 ceniti odgovorila mu je konobarica.
Djecak je izbrojao svoje novcice.
Akoliko kosta ovaj sladoled u casi?
Umedju vremenu su u poslasticarnicu poceli da ulaze
i drugi gosti i konobarica je pocelada gubi strpljenje
35 centi grubo mu je odgovorila.
Djecak je jos jednom prebrojao novcice i odgovorio:
"Donesitemi onda sladoled u casi."
Konobarica mu je donesla sladoled i racun.
Djecak je pojeo svoj sladoled platio racun na blagajni
i otisao.
Kada se konobarica vratila do stola da pokupi posudje
pocela je da place.
Na rubu tanjirica djecak je ostavio 15 centi BAKSISA
RUZNA RUZA!
U davna vremena zivjela je prelijepa kcerka jednog velikog vladara.
Doslo je vrijeme za njenu udaju, ali djevojci se niko nije svidio,
niti sinovi kraljeva,niti vezira niti bogatih trgovaca.Djevojka je svakoga
odbijala.U toj zemlji zivio je jedan zgodan ali siromasan mladic,
koji je zaprosio djevojku.Naravno i njega je odbila.Ovaj mladic ode
u drugu zemlju da radi te posto je bio posten i vrijedan postane
veoma bogat.U svoju se zemlju vratio nakon mnogo godina.
Kada se vratio pozelio je vidjeti djevojku koja ga je odbila.
Raspitao se i saznao gdje zivi, pa je otisao do njene kuce.
Pokucao je na vrata i kada se ona otvorise na njima se pojavi
jedan veoma ruzan covjek.Kada je covjek otisao,mladic ponovo
pokuca na vrata.Otvorila mu ih je nekadasnja prelijepa djevojka.
Mladic je htio saznati zasto se udala za tako ruznog covjeka.
Djevojka ga odvede u prelijepi ruzicnjak iza kuce i rece:
Saznat ces odgovor.Sad ces naci naj lijepsu ruzu uovoj basci i
donijeti mi je.Ali pod jednim uvjetomok budes isao naprijed,
nesmijes se vracati nazad.Mladic krene.Taman kad bi pomislio
daje vidio naj lijepsu ruzu,ugledao bih drugu.Pruzio bi ruku prema
njoj,ugledao bi ljepsu.Taman da ubere tu, ugledao bi drugu.Tako
dojde do kraja basce,a natrag nije smio.A na kraju baste uvehla i ruzna ruza.
Bez nade, ubere tu ruzu i donese je djevojci.Kad mu je u ruci
vidjela ovu ruzu,djevojka rece:Sad si svatio zasto sam izabrala
ovoga covjeka.
SELAM
BOGATA FAMILIJA!
Jednoga dana, jedan dobrostojeci otac odveo je svoga sina
da provede jedan dan i noc s veoma siromasnom obiteji
koja nije imala novaca za trosenje.Drugog dana po povratku
kuci, otac priupite sina o tome kako je on dozivio taj susret
sa siromastvom i sta misli o svemu tome.Djecak odgovori:
Tata ovo je jedno veliko iskustvo za mene.Vidio sam da mi
imamo jednog psa a oni imaju cetiri, mi imamo lijep bazen
pred nasom kucom a oni imaju rijeku i ravnicu kojom ona tece,
mi imamo stakleni krov a oni imaju nebo i mjesec i zvjezde,
mi imamo krasan trijem s velikim vrtom a oni imaju iza kuce
citavu sumu. I dok je sve to govorio, otac je od zaprepascenja
ostao bez rijeci.Na kraju jos sin je dodao:Hvala ti tata,sto si mi
pokazao koliko smo siromasni.
SLIJEPA DJEVOJKA
Bila jedna slijepa djevojka koja je mrzila sebe sto je slijepa.
Mrzila je sve,osim jednog voljenog djecka.On je uvjek tu
za nju.Jednom mu je rekla: "Ako ikada samo mognem vidjeti
svijet,udat' cu se za tebe".jednog dana neko je donirao par ociju
za nju,i kad su zavoji skinuti mogla je da vidi sve, ukljucujuci i njenog
djecka.On je pitao:"Sada kada mozes vidjeti svijet,hoces li se udati
za mene"?Djevojka je pogledala svoga djecka i vidjela udubljenja
u njegovim ocnim jabucicama....Njegove zatvorene oci su je sokirale.
Nije to ocekivala. Misao da ce ga gledati tako citavig zivota,je zbunula
njenu odluku za udajom.Momak je otisao u suzama i napisao joj
kasnije pismo.: Dobro se brini o svojim ocima moja draga,prije nego
sto su postale tvoje bile su moje.
Tako ljuski mozak cesto radi,kad nam se promjeni stanje.
Samo malo se treba sjetiti,kakav je zivot prije bio,i ko je uvjek
bio na strani, u bolnim situacijama.
Zivot je dar.Danas prije nego sto kazes nevaljalu rijec,razmisli
o onima koji nemogu da govore.Prije nego se pozalis na ukus hrane,
pomisli da neko nejma sta da jede.Prije nego se pozalis na supruga/
suprugu,sjeti se da neko moli Boga da ima druga.Danas prije nego
sto se pzalis na zivot,sjeti se na nekog ko je umro u ranoj mladosti.
Prije nego se pozalis na svoju djecu,sjeti se na one koji nemogu
da ih imaju.Prije nego se pocnes raspravljati o cistoj ili prljavoj kuci,
sjeti se da neko zivi na ulici.Prije nego se pozalis na udaljenost voznje
od posla do kuce,sjeti se da to neko predje vlastitim nogama.
Akad ste umorni,ne zalite se na svoj posao,razmislite o onima koji
su nezaposleni, invalidi koji bi zeljeli taj posao.Prije nego sto,
pokazujuci prstom, osudite druge,imajte na umu da niko od nas nije
bez grijeha.Ikad te depresivne misli spuste dole,stavi osmjeh na
svoje lice,ZIV SI I JOS UVJEK TU!
SELAM
SNAHA I SVEKRVA
Jednom davno djevojka zvana Li-Li se udala i ostala da zivi kod svog
supruga i njegove majke.Za vrijeme kratkog vremena Li-Li je svatila
da nikako nece uspjeti da se slozi sa svojom svekrvom.Njihovo
ponasanje je bilo toliko razlicito da se Li-Li jako ljutila sbog svekrvini
mnogih losih navika,na stoje svekrva pak odgovarala kritikom.
Prolazili su dani prolazile su sedmice Li-Li i njezina svekrva nikako
nisu prestajale da se raspravljaju i svadjaju.Medjutim cinjenica da je
Li-Li shodno staroj Kineskoj tradiciji duzna pokoravati se svekrvi i
ispunjavati njene prohtjeve,dodatno je otezavala situaciju.Zbog svih
tih svadja i nesreca u kuci muz je jako patio.Na kraju Li-Li nije vise
imala snage da izdrzi losu narav i ponasanje svoje svekrve,pa je
odlucila da sto prije nesto poduzme.Li-Li je otisla kod oceva dobrog
prijatelja,gospodina Huanga koji prodaje cajeve.Ispricala mu je o
cijeloj situaciji i pitala da li bi on imao da joj da neki otrov,kao bi ona
mogla rijesiti problem.Gospodin Huang se malo zamislio i na kraju
rekao:"Li-Li pomocu cu ti da rijesis svoj problem, ali moras me dobro
poslusati i ispuniti ono sto ti budem rekao."Li-Li recea, gospodine
Huang,ucinicu sta god kazete"
Gospodin Huang ode u straznju sobicu i vrati se nakon par minuta
sa paketom cajeva.Rekao je: "Mozes koristiti otrov koji brzo djeluje
da bi se oslobodila svoje svekrve,medjutim to moze izazvati sumnje
kod ljudi.Zbog toga sam ti dao dosta caja koji ce polahko trovati njen
organizam.Svakog drugog dana pripremi ukusno jelo i stavi pomalo
ovih trava u njen obrok.Ipak, moras paziti da neko ne posumnja na
tebe kad ona umre, moras biti veoma oprezna i promjeniti ponasanje
prema njoj.Nemoj se svadjati postuj ono sto kaze i odnosi se prema
noj kao da je kraljica".Li-Li je bila jako sretna. Zahvalila je gospodinu
Huangu i pozurila je kuci da sto prije zapocne sa njenom zavjerom
ubistva svekrve.Prolazile su sedmice,prolazili su mjeseci...Li-Li je
svaki drugi dan servirala specijalno zacinjeno jelo svojoj svekrvi.
Sjecala se sto joj je Huang rekao kako da izbjegne sumnju u ljude,
tako da je kontrolisala svoju narav, bila je poslusna prema svojoj
svekrvi i ophodilase prema njoj kao prema majci.
Nakon sest mjeseci cijela kucna atmosvera je bila izmjenjena.Li-Li
je naucila kako da kontrolise svoju narav toliko dobro da se cak nikad
vise nije ljutila ili bila nervozna.Nije imala cak ni jedan razlog za to od
svoje svekrve tokom posljednji sest mjeseci.Svekrva je djelovala puno
njeznije, pase obostrano slaganje zaista primjecivalo.
Njeno ponasanje prema Li-Li se promjenilo, pocela je da voli svoju
snahu kao svoju rodjenju cerku.Bez prestanka je pricala svojoj rodbini
i prijateljima kako je Li-Li najbolja snaha koju bih ikad pozeljela.
Li-Li i njena svekrva su se sad mnogo bolje ophodile jedna prema,
drugoj,bas kao majka i cerka.Muz joj je bio jako sretan vidjevsi sta
se dogadja u posljednje vrijeme.
Jednog dana Li-Li je ponovo otisla kod gospodina Huanga i ponovo
ga zamolila za pomoc:,,Dragi gospodine Huang,molim vas pomozite
mi da sprecim otrov da ubije moju svekrvu! Ona je postala divna zena
i volim je kao svoju majku.Ne zelim da umre od otrova koji sam joj
davala!" Gospodin Huang se nasmija,i zavrti glavom ,,Li-Li nemoj nista
brinuti.Nikada ti nisam dao nikakav otrov.Cajevi su bili puni vitamina
da poboljsaju njeno zdravlje.Jedini otrov je bio u tvojim mislima i
ponasanju prema njoj,ali toga vise nejma, jer je tvoja ljubav
prema njoj i njena prema tebi sve izmjenila"
ZABLUDA!
Djevojka je cekala avion u cekaonici jednog velikog aerodroma.
Postoje trebalo dugo cekati, odlucila je kupiti gnjigu kako bi joj
vrijeme brzo peoslo.
Uz knjigu kupila je i paketic keksa.Sjela je u VIP cekaonicu kako
je niko nebi uznemiravao.Kraj nje je bila stolica na kojoj su bili keks,
a sa druge jedan gospodin koji je citao novine.Kada je ona pocela
uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan.Ona se sokirala,ali nista nije
rekla i nastavila je citati knjigu.
Usebi je pomislila:ma gledaj ti ovo.da samo imama malo vise
hrabrosti,do sad bih ga vec udarila.....
Svaki puta kada je ona uzimala jedan keks, covjek pored nje, ne
obaziruci se ni na sta,uzimao je isto tako jedan.
Nastavili su tako sve dok ne ostade samo jedan keks u paketu i
djevojka pomisli:bas me zanima stace sad napraviti!!!
Covjek uze poslijedni keks i podjeli ga na dvoje!
Ovo je zaista previse, poce da uspuhuje sokirana, uze svoje stvari,
knjigu, torbu i ode prema izlazu iz cekaonice.Kad se osjecala malo
bolje,nakon sto ju je prosla ljutnja,sjela je na mjesto gdje nije bilo
nikoga da bi izbjegla neke druge neprijatne dogadaje.Zatvori knjigu
i otvori torbu da je ubaci u nju.U tom trnutku ugleda paketic keksa
jos uvjek je bio netaknut.Postidje se kao kradljivica i tek tada svati
da je keks, isti kao njen bio od gospodina koji je sjedio pored nje,
ali koji je bez sokiranja, nervoze ili prepontencije, podjelio i svoj
poslednji keks sa njom, totalno suprotno od nje,kojoj su bili
pvredjeni ponos i osjecaji.
SELAM
DVADESET DOLARA!
Jedan poznati govornik je svoj seminar zapoceo tako,
da je u ruci drzao novcanicu od 20 dolara.U prostoru
gdje je bilo prisutno 200 slusatelja.
Pitao je:-Ko od vas zeli ovu novcanicu?
Ruke su se pocele dizati u zrak.
Rekao je:-Prije nego vam dam ovu novcanicu,dozvolite mi
da napravim sledece.Pritom je zguzvao novcanicu i ponovo je
digao u zrak.
Upitao je:- Ko jos uvjek zeli ovu novcanicu?Ruke su jos uvjek
bile u zraku.A sta ako napravim ovo?Bacio je novcanicu na pod
i poceo je gaziti,a potom je pokupio izguzvanu i uprljanu.
Tko je od vas zeli sad?Ruke su jos uvijek bile u zraku.
Prijatelji moji, danas smo naucili veoma dragocjenu lekciju
rekao je:Bez obzira sto napravim s novcem,jos uvjek ga zelite,
jer novcanica nije izgubila svoju vrijednost.
Jos uvjek je vrijedna 20 dolara.U zivotu mnogo puta padamo
budemo izguzvani,ozledjeni i na tlu, u prljavstini, i sve to zajedno
sa odlukama u koji ma se najdemo.I tada mislimo,da
nezavredjujemo ljubav, toplinu i da smo nevrjedni sami sebi.
Medjutim neovisno na to sto se je dogodilo sa vama,nikada necete
izgubiti svoju istinsku vrijednost.Uprljani ili cisti,izguzvani ili posve
uredjeni,jos uvjek ste neprocjenjljivi..... osobito za one koji vas vole.
Velicina vaseg zivota ne izvire iz toga, sto napravimo ili koga
poznajemo vec iz toga ,,KO SMO''
Ovo je istinit dogadaj koji se desio sa sejhom Abdullahom Sehatom
na programu satelitskog kanala "IQRA".To je direktan program u
kojem gledaoci postavljaju pitanja telefonom a emitujese iz Egipta.
Za vrijeme programa desio se sledeci razgovor
Gledateljka:Upitala bih sejha Abdullaha,ako sam ja pocinila veliki
grijeh mozele mi moj Gospodar oprostiti.
Sejah:Sigurno sestro,Uzviseni Allah je rekao:Reci:"O robovi moji koji
ste se prema sebi ogrijesili,ne gubite nadu u Allahovu milost!Allah ce,
sigurno,sve grijehe oprostiti;On,doista,mnogo prasta i On je milostiv.
Gledateljka:Ali jasam strasno djelo ucinila i ja osjecam da mi nas
Gospodar to nemoze oprostiti.
Sejh:Sestro,Allah je Onaj koji prasta(Gafur) i On je Milostivi (Rahim)
On Uzviseni je rekao: Allah sigurno nece oprostiti da Njemu druge
smatraju ravnim, a oprostice kome hoce ono sto je manje od toga.
Gledateljka:Ja za sebe posebno osjecam da mi moj Gospodar nemoze
oprostiti.Ja sam SEDAM puta isla na hadz ali Kjabu nikada nisam
vidjela!!!!
SEJH: Da Allah sakrije i sacuva!
GLEDATELJKA:Ulazila sam u harem Kjabe i gledala ljude kako tavaf
cine ali ja nigdje nisam vidjela Kjabu.Cak mi je jedan covjek pomogao
da je dodirnem ali ja je uopce nisam vidjela.
SEJHVidno uzbudjenj):Sad mi doista reci sta si to uradila? Sigurno si
nesto ogromno pocinila.Molim Allaha Uzvisenoga da sakrije i oprosti.
Zamolio bih te da nam odgovoris?
GLEDATELJKA(odgovara dvoumeci se)ocinila sam blud sa nekim
covjekom koga ne poznajem.
SEJH:Nemoguce ti lazes, sigurno ima nesto vece od toga sto si uradila?
GLEDATELJKA:Upravu si, radila sam kao medecinska sestra i imala
sam veze sa sihirbasima,ljudima koji prave sihir i koji rade zla djela
koristeci dzine da bi naudili i nastetili drugima.Oni su donosili meni
svoje vradzibine i zapise a jasam ulazila u mrtvacnicu medju mrtvace
i u njihova usta to stavljala.Poslije sam im usta zatvarala i koncem
zasivala i oni su tako ukopavani(sahranjivani).To sam vise puta radila.
SEJH(dobro uzrujan i ljut)a Allah sacuva, ti sigurno nisi ljudsko bice.
Ti si mislila da ce ti nas Gospodar to tek tako oprostiti.Ti si sirk
pocinila,Allahu Uzvisenom si druga pripisala.Da ALAHA SACUVA! Allah
nece oprostiti da mu se sir cini.T i si ALLAHU sirk ucinila,da nas Allah
sacuva.
Ovde se govor prekinuo.
Dvije sedmice kasnije na istom kanalu i programu u direktnoj vezi
desio se sledeci razgovor.
GLEDATELJ:Es-selamu alejkum!
SEJH:Ve alejkumusselam ve rahmetulahi ve berekjatuhu.
GLEDATEL:Zamolio bih vas da me saslusate.
SEJH:Izvolte!
GLEDATELJ:Ja sam sin
zene koja je pricala sa vama prije dvije sedmice i koja je bila
medecinska sestra.
SEJH:Izvoli sinko!
GLEDATELJ:
Moja je majka umrla i dogodilo se nesto strasno.Ona je umrla
normalno,prirodnom smrcu.Ali ono sto se desilo kada smo je htjeli
ukopati nije za povjerovati.Donio sam svoju majku sa ljudima do
kabura koji je bio iskopan i desilo se cudo.Nismo mogli ukopati tijelo.
Kada god bi sisli u kabur on bi se stjesnio nad nama tako da nismo
mogli ostati u njemu.Bili smo prisiljeni da izlazimo iz njega pa smo se
ponovo vracali,medjutim, on bi postajao sve tjesnji.
To se pnavljalo sve dok se ljudi kojisu bili na dzenazi nisu isprepadali
i pobjegli ostavljajuci me samog na mezarju.Jedan od njih mi je rekao:
Allahu se utjecem da me zastiti od onoga sto je ova uradila.Ostavili su
moju majku na zemlji pored kabura.Niko nije mogao da je zakopa.
Plakao sam sve dok nisam ugledao covjeka u izrazito bijeloj odjeci.
Sva njegova odjeca bila je bijela i njen izgled me je smirio.Svati sam
da je to melek,posebno nakon sto mije rekao sledecestavi svoju
majku na njenom mjestu,idi i ne okreci se za njom.
Nista nisam progovorio i otisao sam.Medjutim nisam mogao da izdrzim
a da ne pogledam za svojom majkom sta ce joj se desiti.Okrenuo sam
se i vidio strahoviti vatreni plamen kao pada sa neba na moju majku
i spaljuje je. Svijetlost je bila veoma jaka tako da mije spalila lice u
momentu dok sam pacio poslednji pogled za svojom majkom.Moje je
lice jos uvjek sprzeno i ja neznam da li je Allah Uzviseni ljut i na mene
zbog svega toga ili nije?
SEJHPLACUCI):Moj sinko,nadam se da te je Allah Uzviseni ocistio od
onoga sto je radila tvola mati,da nas Allah sacuva od toga.Ona je
trosila na tebe od tog haram imetka kojeg je tako sticala,pa je Allah
htio da te ocisti.Zato se boj Allaha, od Njega trazi oprost i budi
zadovoljan onim sto ti je Allah Uzviseni propisao i odredio.
GODINE PREVARE
Moj Boze,ponekad se pitam,zar je bas tako moralo biti.
Moj Boze,ponekad se pitam,zar je dobro srce muslimsnskog
insana moralo da se vadi Valjevskim,Uzickim i inim drugim
srpskim kamama.
Moj Boze,ponekad se pitam,zar je muslimanski covjek samo
sto sevdah cuti,morao biti zaklan.Pa sto to mi nismo isli u
Negotin i Kraljevo i klali njihove majke,sto to mi nismo
postavili haubice na Zabljak,Na Durmitor,na Zlatibor i
ubijali njihovu djecu.Nismo,jer mi volimo,a oni mrze,ne
svi,ali mrze.
Nase su dzamije popaljene,mihrabi poruseni,mezarja
uzorana,njihove crkve od Teocaka do Gorazda niko ne dira.
Nase su majke i sestre silovane,a njihove se suncaju po Adi
Ciganliji i ljetuju po Budvi.
Nasi su muhadziri u Trogiru,Pakistanu,a njihovi se sram ih
bilo setaju po Modrici,Dobojskim daidzama i Prijedorskim
avlijama.Mi ovde u Bosni jedemo Norvesku ribu sumnjivog
datuma,a oni beru nase alkatmere i ruze i sjede ispod
grozdja,gdje smo mi,samo mi,Bajrame docekivali.
Boze moj,Bosanske gazde,Bosanske gazde i potomci
Bosanskih begova;he ljudi moji,gazde,gazde Bosanske
cekaju u redu za tanjir graha, a njihova fukara po buvljim
pijacama Zajecara prodaje almasli grane sorvane nasih
nena.Prodaje fukara snoj i krv tezaka.
Prodaje fukara ibrike i postekije po Pozarevcu.Prodaje
fukara Wilerove goblene,Wilerove goblene iz muslimanskih
kuca,vezene u nocima kad jos nije bila spaljenailuzija o
uvali moga djetinstva na brdovitom Balkanu i kada je zaklana
porodica Huskica odgledala jos jedno nedeljno popodne
koje vodi Dunja Lango.
Prodaje fukara,a mise glodjemo.Prodaje fukara pune
muslimanske sehare,a mise glodjemo.
Prodaje srpska fukara muslimansko dostojanstvo,a mi se
glodjemo.
****ali neka,neka narode moj,neka prodaje fukara,neka
prodaje,jer nemogu oni nakrasti koliko Musliman ima,ne
mogu oni pobiti koliko Muslimanka mati moze roditi.
I zato, ne zaboravi narode moj,nezaboravi nikada potoke
krvi sto se slivaju niz Soukbunar,Djidjikovac,Mejtas i
Vratnik ne zaboravi nikad i nemoj nkad halalit.
Ne zaboravimrtve bebe rodjenje na Kosevskom
brdu,ubijene iz PAT-a,PAM-a,Boforsa,majku im****,ne
zaboravi i nemoj nikada halaliti.
Ako smo nekada morali halaliti,vise ne smijemo.
Zakuni se narode moj krvlju rahmetli Hajre Mesica i
sakatom djecom Bosanskom,da halaliti vise nikada neces.
Ko halali da Bogda ga rodjenja djeca proklela,jer mi, mi
Muslimani ovaj rat nismo zeljeli,ali ako hocemo,dobit semo
ga,jer u Bosni rjesenja nema ili Dzehennem ili sloboda,kome
to nije jasno neka ide iz Bosne
TEBI,EVROPO!
Obracam ti se sa,''gospodjo",jer su me roditelji,kao malu,naucili da se
prema svakome ophodim sa postovanjem.
Gospodje su pravedne,plemenite ,blage.Ti nisi, "gospodjo" Evropo,
znam to godinama.Mozda neces htjeti procitati ovaj moj tekst,neces
zeljeti da cujes moje rijeci,ni istinu koju cu ti napisati.Odavno si ti
gluha na vapaj nas Bosnjaka iz Bosne.Gledala si mirno kako umiremo.
Nisu te doticale nase rane i bol, ni jecaji majki, vrisak nani i silovani
djevica,krikovi nedoklani sinova.Nisi imala kosmare zbog srusenih
djevojackih snova i izgubljene casti.-Zar je u tebi umro insan,"
"gospodjo"?-pitam te,kao sto ces biti pitana na Sudnjem danu.Imala
sam deset godina kad je poceo rat.Zivjela san na imanju sa roditeljima
nenom, bratom i starijom sestrom.imanje nam nije bilo veliko,ali smo
bili bogati i zivjeli sretni u ljepoti onoga sto nam je davala nasa zemlja
Budila sam se svakoga jutra radosna i jurila u susret suncu i ljepoti
dana.Trcala sam nasim livadama za razigranim janjadima i sarenim
leptirima.Udisala sam najljepse mirise otkosa,bilja i drveca izsume.
Umivala sam se rosom i pila tek pomuzeno mlijeko i vodu sa izvora.
Nisam nikuda isla iz Skelana i mislila sam daje moje selo naj ljepse
na dunjaluku.Nisa znala za kompjuter ,mobitel i TV,a jasam ipak bila
naj sretnija i svaki dan mi letio kao san.Kada je kod nas pcelo da se
puca,da li si se ti tada,"gospodjo" Evropo, strecnula i prepala za goli
zivot kao sto smo mi?Da li si mogla zamisliti kako se raspadaju
nasi zivoti?Ti si tada,vjerovatno,bila na nekom kongresu u svijetu
licemejra,slave,rukovanja,pompi,uz bogatu trpezu sa picem u ruci,
sa laznim osmjehom i rijecima da ces zavesti red u nasoj zemlji.
Prve bacene granate razbilesu u komadic moje djetinstvo i unistile
moj zivot.Dok su tebe slikali,"gospodjo",jasam sa deset godina svatila
svu strahotu rata i upoznavala zlocince.Bila sam dijete koje je rat
preko noci pretvorio u odraslu osobu.Dosli su pogani ljudi i unistili nas
zivoti razrusili nas dom.Oca i brata ubili su pred kucom.Brat je jos
davao znakove zivota i kad su nas odveli.Ostao je u ropcu nezna kad
je izdahnuo.Njegov umiruci poglrd necu zaboraviti dok sam ziva.
Nije to bio pogled koji moli,ni zove upomoc.Ne!Njegov pogled bio je
pun prezira i srama na tebe,"gospodjo".Umirao je,a bio je jaci no ti
sto ces ikada biti.Zatvorili su nas u neki hangar, u kojem je bilo preko
dvije hiljade ljudi.Svi smo bili zbijeni jedno uz drugo,kao drvca u kutiji
sibica.Ja sam samo zeljela zraka,iako mi je glad cupao zeludac,a usta
pucala od zedji.Ni svi mirisi tvojih holandskih lala,ni pariski parfema
nebi mogli ugusiti zadah sto nas je gusio u toj gomili ljudi.Podnoslili
smo dostojanstveno svoje muke i to tesko iskusenje, koje je bilo vise
tvoje nego nase.U nekoj nijemoj tisini,bez zraka,razgovarali smo
pogledima i razumili se.Dovama smo cuvali razum i znali da moramo
izdrzati i prezivjeti.Htjeli smo da makar neko ostane i svjedoci o
ljuskim nakazama,kojima se herojstvo ogledalo u zlocinima.
Ti si,"gospodjo", u nekom pariskom teatru uzivala u nekoj prestavi,ili
si jedrila morem,ljetjela avionom za Helsinki,mozda pila puncu
Budimpesti na koktelu licimjerni vodja svijeta.Spavala si u luksuznom
hotelu na obali Temze, u svili i perju.Mi smo "gospodjo" Evropo,spavali
uspravno,jedno drugo naslonjeni na rame.Niz noge nam se slivao urin,
koji smo bosim nogama zatrpavali u zemlju da ugusimo zadah.Nismo
mogli ni da cucnemo.Noge i cijelo tijelo nismo osjecali,samo nam je
dusa bila ziva.Nismo gubili nadu u spas ni vjeru u Boga,dz,s.Uzdizali
smo duh iznad nasih izmrcvarenih tijela.Sad znam dasmo nas dvije
hiljade ljudi bili jaci nego cijelo tvoje bice"gospodjo",sa toliko drzava,
mora,topova,sile.Umirali smo sa dovama,okamenjenim suzama i
kletvom.Dok su nas vodili prema logoru,krvnici su nas udarali,pa nam
je odjeca bila u dronjcima,ali smo izgledali svecanije od tebe"gospodjo
Evropo,sa svilom i strasom.Mi smo na sebi imali nesto bogatije no ti
sto imas.Imali smo cast i sad je imamo.Prorijedili su nas pa smo mogli
sjesti.Ti bi nam rekla "Pa eto bilo vam je lakse".Nije nam bilo,jer su
neke sto su odveli ubili.Cure su odvodili sebi za zabavu.Dali si cula
"gospodjo"vrisak djevice,koja zna dace joj silom biti oduzeta cast?
Ili, mozda,ne znas staje to.Mogla sam sjesti na zemlju natopljenu
urinom i suzama ocajnih majki sto su im odvotili kceri.Bosnjacke
djevice,netaknuti pupoljci,odnjivene na livadama Semberije,napojene
vodom sa Drine,po rodjennju okupane vodom sa Une i Neretve,
zadojene mlijekom sa:Jahorine,Igmana i Bjelasnice.Svake noci na
nevine curice,djevojke,krvoloci su odvodili u svoje odaje.Odvodili ih
izrodi i zvijeri ljudske,da utole monstruoznu glad.Ostavljali za sobom
gibet,sram i pecat,sto nemoze oprati sva voda svijeta, cak ni vrijeme
stoljeca.Vracali su ih u zoru,rascupane i pocjepane,krvave.To vise nisu
bile ponosne ,bunje djevojke,livada ,suma i rijeka Bosne.To su bili
polu mrtvi,polu ludi insani,koji su kao snoplje padali na zemlju.Nisu
dozvoljavali nikomeda ih utjesi,ni dodirne,cak ni svojim majkama.
Satima su sjedjele okamenjene,gledale u prazno, bez suza i rijeci.
Odvodili su ih ponovno svake noci i ponovno ubijali njihovo dostojanstv
a mi svi nijemo kleli zlocince i tebe.Bosna je jecala od rana,vriska
curica,vapaja majki,i slala ti pozive u pomoc.Ti nisi htjela da cujes.
'GOSPODJO"eVROPO,IAKO SE VRISAK CUO DO NEBA.Mozda nisi cula od
glasne muzike Becke filharmonije ili neke opere izvedene u Milanu.
Pucnji,jeka, galama,udarci:time su bili ispunjeni nasi zivoti,a ti si sutila
Ti si "gospodjo"Evropo,mirno slusala o nekoj maloj zemlji,tamo na Balkanu,gdje ljudi ratuju,Gustirala si mirno svoje pice negdje u Spaniji
odmarala u hladu naugodnoj lezaljci.Sminkali li te navecer,pred
odlazak na snimanje za TV.Dok smo mi umirali,tisi ispred svjetla
reflektora pruzala ruku uz licimjeran osmjeh.Odavnoja znam "gospodjo
Evropo,da su to bile samo isprike za putovanja,susrete,sjaj,divljenje
i odavnot ja ne vjerujem.Ja sam u zagusljivom hangaru,sa hljadama nevinih ljudih, sanjala i zeljela samo slobodu..Nismo nista drugo
trazili,osim da budemo ludi.Ti si mozda "gospodjo"Evropo imala drugi
san.Sanjala si mozda,Nijagarine vodopade,ili ljepote VENECIJE,ili viski
u restoranu Ajfelove kule.Doksi ti mjenjala fotelje,majka i ja smo
sjedjele na tjelu moje sestre,zgrcenom ispod nas.Majka ju je pokrivala
dimijama a ja tijelom,da je sakrijemo odkrvnika i sacuvamo njenu cast
Ona je drhtala poda mnom,kao uplaseni zecic.Zato ja sad "gospodjo"
imam fobiju da sjednem,jer se plasim da cu osjetiti sestrino drhtanje
i ponovoonaj strah dace je zlikovci naci.Alah dz.s. htio je da ostanem
ziva,da pamtim.prezirem zlocince i tebe.Nisam trazila da odlikujes moj
narod sto je u okupiranom Sarajevu,dok su se razarale i rusile
dzamije sacuvao dvije crkveravoslavnu i katolicku.Nisam trazila
ordenje sto je moj Bosnjak,iz postovanja prema vjeri,sacuvao Jevrejim
Hagadu,najvece bogastvo njihove historije.Zeljela sam samo da kaznis
zlocince.Ostala sam siroce,bez ikog sviga i bez icega.Domovina mi je
bila unistena,porodica ubijena,djetinstvo ukradeno.Snagom volje,
pomocu ALLAHA DZ.S.pa dobri ljudi,uspjela sam da opstanem i uspravi
m se.Bol kou sam dozivjela jos je teze i nosim ga kao vjecnu ranu.
Studentica sam fakulteta politickih nauka u Sarajevu.Nisam ja ''gospod
jo Evropo,ovaj fakultet upisala slucajno.Hocu znanjem i umom da
dosegnem vrh pravde.Zelim da ti primjerom pokazem kako treba biti
pravedan i pravi covjek.Mozda jednog dana ja i moja zemlja budemo
djelili pravdu tebi.Nikad se nezna.Moj cilj je velki i ja idem ka njemu.
Snagu mi daju mrtve kosti mojih naj miliji,nezaboravljeni pogledi
umiruceg brata, babove rane,sestrini drhtaji i nedocekana mladost.
Necu ti reci kako su mi ubijene sestra, majka i nena,a kako sam ja
prezivjela.NE!Sta za tebe znaci sto sa ja ostala bez pet dragih osoba.
Sta znaciza tebe hiljade ubijenih ljudi?To je za tebe samo broj zemlje
na bakanu.Da su u tolikom broju pobijene cuke, cijeli svijet i ljudi za
zastitu zivotinja digli bi svoj glas.Procitala sam daste u kosmos slali
psa Lajku,-Brinula je cijela planeta dali ce se ziva vratiti na zemlju.
Za hiljade zivota,"gospodjo"niste brinuli.Zato ja hocu vama, "gospodjo"Evropo, i ostaloj gospodi sto sjede za stolom da pokazem
staje pravda.Ako jednog dana sretnes mladu,dostojanstvenu
djevojku u najljepsem hidzbu, sa mirisom behara i trave sa pokosenih
livada,koja prica sapatom planinskih potocica,a ima aktovku u ruci
i u ocima ljepotu Bosne-znaj da samto ja:Adisa iz Skelana,koja ti je
napisala ovo pismo.Ja cu te "gospodjo' Evropo,kao predavac na fakultetu, vratiti da ponovobudes brucos,da dobro proucis inaucis pravo
covjekana zivot.Da savladas zakon koji odredjuje kaznu za svaki
pocinjeni zlocin.Dat cu tinegativnu ocjenu sto nisi zapamtila da svaki
covjek ima pravo na slobodu, i uziva na zemlji,gdjeima mjesta za sve
nas;sto nisi kaznila one kiji su nam to uskratili i sto nisi nasla krvoloke
koji su nam ubili najdraze i razorili nam dom.Svetili su na se samo
zato sto imamo drugacija imena i drugacije vjerovane."Gospodjo"
Evropo,pali ste na ispitu!Ako zelis cuti odgovor zastoti nisam dala
prolaznu ocjenu,otputuj do Tuzle i prosetaj do Kapije,gdje je umrla
mladost, gdje su zaledjeni osmjesi i pjesma maturanata.Upitaj majku
sto sa ispruzenim rukama ka nebu necujno uci Fatihu i staricu u crnini
sto drhtavim rukama pokusavaupalitisvijecu.Odgovor ces dobiti
"gospodjo"na Markalama, gdje se u temelje tek popravljenog asvalta
duboko sakrio stam.Na mostu Suade Dilberovic zastani i pitaj zasto
nije lijecnica u bijelome mantilu i ko joj je ukrao mladost.Prosetaj do
groblja na Kovacima,procitaj datume rodjenja i dan smrti svih ukopanih
Prvo ih pitaj zasto su u tolikom broju i toce ti biti odgovor zasto si na
ispitu pala.Usvakom cosku Bosne naci ces odgovor.Dale ces iduci
mojom Bosnom,pognuti glavu od sramai nepravde.Usput ces se
mozda cuditi sto je moja zemlja ziva i jos ljepsa no sto je bila.
Zapuhnut cete behari jabuka i seftelija, mirisi zambaka,zumbulai
mladost.Neces vidjeti nigdje mrznju u ocima.Mi Bosnjaci ne umijemo
da mrzimo.Mi samo preziremo,atoje za covjeka naj gore.Jednom cemo
mozda "gospodjo"Evropo, ti i ja sjedjeti za istim stolom i suditi
drugima.Ja cu sa sobo donijeti pravdu,miris i ljubav Bosne.
Naucit cu te da su istina, cast i ljubav ljepsi od sjaja.Pariza, historije
Rima,moci Lomdona,parkovaVarsave,bogastva Stokholma.Pokazat cu
ti da smo opstali, ojacali i da uspravljeni idemo u buducnost.Zvala bih
te ove godine,11 jula,na dzenazu ekshumiranih zrtava iz Srebrenice
ali ne smijem.Prepoznat ce te sehidi,pa cete pljuvati hiljade mezara
sto nijemo stoje u redu.Necu se na kraju potpisati.Umjesto potpisa
saljem ti sliku poredanih tabuta u Potocarima.Neka ti oni,"gospodjo"
Evropo, umjesto mene ispisu svoja imena i brojeve
TOLIKO POUKA!..
Jednog dana Alija ibn Ebi Talib je upitao svoga sina
Hasana:
,,Sine moj, staje pravi pogodak?"
Rekao je:"otkloniti lose dobrim."
,,A staje cast?"
Rece:,,Ljubaznost prema porodici i podnosenju uvreda."
,,A staje tolerancija?"
Rece:,,Ulaganje truda u lahKoci i poteskoci."
,,Koje taj koji ce sam sebe proklinjati?"
,,Osoba koja cuva imetak a trosi cast"
,,Staje kukavicluk?"
Rece:,,Kukavicluk je iskazivati bijes nad prijateljima a
pokazivati naklonost prema neprijateljima,"
,,STAJE BOGASTVO?"
Rece:"Bogastvo je zadovoljstvo duse sa onim sto tije Allah
propisao pa makar izgledalo malo."
,,STAJE BLAGOST?"
Savladati srdzbu i imati kontrolu nad sobom."
,,STAJE CVRSTINA?''
Hasan rece:"Tezina iskusenja i spor sa najdrazim osobama."
,,STAJE PONIZENJE?"
HASAN RECE:Strah kod prvog udara nedaca."
,,STAJE PRETJERANOST U GOVORU?"
,,Govor o onome sto tese ne tice:"
,,STAJE PONOS?"
Rece:,,Ponos je da das kad si siromasan i da oprostis kad
mozes kazniti."
,,STAJE ISPRAVNOST?"
Rece:,,Prolazak lijepom a napustanje ruznog."
,,STA JE GAFLET (NEMARNOST)?"
RECE:,,Napustanje dzamija i pokornost u grijesniku."
SELAM!
SRANAC I STARAC!
Ujedno selo dosao je stranac koji je zelio da
se tu nastani.Na putu je susreo starca i upitao ga
kakvi su ljudi u selu.Starac mu je odgovorio pitanjem.
''A kakvi su bili ljudi gdje si do sada zivio?''
''Losi'' ,odgovori dosljak.''Svi su bili pakosni i svadjalice''.
''Produzi, strance, dalje.Iovde su takvi ljudi'' ,odgovori mu starac.
Poslije izvjesnog vremena,u selu se pojavi drugi stranac.
I on je zeleo tu da se nastani.
I njemu je starac postavio isto pitanje,a dosljak je odgovorio.
''Dobri su bili ljudi,lijepo smo se slagali,ali ja sam odlucio
da malo promjenim sredimu''.
''I ovde su dobri ljudi'' ,odgovori starac.
''Slobodno se ovdje nastani,biceti lijepo''.
''Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas,od cije
vlasti ne strahujes,ciji blagoslov ocekujes i cijim
znanjem ces se moci okoristiti.''
Jedan mladic se spremao za dodjelu diplome.Mjesecima vec,divio se
sportskom autu koji je stajao u izlogu jedne od auto garaza.
Njegov otac je bio u mogucnosti da mu priusti ovakav poklon i on je
rekao ocu da je to auto sve sto bi on htio kao poklon za dipolomu.
Dok se dan dodjele diplome sve vise priblizavao,mladic je budno
pratio sve radnje sviga oca u nadi da ce otkriti neki znak u vezi
kupovine auta.
Konacno je dosao i dan dodjele diplome.Otac ga je pozvao u svoju
radnu sobu.Rekao mu je koliko je ponosan na njega,koliko je sretan
sto je onnjegov sin i koliko ga voli.Otac mu predade predivan
upakovani paketic.Pomalo razocarano ali i znatizeljno primi mladic
pruzeni paketic i poce ga otpakivati.Pred njim se ukaza Kur'an u
prelijepom koznom povezu.Ljut,povisenim glasom obrati se ocu:!
lezis na parama a kupio si mi Kur'an.? Sin je izasao iz kuce ostavljajuci
Kur'an iza sebe.
Proslo je dosta godina. U medjuvremenu sin je izrastao u uspjesnog
poslvnog covjeka.Imao je fantasticnu porodicu i predivnu kucu.
Svakim danom postajao je sve vise svjestan cinjenice da je njegov otac
sada vec prilicno star covjek i da bi trebalo da ga obidje.
Prije nego je uspio da ostvari svoju namjeru stize mu telegram.
Telegram ga obavjesti damu je otac umro i da je svu svoju imovinu
ostavio njemu.Morao je hitno da dojde i da sredi sve potrebene
poslove u vezi kuce i imovine svoga oca.
Priblizavajuci se roditeljskoj kuci sve vise ga je obuzimala tuga i griznja
savjest.Uradnoj sobi svoga oca poceo je da srjedjuje najvaznije papire
Pogled mu pade na Kur'an u koznom povezu koji je stajao na istom
onom mjestu gdje ga je i ostavio onoga dana kada je diplomirao.
Sa suzama u ocima poceo je listati stranice Kur'ana zaustavljajuci se
ponegdje.U tom momentu ispade kljuc iz koverte koja je bila
prilijepljena na zadnju koricu Kur'ana.On podize kljuc za koji je bila
zakacena kartica od auto garaze.Na kartici je stajalo ime garaze,tip
auta i datum prodaje potvrdjen pecatom.
TO JE BIO DATUM DODJELE DIPLOME !..
Prosja su jedne prilike trojica da'ija pored naroda koji je obozavao
vatru,pa su ih pozvali da vjeruju u jednog jedinog Allaha i samo
Njemu ibadet cine,medjutim, narod to nije prihvatio.Uto je naisla
vladareva vojska,uhapsila da'ije i, saznavsi ko su,odveli ih direktno
vladaru.Kad ih je vladar saslusao, ne mogavsi se sam snjima nositi
u razgovoru,pozva svestenika da on snjima vodi dijalog.
Svestenik rece da'ijama da ce im postaviti nekoliko pitanja,a oni ga
upitase:"Ako ti odgovorimo na ta pitanja, hoces li prihvatiti nasu vjeru"
Svestenik rece da hoce zatim zapoce sa pitanjima.
1.Sta je to sto Allah ne poznaje?
2, Sta Allah trazi od svojih robova?
3. Staje to sto Allah nejma u svojim riznicama?
4. Sta je to sto covjek ima, a Allah nejma?
5. Sta je to stoje Allah sebi sabranio?
Na to jedan od da'ija rece da ce on odgovoriti na pitanja i
zapoce:
1. Ono sto Allah ne poznaje je sirk u Njegovoj apsulutnoj vlasti:
"Zar da Njemu druge smatraju ravnim? Reci: "Opisite ih!"
Zar vi hocete Njega da ucite,kao da On ne zna sta ima na
Zemlji,ili ih vi samo tako nazivate"?(ar- Ra'd, 33 ajet)
Dakle,Njemu nije poznat suparnik u vlasti!
2. Ono sto Allah trazi od svojih robova je zajam: "Ako Allahu drage
volje zajam date,On ce vam ga mnogostruko vratiti i oprostit
ce vam, jer Allah je neizmjerno darezljiv i blag
(at-Tagabun,17, ajet).
3. Ono cega nejma u Allahovim riznicama je siromastvo, jer
Njegove su riznice prepune, djeli kome i koliko hoce.
4. Ono sto ima covjek a nejma Allah su zene i djeca!
Allah je od svega toga cist.
5. Ono sto je Allah sebi zabranio je zulum ( nepravda)
Saslusavsi to, svestenik zaplaka i kroz suze potvrdi istinitost
odgovora koje je cuo, a zatim nastavi: "Toje zaista istinska
vjera! Kako da prihvatim vasu vjeru"? Vladar ga krisom i prijekorom
pgleda,ali se on ne osvrnu na to.Da'ija mu rece:
"Reci la ilahe illallah Muhammededun resululluh"!
Svestenik sa suzama u ocima izgovori rijeci sehadeta,
a za njim svi u glas ponovise isto.
Moj Boze, ponekad se pitam, zar je bas tako moralo biti,
moj Boze, ponekad se pitam, zar je dobro srce muslimanskog insana
moralo da se vadi Valjevskim, Užičkim i inim drugim srpskim kamama.
Moj Bože, ponekad se pitam, zar je muslimanski čovjek
samo što sevdah ćuti, morao biti zaklan.
Pa što to mi nismo išli u Negotin i Kraljevo i klali njihove majke,
što to mi nismo postavili haubice na Žabljak, na Durmitor,
na Zlatibor i ubijali njihovu djecu.
Nismo, jer mi volimo, a oni mrze, ne svi, ali mrze.
Naše su džamije popaljene, mihrabi porušeni, mezarja uzorana, njihove crkve od Teočaka do Golaca niko ne dira.
Naše su majke i sestre silovane, a njihove se sunčaju po Adi
ciganliji i ljetuju po Budvi.
Naši su muhadžeri u Trogiru, Pakistanu, a njihovi se,
sram ih bilo šetaju po Modrici, Dobojskim daidžama i
Prijedorskim avlijama.
Mi ovdje u Bosni jedemo Norvešku ribu sumnjivog datuma,
a oni beru nase alkatmere i ruže i sjede ispod grožđa,
gdje smo mi, samo mi Bajrame dočekivali.
Bože moj, Bosanske gazde, Bosanske gazde i potomci Bosanskih begova,
hej ljudi moji gazde, gazde Bosanske čekaju u redu za tanjir graha,
a njihova fukara po buvljim pijacama Zaječara prodaje almasli grane
i šorvane naših nena, prodaje fukara znoj i krv težaka.
Prodaje fukara ibrike i postekije po Požarevcu,
prodaje fukara vilenove goblene, vilenove goblene iz muslimanskih
kuća, vezene u noćima kad jos nije bila spaljena iluzija o uvali
moga djetinjstva na brdovitom Balkanu i kad je zaklana porodica
Huskića odgledala jos jedno nedjeljno popodne koje vodi Dunja Lango
Prodaje fukara, a mi se glođemo, prodaje fukara pune muslimanske
sehare, a mi se glođemo, prodaje srpska fukara muslimansko
dostojanstvo, a mi se glođemo, [*****] ja nas, ali neka , neka narode
moj, neka prodaje fukara, neka prodaje,
jer ne mogu oni nakrasti koliko Musliman ima, ne mogu oni pobiti
koliko mi možemo roditi.
I zato, ne zaboravi nikada narode moj, ne zaboravi nikada potoke
krvi što se slivaju niz Soukbunar, Điđikovac, Mejtaš i Vratnik
ne zaboravi nikada i nemoj nikad halaliti.
Ne zaboravi mrtve bebe rođene na Koševskom brdu,
ubijene iz PAT-a, PAM-a, Boforsa,
majku im jebem, ne zaboravi i nemoj nikada halaliti.
Ako smo nekada morali halaliti, više ne smijemo.
Zakuni se narode moj krvlju rahmetli Hajre Mešića i sakatom djecom
Bosanskom, da halaliti više nikada nećeš.
Ko halali, dabogda ga rođena djeca proklela, jer mi,
mi Muslimani ovaj rat nismo željeli, ali ako hoćemo,
dobit ćemo ga, jer u Bosni rješenja nema
ili Džehenem ili sloboda, kome to nije jasno neka ide iz Bosne.
Iz predstave "Godine Prevare" Emir Had?ihafizbegović
Lukavac 1994
Jednog dana neki bogatas udje u svoj raskosni vrt i tamo
ugleda prelijepu zenu svoga bastovana.Pozuda za njom
savlada ga,te bastovana posla nekim poslom, a zeni naredi
da zamandali kapije.
,,Sve sam ih pozatvarala,"rece lijepa zena, ,,izuzev jedne
koju nemogu zatvoriti."
,,Koja je to kapija,"upita je bogati covjek.
,,Toje kapija koja stoji izmedju nas i Allaha
Uzvisenog,"rece mudra zena.
Kad je to cuo, bogatas se pokaja i zamoli zenu da mu
oprosti.
Es-selamualejkum!
Zivio jedan bracni par koji je imao dvanaestogodisnjeg sina
i jednog magarca.Odlucili oni malo putovati,raditi i upoznati
svijet i tako krenu na put.Kad su dosli u prvo selo ljudi su
komentirali: "Pogledajte vi ovoga neodgojenog djecaka.
On sjedi na magarcu dok njegovi siroti stari roditelji vuku magarca"
Zena tad rece muzu: "Necemo dozvoliti da ljudi tako lose pricaju
o nasem sinu".Muz je skinuo djete sa magarca i sam sjeo na njega.
Kad su dosli u drugo selo ljudi su mrmljali: "Pogledaj ovo sram neka
bude ovoga covjekakad pusta damu zena i djete vuku magarca dok
on sjedi".Odluci on dace zena sjesti na magarca,a muz i sin ce drzati
uzde.
Dosli oni tako i u trece selo gdje su ljudi ponovo komentirali: "Jadan
covjek!Cijeli dan je radio,a zena mu sjela na magarca.I jadan sin!
Tko zna stoga sve ceka sa takvom majkom".
Tad odluce dase svo troje popnu na magarca i nastave put.
Kad su dosli do sledeceg sela culi su mjestane kako komentiraju
dace jadanom magaracu puknuti ledja zbog prevelike tezine.
I tada oni svo troje sidju dolje i odluce hodati pored njega.
Kad su prolazili kroz sledece selo,nisu mogli vjerovati komentarima
ljudi koji su im se smijali: "Pogledajte ove tri budale...hodaju
a imaju magaraca koji bi ih mogao nositi,
"UVJEK CE TE KRITIZIRATI I PRICATI LOSE O TEBI
STO GOD TI NAPRAVIO...TESKO JE SVIMA UGODITI,
A I TESKO JE PRONACI OSOBU KOJOJ CES BITI DOBAR
UPRAVO TAKAV KAKAV JESI,
SELAM!
Prenosi se daje modri Lukman bio sluga kod nekog bogatasa
Jednog dana njegov gazda mu je naredio da zakolje ovcu i da
mu i znje izvadi dva najbolja organa.Kad je zaklao,Lukman
je izvadio jezik i srce.Nakon izvjesnog vremena ponovo mu je
naredio da zakolje ovcu ali da sada izvadi dva naj gora organa
od ovce,pa je Lukman ponovo izvadio jezik i srce.Cudeci se
njegovom postupku,Bogatas mu je rekao:"Ja sam ti naredio da
izvadis dva najbolja organa i tisi izvadio jezik i srce,pa sam ti
naredio da mi izvadis dva naj gora organa pasi opet izvadio
jezik i srce,u cemu je tajna tvoga postupka?Lukman mu odgovori:
"Uistinu nejma nista bolje od jezika i srca kad su cisti,
niti ista gore od njih kad su pokvareni.
SELAM!
Dosao neki civjek kod poznatog ucenjaka Ibn Akila i rekao mu:
"Jasam skocio u rijeku tri puta,ali nisam siguran jesam li se
u potpunosti okupao i jesam li cist za klanjanje namaza,
pa sta mi ti kazes?" Ibn Akil mu odgovori:
"Ja ti kazem da ne klanjas nikako."
A zasto?", upita covjek u cudu.
Ibn Akal mu rece: "Zato sto sam cuo da je poslanik,
s.a.v.s. rekao: " pero je dignuto sa ludjaka dok ne ozdravi",
a onaj ko tri puta skoci u vodu i nakon toga sumnja
jeli cist ili nije,on je za mene lud
dzoni 11/07/2013 09:45 selam iz suncane i tople grapske..svi su na broju hvala bogu..svako dobro bosno i hercegovino..PS.11.07.2013..18 GODINA OD STRADANJA SREBRENICE..NEKA IM JE VJECNI RAHMET...
dzoni 30/06/2013 07:28 selam iz suncane grapske..danas su dzenaze HURTIC MEHMEDU I MURATOVIC OSMANU poslije ikindije namaza..rahmet im dusi..svako dobro bosno i hercegovino..
dzoni 21/06/2013 10:22 selam iz vrele i suncane grapske..svi su na broju hvala bogu,,svako dobro bosno i hercegovino..
dzoni 13/06/2013 07:24 selam iz oblacne grapske..svi su na broju hvala bogu..svako dobro bosno i hercegovino..
Danas: 0
Juce: 0
Ovaj mjesec: 0
ok budes isao naprijed,
Vidno uzbudjenj):Sad mi doista reci sta si to uradila? Sigurno si
ocinila sam blud sa nekim 
stavi svoju
