POČETAK · CHAT NG · Articles · FORUM NG · WEB STRANICE · KATEGORIJE NOVOSTI March 28 2024 11:29:28
Meni
POČETAK
KUR'AN NA BOSANSKOM
CHAT NG
Articles
Downloads
FAQ
FORUM NG
WEB STRANICE
KATEGORIJE NOVOSTI
KONTAKTIRAJTE @
POŠALJI SVOJ FOTO
TRAŽI


UBIJENI 10.05.1992.
SPISAK UBIJENIH NA DAN 13.06.1992.
GRAPĆANI U LOGORIMA I
GRAPĆANI U LOGORIMA II
Posljednji video
U ZEMLJI KRVI I MEDA
[03-03-2012 18:20]
1001 NOĆ - EPIZODA 2
[30-11-2010 09:11]
1001 NOĆ - EPIZODA 1
[20-11-2010 12:22]
Pečat - epizoda 1
[23-05-2010 11:53]
LZN III - 12
[25-03-2010 12:17]
LUD ZBUNJEN NORMALA...
[13-02-2010 19:59]
Polaganje kamen tem...
[21-06-2009 12:36]
Da se ne zaboravi G...
[09-06-2009 17:04]
REZOLUCIJA 819
[08-01-2009 16:08]
IZBOR IZ NOVOGODIŠN...
[03-01-2009 17:45]
REGISTROVANI
U¿ytkowników: 2149

Danas: 0
Juce: 0
Ovaj mjesec: 0

Najnowszy: Olyrien
Linkovi
Hraniteljstvo
  Djeca bez roditelja ...

Art & Unique - Umjet...
  Prezentacija djela H...

Bosanska dubica
  Dubicko druzenje na ...

bosnjaci
  informactivan, nauca...

MDfolkexpress
  narodna i zabavna mu...

GéoCompteur
Posljednji video
Vidi niz
N O V A - G R A P S K A 15 godina | nema hacka | O SVEMU POMALO
Stranica 11 od 16 << < 8 9 10 11 12 13 14 > >>
Autor RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE
Hasko
Član

Komentari: 466
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08
Upisano u 11-12-2010 23:13
Es-selamualejkum!

Bio si pošten, pa je i narod takav


Kada je S'ad ibn Ebi Vekkas, Allah s njim bio zadovoljan, zauzeo teritorije koje su do tada bile pod upravom perzijskog carstva i dosao u posjed silnog bogatstva Kisre ( perizjskog cara ), koje se sastojalo od raznih dragocjenosti u blagu, raskošnoj odjeći i carskom nakitu koji su njihovi carevi gomilali i sakupljali diljem svijeta tokom stoljeća svoje vladavine, kompletnog ga je poslao halifi Omeru ibnul-Hattabu, r.a.

Kada je Omer ugledao to ogromno bogatstvo, rekao je:

-Zaista su ljudi ( aludirajuci na S'ada ibn Ebi Vekkasa, r.a., i njegove drugove ) pošteno izvršili dostavu ( ovog amaneta, tj.blaga ) povjerljivima ( aludirajući na sebe i ostale ashabe ), a Alija ibn Ebi Talib, r.a., na to reče:

-Bio si pošten, pa je i narod takav, a da si pokleknuo ( tom iskušenju) i narod bi pokleknuo.

Es-selamualejkum!
Autor RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE
Hasko
Član

Komentari: 466
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08
Upisano u 18-12-2010 01:11
Es-aselamualejkum!

Dogadjaj iz zivota jedne sestre

Vodim djecu u vrtic...prvi dan...upis... Nervoznija sam od njih... Jedan tri, a jedan cetiri godine...ulazim u ured upravnice vrtica...vec vidim njen izraz lica... Govorim joj ispravnim njemackim jezikom, ona izvrnutim...opet ponavljam, ona opet izvrce...

Ne dam se isprovocirati i u svojoj glavi ponavljam Bismillah...Bismillah...i smireno joj objasnjavam da bih upisala djecu u vrtic, ali pod uslovom da im se ne daje svinjsko meso za obrok...lijepo i ljubazno joj objasnjavam da smo islamske vjere i da nam je to jako bitno...

Nervozna upravnica se okrece sa svoje stolice i unosi mi se u lice..." A zasto vi muslimani ne jedete svinjsko meso?" Opet smireno i uzdrzano odgovaram da nam tako vjera nalaze... "Samo to"...opet ona... "Pa zasto onda ne jedete ako je samo to " - uporno ce upravnica...

U sebi sam molila Allaha da mi dâ snage da ostanem tako smirena kao i do sada... unesem se i sama upravnici u lice, ali sa smjeskom na usnama... " A zasto Vi upravnice ne jedete ljude?"- prelazim ja na pitanja, umjesto odgovora... "Zasto ne jedete ljude kad je svinja genetski najbliza covjeku...zar niste citali da se svinjski bubreg pokusava presaditi covjeku...sta mislite zasto je to tako?" - ona me gleda raskolasenih ociju...

"Evo upravnice, procitajte naucne dokaze i razmislite sami, zasto je Bog jos Musau naredio da se to meso ne jede...zasto hriscani u Arapskim zemljama jednako kao i muslimani, ili zidovi to ne jedu...to se samo u Europi cini" - i dalje me pomno slusa...

"Mene samo jedno zanima" - nastavljam ja "Mozete li Vi meni garantirati da to moja djeca nece jesti?" Upravnica ustaje...prilazi mi...moja djeca se drze od straha za moju suknju...upravnica mi pruza ruku i govori: "Hvala Vam gospodjo, jos nitko mi do sada nije znao objasniti zasto se svinjetina ne jede, naravno da Vam garantujem, jer u ovom vrticu nece vise biti svinjetine za obrok, dok god sam ja ovdje upravnica."

Gospodja je prosle godine otisla u penziju...bila je upravnica poslije moje djece jos 13 godina...saznala sam od drugih ljudi islamske pripadnosti, da je upravnica zaista odrzala rijec koju je meni toga dana dala.

Es-selamualejkum!
Autor RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE
Hasko
Član

Komentari: 466
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08
Upisano u 20-12-2010 02:46
Es-selamualejkum!

DROGE


Ovo su istiniti dogadjaji,kazivanje o nasoj bolnoj realnosti.Ispricao ih je onaj kone su se dogodili.Suze nisu dovoljne,hiljadu umiranja ne moze nadomjestiti jedan uzdah ranjenih prsa i povredjenog srca.Shvatio sam da je sretan onaj ko se uci na greskama drugih,a nesretan onaj ko se uci na vlastitim greskama.Neka Allah nagradi onoga ko je kazao ovu izreku,jer je rekao ocitu istinu i mudrost.To je bol,to je kajanje za svaki trenutak zivota.Svakim novim danom mi pocinju novi bolovi.Svakog terenutka ,svakog treptaja oka,srce mi se cijepa.Svakodnevno umirem po hijladu puta,stavise umirem hiljadama puta.Niko me ne shvaca.Niko ne zna ,osim Allaha sta se sa mnom desava.Porusio sam sve sto sam imao u zlocinackim,prljavim i prokletim rukama.

Gospodaru,grubih misli i teskih bolova...Svako jutro bol se iznova radja i javlja tugu.U svakom uglu kuce vidim jednu vrastu kazne.U sebi pustam snazne krike koji bi porusili zidove kuce,ako bi iz mene izasli.

Kada noc-za kojom tragaju zaljubljeni,o kojoj pevaju pevaci o do kasno bdiju ljudi,prekrije svetlost dana i pokaze tajne,placem po hiljadu puta.Hiljadama puta osetim bol zbog toga sto sam i dalje ziv.Zelim umreti,ali ne mogu.Mozda zbog toga sto sam kukavica,a mozda zbog toga sto ne zelim ponoviti istu gresku.Mozda mi Allah oprosti grijehe iz gorke proslosti.Mnogi ljudi uzivaju u grijesima i rado o njima pricaju ali ja ne.Znate li zbog cega?

Ne zelim vam kazati,jer se bojim da cete me proklinjati i moliti se protiv mene vise nego sto ja molim protiv sebe i sto se proklinjem.Medju vama ce biti neki dobar covjek cija dova se prima,pa ce me Allah uslijed njegove dove kaniti i zbog njega prokleti.Izvinite na nesredjene reci,pogodjen sam teskim iskusenjem.Kamo srece da je u pitanju samo jedno iskusenje.to su dva,tri,cak i vise iskusenja...sve sam prodao i ostao bez icega.Tako mi Allaha,ispricat cu vam svoju pricu samo da bih vas upozorio,ni zbog cega drugog .Upozoravam vas da ne upadnete u ono u sta sam ja upao.Tako mi Allaha,pero se stidi napisati,a prsti hiljadu puta kolebaju i pokusavaju me spreciti.Ali ipak cu napisati ovu pricu.Mozda mi Allah zbog toga napise jedno ili dvoje dobrih dela s kojim cu Ga susresti na Sudnjem danu.

Ne mojte me koriti,vec poslusajte ovu pricu.okoristite se i uzmite poruku prije smrti.

Ja sam mladic dobrog materijalnog stanja.poticem iz porodice kojoj je Allah dao lijepu nafaku.U nasoj porodicnoj kuci,je uvijek bilosrece,prijateljstva i ljubavi.Zivimo skupasmileytac,majka,oceva majka,sestorica brace i sestra.Ja sam najstariji od brace,a sestra starija od mene godinu dana.Bio sam druga glava porodice.Cesto su mi seobracali u teskim trenucima.Bio sam u drugom razredu srednje skole a setra u trecem.I ostala braca su krenula nasim putem.Zelio sam biti inzinjer.majka se protivila i nagovarala me da postanem pilot,otac je zelio da budem akdemski radnik.sestra je htjela da bude ucitejica kako bi mlade generacije ucila vjeri i odgoju.Ali,to su bili snovi i puste zelje.koliko je samo ljudi prekinulo zivot prije nego je ostvarilo zelje,a koliko ih je ostvarilo snove.Ali,nasi snovi su prekinuti na drugaciji nacin,kako niko nije mogao pojmiti niti jedan covjek zamisliti-razuman ni lud.to ne bi nikome palo na um.

U skoli sam stekao prijatelje.Rijeci i postupci su im bili poput meda,cak ljepsi i sladji.nekoliko puta sam krisom od porodice s njima izlazio.Skolovanje mi je dobro islo,bio sam u najdboljem redu.Trudio sam se biti s prijateljima i u isto vrijeme ostvariti dobar uspijeh.To sam i uspio u prvom polugodistu.Poceo je raspust,eh kakav raspust.molim Allaha da ne ponovi nijedan trenutak tog mog raspusta.
Otac je primjetio da si izlasci ucestali,a da se briga o kuci smanjila.I on i majka su me korili ,ali me je sestra branila,puno me je voljela.Bojala se da me otac ne udari jer je bio dosta grub.Dani i noci odmora su prolazili,da sam znao sta me na kraju ceka,ubio bih se .Cak bih isjekao tijelo komad po komad.ali to je Allahova bolja.
s prijateljima sam krenuo jednom drugu koji as je pozvao da gledamo filmove.kod njega smo ostali od aksama do jedanaest sati kada jeu to vrijeme bio termin mog povratka kuci.Ali domacin je zatrazio da ostanemo jos pola sata,poslije cemo svi zajedno kucama.Znate li cime sam platio tih pola sata?Cijelim zivotom!I ne samo mojim vec zivotom moga oca,majke i citave porodice.
da,tih pola sata su bili cijena nasih zivota,cijena naeg puta iz srece u nesrecu.Tih pola sata su bili priprema za odlazak u rasplamsalu vatru u koju ulazi samo nesretnik.Izvinjavam se sto sam skrenu s teme....Jedan prijatelj donio je posudu s cajem kako bismo skratili vrijeme.Razgovarali smo i salili se cistim primjernim salama.Ali kada smo popili caj,poceli smo se smijati,ljuljati ipovracati.Svi!
Nismo znali sta se dogodilo.Znam da sam se prvi probudio.Domacin nas je korio i kritizirao.Nismo znali sta se dogodilo i zbog cega se sve to dogodilo.Prekorili smo momka koji je spremao caj,a on je odgovrio- To je bila sala-. ocistili smo se ,pocistili mjesto i otisli kucama.

Usao sam u kucu s cvrkutom vrabaca.Svi osim sestre su spavali .Ona me jepozvala u sobu,savjetovala i zaprijetila da ce ovo biti zadnji put da zaksnim,a da me ona sakriva.Obecao samjoj da vise necu kasniti.

Nakon nekoliko dana ponovo smo se sastali.Zeljeli smo piti istu smjesu.drug nam je rekao da se ona prodaje.sakupili smo novac i kupili nekoliko kapsula.Mislim da znate o cemu je rijec.Bila je to droga.Donio je caj pomijesan sa drogom, a mi nismo znali.Tako smo platili svoju propast kupujuci drogu.
dogovorili smo s da ovo ponavljamo svake dvije nedelje.Kapsule smo kupovali zajednickim novcem.Vremenom sam oslabio u skoli.Otac me prebacio u pripremnu skolu ne bih li bar okoncao srednju skolu.Propali su moji,ocevi i majcini snovi o mom pilotiranju.kakvo pilotiranje i kakav inzinjer se moze ocekivati od mene?Tako mi Allaha,to nije bila moja krivica niti sam sta znao.da mi je sve izlozeno odbio bih i ostavio drustvo,ali to je bila sala.
Neka je Allahovo proklestvo na onoga ko se i dalje sali sa muslimanskom omladinom.Dani su prolazili a mi smo i dalje bili u ovom prljavom dogovoru.Niko nije znao niti osecao sta se dogadja.Dosao sam u situaciju da ne mogu ostaviti to zlo niti prijatelje.stigi su i rezultati na kraju godine koji su bili porazavajuci za citavu porodicu.Olaksanje je bilo sto je sestra polozila sa najboljim uspjehom.Uprkos svemu sto me je pogadjalao iskreno sam joj cestitao.To sam joj rekao i prvi i posljednji put,iz dubine duse osjetio radost.Pitao sam je sta zeli da joj povodom ispita kupim.Znate sta mi je rekla?Kao da me je vidjela sa drustvom.kazala mi je:Brate,zelim da obratis paznju na sebe,jer si ti moj ponos i utjeha nakon Allaha.
Toga dana kada ih je izgovorila za mene su bile samo obicne rijeci.Nije znala da ce mi sjecanje na njih biti teze i bolnije od metka.kamo srece da nista nije rekla i da je nista nisam pitao.
kakav oslonac i kakvu utjehu od mene ocekujes?kakav oslonac i utjehu od mene zelis?Dovoljan mi je Allah divan je On zastitnik.
sestra se upisala na Institut za uciteljice.Trudila se i borila.Ja sam isao iz zla u zlo,iz zablude u zabludu,iz mraka u mrak,iz losijeg u losije...Moja porodica nista nije znala.Mi smo sve vise i vise tonuli.Svaka dva dana smo morali kupovati tablete.jednom mi je ne prijatelj vec prokleti neprijatelj rekaosmileyostoji i skuplja ali bolja droga.daje duzi osjecaj srece.Nasli smo je.Skupo smo je platili.Sve smo placali novcem roditelja koji nisu ni slutili da placaju nasu propast.Da li oni imaju tereta i grijeha?
Jednom,kada sam se vratio kuci,sestra je primjetila o cemu se radi,pozalila me je ,ostavila da spavam ali je dosla sutra ujutru.Prijetila mi je da ce me otkriti ukoliko joj ne kazem potpunu istinu.
Majka je u tom trenutku usla i prekinuli smo razgovor.Poslala me je za nesto.Od tada sam bjezao od sestre bojeci se da ne otkrije tajnu koju skrivam vise od godinu.Sreo sam jednog prijatelja i otisli smo drugom.Uzeo sam ovaj dio grijeha.ispricao sam im sta se dogodilo.Pobojali smo se da nasa se tajna ne otkrije i tako budemo osramoceni.Razmislajli smo.Zapravo razmisljali su nasi sejtani.Jedan rece;Imam resjenje! Znate li kakavo?Tako mi Allaha da smo pitali sejtana ne bi mu to palo na u.Znate li sta je rekao?da li je rekao da je ubijemo?kamo srece...
Rekao je teze rijeci.Da li je rekao da joj odsecemo jezik ili iskopamo oci?Ne,vec nesto teze.Da li je rekao da je zapalimo?Ne ,rekao je nesto jos jezivije.
Dovoljan mi je Allah i divan je On zastitnik.Dovoljan mi je Allah protiv nasilnika.Dovoljan mi je Allah protiv dilera i svih narkomana.Dovoljan mi je Allah protiv tog prijatelja.Dovoljan mi je Allah protiv moje proklete duse.Dovoljan mi je Allah,divan ke On zastitnik.Allah mu kosti rastavio,ocni vid oduzeo i neao uspijeha na ovom i buducem svijetu.
-Znate li sta je rekao?rekao je ruzne rijeci,nepravdu i neprijateljstvo.rekao je da je najbolje da i nju ukljucimo da joj damo kapsule droge.Tako nas nikada nece obrukati.Odbio sam jer je ona moja cestita,plemenita,draga i blaga sestra!Ona je moja sestra!Poceli su me uvjeravati:nece nista izgubiti.ti ces to uraditi u vasoj kuci i ona ce ostati postovana i dostojanstvena.To nece na nju imati nikakav utjecaj.Uslijed djelovanja droge i pred nasrtajima njihovih i mog sejtana,pristao sam.Sve smo utanacili.
Vratio sam se kuci .Ona me je docekala.rRekao sam joj da spremi caj i da cu joj sve priznati.Jadnica zbog mene se obradovala.Cijela nada joj je bila da rijesi moj problem.U glavi mi je bilo hiljadu sejtana,a glavna briga unistiti njen zivot.donijela je a.Zatrazo sam joj da mi donese jednu casu vode.Ustala je ,soba se smracila.Tako mi Allaha u tom trenutku sam bez ikakvog osjecaja pustio suzu.
Ne znam da li je to bila suza boli zbog njene buducnosti.Ne znam da li je to bila moja dusa koja je izasla iz oka.Ne znam da li je to bila svijest.Ne znam da li je to bilo zbog radosti sto sam ispunio dato obecanje i zuvjek sacuvao tajnu.
u caj sam ubacio citavu kapsulu.Dosla je osmjehujuci se.Gledajuci je pred sobom zamisljao sam je kao janje koje je,bez ikakvih losih namjera uslo u sumu punu vukova.Zapazila mi je suze i pocela ih brisati:Muskarci ne placu..Pokusala me utjesiti,misleci da se kajem.Nije znala da placem zbog nje a ne zbog sebe.Plakao sam zbog njene buducnosti,zbog njenog osmijeha,njenih ciju,zbog njenog cistog srca.Sejtan mi je govorio:Strpi se,nece joj naskoditi.Sutra ces lijeciti sebe i sestru.Ona mora znati za tvoje probleme i prozivljavati ih sa tobom.Nece znati u kakvim si problemima dok ih ne dozivi.Tako mi je sejtan uljepsavao grijeh i smutnju.Dovoljani je Allah protiv njega.Tada sam joj rekao da popijemo caj,smirit cemo se,a zatim razgovarati.Popila je a kamo srece da nije.Poceo sam joj pricati a ona je gubila svijest.Jedng trenutka sam plakao a drugog se smijao.Ne znam sta me zadeslio:smijem se i placem.suze mi na obrazima.Sejtan mi je dosaptavao da ce roditelji saznati sve ukolko vide sestru u takvom stanju.Razmisljali smo o bijegu.
Pojegao sam prijatejima i kazao im sta sa ucini.svi su mi cestitali.Rekli su mi da tako postupaju muskarcine i da sam ja njihov vodja.ti si vodja nase grupe i imas pravo naredjivati i zbranjivati.Tu noc smo prespavali.Oko podne sam se poceo tresti i pitao se sta sam uradio ,sta su joj ruke ucinile.Nakon dva dana otac se poceo raspitivati o meni,jer sam prekinuo svaku vezu s njima.Poslao sam jednog prijatelja da ispita situaciju u kuci,jer sam se bojao za sestru.Oni su me uvjeravali da je sve u redu.Odlucio sam se vratit kuci spreman na udarce,prijekore i psovke.
Otac me je istukao,a majka i sestra iskritizirale.sestra me je sljedeceg jutra pitala sta sam joj stavio u caj.Rekla je da joj se svidjelo i da zeli jos.Odbio sam,a ona je pocela moliti.Dogodilo se ono sto se dogodilo i meni s prijateljima kada sam od njih trazio drogu.pristao sam i dao joj.To se ponavljalo vise puta.Pocela je slabiti na studijima.Cak ih je i napustila,bez valjanog razloga.Roditelji su se strpjeli,znali su da njihovoj cerki preostaje samo dom.Nade su bile usmjerene prema maldjem bratu.
Jednom mi je nestalo droge i zatrazio sam prijatelju.Odbio mi je dati,osim pod jednim uvjetom.A znate li kojim?Dovoljan mi je Allah i divan je On zastitnik.Dovoljan mi je Allah protiv ovog covjeka i protiv sejtana.Odbio sam i posvadjali smo se.Drugovi su nas pokusali izmiriti.Govorili su-Nije to nista,nista ne skodi?Ona nece nista izgubiti..svi su bili uz njega okrenuvsi se protiv mene.Rekoh mu:Ti si mi prvi govorio da ces biti uz mene i pomoci mi da je izlijecim,a sada to trazis od mene?Rusis prijateljstvo!
-Kakvo prijateljstvo i kakvo lijecenje!
Raspravljali smo se,napustio sam ih.Proslo je nekoliko dana,ja i sestra i bili smo strpljivi.
Pocela je od mene traziti drogu,a ja je nisam imao.Mogao sam je dobaviti jedino preko njih.sestrino stanje se pogorsavalao.Trazila je bar jedan komadic.Sejtan me je naveo da je upitam,te sam rekaosmileyn zeli tebe,zeli da se sastanete i onda ce ti dati drogu besplatno. Odmah je odgovorila: slazem se!idemo.
napravili smo plan i izasli iz kuce.Poveo sam sestru,sjeli smo u njegov stan.Zatrazio je da odem u setnju dok on ne zavrsi sa njom.Otisao sam i sada prizivam Allahovo proklestvo na sebe,svoju dusu,druga,sejtane,drogu,narkomane i dilere.
Dosao sam za sat vremena i zatekao je polugolu.Sjedeli smo zajedno-ja,drug i sestra-od podne do iza jacije u picu nemoralu i razvratu.
Tesko meni od mog Gospodara!Tesko meni od Vatre.Ja sam od njenih stanovnika.Kamo srece da sam mrtav.Gospodaru,usmrti me ,ja sam zivotinja,ne zasluzujem zivjeti niti jedan trenutak.

Vratili smo se kuci.Govorio sam joj da je ovo prvi i poslednji put.Ali on joj je dao licni broj i zakazo mjesto,tako da ga je mogla kontaktirati kada god bi zelejla.Vise joj nisam bio potreban.Ja to nisam znao.Dani su prolazili.Vidjao sam sestru kako se krece suprotno njenim dotadasnjim obicajima.Jednom je izlazila i s mladjom sestrom i trazila je svaki izgovor,bilo da je u pitanju pijaca ili bolnica.cak je odbila vratiti se na studije.
Jadni otac je pokusavao na sve moguce nacine i svim sredstvima vratiti je na studije.Porodica se puno obradovala zbog njenog povratka na studije.Jednom,dok sam bio kod prijatelja kazao mi je da trebamo ici drugom jaranu.Kada smo stigli,zamislite nesrece.zatekoh sestru.Sjedila mu je u krilu.Poceo sam plakati.Ustala je i kazala mi"Nemas pravo kontrolirati moj zivot,ja sam slobodna.!Prijatelj mi je dao otrov koji cini da covjek zaboravi ono najdostojastvenije sto ima i koje ga,cak i u njegovim ocima,srozava do najnizih granica.Vratili smo se,bio sam miran.Oni su se igrali sa mojom sestrom,a ja sam sce to posmatrao poput zivotinje,cak i gore.
Poslije podne smo se vratili kuci.Nisam znao sta da radim.Nestalo je stida,imetka,dostojanstva,buducnosti,razuma-sve je nestalo,potpuno sve.Prolazili su dani.Ja sam u trenucima opijenosti se smijao,a u trenucima bez droge plakao.To je zivotinjski zivot,cak i gori.To je jeftin,prljav i nizak zivot.

Prolazili su pesimisticki ternuci.Citav zivot mi je ispunjen pesimizmom.Jednog jutra,oko devet sati ,policija je pozvala oca.Trazili su da hitno dodje.\otisao je.ogodila se velika nesreca,koju nije mogao podnijeti.Umro je nekoliko dana poslije,a majka je izgubila moc govora.Znate li sta se dogodilo?

Sestra je bila u drustvu mladica na izletistu van grada.Bili su nadrogirani i dogodila se saobracajna nesreca.Oboje su poginuli na licu mesta.Teske nesrece koja izaziva uzdah kamena i suzu stijene.
Loseg zavrsetka sestro moja.Kraj koji nisi zeljela,koji nisi odabrala...Moja cista sestra je postala nemoralna..Moja plemenita sestra je postala bludnica...Moja dobra sestra vjernica je postala razuzdana...Gospodaru sta sam uradio.!Da li sam je ja u ovakvo stanje doveo.Svojim rukama sam je bacio u dzehenemsku vatru!Bacio sam je u proklestvo.
Gospodaru,sta mi je cinit.Gospodaru molim Te da me kaznis umesto nje.Gospodaru moj,Ti znas da je njoj nasilje naneseno.Ti znas da je njoj nasilje ucinjeno.Ja sam je unistio ona to nije znala!
Zeljela me je izlijeciti a ja sam je unistio.Neka je Allahovo proklestvo na droge i njene dilere.Otac je umro nekoliko dana poslije,a majka ni do danas nije progovrila,Ja sam i dalje na crnom putu.Moja braca su na rubu propasti.Neka je Allahovo proklestvo na drogama.

Poceo sam razmisljati o pokajanju,ali se nisam mogao strpjeti.Zamoli sam majku da mi dozvoli da otputujem u inostranstvo>To vijeme je potrajalo mjececima,zelio sam zaboraviti sve sto se desilo.Posto sam unistio svoj ,zivot svoje porodice i zivot svooje sestre,otisao sam u bolnicu nade.

Allah ti se smilovao,sestro.Allah ti se smilovao.Allahu moj,oprosti joj,smiluj joj se!Ona je jadnica,kazni mene umesto nje!
Odlucio sam se lijeciti.Pitali su me o nacinu dobavke droge ja sam tvrdio da sam je dobio od turista iz inostransva/Za nekoliko mjeseci sam se izlijecio os ovisnosti.

Ali,sta poslije>Posto sam pokidao sve spone koje su garantirale miran i siguran zivot.vratio sam se prodici koja je zivjela od onoga sto bi joj ljudi doneijeli.Majka je prodala jedan stan a drugi iznajmila.Iz ugodnog i lagodnog zivota u ekskluzivnim stanovima,sada smo zivjeli u stanu s tri sobe a bilo nas je osmoro,zivjeli smo u teskobi i sirotinji.Nisam imao nikakvog znanja niti posla.Braca su jos mladja.Pola ih je prekinulo skolovanje zbog nedostatka sredstava.kada bi neko spomenu sestrino ime u porodici,svi bi je grdili i proklinjali,jer je uzrok svega sto nam se desava.Proklinju je i predaju Vatri.Moje srce se kida za njom,jer joj je nasilje ucinjeno.takodje osjecam zalost za prodicom jer oni ne znaju pravo stanje.
ne mogu govoriti o zlim i pakosnim ljudima koji su unistili moj i sestrin zivot,jer kada bih ih spomenuo povecavao bih ranu porodici koja jos nije prezalila sestru,oca ,majku ,nas renome,dostojanstvo i ugled.Ako bi se to dogodilo porodica bi saznala da sam glavni uzrok svega.Zbunjen sam.Placem svakog trenutka,niko ne primjecuje.Mislim da je nuzno da budem kamenovan.Ali cak ni to nije dovoljno da odstrani sve moje grijehe i propuste.

Braco,pogledajte sta sam uradio.Sta su uradile droge od mene.To su droge,majke svih zala i prljavstina.To je zlo koje je posvuda rasireno.Koliko je samo domova unistilo,koliko ljudi bestraga otjeralo,koliko porodica rasturilo!
Braco,nemojte se smijati niti cuditi.recite"Allahu ,odstrani zlobu.

Braco,uzmite pouku iz ovog kazivanja i proslijedite ga poznaniicima.Mozda Allah ovom pricom uputi bar jednu osobu i zbog nje mi oprosti veliki grijeh za koji mislim da mi nikada nece biti oprosten.

Molim vas cinite dovu za moju sestru.Mozda joj se Allah smiluje i oprosti joj grijehe.Braco trebate mi,da budete uz mene u ovim teskim trenucima,ali ne zelim nista od vas.Zelim se zahvaliti bratu
koji je zapisao ovo sto je pred vama,smatram ga iskrenim prijateljem.Allah mu je dovoljan.

Zahvalan sam svakom ko radi na sirenju i umnozavanju ovog kazivanja.Ovo je svrsetak mog kazivanja.da sam ispricao sve detalje,to bi ucinilo da vam se koza najezi i da osjetite stid u ocima.
Dovoljno je ovo sto sam kazao......

Es-selamualejkum!
Autor RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE
Hasko
Član

Komentari: 466
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08
Upisano u 25-12-2010 02:46
Es-selamualejkum!

Ko je ubica?

Kao i obično nakon ikindija-namaza, poznati šejh je sjedio sa mališanima kako bi im ispričao još jednu lijepu i poučnu priču. Međutim, primijetivši da među mališanima nema dječaka Hassana, šejh upita njegove prijatelje: “Gdje je vaš prijatelj Hassan?”

Dječak Sa’d stidljivo odgovori: “On se izvinjava zbog današnjeg odsustva.”
Šejh se začudi i ponovo reče: “Ali rekao je da danas neće odsustvovati sa halke!”

Sa’d reče: “Tokom današnje igre na školskom odmoru Hassan je slomio moju olovku, pa sam se ja naljutio i udario ga rukom po leđima. Zatim smo se posvađali i on je odlučio da se više nikad neće družiti sa mnom.”
Šejh obori glavu, zatim pogleda u Sa’da i reče: “Allah ti oprostio, sinčiću... bolje bi bilo da si mu halalio i prihvatio njegovo izvinjenje. Svaki sin Ademov griješi, a najbolji grješnici su oni koji se kaju. Praštanje je jedna od najplemenitijih osobina... Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je da praštamo rekavši: ‘Oprosti onome ko ti učini nepravdu!’” (Ahmed)

Sa’d je bio jako tužan, te se obratio šejhu: “Dozvoljavaš li mi da odem kod Hassana da izgladim nesuglasice među nama i da se vratim zajedno s njim?’’
Šejh reče: “To je divno, Sa’de, hajde brzo!”

Dok je Sa’d ustajao, svi su začuđeno gledali u Hassana koji je u tom trenutku upravo ulazio u mesdžid. Na iznenađenje svih prisutnih, Hassan je prišao Sa’du, rukovao se s njim, a zatim izvadio olovku iz džepa i dao je Sa’du rekavši: “Izvinjavam ti se, Sa’de! Uzmi ovu olovku u zamjenu za onu koju sam ti slomio.”
Šejh se smješkao dok je Sa’d osjećao nelagodu...
Zatim Sa’d reče: “Ti si bolji od mene, Hassane. Ti si divan prijatelj, a ja sam pogriješio prema tebi, pa te molim da mi halališ.”

U tom trenutku dva prijatelja se zagrliše, a zatim sjedoše ispred šejha da im svima ispriča jednu interesantnu priču.

Šejh uzdahnu i reče: “Elhamdulillah... sad ću vam ispričati priču o traženju halala i oprostu...
...U stara vremena, u prvim danima hilafeta Abbasija, čovjek po imenu Ibrahim ibn Sulejman pobjegao je od policije koja je za njim raspisala potjernicu. Sultane, znaš li zašto je abbasijski hilafet dobio takvo ime?”
Sultan je malo razmišljao, a zatim reče: “Da, sjetio sam se, zato što abbasijske halife vuku korijene od Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, amidže Abbasa ibn Abdul-Muttaliba...
Šejh reče: “Bravo, Sultan...”

Hemmam upita: “A šta se desilo sa Ibrahimom? Jesu li ga uhvatili?
Šejh se nasmija i reče: “Nisu, sinčiću, pobjegao je prema gradu El-Kufi... Znate li gdje se nalazi grad Kufa?”
Sa’d podiže ruku i reče: “Ja znam... nalazi se u Iraku.”

Šejha obradova ovaj odgovor i reče: “Da, Sa’de, nalazi se u Iraku...
...U Kufi je tražio mjesto na kojem će se sakriti, pa je vidio velika vrata koja vode ka prostranom dvorištu. Otvorio je vrata i ušao u dvorište ne znajući šta da radi.”
Hassan upita: “Zar u dvorištu nije bilo nikoga?”

Šejh reče: “Ne požuruj, sinčiću, saznat ćeš odgovor…
...Nakon kratkog vremena, u pratnji nekih ljudi, u dvorište ujaha i jedan naočit mladić, lijepog i nasmijanog lica, i obrati se Ibrahimu: ‘Ko si ti, o čovječe, i šta trebaš?’
U tom trenutku Ibrahima je preplavio strah i dršćući je izustio: ‘Ja sam progonjenik, došao sam da me sačuvaš, oni žele da me ubiju.’

Mladić je gledao u njega i rekao: ‘Ne boj se... ti si sada siguran, a zatim ga uvede u jednu sobu u svojoj kući.
Vaile, znaš li šta znači riječ soba (ar. hudžre)?”
Vail: “Znam, šejhu, to je dio kuće, a tako su se zvale i prostorije Poslanikovih supruga – hudžurat (sobe), a to je preneseno i u Kura’nil-kerimu u suri El-Hudžurat!”

Šejhovo lice zablista od sreće: “Bravo, Vaile, ti si pametan dječak, mašallah.”
Hassan će nestrpljivo: “Molim te, šejh, dovrši nam priču!”
Šejh: “Da, da... ostao je Ibrahim u mladićevoj kući čitavu godinu dana. Mladić ga je hranio, pojio i izdržavao u svakom smislu, a ni o čemu ga nije pitao.”

Sultan reče: “Čudno, vallahi, ostao je kod njega čitavu godinu, a nije ga pitao čak ni za ime?!!”
Šejh klimnu glavom i reče: “Da, dijete moje, i ne samo to, nego nije osjećao nikakvu neugodnost zbog njegovog prisustva u vlastitoj kući!! A mladić je svakog jutra odlazio od kuće, a vraćao se tek noću. Jednog dana mladić reče: ‘Ja tražim čovjeka koji je ubio mog oca i svakog dana odlazim raspitujući se o njemu.’ Ibrahim reče: ‘Znaš li njegovo ime?’ Mladić reče: ‘Znam... nikad neću prestati tragati za njim!’ Ibrahim reče: ‘Reci mi kako se zove, možda ti mogu pomoći da ga pronađeš?’ Mladić reče: ‘Kako bi ga ti mogao znati, kako bi mogao znati gdje se nalazi... on se skrio na neko mjesto, samo Allah zna gdje je...’ Ibrahim je bio tužan zbog ubistva mladićeva oca te poče insistirati da mu kaže ime ubice sve dok mladić ne reče: ‘On se zove Ibrahim ibn Sulejman.’”
Hemmam skoči sa svoga mjesta i reče: ‘’Ibrahim ibn Sulejman? Nemoguće!”
Šejh mu pokaza rukom da se smiri, a zatim nastavi sa pričom: “Da, djeco moja, Ibrahim ibn Sulejman.”
Sa’d: “Šta je uradio mladić? Sigurno ga je ubio...”

Šejh se nasmiješi i reče: “U ovome je ibret i pouka! Kada je to čuo Ibrahim, skočio je na noge i rekao: ‘Ja ću te ovoga trenutka uputiti na ubicu tvoga oca.’ Mladić će začuđeno: ‘Znaš li ga?’ Ibrahim reče: ‘Da, to sam ja, Ibrahim ibn Sulejman, pa ustani i osveti svoga oca...’

Mladić je iznenađeno gledao u njega, da bi naposljetku rekao: ‘Ostavi se zbijanja šale, čovječe... Je li ti dosadilo što živiš skriven kod mene, pa želiš da okončaš na ovaj način?!!’ Na to Ibrahim reče: ‘Ne, prijatelju moj, vallahi, ja sam Ibrahim kojeg ti tražiš, ustani i ubij me...’ Mladićevo lice promijeni boju, zašuti neko vrijeme te se obrati Ibrahimu: ‘Neću te ubiti, srest ćeš moga oca na Sudnjem danu pa će on uzeti od tebe svoje pravo pred Allahom, azze ve dželle! A što se mene tiče, nikada ne bih ubio svoga gosta.’”
Sa’d reče: “Je li mu dopustio da napusti njegovu kuću?”

Šejh reče: “Da, i ne samo to, nego mu je dao hranu, piće, novac i konja, pa ga tek onda pustio.”
Zavladalo je iznenađenje među mališanima...
Vail reče: “Taj mladić je jedan od najplemenitijih i najboljih ljudi!”
Hemmam upita: “Da li bi isto postupio da si bio na njegovom mjestu, Vaile?”

Šejh se ubaci i reče: “Ovo je uradio vaš prijatelj Hassan kada je prihvatio Sa’dovo izvinjenje i halalio mu.”
Sultan ustade i zatraži dozvolu od šejha da ode.

Šejh se začudi njegovoj žurbi i upita: “Čemu žurba, Sultane?
Sultan: “Jučer sam zabranio svojoj maloj sestri da vozi biciklo, pa je plakala, a sad odoh da joj poklonim biciklo, tako da se može vozati kad god hoće.”

Svi se radosno nasmijaše Sultanovoj plemenitoj odluci…
Šejh reče: “Bravo, Sultane, idi sada Allahu u emanet”, a zatim se okrenu prema ostalim mališanima i reče: “S ovim smo, dragi moji, završili priču.”

Mališani ustadoše govoreći: “Džezakellahu hajren, šejhu naš plemeniti, zaista je tvoja priča bila
izuzetno poučna za sve nas...”

Es-selamualejkum!
Autor RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE
Hasko
Član

Komentari: 466
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08
Upisano u 26-12-2010 21:26
Es-selamualejkum!


Ko je vlasnik pojas

Hassan reče poznatom šejhu: Danas sam vidio nešto veoma čudno! Šejh: A šta si vidio, o Hassan? Hassan: Išao sam u prodavnicu kupiti majci neke potrepštine, i vidio sam čovjeka koji pita gdje se nalazi kuća mog daidže Adnana, pa sam mu rekao da ja znam gdje je i da ću ga odvesti do kuće...

Ugledavši ga, moj daidža ga zagrli i obradova mu se mnogo. Djelovalo je kao da ga zna dugo, dugo. Čovjek izvadi iz džepa novčanik pun novca, dade ga mom daidži i reče: “Ovo je tvoj novac, Adnane.” Moj daidža se mnogo začudi i iznenađeno pogleda u novčanik... Nakon nekoliko trenutaka, obrati se čovjeku: “Kako je ovo moj novac? To je nemoguće. Ne vjerujem ti!” Čovjek se nasmija i reče: Sjećaš li se dana kad si me posjetio prije dvije godine?” Daidža reče: “Da, sjećam se. Kako da zaboravim tu posjetu vašem prelijepom mjestu, tim prelijepim voćnjacima punih drveća i drugog zelenila...” Čovjek se nasmija i reče: “Prije dva dana otišao sam u voćnjak i sjeo ispod bademovog drveta. Stavio sam ruku na zemlju, i osjetio da se nešto nalazi ispod prašine. Počeo sam razgrtati zemlju da vidim šta je to ispod, pa sam našao ovaj novčanik i novac u njemu.”

Pogledao sam u daidžu i vidio kako briše suze i zahvaljuje se Allahu na ovom olakšanju... On je zaista izgubio novac prilikom jedne posjeti svome prijatelju, a zatim je postao jako siromašan. Nije ima skoro ništa od novca, a sada mu se vratio njegov novac. Mnogo ga je obradovao ovaj rizk od Allaha, subhanehu ve te’ala...
Poznati šejh se nasmija i reče: Zaista poslije teškoće dolazi olakšanje, sinčiću..
Sultan: Lijepa priča našeg prijatelja Hassana. Sada želimo čuti priču našeg šejha!
Ahmed: Sigurno će biti slična Hassanovoj priči.
Šejh se namjesti, zahvali Allahu, donese salavat na Poslanika i poče pričati...
U stara vremena živio je Abdullah, veliki trgovac, i imao je mnogo novca. Jedne godine odlučio je da ide u Mekku, da obavi hadž. Tada još uvijek nije bio oženjen. Kada je došlo vrijeme za hadž, spremi stvari i ponese tri hiljade dinara i stavi ih u svoj pojas. Zaputi se karavana prema Mekki. Mekka je bila veoma daleko od njegove zemlje, a tada nisu postojali avioni, auta ili vozovi za putovanja...

Hemmam: Kako su putovali i prevaljivali toliki put?
Šejh: Na kamilama i konjima. A putovanje na hadž trajalo je mjesec, dva ili više, zavisno od dužine puta.
S’ad: Je li stigao Abdullah u Mekku?
Šejh: Prije nego je stigao u Mekku, karavana je skrenula na mikat, da obuku ihrame i zanijete hadž. A tada na mikatu nije bilo mesdžida i abdesthana kao danas. Pođe Abdullah da traži mjesto na kome će promijeniti odjeću. Nađe jedan veliki kamen iza kojeg se zaklonio i presvukao. Prilikom presvlačenja, pojas mu je spao, što on nije ni primijetio..
Vail: A je li i novac bio u pojasu?
Šejh: Da... Nastavio je Abdullah put Mekke. U putu je htio nešto kupiti, ali nije našao novac...
Hassan: Je li se vratio da ga traži?
Šejh: Ne, sinčiću, nije se vraćao niti je brinuo, jer je bio mnogo bogat. Posudio je novac od prijatelja, toliko da mu bude dovoljno da obavi hadž i da se vrati kući. Kada je došao kući, vratio je novac prijateljima. Nastavio je živjeti i oženio je ženu vjernicu. Dani su prolazili, a Abdullah je počeo gubiti novac trgujući. Svakim danom gubio je po nešto imetka, sve dok mu nije ostalo veoma, veoma malo. Obratio se svojoj supruzi riječima: “Moramo otputovati odavde u drugu zemlju, da tamo pokušam naći svoju opskrbu.”

Složi se supruga da putuje s njim, iako je bila trudna. Negdje u putu, žena osjeti da će se poroditi, pa on poče tražiti mjesto gdje će se skloniti. Nađe neku staru trošnu kućicu i smjestiše se u njoj. Za kratko vrijeme, u kasne sate, žena mu rodi prelijepog dječaka. Poče žena vikati od bola i zatraži nešto da jede i pije. On joj reče: “Gdje da ti nađem hranu u ovoj tamnoj noći?” Supruga odgovori: “Ako ne nađeš hranu, umrijet ću od gladi!”

Ostavi ženu na tom mjestu i ode do sela koje se nalazilo u blizini, kako bi kupio nešto hrane i pića. Međutim, sve trgovine bile su zatvorene. Nije našao nikog, osim jednog čovjeka koji je izašao iz trgovine i htio da je zatvori. Viknu čovjeku da sačeka još malo. Čovjek ga sačeka, ali on mu reče da nema ništa novaca osim jednog i po dirhema. Smilova se vlasnik trgovine, otvori trgovinu, i pripremi jelo i piće za njegovu suprugu. Stavi ga u jednu posudu i dade mu da odnese. Uze Abdullah hranu i piće i krenu da je odnese supruzi. Na putu prema trošnoj kućici u kojoj je ostavio ženu i dijete, ništa se nije vidjelo od mrkle noći, te on upade u jednu rupu u zemlji. Slomi se posuda sa hranom, a on poče da zapomaže iz sveg glasa: “Teško meni, šta se desilo... moja žena će umrijeti... i moj sin će umrijeti... o Bože...

Njegovo zapomaganje čuo je čovjek koji je živio u najbližoj kući. Otvori prozor i prodera se: “Šta ti je, o čovječe? Zašto vičeš toliko? Pa ti nas uznemiravaš!”
Abdullah pogleda u njega i reče: “Pao sam u rupu i slomio posudu sa hranom koju sam kupio za jedan i po dirhem.”
Čovjek se nasmija iz sveg glasa i reče: “Plače i zapomaže zbog jednog i po dirhema!”
Abdullah reče: “Jednoga dana na putu prema hadžu izgubio sam pojas u kome su bile tri hiljade dinara, i to me nije zabrinulo, ali danas ja nisam imao osim taj jedan i po dirhem, a žena mi je u trošnoj kućici rodila dječaka. Nema ni hrane ni vode. Čudeći se, čovjek pogleda u njega i reče: “Ustani i dođi ovamo. Abdullah uđe u čovjekovu kuću nalik dvorcu, koja je bila puna sluga. Naredi čovjek slugama da odu po Abdullahovu ženu i dijete, a njemu reče da se očisti i obuće čistu odjeću.

Ostali su Abdullah i njegova porodica u kući ovog bogatog čovjeka neko vrijeme. Svaki dan, čovjek bi dao Abdullahu deset dinara da ode na pijacu i trguje. Abdullah je kupovao i preprodavao, sve dok nije sakupio mnogo novca. Nakon mjesec dana, Abdullah reče čovjeku: “Džezakellahu hajren! Mnogo si me pomogao i poboljšao mi stanje, Allah poboljšao tvoje! Ja sam odlučio da putujem, pa bih te zamolio da mi dozvoliš.”
Čovjek reče: “U redu, o Abdullah. Ali, sačekaj malo da ti pokažem nešto veoma bitno.” Ustade i donese jedan lijep kovčeg, te ga stavi pred njega i reče: “Uzmi ovaj kovčeg i otvori ga! U njemu je iznenađenje za tebe.”
Sultan se ubaci: Iznenađenje?! Čudno! Kakvo je to sad iznenađenje?
Šejh nastavi: Kad Abdullah otvori kovčeg i ugleda šta je unutra, veoma se iznenadi.
Ahmed: Zašto se toliko iznenadio?
Šejh: Zato što je u kovčegu našao pojas koji je izgubio putujući na hadž. Vrisnu Abdullah: “Nemoguće! To je moj pojas i u njemu je novac koji sam izgubio zajedno s njim!! Kako si ga našao, gdje, kada?”

Čovjek se nasmija i reče: “Našao sam ga između velikog kamenja na putu na hadž. Uzalud sam, dugo vremena, tražio ko je izgubio taj pojas. I sada se tebi vratio, elhamdulillah!
Obradova se Abdullah i pade Allahu na sedždu šukra zbog ove blagodati, i nastavi život sa svojom porodicom sretan i zadovoljan...
Završi šejh priču zahvalom Allahu i salavatom i selamom na Allahovog Poslanika riječima: Elhamdulillahi teala, ve salatu ve selamu ala resulillah, a zatim svi ustadoše osjećajući veličinu sabura, iskrenosti i čuvanja emaneta...

Preporuka roditeljima: Svaku riječ, rečenicu ili dio teksta, koji je obilježen na bilo koji način
(podebljan, podvučen ili ukošen), pojasnite svojoj djeci! U svakom označenom dijelu krije se neka mudrost koja će, objasnite li je svome djetetu, umnogome utjecati na lijep odgoj, ahlak, pa i znanje vašeg djeteta, inšallah!


Es-selamualejkum!
Autor RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE
Hasko
Član

Komentari: 466
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08
Upisano u 29-12-2010 03:07
Es-selamualejkum!


Expres urnebes Osmana Džihe
DEDA MRAZ TUŽI RAGIBA NAGIBA ZBOG NAPADA NA JELENE I SOBOVE
Autor: Osman Džiho

Prije nekoliko dana policija je uhapsila Ragiba Nagiba u Sarajevu pod sumnjom da je namlatio dva soba i dva jelena Deda Mraza. Tom prilikom policijski službenik je načinio zapisnik na licu mjesta te priveo osumnjičenog R. N. a potom i sa njim izvršio informativni razgovor.

Zapisnik vam donosimo u cjelini:

Policajac: "Deda Mraze, šta se ovde dešava?!"

Deda Mraz: "Ma neznam ni ja šta ovo bi, dođe ovaj, spuca mi jelena šakom u glavu, onog mi soba nabio nogom u guzicu, onda mi zatuče glavom u čelo i ovog drugog jelena pa se obrati meni i posla me u neku stvar."

Policajac: "U koju stvar, gospodine Deda Mraze?"

Deda Mraz: "U onu iz koje si ti davno izašao da sam ti morao pokloniti tu kapu koju sada imaš na glavi. Ja bi podnieo tužbu kantonu zbog napada na moje jelene, sobove i mene osobno."

Policajac; "Gospodine Ragibe Nagibe, šta vi na ovo kažete?"

Ragib Nagib: "Jesam, namlatio sam mu jelene, dosta je meni više šuplje priče u ovoj državi. Ja sam prije dva mjeseca glasao na izborima, a oni me upregli k'o ovaj Deda Mraz jelene i sobove. Od poklona sam dobio samo degenek od žiranta, i otkaz na poslu. Za mene nema razlike između Deda Mraza, SDA, HDZ, SDP. Sve su to isti šupljaci. Kao što je ovaj Deda Mraz nabio rogove ovim jelenima i sobovima, tako su nama političari isto nabili rogove i upregli nas u sanke."

Policajac: "Vi očito Ragibe Nagibe mrzite državu u kojoj živite"

Ragib Nagib: "Jašta ću nego mrzit državu u kojoj su meni nabili rogove kao jelenu a oni dijele pakete kome hoće. Ne mogu bola ja namlatiti jelene što su krivi već što su glupi pa su pustili da ih upregnu ovakvi šupljaci."

Deda Mraz: "Ali to se dešava u vašem multikulturnom Sarajevu, platit ćete vi
za ovo, ovo je Teheran."

Ragib Nagib: "Jebo te Teheran! Vidiš da je meni hidžab pao na glavu od muke.
Ovo je multijeb država u kojoj svako svakog upreže u saonice ko sobove.


Koji je slogan Hercegovine nakon poplava:
"Mi plivamo u svim vodama, a vi?!

Što Cigani bježe iz BiH?
- U BiH su zauzeta sa sva mjesta za cigane.

Kakva je razlika između bh političara i zimskih guma?
- Najbolje je kada im se stave lanci.

Šta je za bh državu Ivu Sanader?
- Ništa al' tek treba da počne.

Koji je najpoznatiji roman poslije "Ne okreći se sine!"
-Ne okreći se za Ivom Sanaderom.

Es-selamualejkum!
Autor RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE
Hasko
Član

Komentari: 466
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08
Upisano u 31-12-2010 02:39

s-selamualejkum!

Ko je vlasnik ove prelijepe bašče?

Samo što je završeno klanjanje ikindija-namaza, Ahmed je skočio na noge i požurio da zauzme mjesto u halki poznatog šejha, te mu ispade olovka iz džepa. Ahmed to nije ni primijetio...
Svi mališani dođoše i posjedaše oko šejha očekujući da im ispriča još jednu lijepu priču.
Držeći u ruci olovku, Hassan sjede i upita: “Čija je ovo olovka? Tamo sam je našao.”
Ahmed opipa svoj džep i reče: “Čini mi se da je to moja olovka. Barem nalikuje na moju, ali...”
Poznati šejh se nasmija i reče: Ali šta, sinčiću? Uzmi je, to je tvoja olovka...
Ahmed: Bojim se da nije moja, nego od nekog od mojih drugova. Ne, ne, neću je uzeti. Olovke su slične, pa se bojim da ne padnem u haram.
Šejh: Mašallah, Ahmede... kakva je to pobožnost...
S’ad: A šta znači pobožnost, poštovani šejhu?
Šejh: Pobožnost je da si ustrajan u ostavljanju harama i stvari koje ne koriste, zbog bojazni da ne padneš u haram. Tako je Ahmed iz pobožnosti odbio uzeti olovku bojeći se da nije njegova. On zna da je njegova olovka ista takva, te da mu je maloprije bila u džepu, ali njegova ustrajnost u halalu nagnala ga je da ne uzme olovku...
Pogleda šejh prema Ahmedu i reče: Uzmi svoju olovku sinčiću, to je, zaista, tvoja olovka...
Uze Ahmed olovku od Hassana i zahvali mu se na čuvanju emaneta.
Sultan: Siguran sam da današnja priča govori o pobožnosti i bogobojaznosti.
Šejh: Da, o Sultan, to je tačno...

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika... Nekada davno, u stara vremena, živio je mladić koji je volio putovanja. Tako se jedanput vraćao sa puta na kome je tražio znanje i skupljao opskrbu. U jednom momentu osjetio je jaku glad i umor. Tada ugleda prelijepu bašču na obali rijeke. Uđe mladić u bašču da se odmori u hladovini njenog drveća. Sjeo je ispod stabla jabuke i gledao njene grane na kojima su bili ukusni i primamljivi plodovi. Mladić ispruži ruku, ubra jabuku i pojede je, a onda se napi hladne vode iz rijeke. Nakon svega toga, mladić se sjeti da je jeo tuđi imetak... Reče sam sebi: “Teško ti se!!! Kako da jedeš iz ovog voćnjaka bez dozvole njegovog vlasnika?! La havle ve la kuvvete illa billah (nema moći ni snage osim kod Allaha)...’’
Mnogo ga pogodio njegov postupak, te se zavjetova da neće nastaviti put dok ne nađe vlasnika bašče i ne zatraži od njega da mu halali.
S’ad: Ali to je obična jabuka, a čovjek je bio prisiljen da je pojede. Njegov postupak nije haram.

Šejh se osmjehnu i reče: Prenosi se u hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Musliman neće posijati zrno, ili zasaditi drvo, sa kojih će jesti ptica, životinja ili čovjek, a da mu to neće biti upisano kao sadaka.” (Bilježi imam Ahmed) Dozvoljeno je muslimanu ući u tuđu bašču i jesti iz nje, ako je primoran glađu. Ali, nije dozvoljeno da nabere nešto od plodova pa ih ponese sa sobom. Međutim, ovaj mladić je bio pobožan i bogobojazan, i nije bio zadovoljan da jede tuđi imetak bez dozvole vlasnika. Zbog toga, odlučio je da traži vlasnika bašče. Kada je saznao gdje živi vlasnik bašče, otišao je kod njega i pokucao na vrata. Vrata mu otvori sluga, te ga upita: “Šta trebaš?” Mladić reče: “Gdje je vlasnik bašče?” Sluga se nasmija i reče: “Otputovao je u Šam (Siriju).” Rastuži se mladić kad je to čuo i poče da razmišlja. Nakon kratkog razmišljanja, riješi da i on otputuje za njim u Šam, i upita slugu na kojem mjestu u Šamu može da ga nađe, a sluga mu odmah dade adresu. Spakova mladić svoje stvari i krenu u Šam da nađe vlasnika bašče.
Hassan: To je dugo putovanje, a samo zbog jedne jabuke? Čudnog li čuda...
Šejh nastavi priču: Nakon mnogo odricanja i umora, mladić pronađe vlasnika bašče u Šamu, te mu reče: “Molim te, halali mi... pojeo sam jabuku iz tvoje bašče bez tvoje dozvole. Došao sam mahsuz u Šam da od tebe tražim halala, zbog straha od Allaha da me ne kazni.” Vlasnik bašče mnogo se začudi i reče: “Prevalio si toliki put samo da tražiš halala za jednu jabuku?!”

Mladić klimnu glavom i reče: “Da, pa hoćeš li mi halaliti, o dobri čovječe?”
Hemmam: Sigurno mu je halalio... nije logično da mu ne halali jednu jabuku.
Šejh: Nije mu halalio odmah.
Dječaci: Šta?!!!
Šejh: Vlasnik bašče reče: “Ne halalim ti, niti ću ti ikad halaliti, osim sa jednim šartom. Mladić začuđeno upita: “A koji je to šart?” Vlasnik bašče reče: “Da oženiš moju kćerku.” Mladić sav sretan reče: “Da je oženim?!” Ali čovjek nastavi: “Da, ali da znaš, moja kćerka je slijepa, ne vidi, nijema je, ne govori, i gluha je, ne čuje... Mladić će sa nevjericom: ‘’Da li je to moguće, o čovječe? Je li to želiš da me patiš zbog jedne jabuke?!” Čovjek se nasmija i reče: “To je šart. Ako odbiješ, nikad ti neću halaliti.”
Vail: Zaista je to iskorištavanje..
S’ad: Ne samo to, nego je to i zulum i surovost!
Šejh: Pričekajte malo. Nije dozvoljeno žuriti u donošenju suda.
Ahmed: Pa, je li mladić pristao da oženi tu čudnu djevojku?
Šejh: Razmišljao je mladić o tome i sam sebi govorio kako se čovjek ženi ženom koja će ga služiti, ali ovoj djevojci potreban je neko da nju služi... Ne, ne, ne mogu je oženiti... to nikad... Zatim, promisli još malo i reče sebi: “Ali, brak sa ovom djevojkom bolji je od jedenja zekkuma u Vatri zbog one jabuke.”
S’ad: A šta je to zekkum?
Šejh: Zekkum je drvo u Džehennemu. Njegovi plodovi su hrana nevjernika i velikih grješnika, da nas Allah sačuva. Allah, subhanehu ve teala, u suri Ed-Duhan kaže: “Drvo zekkum bit će hrana grješniku. U trbuhu će kao rastopljena kovina vrjeti.”
S’ad: Je li pristao na brak?
Šejh: Da, djeco moja... obavijestio je vlasnika bašče da pristaje, a čovjek se mnogo obradovao njegovom pristanku. Odmah je otišao da obavijesti suprugu i kćerku da je pronašao muža za kćerku kakvom nema ravnog. Svi se veoma obradovaše i pripremiše se za slavlje.
Došao je dan vjenčanja, a mladić je mnogo brinuo i bio tužan. Pitao je samog sebe kako je mogao pristati da oženi djevojku koja je slijepa, gluha i nijema, te poče žaliti što je pristao. Poče priželjkivati smrt prije nego što je oženi. Ali, na kraju se oslonio na Allaha i rekao: “La havle ve la kuvvete illa billah, ve inna lillahi ve inna ilejhi radžiun...”

I, kada ju je oženio, uđe u njenu sobu, i ugleda ispred sebe prelijepu ženu. Ona ustade i reče: “Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!”
Gledajući je, čudio se njenoj ljepoti i sjetio se riječi njenog oca, da ona ne čuje, ne govori i ne vidi.
Vail: Čudna stvar... je li to čovjek njemu lagao?
Šejh: Sačekaj, pa ćeš sve saznati. Mladić joj reče: “Čudo!!! Šta ja to vidim? Kako pričaš, vidiš i čuješ? Tvoj babo je rekao da si slijepa, nijema i gluha?!” Djevojka reče: “Istinu je moj babo rekao. Nije te slagao. Rekao je da sam nijema, jer ja ne pričam ništa što je haram, niti sam pričala sa muškarcem. Rekao je da sam gluha, jer ja ne slušam ništa što je haram, ne slušam ogovaranje, niti sjedim na sijelu u kojem se gibeti. I, rekao je da sam slijepa, jer ja ne gledam u haram nikad, elhamdulillah...’’

Mladić nije mogao vjerovati da mu se desila tako velika blagodat. Zahvalio se Allahu i pao na sedždu šukra zbog ove ogromne blagodati...
Ahmed: Priča je lijepa, krasna... subhanallah, kakav lijep kraj.
Šejh reče: Vlasnik bašče htio je nagraditi mladića zbog njegovog emaneta, pa ga je odabrao za muža svojoj kćerki. Nije nikad upoznao nekoga boljeg ahlaka i čuvara emaneta od njega...
Ustade šejh, a zatim i dječaci koji kazaše: Šta je ljepše od bogobojaznosti...


Es-selamualejkum!
Autor RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE
Hasko
Član

Komentari: 466
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08
Upisano u 03-01-2011 02:11
Es-selamualejkum!


Drvosjeca


Nekad davno bio je jedan jaki drvosjeca koji je trazio posao kod prodavaca drva i dobio ga je.

Plata je bila jako dobra kao i uslovi za rad. Iz tog razloga je drvosjeca odlucio da radi najbolje sto moze.
Njegov sef mu je dao sjekiru i pokazao mu podrucje u kojem treba da radi. Prvog dana je drvosjeca oborio 18 stabala.
"Cestitam", rekao je sef. "Nastavi tako!"
Vrlo motiviran nakon sefovih rijeci, drvosjeca je pokusao jos vise slijedeceg dana ali je oborio samo 15 stabala.
Treceg dana je radio jos jace ali je oborio samo 10 stabala. Dan za danom sve drvosjeca je obarao sve manje stabala. "Mora da gubim snagu", pomislio je drvosjeca. Otisao je sefu i izvinio se rekavsi da ne razumije sta se desava.
"Kad si zadnji puta naostrio sjekiru?" upita ga sef. "Naostrio? Nisam imao vremena da ostrim sjekiru.
Bio sam zauzet obaranjem stabala."

Ovako je i u nasim zivotima. Nekada smo toliko zauzeti da nemamo vremena da naostrimo sjekiru. "U danasnjem svijetu, se cini da je svako zaposleniji nego ikada ranije, ali manje sretan. Zasto je tako?
Da li smo mozda zaboravili kako da ostanemo ostri? Nema nista lose sa aktivnostima i teskim radom.
Ali Allah dz.s. ne zeli da budemo toliko zauzeti da zanemarimo istinski vazne stvari u zivoru, kao da nadjemo vrijeme za molitvu, da citamo...
Svi mi trebamo vrijeme za odmor, razmisljanje, da ucimo i rastemo.
Ako ne nadjemo vremena da naostrimo sjekiru, postacemo tupi i izgubiti na efektivnosti.


Es-selamualejkum!

Zato pocni danas! Razmisli na koje nacine mozes uraditi svoj posao puno efikasnije i tako dobiti vise!
Autor RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE
Hasko
Član

Komentari: 466
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08
Upisano u 04-01-2011 00:22
Es-selamualejkum!


Sreca


Prenosi se da se jedan čovjek rasrdio na ženu i rekao joj prijeteći:

„Učinit ću te tužnom!“

Ona mu odgovori smireno: „Ne možeš me učiniti tužnom, kao što ne možeš da me učiniš sretnom.“

Muž bijesan joj reče: „Kako ne mogu?“

Žena samopouzdano odgovori: „Kada bi sreća bila u plati ti bi mi je uskratio, ili u nekoj stvari ti bi mi je zabranio, ali je sreća u nečemu drugom što ti ne posjedujueš niti svi ljudi.“

Čovjek iznenađen upita: „A šta je to?“

Ona odgovori,

„Sreću nalazim u imanu, iman mi je u srcu, a vlasnik mog srca je samo moj Gospodar.“


Es-selamualejkum!
Autor RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE
Hasko
Član

Komentari: 466
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08
Upisano u 05-01-2011 02:19
Es-selamualejkum!


Ko nam je donio sadaku?


Šejh upita svog učenika Hemmama ima li novih vijesti iz Palestine i o sukobu sa Židovima. Hemmam reče: Danas mi je babo ispričao krasnu priču. Šejh: Kakvu priču?
Hemmam: Babo mi je rekao: ‘’Čovjek, seljak, vozio je u svome autu 30 galona punih maslinovog ulja. Želio je da ih proda na pijaci. Na putu je naišao na barikadu protivnika okupatora koji su mu zabranili da nastavi put ka pijaci. Vojnici mu rekoše: ‘Nećemo te pustiti sve dok ne opsuješ i uvrijediš poslanika Muhammeda i sve muslimane.’ Seljak odgovori: ‘Neću to nikada izgovoriti, pa makar me prepolovili na dva dijela.’ Okupatorski vojnici mu rekoše: ‘Ako to ne uradiš, tvoje maslinovo ulje ćemo prosuti.’ Seljak reče: ‘Neću opsovati niti uvrijediti poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem!’ Židovski vojnici se nasmijaše i uzeše galone sa uljem, te ih prosuše po zemlji. Seljak je samo gledao u njih osjećajući veliku tugu i bol, jer je uložio mnogo truda dok je došao do tog ulja. Nakon toga, vratio se kući. Stanovnici sela čuli su za njegov nesretni događaj, te se dogovoriše da mu sakupe onoliko ulja kao zamjenu za ono što su mu židovi uništili. Noću su otišli do njegove kuće i to što su skupili, ostaviše ispred njegovih vrata. Ujutro, kada je čovjek krenuo na sabah-namaz, našao je galone sa maslinovim uljem pred vratima. Shvatio je da su stanovnici sela suosjećali sa njegovim bolom, te su odlučili da ga pomognu. Zahvali se čovjek Allahu zbog potpomaganja među muslimanima.”
Šejh: Prelijepa priča, o Hemmam.
Hassan: I ja samo čuo sličnu priču.
Šejh: Kakvu priču, o Hassan?
Hassan: Ispričao mi je babo: ‘‘Žena, Palestinka, izgubila je muža i najstarijeg sina u palestinskom ustanku, te postade hudovica. Imala je malu djecu, a bila je jako siromašna. Noću joj je dolazio čovjek čije je lice bilo prekriveno šalom i donosio joj vreću u kojoj su bili hrana, piće i novac. Kada bi ga upitala za njegovo ime, rekao bi da se zove Abdullah (Allahov rosmiley. Nakon nekog vremena došao joj je drugi čovjek isto tako umotan, ali je znala da nije isti jer je ovaj sada bio niži rastom. Žena ga upita gdje je Abdullah, a on joj reče: ‘Židovi su ga ubili dan ranije, a od danas ću ti ja donositi pomoć umjesto njega.’”
Šejh: Mašallah, ovo nam govori da dobro nije prestalo u Muhammedovom, sallallahu alejhi ve sellem, ummetu.
Sultan: Došao je red na tebe, dobri šejhu, da nam ispričaš priču.
Šejh se osmjehnu Sultanovoj upadici i reče: Da, da... Ispričat ću vam priču, sličnu Hemmamovoj i Hasanovoj priči.
U stara vremena, živio je Ali Zejnul-Abidin koji je mnogo volio činiti dobro i bio je prelijepog ahlaka. Jednoga dana, sreo ga je jedan momak koji ga je počeo psovati i vrijeđati. Zaobiđe ga Zejnul-Abidin, a momak zašuti. Zejnul-Abidin ga upita: ‘’Zašto si prestao da me psuješ, ako nemaš šta više da mi kažeš, ja ću ti reći svoje nedostatke, pa nastavi još da me vrijeđaš.’’ Zastidi se mladić svojih djela i htjede da se vrati, a Ali ga zovnu, te mu dade novce koje je imao...
Zaplaka momak i reče: ‘’Svjedočim da si ti iz kuće Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.’’
Vail: Je li Ali bio iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice?
Šejh: Jeste, sinčiću. Pa, on je jedan od sinova Huseina ibn Alija ibn Ebi Taliba, što znači da mu je nena Fatima Ez-Zehra, Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, kćerka.
Ahmed: I šta se dalje desilo?
Šejh: U naselju u kome je živio Ali Zejnul-Abidin, živjelo je mnogo siromašnih ljudi. Noću bi im dolazio neki čovjek i donosio im brašno, ulje i druge prehrambene potrepštine. Svaki put bi hranu ostavio pored vrata, zatim pokucao, a onda bi se udaljio kako ga ne bi vidjeli. Bilo je mnogo porodica kojima je hrana dolazila noću.
S’ad: Mašallah, zaista je to dobar čovjek!!!
Šejh: Kada kažemo da je neki čovjek dobar, treba da kažemo ovako: ‘’Dobar je čovjek, ali Allah najbolje zna šta je u njegovom srcu’’, jer neki ljudi rade dobra djela zbog hvalisanja i isticanja, a ne radi sevaba.
S’ad: Pa je li im dolazio svaki dan?
Šejh: Ne, sinčiću, donosio bi im hranu koja bi im bila dovoljna za nekoliko dana, a onda bi dolazio da im donese novu i sve tako. Siromasi su se mnogo radovali ovoj sadaki. U sadaki ima mnogo koristi, djeco moja. Zaista, sadaka štiti imetak bogatih od štete i gubitka, Allahovom voljom, a siromaha od potrebe za hranom i prošenja.
Hemmam: I povećava dobra djela...
Šejh: Bravo, Hemmam, zato je Poslanik, alejhis-selam, naredio davanje sadake. Rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘‘Sačuvajte se Vatre, pa makar sa pola hurme.’’
Hassan: Jesu li ljudi saznali ko im donosi tajnu sadaku?
Šejh: U početku nisu saznali, jer taj čovjek nije nikom govorio da udjeljuje sadaku, ali su na kraju ipak saznali.
Sultan: Kako su saznali?
Šejh: Saznali su kada je preselio (umro).
Vail: Kako to kad je on već preselio i nije mogao nikog obavijestiti o sadaki?
Šejh: Kada je preselio, siromasima niko nije donosio sadaku, pa su se raspitivali o njemu, te govorili kako je nestao, i shvatiše da je onaj koji je preselio, upravo onaj koji je donosio sadaku.
Sultan: A ko je taj čovjek, šejhu?
Šejh: Zaista je to bio Ali Zejnul-Abidin. Kada je preselio, vidjeli su, dok su ga gasulili, na njegovom ramenu crni trag u obliku linije. Znate li šta je prouzrokovalo taj crni trag?
Ahmed: Šta ga je prouzrokovalo, poštovani šejhu?
Šejh: Zejnul-Abidin nosio je na ramenu obješene vreće sa hranom, koje su svojom težinom vremenom napravile crno udubljenje u mesu na njegovom ramenu.
S’ad: Prelijepa priča...
Hassan: Tajna sadaka je veliko dobro.
Šejh: U hadisu se kaže: ‘’Tajna sadaka otklanja ljutnju Gospodara.’’
Vail: Elhamdulillahi, naučili smo i mnogo se okoristili danas.
Sultan: Naučili smo koristi sadake, a posebno tajne sadake.
Ahmed: Allahu, okoristi nas onim čemu si nas naučio, a nauči nas ono što će nam koristiti...
Šejh: Allahumme AMIN!!!


Es-selamualejkum!
Autor RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE
Hasko
Član

Komentari: 466
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08
Upisano u 08-01-2011 01:46
Es-selamualejkum!


Gdje je istina?


Na predavanje kod poznatog šejha, Hassan je ovaj put donio neki časopis. Šejh uze časopis, a Hassan mu reče: “Pogledaj, o šejh, prelijepu vijest!” Šejh otvori časopis i poče čitati vijest: “Mali dječak kršćanin, ima samo šest godina i primio je islam i pametno raspravlja sa svojim roditeljima, te ih je učinio zadovoljnim svojom novom vjerom...”
Šejh klimnu glavom i reče: “Subhanallah, isto ovako se desilo nekad u davna vremena.”
Hemmam: “Kako se to desilo u davna vremena, o šejh?”
Šejh: “To je, zaista, čudna priča..”
Sultan: “Hoćeš li nam ispričati priču o dječaku koji je prihvatio islam?”
Šejh: “Da, djeco moja...

U davna vremena, negdje je živio mali dječak. Zvao se Ma’ruf. Živio je sa roditeljima u jednom malom selu. Roditelji su mu bili kršćani. A, kao što znate, kršćani lažu na Allaha i govore da Allah ima ženu i dijete, estagfirullah!’’
S’ad: “Euzubillahi!”
Vail: “Uzvišen je Allah od onoga što oni govore!”
Šejh nastavi: “Ma’ruf je išao kod monaha koji ga je podučavao njihovoj vjeri.”
Ahmed: “A šta znači monah?”
Šejh: “Monah je kod kršćana čovjek koji se osamljuje radi ibadeta i služi crkvi, a crkva je mjesto ibadeta kod kršćana. Monasi se nikad ne žene i misle da je to potpuna čistoća...”
Sultan: “Čudni su njihovi zakoni... ne žene se, a kažu da Allah ima suprugu?!”
Nasmija se poznati šejh i reče: “Bravo Sultan... Monah je govorio dječaku Ma’rufu: ‘Reci da je Allah troje, tj. otac, sin i duh.’ Kad je to čuo, dječak se začudio i rekao: ‘Allah je jedan! Allah je jedan!’ Čuvši to, monah udari dječaka i obavijesti njegove roditelje o tome što se dogodilo. Roditelji se naljutiše na Ma’rufa i kazniše ga...
Jednog dana, Ma’ruf upita svoje roditelje: ‘Kako robujete pored Allaha nekom drugom?! Kako možete reći da je Isa, alejhis-selam, Allahov sin? Pored svega toga kažete i da je umro i da je razapet?! Da li je Allahu, Stvoritelju svega, potrebno da ima dijete, kao što je to potrebno ljudima, koji su Allahova stvorenja?! Kako to?! Kako?!’
Kada su sve to čuli od svog sina, žestoko su se naljutili. Potom, njegova majka reče njegovom ocu: ‘Naš sin je još dijete i ne zna šta priča. Sigurno je sreo nekog od muslimana koji ga je pokvario.’
Otac reče: ‘Odvest ću ga velikom monahu i reći ću mu šta se dogodilo.’ Uhvati Ma’rufa za ruku i povede ga kod velikog monaha.
Kada su stigli, monah ga upita: ‘Sinčiću, ko te naučio da tako govoriš?’
Ma’ruf: ‘Moje srce! Nije prestalo misliti o Onome koji je stvorio nebesa i Zemlju, sve dok nije shvatilo da ih je stvorio Jedini Bog, kojem ništa nije slično, niti Mu je potrebna ičija pomoć...’”
S’ad: “Kako to da insan uči od svog srca?”
Šejh: “Čisto srce, sinčiću moj, Allah upućuje i ono spoznaje svoga Gospodara i istinu. A, srce dječaka Ma’rufa bilo je blistavo čisto, inšallah.”
Hemmam: “I šta je rekao monah na Ma’rufove riječi?”
Šejh: “Monah reče: ‘I šta još imaš reći, dječače?’ Ma’ruf reče: ‘Zaista, Allah nema suprugu niti dijete. Zaista je on jedini Bog. Stvorio je nebesa i Zemlju bez ičije pomoći. Nisu Mu potrebni ni žena ni dijete. Allahu nema niko sličan!’
Začudi se monah čuvši ove riječi, te šapnu na uho dječakovom ocu: ‘Da mi nisi rekao da je ovo tvoj sin, rekao bih ti da je on učenik samih meleka.’”
Sultan: “Pa, je li to monah prihvatio islam?”
Šejh: “Mnogi monasi, sinčiću moj, znaju da je islam jedina prava vjera, ali se boje ako ga prihvate da će ih njihov narod ubiti, ili se boje da će izgubiti bogatstvo koje im ljudi donose u crkvu.”
Ahmed: “Šta je uradio dječakov otac?”
Šejh: “Vratio se sa dječakom kući i naredio mu da se vrati onom prvom monahu koji ga je udarao. I, jednog dana, istukao je monah dječaka mnogo i još ga strogo kaznio.”
S’ad: “Šta je to? Monah je toliko strog?!”
Hassan: “Ja volim milostivog učitelja.”
Šejh: “Ma’ruf nije mogao podnijeti to kažnjavanje, pa je pobjegao od monaha.”
Vail: “Je li pobjegao svojoj kući?”
Šejh: “Nije, sinčiću. Pobjegao je u neko mjesto daleko od svog sela.”
Sultan: “A gdje je otišao? On je tako mali...”
Hassan: “A šta je uradio njegov babo?”
Šejh: “Tugovao je njegov babo mnogo kada je čuo da mu je sin pobjegao. Majka mu je, isto tako, mnogo tugovala i plakala. Govorila je: ‘Kamo sreće da smo ga pustili da priča šta želi... kamo sreće da ga nismo kaznili i prisilili da uči kod monaha...’
Dječakov babo na to reče: “Ako ga nađem, neću mu halaliti što nas je napustio, ali ću slijediti njegovu vjeru kakva god da je...’”
S’ad: “Subhanallah, oni ga mnogo vole.”
Šejh: “Zaista je Allah Uzvišeni u srca majke i oca ulio veliku samilost prema njihovoj djeci.”
Hassan: “Časni šejhu, jesu li ga našli roditelji?”
Šejh: “Kada je Ma’ruf pobjegao, mnogo se umorio tragajući za čovjekom muslimanom koji bi ga podučio vjeri islamu. Tako umoran išao je putem, kada je ugledao čovjeka. Shvatio je da je taj čovjek musliman. Zamolio ga je da mu dadne nešto hrane i vode, pa ga je ovaj čovjek nahranio i napojio. Poslije toga, upita ga čovjek o njegovom stanju, pa mu je dječak ispričao šta mu se dogodilo...
Kada je čuo šta se dogodilo, obradova se čovjek mnogo i reče: ‘Ja ću te podučiti islamu. Zovem se Alij ibn Musa i imam ders u velikom mesdžidu u gradu. Ići ćeš sa mnom svaki dan da učiš islam.’
Obradova se Ma’ruf ovome, i zahvali se čovjeku na njegovom dobročinstvu i hrani i piću kojim ga je počastio, te mu se pridruži na putu prema gradu.”
S’ad: “Je li ga naučio šta je namaz, zekat i druge propise vjere?”
Šejh: “Naravno, sinčiću... počeo je Ma’ruf da ide sa šejhom Alijem ibn Musaom u mesdžid da uči propise islama, sve dok nije postao veliki i poznati učenjak. A, s druge strane, njegov otac i majka su mnogo tugovali za njim i žudjeli da ga ponovo vide.”
Vail: “Je li im se vratio?”
Šejh: “Da, sinčiću... Kada je Ma’ruf sakupio dosta znanja kod mnogih učenjaka, odlučio je da se vrati roditeljima da ih vidi, jer je i on njih mnogo poželio. Posebno je zanimljivo to što ih nije vidio mnogo godina. Uzjahao je Ma’ruf svoga konja i zaputio se svojim roditeljima...
Kad je stigao, pokucao je na vrata roditeljske kuće, strahujući da ih neće naći. U tom trenutku, čuo je glas svoga oca kako govori: ‘Ko to kuca?’ Mnogo se obradova Ma’ruf i reče: ‘Ja sam, Ma’ruf...’
Htjedoše roditelji da polete od sreće. Otvoriše mu vrata i uzbuđeno rekoše: ‘Ma’ruf... Nemoguće!!!’ Nisu mogli da vjeruju...
Zagrliše ga, a suze su im se slijevale niz lice.
Majka ga upita: ‘Koje si vjere sada, sine moj?’
Sa strahom je posmatrao majku, zatim, oca, i reče: ‘Moja vjera je islam. Vjera u jednog Allaha, majko.’
Plakala je majka... plakao je i otac govoreći: ‘I naša vjera je islam, sine moj. I mi smo muslimani. Naša vjera je i tvoja vjera. Naša vjera je vjera tevhida. Allah je jedan! Allah je jedan! Ma’ruf je bio presretan zbog svojih roditelja...
Hvaljen neka je Allah! Neizmjerno Mu hvala na ovoj ogromnoj blagodati islama...”
Sultan: “Je li Ma’ruf ostao sa roditeljima u kršćanskoj zemlji?”
Šejh: “Nije, odselili su zajedno u muslimansku zemlju, i tamo su življeli lijepo i u blagostanju.”
S’ad: “Je li se Ma’ruf vratio svom šejhu, alimu Aliju ibn Musau?”
Šejh: “Jeste. I ne samo to, Ma’ruf je nastavio tražiti znanje u mnogim muslimanskim zemljama, sve dok nije postao veliki alim kod muslimana. On je alim Ma’ruf el-Kerhij.”
Hassan: “Prelijepa priča... Šta ima ljepše od znanja!!!”
Hemmam: “A šta je ljepše od života alima...”
Šejh: “Molim Allaha da i vi svoje živote provedete u znanju.’’

Ustadoše dječaci izgovarajući dovu za šejha: “Allah te nagradio svakim dobrom, zaista smo se mnogo okoristili ovom pričom...”


Es-selamualejkum!
Autor RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE
Hasko
Član

Komentari: 466
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08
Upisano u 09-01-2011 02:30
Es-selamualejkum!

Šargarepa, jaje i šoljica kahve (jedan lijep primjer)


Možda nikada više na isti način nećete pogledati u neku šolju kahve...

Jedna mlada žena je otišla kod svoje majke i ispričala joj o svom životu i o svojoj teškoj situaciji. Nije znala kako da se izbori sa nedaćama i htjela je da odustane od svega. Bila je umorna od borbe i naprezanja. Izgledalo je tako teško, da kad bi se jedan problem riješio, pojavio bi se novi. Njena majka ju je odvela do kuhinje.

Napunila je tri lončića vodom i svaki stavila na jaku vatru. Ubrzo je voda proključala. U prvi lončić je ubacila šargarepe, u drugi je stavila jaja, a u posljednji mljevene kahve. Ostavila ih je da se kuhaju, bez izgovaranja ijedne riječi.

Nakon 20 minuta je isključila grijače. Izvukla je šargarepe i stavila ih u činiju. Izvadila je jaja i stavila ih u drugu činiju. Onda je i kahvu sipala u drugu posudu.

Okrećući se prema svojoj kćerki, upitala je: "Kaži mi šta vidiš?"

"Šargarepe, jaja, i kahvu", odgovorila je.

Njena majka ju je privukla bliže i zamolila je da dodirne šargarepe. Ona je to i uradila i primijetila je da su mehke.

Majka je nakon toga zatražila od nje da uzme jaje i slomi ga. Nakon izvlačenja iz oklopa, posmatrala je kuhano i tvrdo jaje..

Konačno, majka je zamolila da sipa kahvu.

Kćerka se nasmijala jer je osjećala njenu jaku aromu.

I onda je kćerka upitala: "Šta to znači, majko?"

Njena majka joj je objasnila da se svaka od ovih stvari suočila sa istom „patnjom" - ključalom vodom, a svaka je reagovala drugačije.

Šargarepa je pri rastu ojačala, dobila na tvrdoći i čvrstini. Ali, nakon izlaganja ključaloj vodi, omekšala je i postala slaba.

Jaje je bilo krhko. Njegov slab spoljašnji oklop je štitio njegovu tečnu unutrašnjost, ali nakon izlaganja ključaloj vodi, njegova unutrašnjost je postala jača.

Zrna mljevene kahve su bila jedinstvena, ali nakon što su bila u ključaloj vodi, izmijenila su vodu.

"Šta si ti?", upitala je kćerku.

"Kada patnja zakuca na tvoja vrata, kako odgovaraš? Je si li ti šargarepa, jaje ili zrno kahve?"

Razmisli o ovome: Šta sam ja?

Jesam li ja šargarepa koja izgleda jaka, ali sa bolom i patnjom oslabim i postanem mehka i izgubim moju snagu?

Jesam li jaje koje počinje sa nestalnim srcem (slabom unutrašnjošću), ali se mijenja na toploti? Da li imam „tečni" duh, ali nakon neke poteškoće: smrti, raskida, finansijske poteškoće ili nekog drugog iskušenja, postanem surova i čvrsta? Da li moj oklop izgleda isto, a ja sam iznutra oštrija i jača, sa ojačanim duhom i kamenim srcem?

Ili, da li sam zrno kahve? Zrno zapravo mijenja vrelu vodu, stvarnu situaciju koja donosi bol. Kada se voda zagrije (provri), zrno kahve oslobađa miris i daje lijep ukus. Ukoliko si ovo zrno, kada stvari budu najgore, tebi postaje bolje, i mijenjaš situaciju oko sebe.

Kada nastupi neki mračni trenutak i povećaju se iskušenja, da li uzdižeš sebe na viši nivo? Kako se nosiš sa nedaćama?

Jesi li šargarepa, jaje ili zrno kahve?

Najsvjetlija budućnost će uvijek biti bazirana na zaboravljenoj prošlosti; ne možeš ići naprijed u životu dok svoje padove i srčane bolove ne ostaviš iza sebe.

Kada si se rodila, plakala si, a svako oko tebe se je smijao. Živi svoj život tako da, na kraju, ti budeš ona koja se smije a svako drugi oko tebe plače.

Možda ćeš željeti da pošalješ ovu poruku onim ljudima koji ti nešto znače (ja upravo jesam); Onima koji su dodirnuli tvoj život na jedan ili drugi način; onima koji te nasmiju kada ti je to baš najpotrebnije; onima koji ti pomognu da vidiš svjetliju stranu stvari kada se stvarno osjećaš loše; onima čije prijateljstvo cijeniš; onima koji ti tako puno znače u životu.

Lakše je odgajati dječaka nego popravljati odrasloga...

Ovo je tako istinito – Možemo svi mi biti KAHVA!

Es-selamualejkum!
Autor RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE
Hasko
Član

Komentari: 466
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08
Upisano u 10-01-2011 01:43
Es-selamualejkum!


Kamen mudre žene


Mudra je žena na putu po brdima u potoku pronašla vrijedan kamen. Sljedećeg je dana susrela nekog putnika koji je bio gladan pa je mudra žena otvorila svoju torbu kako bi s njim podijelila hranu.
Gladni je putnik ugledao skupocjeni kamen u torbi mudre žene, svidio mu se pa je zamolio mudru ženu da mu ga da.
Ona je to učinila bez oklijevanja. Putnik je otišao, radostan što ga prati sreća.Znao je da je dragi kamen dovoljno vrijedan da mu pruži sigurnost za cijeli život.
Ali nakon nekoliko dana vratio se tražeći mudru ženu. Kad ju je našao, vratio joj je skupocjeni kamen rekavši:
- Razmislio sam, znam koliko je vrijedan ovaj dragi kamen, ali vraćam vam ga s nadom da ćete mi moći dati nešto jos vrijednije. Ako možete, dajte mi ono što vas je ponukalo da mi date ovaj
vrijedan kamen.


Es-selamualejkum!
Autor RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE
Hasko
Član

Komentari: 466
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08
Upisano u 12-01-2011 02:27
Es-selamualejkum!

Tajna pokidanih okova


“Nekada davno, desila se bitka između muslimana i Rimljana u Endelusu. U toj bitki, nekoliko muslimana je palo u teškoću, tj. bili su zarobljeni. Jedan od njih zvao se Muhammed i bio je jedini koji je imao oba živa roditelja u poodmaklim godinama. Tugovali su roditelji za njim mnogo. Otišli su stari roditelji vladaru i pitali ga da pošalje otkup za njihovog sina od kafira. Ali, vladar se izvinio starim roditeljima, rekavši da nema dovoljno imetka za otkup svih muslimana koji su zarobljeni.”
Ahmed: “Allah ih pomogao, kako će živjeti bez svog sina?”
Šejh: “Zaista, Allah je milostiv prema Svojim robovima! Kada su se vratili svojoj kući, plakali su i tugovali mnogo. Jedan čovjek ih je vidio u takvom stanju i pitao šta im je, pa su ga obavijestili o svojoj nevolji. Čovjek ih je razvedrio i rekao da odu do dobrog šejha zvanog Bakij ibn Muhalled, rahimehullah, a on je bio jedan od najboljih alima u Endelusu. Napisao je mnogo knjiga tefsira i hadisa. I tako, otišli su stari roditelji ovom šejhu i obavijestili ga o svom sinu. Kada su stigli, ispričali su mu šta se dogodilo. Zabolilo je šejha kada je to čuo, a zatim je zatražio od njih da što više upućuju dove Allahu, a posebno između ikindijskog i akšamskog namaza, jer je to vrijeme kada Allah prima dove.”
Vail reče: “Znači, ovo vrijeme sada je od onih vremena kada Allah prima dove?”
Šejh se osmijehnu i nastavi: “Da, dijete moje, Kur’an te podstiče na povećanje spominjanja Allaha u ovakvim teškim stanjima. Kaže Uzvišeni u u suri Taha: ‘Zato otrpi njihove riječi i obavljaj namaz, hvaleći Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj ga u noćnim časovima, i na krajevima dana – da bi bio zadovoljan.’
Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podstiče nas da povećamo spominjanje Allaha u ovom vremenu.”
S’ad reče: “A šta se desilo sa zarobljenikom Muhammedom?”
Šejh nastavi: “Šejh Bekij ibn Muhallid bio je poznat po tome da mu je Allah uslišavao dove, pa je on dovio za Muhammeda, a i Muhammedova majka i otac, dok je u isto vrijeme on bio zarobljen i vezan lancima kod kršćana, a morao je nositi sa ostalim zarobljenicima teško kamenje za izgradnju utvrde. Dok je on to radio, a čuvari bili svuda oko njega, okovi su spali s njegovih ruku. Kad su to vidjeli čuvari, mislili su da Muhammed želi pobjeći, te su počeli da ga udaraju bičem. On im reče: ‘Ništa nisam uradio, zaista su sami spali s mojih ruku… pogledajte!’
Pregledaše čuvari okove i primijetiše da nisu slomljeni. Stadoše se čuditi, kako to da su sami spali s ruku. Pokušaše da vrate okove na Muhammedove ruke, ali bili su uski i ruke nisu mogle proći kroz njih. Na kraju, otvoriše okove i okovaše mu ruke ponovo. Sljedećeg dana ponovo spadoše okovi sa ruku, a čuvari se još više začudiše. Vratiše okove ponovo, ali oni opet spadoše. Počeše da se dogovoraju šta da rade. Utom dođe njihov vođa i s njim veliki kršćanski svećenik.”
Pogleda šejh dječaka Ahmeda i upita ga: “Znaš li šta je to svećenik?”
Razmisli Ahmed nakratko, pa reče: “Je li to neki vojni oficir?”
Nasmija se šejh i reče: “Nije, sinčiću, svećenik je čovjek koji radi i boravi u crkvi kod kršćana.”
Hemmam: “Šta se desilo poslije toga?”
Šejh: “Kada su obavijestili svog vođu i svećenika o tome što se dogodilo, i oni se mnogo začudiše. Zamoli svećenik vojskovođu da popriča sa Muhammedom. Vojskovođa ga upita zašto to želi, a svećenik reče: ‘Mora biti neki razlog zbog kojeg okovi spadaju sa njegovih ruku, a mi moramo znati taj razlog. U suprotnom, ovaj događaj može ponukati tvoje vojnike da prihvate islam.’ Pokretom glave, vojskovođa dozvoli svećeniku da popriča sa Muhammedom.
Kada je svećenik ugledao Muhammeda, počeo je da razmišlja na koji način će saznati od njega tajnu spadanja okova sa njegovih ruku. Priđe mu i upita: ‘Jesi li napustio vjeru islam i prihvatio kršćanstvo?’
Muhammed odgovori: ‘Nisam, niti će se to ikada desiti! Ja sam musliman, koji ispovijeda čistu i ispravnu vjeru u jedinog Allaha Uzvišenog!’
Svećenik, zatim, reče: ‘U redu, u redu… A, jesi li bio jetim kad si bio mali?’
Muhammed reče: ‘Nisam, moji roditelji su živi i zdravi, ali su stari i nemaju djece osim mene.’
Kad to ču svećenik, lice mu se ozari, te on reče: ‘Zaista sam sada shvatio tajnu spadanja okova sa tvojih ruku’, zatim ode do vojskovođe i reče: ‘Gospodine, zaista je ovaj mladić sin jedinac kod svojih roditelja i njihov smiraj, i oni mnogo tuguju za njim. To je i razlog spadanja okova sa njegovih ruku. Bog nam je to poslao kao znak. I zbog toga, ja te molim da ga pustiš da se vrati starim roditeljima.’”
Hemmam upita: “Pa jesu li ga pustili?”
Šejh reče: “Da, sinčiću moj. Poslali su ga sa svojim konjanicima do granice sa muslimanima, a zatim su ga pustili da ide svojim roditeljima.”
Sultan: “Pa je li im se vratio?”
Šejh se nasmija i reče: “Naravno, sinčiću. Vratio im se i zatekao ih uplakane kako dove Allahu da ga oslobodi okova.”
S’ad: “A šta je sa uvaženim alimom Bekij ibn Muhallidom?”
Šejh reče: “Otišli su svi zajedno kod njega i obavijestili ga što se dogodilo. On je upitao mladića kada se desilo da su mu spali okovi s ruku, a on je odgovorio da mu se to desilo u zadnjem satu prije zalaska sunca. Kad je to čuo alim, potvrdio je da je on baš tada dovio.”
Uzdahnu Vail i reče: “Prelijepa priča… Allah ti dao svaki hajr, naš šejhu.”
Šejh reče smješkajući se: “Zato, djeco moja, moramo doviti za muslimane koji su u teškoćama, a
posebno za one koji su u židovskim zatvorima u Palestini, kao što je Hassanov amidža i njegova trojica sinova. Ovo je vrijeme za upućivanje dove Allahu, pa dovimo da oslobodi našu braću iz zatvora u Palestini i svim drugim mjestima. Okrenuše se svi prema Kibli i počeše doviti Allahu...

Es-selamualejkum!
Autor RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE
Hasko
Član

Komentari: 466
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08
Upisano u 13-01-2011 01:41

Es-selamualejkum!

Nepoželjna posjeta


Priča se da jedan čovjek posjetio jednog bolesnika i malo sjeo kod njega, pa ga onda upitao o njegovoj bolesti, i bolesnik mu reče o čemu se radi. Bila je to veoma opaka bolest. Posjetilac povika:

-Ta bolest je pogodila jednog mog prijetelja i umro je od nje. Od nje se razbolio i prijatelj moga brata i ostao je nepokretan sve dok nije umro, a snašla je i komšiju moga zeta, pa je i on umro.

Bolesnik ga je slušao i gotovo eksplodirao. Kada je posjetilac zavrsio sa pričom i htio da krene, okrenuo se bolesniku i rekao:

-Treba li ti nešto?

Bolesnik odgovori:

-Da. Kada izđeš, nemoj mi više dolaziti, a kada budeš posjetio bolesnog, nemoj mu spominjati umrle.


Es-selamualejkum!
Autor RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE
Hasko
Član

Komentari: 466
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08
Upisano u 16-01-2011 03:05
Es-selamualejkum!

DZENETSKO DIJETE

Dok su joj suze tekle iz ociju i cijepale mi srce,prijateljica je pricala"
Nisam mogla vjerovati sta je pedijatar rekao.Zbunila sam se kada sam cula da je moja slatka djevojcica mentalno i fizicki zaostala.Odbacila sam njegove rijeci i optuzila ga za gresku.Odlucila sam odvesti cerku i najbolje svjetske bolnice.Vijest se na moje srce srucila poput munje-kcerka mi je ipak,tjelesno i mentalno zaostala.U potpunosti sam izgubila nadu i pala u ocaj.Prezivljavala sam teske,besane noci razmisljajuci o ovoj devojcici.Svijet nije ono sto poznajem niti mi vise ista znaci.Pocela sam osjecati grizu savjesti jer sam vijest o rodjenju djevojcice docekala sa srdzbom i placem.Mozda mi je ovo kazna.Nastojala sam odstraniti tugu i pomoci kcerki da savlada neke vjestine koje ce joj koristit u zivotu.Ali,gorka cinjenica je da mi kcerka boluje od najtezeg vida bolesti tako da se nije okoristila od ovih vjezbanja.
Ocajanje me je pocelo muciti,predala sam se sjeti.Zapostavila sam dom,djecu i sebe potpuno sam klonula duhom.Negativne misli su me razarale.Bolovala sam od cudnih stvari,lijenost i ocaja,izgubila sam nadu i potpuno se razocarala u zivot.Imala sam ruzne misli i vesvese,cudne i bolne.Sta mi se dogodilo?Sta mi je donelo pesimizam,negativnu auru i otudjenost od kuce i porodice?Da,ja sam urecena.Mora da su me neki ljudi iz zavisti zbog Allahovih blagodati urekli.Moram potraziti nekoga ko ce mi uciti Kur an.Potrazit cu ucenjaka koji ce zlo otkloniti od mene.Ali zbog cega ne bih otisla kod te i te zene ona je daija.Svi poznanici kazu da je dobra.

otisla sam i ona mi je posto je proucila rukju,kazala"sestro,ti ne bolujes od uroka,kao sto mislis.Tvoj glavni problem je slabost imana...Ne,ja sam snaznog imana,ja sam muslimanka...ja klanjam...

Ono na sto se zalis su znaci udaljenosti od Allaha i slabosti imana.Ako se zelis osloboditi vrati se Allahu i iskreno se pokaj.Ispuni srce ljubavlju prema Njemu/Znas li sta je to?To je iskrenost prema Allahu,lijep ibadet i trazenje utocista kod Njega.Klanjaj skruseno,obavljaj nocni namaz,posti radi Allahahova lica,trazi korisnu nauku i budi strpljiva i zadovoljna onim sto ti je Allah odredio.
Da istinu je rekla ova iskrena zena.Trebam se strpjeti i biti zadovljna Allohom odredbom.
Pocela sam ici putem koji vodi Allahu.Mushaf mi je postao drug u iskusenjima i tegobama.Zikr mi je postao opskrba u samoci,a izlaganje problema Allahu dostojanstvo i slast.Za samo nekoliko dana,svjetlo vjere je zamjenilo tamu tuge koja mi je nastanjivala srce.kako divan osjecaj.Prije to nisam znala.

Zivot mi se promijenio.sada na njega gledam prizmom vjerovanja.Zivot je prijatan,okicen Allahovom blizinom.Osjecaj srdzbe i ljutnje pretvorio se u osjecaj zadovoljstva Njegovom odredbom.Cvrsto sam vjerovala da ono sto me zadesilo nije me moglo mimoici i zbog toga sam se smirila.Moje srce je odahnulo.Utonula sam u dubine vjerei islamske nauke.Uvjerila sam se u Allahovu milost i shvatila da nesreca i sikusenje nisu samo Allahova kazna vec mogu povecati stepene vjerovanja.

Allahova blagodat je i u tome sto mi je omogucio da otvorim specijalnu skolu za mentalno i tjelesno nerazvijenu decu.Ova skola je koristila vjernicima,ali ne i mojoj kcerki.
Ona boluje id najtezeg vida ove bolesti.Sretna sam ,jer koristim muslimanima.Molim Allaha da
nam primi trud.
Svaki put kada pogledam,zahvalim se Allahu sto u mom domu zivi dzennetsko dijete!


Es-selamualejkum!
Autor RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE
Hasko
Član

Komentari: 466
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08
Upisano u 21-02-2011 01:05
Es-selamualejkum!

Zar ne moze kazan da provri na svijeci

Dogovore se susjedi da natjeraju Nasrudin-hodzu da im priredi gozbu. Pozovu hodzu i kazu mu:

-Da se okladimo, Hodza, da neces moci uraditi sto ti mi kazemo! Hodza zapita sta je to, a oni mu rekose: -Neces moci da na pazaru prestojis od mraka do zore. Ako to mognes, mi cemo tebi prirediti gozbu; ako ne mognes, ti ces je prirediti nama. Ne smijes uza se imati nikakve vatre. Na tebe ce se paziti iz obliznjih kuca. Zato dobro smisli i promisli. Hodza rece: - Ne bih se niposto upustao u ovakve besposlice, ali kad bas hocete, ja cu vam pokazati sta mogu. Najzad odrede mjesto gdje ce Hodza stajati i odrede dzamiju gdje ce se u zoru sastati da vide ko je izgubio. Hodza prestaja od mraka do same zore na odredenom mjestu i u zoru se sastade u dzamiji sa prijateljima. Prijatelji ga upitaju kako je noc proveo. - Strasno je bilo. Cijelu noc bila je velika mecava. Sve je bilo pod snijegom i u mraku. Samo se vidjelo svjetlo svijece u nekoj dalekoj kuci. Cim je Hodza ovo rekao, njegovi susjedi povikase: - Izgubio si Hodza! Dogovorili smo se da ne smije bit nikakave vatre. A ti si se na onom svjetlu grijao preko noci.Svi potvrdise da je Hodza izgubio, te je presudeno da Hodza priredi gozbu. Sutra navece Hodzina se kuca dupke napuni. Susjedi cekaju, ali od jela ni traga. Najzad izidu na dvoriste da potraze Hodzu. Pogledaju i imaju sta da vide... Hodza objesio jedan veliki kazan o jedno veliko drvo, a pod kazanom zapalio svijecu, pa sjeo i promatra. Ovi ga zapitaju: - Sta je to Hodza? Sta radis? A Hodza odgovori: -Sta bih drugo radio: pripravljam vam jelo! - Pa covjece, ti si objesio citav kazan na nebesa, a pod njega zapalio svijecu! Kako ce od jedne svijece na toj daljini da provri jelo u kazanu?! Hodza im odgovori: - Kako ste vi zaboravni! Prije dva dana, poslije one noci sto sam ja na mecavi probdio na pazaru, rekli ste da sam se grijao prema svjetlu one daleke svijece sto je tinjala u noci. Sada ne vjerujete da kazan moze da provri od svijece na ovoj blizini!


Es-selamualejkum!
Autor RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE
Hasko
Član

Komentari: 466
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08
Upisano u 22-02-2011 02:20
Es-selamualejkum!


Trgovina sa Bogom


Hasan je poceo osjecati sve cesce i jace bolove u predjelu grudi, pa je otisao je na preglede kod doktora koji mu je, nakon ispitivanja, rekao da ima zacepljenje vena oko srca, te mu je preporucio da ode u jednu kliniku u Engleskoj radi ljecenja i eventualne operacije. Medjutim Hasan nije ni zelio da cuje da napusta Egipat i da se rastavlja od svoje porodice. Ali njegova kcerka, miljenica, je insistirala i cijelo vrijeme ga nagovarala da ode u London na daljne pretrage govoreci mu:

"Babuska moj, ako umres, kako cu ja zivjeti bez tebe?".

Ove rijeci su ga... dirale u srce, pa je kontakirao kliniku u Londonu i zakazao termin za pregled. Kada je obavio sve potrebne preglede u londoskoj bolnici doktor mu je rekao:

"Hasane, tvoj problem je mnogo veci nego sto si mislio. Ja ti preporucujem operaciju i to hitno, jer moze ti se ubrzo desiti totalno zacepljenje vena oko srca i onda su ti minimalne sanse da prezivis."

Hasan je se jako iznenadio i zabrinuo, pa je upitao doktora kada bi trebao obaviti tu operaciju koji mu je odgovorio da bi bilo najbolje da to obavi u roku od deset dana. Jos kada je cuo da operacija moze biti komplikovana, zamolio je doktora da ga pusti da ode kuci u Egipat i da se poselami sa svojom familijom, jer moze se desiti da ne prezivi operaciju i da vise nikada ne sretne svoje najmilije na ovom svijetu. Vratio je se kuci i ispricao svojima o onome sto mu je doktor rekao. Mnogo su se zabrinuli, ali su ga savjetovali da obavi tu operaciju. Tri dana po svom dolasku u Egipat krece u mesnicu da kupi mesa porodici. Kada je se priblizio mesnici ugledao je jednu zenu kako iza mesnice trazi otpatke mesa i kostiju koje mesar baca u jedan kontejner za smece. Zaprepastio se kada je to vidio, pa je otisao do te zene i upitao je:

"Sestro, sta to radis?" Ona se zastidje kada ga vidi pa okrenu svoje lice u stranu. "Ne stidi se sestro, mozda ti mogu pomoci" - rece joj.
Pa mu ona sa suzama u ocima isprica: "Imam cetvero djece, vec dvije godine, kako im je otac umro, nisu okusli pravog mesa, nego im ja ovako pokupim otpadaka od kostiju i loja pa im to kuham. Dolazim ovdje svaka dva-tri dana."

Kada je cuo ove rijeci, osjeti u dusi bol i niz lice mu krenuse suze. "Dodji sestro sa mnom, idemo unutra u mesnicu". Kada su usli u mesnicu, obrati se mesaru: "Ova zena ce ti dolaziti dva puta u sedmici i svaki put joj daj po 3 kilograma mesa, a ja cu ti sada platiti za citavu godinu!"

Zena briznu u plac i u svojoj sreci uputi Allahu, svt, dovu da se smiluje ovom covjeku. Kada je dosao kuci, upita ga njegova kcerka sta mu je se desilo, jer je primjetila na njemu promjenu:

"Oce, ti mi ne izgledas kao ranije, sta ti je se desilo?" "Kcekice moja, osjecam veliko zadovoljstvo u mojim prsima i u mojoj dusi" , pa joj isprica sta je se desilo sa zenom koju je sreo kod mesnice. Kada je kcerka cula njegovu pricu rekla je:

"O Allahu, unesi radost u srce mog babe kao sto je on unio radost u porodicu one muslimanke!"

Poslije dva dana Hasan odlazi nazad u London radi operacije srca. Prije nego sto su poceli operaciju, doktor je poslao Hasana na slikanje srca da vidi da nije doslo do kakvih promjena. Kada je dobio slike sa zaprepascenjem je rekao: "Ovo je nemoguce, ovo srce je zdravo kako srce nekog mladica, ni traga nema od zacepljenja vena!" Posto je sumnjao da je doslo do zamjena nalaza, poslao je Hasana na ponovno slikanje. Kada je dobio nove slike, pokazivale su mu iste rezultate. Otisao je do Hasana kao u bunilu i upitao ga: "Covjece, sta se ovo desva, ovako nesto u zivotu nisam vidio? Ti vise uopste nemas zacepljenja vena, niti ti je potrebna operacija, kakvu si to medicinu koristio da ti je ovako brzo pomogla?" "SubhanAllah" uzviknu Hasan "zar je takvo nesto moguce, jer ja nisam nista koristio od medicine?" Malo je razmislio i sjetio se one muslimanke, majke cetvero jetima i sjetio se vjerodostojnog hadisa u kojem Poslanik Muhammeda, saws, kaze da sadaka lijeci bolest bolesnima, da produzuje zivot covjeka i da ga cuva od nesrece i propasti. Okrenu se doktoru i sa smjeskom na licu mu rece: "Znam sta je razlog ovome, ja sam, naime, obavio trgovinu sa Allahom, dz.s." ***

Es-selamualejkum!

Autor RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE
Hasko
Član

Komentari: 466
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08
Upisano u 25-02-2011 01:00
Es-selamualejkum!

Hikaja o fadiletu sadake


Prenosi se da je Abdullah ibnul Mubarek išao na hadž, pa kada je došao u Kufu ugleda jednu ženu koja je perutala patku. Abdullah pomisli kako je to uginula patka, pa o tome zapita ženu, a ona reče:
- Jeste, ja sam je našla mrtvu i hoću da je pripremim sebi i svojoj djeci za večeru.
- Allah je zabranio ono što je uginulo! - reče Abdullah.
- Ima već tri dana kako ja i moja djeca ništa nismo jeli, pa nisam ni imala drugog izbora.
Abdullah povede svoju devu koja je hila natovarena hranom, odjećom i drugim potrebštinama, te ode kući te žene i reče joj:
- Uzmi ovu devu i sve što je na njoj, vama je potrebnija nego meni!
Onda se Abdullah ibnul Mubarek vrati u svoj grad i te godine nije ni otišao na hadž. Pošto mu je deva nedostajala on je dugo putovao do kuće, i desi se da je stigao baš kada i hadžije koje su te godine bili na hadžu.
Kada ljudi koji su dočekivali hadžije počeše i njemu čestitati obavljanje hadža, on im reče: - Ja nisam obavio hadž ove godine!
Onda jedan od hadžija reče: - Subhanallah! (Slavljen neka je Allah!) Zar mi nisi u Meki čuvao one stvari dok sam ja išao u to i to mjesto?
Drugi hadžija dodade: - Zar mi nisi dao vode na onom mjestu?
Treći reče: - Zar nisi sa mnom kupovao tu i tu robu?
Abdullah im začuđeno odgovori: - Ja ništa ne znam o tome što govorite!
Te noći on u snu vidje čovjeka koji mu reče:
- O Ahdullahu! Allah je primio tvoju sadaku i poslao Meleka u tvom suretu (liku), pa je on za tebe obavio hadž, jer si onu sadaku dao iskrena nijjeta, tražeći u tome Allahovo zadovoljstvo i nagradu
od njega, a ne nešto od ovosvjetskih nagrada i uživanja!

Es-selamualejkum!
Autor RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE
Hasko
Član

Komentari: 466
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08
Upisano u 26-02-2011 02:03
Es-selamualejkum!

Hazreti Bilal


I tako se desi. Allahovo određenje se ne mijenja. On je svakom stvorenju propisao smrt. Na ahiret preseli Muhammed, s.a.v.s., a Bilal se od tuge slomi.

Bilalu se čitav dunjaluk smračio. Zar je umro Poslanik, s.a.v.s.? Da, on je umro, ali njegov Gospodar je živ i nikada neće umrijeti. Vjera sa kojom je došao je živa, i nikada se ni pred kim neće slomiti. Ustao je Bilal da obavi svoju dužnost kojom ga je Poslanik, s.a.v.s., zadužio. Htio je da prouči ezan, i počeo je, ali… Pogledao je u prazan mihrab u kojem više nema imama, okrenuo se prema njegovoj kući, ali ni u njoj njega više nema… Ostade sam. Tako mu se činilo. Bez svoga učitelja, bez vođe, bez poslanika, pa kako da prouči ezan? Nekako je izgovorio prvu polovinu ezana dok nije došao do riječi ''ešhedu enne Muhammeden resulullah…'', pa se u njemu nešto slomi i ne bude u stanju više ni riječi jedne da prozbori. Silno je plakao, a u plač briznuše i svi oko njega. Bilal se u plaču baci na zemlju i ostade na njoj ležati. Gdje je Imam? Umro je, a mujezin je ostao. Zalogaj gorke istine morao se progutati. Ashabi se okupiše i u čudu taj prizor promatraše. Reče im Bilal da nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrti više neće učiti ezan. Ebu Bekr, Poslanikov, s.a.v.s., nasljednik, upita ga: ''Pa ko će nam onda ezan učiti?'', a on im poruči da sebi izaberu novog mujezina. I tako utihnu Bilalov ezan. Ali, da li baš zauvijek?

Ebu Bekr, r.a., oslobodio je Bilala dužnosti učenja ezana. Razumio ga je i shvatio njegovu bol i tugu za Poslanikom, s.a.v.s., koju je i sam osjećao. Prođoše dani, mjeseci i godine. Uzvišeni Allah učvrstio je muslimane na Zemlji i dao im iz Svoje blagodati pa su osvojili mnoge države i daleke predjele. Bilal je učestvovao u tim pohodima. Strpljivo je čekao sudbonosni čas kada će otići sa ovog svijeta i u Džennetu se sresti sa voljenim Poslanikom s.a.v.s. Postoji jedan izuzetno interesantan momenat vezan za period pred samu Bilalovu smrt. Naime, nakon što su muslimani osvojili Kuds u Palestini, Omer, r.a., se sa svojim slugom zaputio ka njemu. Čitav dunjaluk bio je u njegovim rukama (tj. vlast koju mu je Uzvišeni Allah podario), a njegova odjeća bila je pohabana i poderana. Čudnih li vremena i još čudnijih vladara! Čije srce iman preplavi, ahiret mu se omili, a dunjaluk mu se zgadi. Takav je bio Omer.

Vratimo se Bilalu. Sakupiše se vjernici na ovaj veliki dan. Dan kada su Kuds preuzeli muslimani, istinski monoteisti koji svoju vjeru nisu opoganili primjesama kufra i širka. Okupiše se najplemenitiji i najodabraniji ashabi, učesnici Bedra kao i učesnici prisege na Akabi. Sjatiše se na jedno mjesto vladari dunjaluka kako bi prisustvovali veličanstvenom danu u kojem je Kuds vraćen u ruke istinskih sljedbenika svih Allahovih poslanika. Nastupi vrijeme podne-namaza, a Omer se obrati Bilalu i zamoli ga da im prouči ezan. Bilal mu reče: ''Prođi me se, o Omere…'' Omer mu tada kaza: ''Podsjeti nas, Bilale, na prohujala vremena i minule dane.'' Tada mnogi ashabi digoše svoje glasove i kao jedan povikaše: ''Bilale, boj se Allaha, to od tebe traži vladar pravovjernih!'' Ustade Bilal. Jedva. Njegovo tijelo je oronulo i starac je postao, ali se iz njegovih prsa začu prodoran glas oglašavajući namaz. Opet se začu Bilalov ezan. Omer briznu u plač, kao i mnogi odabrani ashabi. Zaplaka i čitava armija prekaljenih gazija i hrabrih mudžahida. Mesdžidul-Aksa se potrese i zadrhta od siline njihova plača i jecaja. Podsjeti ih Bilal na prošla vremena i na najboljeg i najljepšeg učitelja, na najuzoritijeg vođu i predvodnika, na Allahovog miljenika i odabranika Muhammeda, s.a.v.s., koji ih je silno zavolio, a oni su mu uzvratili istom mjerom. Divnih li uspomena, i još divnijih vremena koja proživješe vjernici, u kojima su uživali dok su u plemenitog Poslanika, s.a.v.s., gledali i iz njegovih usta Allahovu Objavu slušali!

Bilal se vrati u Šam i tamo dočeka smrt. U smrtnoj agoniji je u stihu govorio:
''Sutra ću sresti najmilije,
Muhammeda i njegove drugove.''
Veselio se susretu s njima i znao je da ga od toga dijele samo trenuci, pa da se ponovno susretne sa Poslanikom, s.a.v.s., Ebu Bekrom, Omerom i ostalim prvacima ovog ummeta. I tako Bilal preseli na ahiret: ''A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje i uđi u Džennet Moj!'' (El-Fedžr, 27-30)



Es-selamualejkum!
Stranica 11 od 16 << < 8 9 10 11 12 13 14 > >>

Prijava
Korisničko ime

Lozinka

Upamti me



Niste još član?
Registriraj se, beplatno je!

Zaboravili ste lozinku?
Nije problem, tražite novu.
Random Photo
NAJNOVIJE U KUHINJI
Ukupno recepata -=[25]=-
TROSTRUKI UŽITAK
RAMAZANSKA HALVA
Mali savjeti I dio
PILEĆA JUHA
Tacno vrijeme
Poruke
Morate biti prijavljeni.

bullet halil40Pogledaj sve porukice od ovoga posjetioca 
21/05/2016 00:19
Zdravo. Jal aktivna ova stranica

bullet administratorPogledaj sve porukice od ovoga posjetioca 
02/08/2015 20:53
Stranica je bila komplet zapustena, zahvaljujuci nekome. Uskoro ponovo i u novom ruhu, kao i sa novim sadrzajem.

bullet bbPogledaj sve porukice od ovoga posjetioca 
25/10/2013 19:29
sellam,malo si zapustio stranicu Jasko

bullet zlatanPogledaj sve porukice od ovoga posjetioca 
17/10/2013 02:19
kako mu je zena

bullet zlatanPogledaj sve porukice od ovoga posjetioca 
17/10/2013 02:19
sta je bilo sa mesudom ribom

bullet zlatanPogledaj sve porukice od ovoga posjetioca 
17/10/2013 02:17
doni sto se ne javljas sa novim vijestima

bullet zlatanPogledaj sve porukice od ovoga posjetioca 
17/10/2013 02:16
sta ima novoga u grapskoj

bullet dzoniPogledaj sve porukice od ovoga posjetioca 
27/08/2013 07:21
selam iz oblacne grapske..svi su na broju hvala bogu..svako dobro bosno i hercegovino...

Bullet Bullet

bullet alemkamenPogledaj sve porukice od ovoga posjetioca 
11/07/2013 12:12
Nek mirisu avlije

bullet dzoniPogledaj sve porukice od ovoga posjetioca 
11/07/2013 09:45
selam iz suncane i tople grapske..svi su na broju hvala bogu..svako dobro bosno i hercegovino..PS.11.07.2013..18 GODINA OD STRADANJA SREBRENICE..NEKA IM JE VJECNI RAHMET...

bullet dzoniPogledaj sve porukice od ovoga posjetioca 
30/06/2013 07:28
selam iz suncane grapske..danas su dzenaze HURTIC MEHMEDU I MURATOVIC OSMANU poslije ikindije namaza..rahmet im dusi..svako dobro bosno i hercegovino..

bullet dzoniPogledaj sve porukice od ovoga posjetioca 
21/06/2013 10:22
selam iz vrele i suncane grapske..svi su na broju hvala bogu,,svako dobro bosno i hercegovino..

bullet dzoniPogledaj sve porukice od ovoga posjetioca 
13/06/2013 07:24
selam iz oblacne grapske..svi su na broju hvala bogu..svako dobro bosno i hercegovino..

Online
Gosti: 6
Nema članova prisutnih

Registriranih: 2,149
Najnoviji: Olyrien
Media online
AUDIO - VIDEO po vasoj zelji

 

22,825,852 Jedinstvene posjete

Powered by PHP-Fusion © 2003-2005