Volio je CETVRTU ZENU najvise.
Obozavao ju je, darivao skupocjenim darovima i postupao s njom delikatno.
Brinuo se o njoj najvise i davao joj samo ono najbolje.
On je volio i svoju TRECU ZENU jako puno.
Bio je vrlo ponosan na nju i cesto ju je pokazivao prijateljima.
No, jadni trgovac bio je cesto u strahu da ce ga ova ostaviti i pobjeci s drugim muskarcem.
On je naravno volio i svoju DRUGU ZENU.
Jer ona je vrlo obazriva, strpljiva te je trgovac imao u nju veliko povjerenje.
Kad god bi trgovac naisao na neki problem, trcao bi drugoj zeni i ona bi mu pomagala kako nadici velike probleme.
I na kraju PRVA TRGOVCEVA ZENA Ona je jedan vrlo odan partner, koji pomaze oko posla, stjecanja bogatstva te u odrzavanju cijelog imanja.
Bilo kako bilo, trgovac i nije bas puno volio svoju PRVU. zenu, ali ona je njega jako voljela. On jedva da ju je primjecivao.
Jednoga dana trgovac se razboli. S vremenom je saznao da se vrijeme priblizilo i da ce umrijeti. Pomislio je na svoj bogati zivot te rece: "Imam sada CETIRI zene, ali kada umrem biti cu sam, vrlo sam!"
Onda upita CETVRTU ZENU: "Volio sam te najvise kupovao ti haljine najljepse. Obasuo te paznjom. Sada kada umirem hoces li poci sa mnom i ciniti mi drustvo?" "Nikako!" odgovori cetvrta zena i izide bez ijedne druge rijeci. Odgovor se zabio kao mac u trgovcevo srce.
Onda trgovac upita TRECU ZENU: "Volio sam te citava zivota. Sada kada umirem hoces li poci sa mnom i ciniti mi drustvo? "Ne!" odgovori treca zena. "Zivot na zemlji je suvise dobar, preudati cu se nakon tvoje smrti." Trgovcevo se srce smrzlo od hladnoce odgovora.
Tada upita DRUGU ZENU, "Uvijek sam isao tebi kad sam trebao pomoc. Evo trazim jos jednom tvoju pomoc. Sada kada umirem hoces li poci sa mnom i ciniti mi drustvo?" "Zao mi je, ovaj put ne mogu ti pomoci!" odgovori DRUGA zena. "Najvise sto mogu je pokopati te." Odgovor ga je pokosio poput munje.
Tada se zacu glas : "Ja idem s tobom, kamo god ti posao." Trgovac se okrenu i vidje svoju PRVU ZENU. Bila je tako mrsava i ispacena kao da je izgladnjela. Zahvalno i zalosno rece trgovac: "Trebao sam se o tebi bolje brinuti dok sam jos mogao !"
U stvari svi mi imamo CETIRI zene u svom zivotu...
CETVRTA ZENA JE NASE TIJELO...Bez obzira koliko ga njegovali i posvecivali mu paznje, napusta nas kad umiremo.
TRECA ZENA JE NASA POZUDA, STATUS I BOGATSTVO...Kada umremo, sve ide drugima.
DRUGA ZENA JE OBITELJ I NASI PRIJATELJI ...Bez obzira koliko nam bili blizu za zivota, ne mogu poci s nama u grob.
PRVA ZENA JE NESTO STO NE MOZES VIDJETI, A TO JE TVOJA DUSA.........
Cesto je potisnuta i ne vidi se od materijalnog bogatstva, koje nas okruzuje. No, jedino ona nas uvijek prati. Mozda ne bi bilo lose da se njome pozabavimo sada umjesto da placemo na smrtnoj postelji
Dihje el-Kelbi, radijallahu anhu, je jedan od sretnika pocascen islamom. Toliko je bio lijep insan da, kada bi setao sokakom, ljudi bi isli za njim ne bi li vidjeli njegovo lice... Cak bi i Dzibril-i Emin ponekad uzimao njegovo sure kada bi dolazio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Niko ne bi znao da je to Dzibril, a.s... Eto, Dihje je bio vlasnik i jedne ovakve srece...
Njegovo prihvatanje islama spada u jedno od najljepsih predanja.
Dihje je bio na celu jednog od arapskih plemena. Dzenab-i Mustafa, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo zeleo da on postane musliman, jer ako bi on usao, i njegovo bi pleme za njim dostiglo imanski nur...
Jednog dana Dihje, r.a., pozeli da na drvo zivota postavi pticu imana, pozeli da postane musliman...
Nakon jednog sabahskog namaza Uzviseeni Allah posla vahj svome Resulu:
- Moj Poslanice! Bacio sam imanski nur u Dihjeovo srce. Doci ce ti malo kasnije...
Ono sto Allah kaze to i biva.
Jos dok je Poslanik, s.a.v.s., bio u mesdzidu, Dihje je usao unutra. Resulullah,
s.a.v.s., skinu svoj ogrtac, prostrije ga po zemlji I rece:
- O, Dihje, izvoli sedni!
Dihje, r.a., je drhtao kao da je bio grancica ruze. Ova Poslanikova ljubaznost ga u krajnjoj mjeri ganu. Sagnuo se i podigao mubarek ogrtac sa tla, prinio ga ocima i licu, zatim ga je dugo ljubio i na glavu stavio. Sa jezika mu se prosipalo biserje:
- La ilahe illallah Muhammedun Resulullah!
Dok su mu oci poput izvora tekle, drhtao je od kajanja…
Resulullah, s.a.v.s., se zacudi:
- O, Dihje, kakav je to plac? Sad nije vrijeme za tugu, sad je vrijeme za srecu i veselje…
Drhcuci kao ranjena jarebica, Dihje, r.a. , rece:
- O, Pejgambere blage naravi, ti koji na mosus mirises! Ja sam ucinio mnoge velike grijehe. Upitaj tvoga Gospodara, sta je otkup od njih? Ako mi naredjujes da zrtvujem svoju dusu. To cu i uraditi. Ako zelis da iz mog imetka dam sadaku, odmah cu je dati!
Rahmet Pejgamber, s.a.v.s. , ga upita:
- Koji su tvoji grijesi?
Dihje poce pricati:
- Ja sam, kao sto znas, jedan od vodja plemena. Nikada nisam zeleo da imam zensko dijete... Osecao sam odvratnost prema njima. Tako da sam mnoge moje kcerke koje su mi se rodile pobio…
U periodu dzahilijeta (neznanja) Arapi su zensku djecu svojim rukama zivu zakopavali u zemlju... I Dihje je upao u zamku, crnu zamku neznanja, i tako je svoju mladuncad zakopavao. Sada se zbog toga kajao...
Cuvsi ove rijeci od njega, Resulullah, s.a.v.s., se iznenadi i usute. Malo kasnije stigao mu je dzibril-i Emin sa radosnim vijestima:
- O, Allahov Poslanice, kazi Dihjeu da tvoj Gospodar kazuje:
„Kunem se u Moju cast i velicinu, u trenutku kada si izgovorio La ilahe illallah, oprostio sam ti grijehe koje si sezdeset godina radio. Pa kako je moguce da ti ne oprostim grijehe proistekle iz ubistva tvojih kcerki? ’’
(Hazinetu’-Esrar)
Jedan čovjek, trgovac po profesiji, posla svoga sina u inostransto da studira ekonomiju.
Nakon nekoliko godina sin završio studije i vraća se kod svoga oca.
I prvo što zateče svoga oca, vidi ga kako udljejuje siromahu.
Kaže sin : "Kakav je to način trgovanja, ja sam u školi naučio da sto više daješ manje imaš".
Na to otac odgovori : "To je sine bereket, a znaš li ti šta je bereket ?"
Kaže "neznam".
Upita otac: "Kolko može ovca da rodi jagnjadi?"
Sin : "Jedno maksimum dvoje"
Otac :" A pas"
Sin :" Možda i do 10 malih"
Otac :"A šta se više jede u svijetu ovce ili psi ?"
Sin :" Ovce naravno psi se ne jedu !"(Mada ima svašta po svijetu)
Otac :" A čega ima više na svijetu, ovaca ili pasa?"
Sin :"Ima mnogo više ovaca"
Otac :"Kako to , manje se radžaju, mnogo više se jedu a ima ih više ?"
To Allahov dž.š. bereket prema nama.
Sin osta bez komentara.
Bio jednom davno neki Ahmed, koji je bio prilicno strpljiv, ali je na (ne)srecu imao vrlo arsuz zenu. Ona okom a on skokom, i pored svega pokadkad dobije po turu. Vise nije znala sta ce pa mu jedan dan rece:
-Ahmede hajde dodji dole na rijeku, hocu da operem ves, pa da se ne saginjem da tucem peracem na kamen, lakse mi je na tvojim ledjima.
Puko njemu film, i on rijesi da napusti kucu i familiju te se uputi u bijeli svijet.
Sto je posao sretne trojicu putnika, pa ih zamoli da ga prime u drustvo. Oni kazu samo pod uslovom, da ako moze da prouci dovu Allahu, te da mu On spusti sofru punu hrane, tek onda da ga primaju. On na muku, ali ih slaga da moze, te se i uputi sa njima dalje.
Vrijeme rucka, kazu oni njemu, hajde uci tvoju dovu, a on ce reci hajte prvo vi pa cu nakon vas ja. Oni to i prihvatise, no brzo dodje sutra a rucak jos brze. Kazu oni njemu: hajde sad si ti na redu. I dize on ruke, prouci njegovu dovu, kad cuda, i on se uplasi, SOFRA SE POLAKO POCE SPUSTATI MEDJU NJIMA I TO PUNA HRANE RAZNOVRSNE:
Nakon rucka, kazu oni hocemo dalje, ali oni traze da im on kaze obavezno koju je to on dovu proucio, jer su sumnjali da ima jos EVLIIJA, koje oni ne poznaju. Na to on kaze:
-Stanite...Ja sam vas bio slagao, ali eto sad cu vam objasniti:
-Ja sam molio rijecima:J A RABBI, MOLIM TE DOVAMA OVIH TROJICE PRIJE MENE, SPUSTI NAM HRANU IZ TVOJE MILOSTI I NAHRANI NAS, TVOJE PONIZNE ROBOVE. Ali molim vas sada vi meni recite kojom dovom ste se vi obracali Stvoritelju.
Kazu oni njemu:
-Ima negdje ovamo zivi jedan SKROMNI Ahmed, Allahov dobri rob koji, SAMO ALLAHA RADI , TRPI ZULUM SVOJE ZENE, i mi samo zamolimo JA RABBI, MOLIMO TE TVOJOM MILOSCU PREMA OVOM DOBROM TVOJEM ROBU AHMEDU, NAHRANI NAS IZ TVOJEG OBILJA BLAGODATI.
Kad Ahmed cu ove rijeci,malo se razabra ,pa se brzo oprosti od svojeg drustva, pravdajuci se da se mora obavezno vratiti kuci, da nesto okonca, pa ce kasnije na put. Kad stize kuci, hitno pozva zenu da idu na rijeku da pere ves na njegovim ledjima.
Kad sam bilo,a 4 god star,a: "Moj otac je NAJBOLJI”
Kad sam bio 6 god star: "Moj otac izgleda kao da zna sve.”
Kad sam imao 10 god star: "Moj otac je odličan, ali je nagao”
Kad sam bio 12 god star: "Moj otac je bio lijep kad sam bio mali .”
Kad sam bio 14 god star: "Moj otac je počeo previše biti osjetljiv.”
Kad sam bio 16 god star: "Moj otac ne može držati korak s modernim vremenima.”
Kada sam imao 18 god: “Moj otac je sve manje tolerantniji kako dani prolaze”
Kad sam bio 20 god star "To je previše teško oprostiti ocu, kako je mogla moja mama izdržati svih ovih godina.”
Kad sam bio 25 god star: "Moj otac čini mi se da se protive svemu sto ja činim.”
Kad sam bio 30 god star: " Vrlo je teško dogovoriti se mojim ocem, pitam se ako je moj djed bio zabrinut mojim otcem kad je bio mladi.”
Kd sam bio 40 god star: "Moj otac je unio puno discipline, moram I ja činiti isto. “
Kad sam bio 45 god star: "Ja se pitam, kako je moj otac uspio podići sve nas.”
Kad sam bio 50 god star: "To je prilično teško kontrolirati svoju djecu, koliko je moj otac patio zbog odgoja I kako nas je štito.”
Kad sam bio 55 god star: "Moj otac je imao daleke vidike i imao široke planove za nas, on je bio nježan i izvanredan.”
Kad sam postao 60 god star: "Moj otac je NAJBOLJI”.
P.S.
Imajte na umu da je 56 godina uzelo da bi se dovršio cirkl, i povratak na početnu tačku "," Moj otac je najbolji "
Budimo dobri našim roditeljima prije nego što bude prekasno i moli Allaha da će naša vlastita djeca tretirati nas čak i bolje nego na način kojim smo mi tretirali svoje roditelje.
Allah (SWT) kaže: "Tvoj gospodar je naredio da ne obožavate nikog osim njega, i pokaži ljubaznost prema roditeljima. Ako jedan ili oba dodju do starosti s vama onda ne reci ‘uff’ njima - niti budite obojni, i govorite najplemenitije s njima.!" {sura Al-Isra: 23 ajet}
O gospodaru, oprosti meni i mojim roditeljima i vjernicima na dan obračuna - koji će doći zasigurno. {Sura Ibrahim: ajet 41}
O moj Gospodaru, smiluj se njima (roditelja) što su se brinili za mene kad sam bio mali {sura Bani Irail: ajet 24}.
O gospodaru, oprosti meni i mojim roditeljima i vjernicima na dan kada obračuna -koji će doći zasigurno. {Sura Ibrahim: ajet 41}
O moj Gospodaru, smiluj se njima (roditeljima) što su gaili mene kad sam bio mali {sura Bani Israil: ajet 24}.
Jednog dana veliki i slavni ashab, Adullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, putovao je u blizini kufe... Na putu je sreo nekoliko ljudi koji su pili alkohol i zabavljali se pjesmom i igrom. Oni su u potpunosti bili predani svome nefsu . Medju njima je bio covjek koji je svirao saz i koji je zadivljujuce pjevao...
Allah je tom sviracu podario takav glas , da su od svake njegove strofe podrhtavala srca... Lijepi glas privuce paznju ashaba. Zastao je na tren i poslusao. Zaista je bio dirljiv, izazivao je divljenje kod covjeka... Nazalost, bio je bez koristi na polju grijeha. Ibn Mes’ud, r.a., veoma se rastuzi. Upotreba jednog ovakvog nimeta u lose svrhe nanijela je bol njegovom srcu. Prosaputao je samom sebi:
- Glas je izuzetno lijep! Nazalost, on je u osobe koja ne poznaje vrijednosti... Da ga je iskoristio u ucenju Kur’ana, a ne u ovoj razvrati, bio bi sretan covjek!
Nakon toga je otisao...
Svirac je osjetio da ga je osoba nurli lica gledala i da mu je nesto rekla... Odmah je upitao:
- Ko je ova osoba nurli lica?
Zajedno sa njim bilo je osoba koje su poznavale slavnog ashaba...Rekose mu:
- Covjece, ta osoba je Abdullah b. Mes’ud, jedan od ashaba Allahovog Poslanika!
Nesto se pomjerilo u sviracevom srcu:
- A sta je govorio?
- Kada je cuo tvoj glas, rekao je da je lijep i zazalio sto se upotrebljava u tako lose svrhe.
Svirac se poce okretati kao vodenicki kamen.
Obuze ga veliki strah:
- Tesko meni!
Svom snagom bacio je o zemlju instrument koji mu je bio u ruci:
- Nek’ si proklet!
Zaista, saz se polomio u komade…
Negubeci vrijeme, poletio je kao vjetar. Najzad, stigao je kod slavnog ashaba. Iz ociju su mu se slivale suze:
- O, velikanu, budi lijek za moju brigu!
Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anhu, pogleda ga svijetlim ocima. Sazalio se na njegovo stanje i zaplakao zajedno sa njim:
- Reci sta zelis!
Svirac je drhtao poput ranjene srve:
- O, covjece lijepog mirisa, uzmi me pod svoju zastitu i poduci me Allahovoj Knjizi!...Neka se moj glas, koji je do danas slizio u lose svrhe, od danas ukrasi Kur’an-i Kerimom!
Na licu velikog ashaba zasja nevidjeni osmjeh:
- Ti si zaista dostojan toga!
I nakon ovoga poceo ga je poducavati Kur’an-i Kerimu. Za kratko vrijeme ostvario je veliki uspjeh. Toliko je daleko otisao na ovom polju, da mu je ime pocelo sjati medju ucenjacima fikha i hadisa…
Ovaj sretni covjek, koji je od sviraca dostigao visine, zvao se Zazan…
Blago njemu…
Hazreti Sulejman Darani postio je u vrelim ljetnjim danima. U jednom takvom danu, opruživši se u hladu jednog drveta da se malo odmori, utonuo je u san... Malo kasnije sanjao je san u kome mu dođoše neki ljudi i rekoše:
-Sulejmane, prodaj nam post!
Taj ponizni Allhov vojnik im odgovori:
-Ne, neću vam ga prodati!
Pokazaše mu veoma vrijedan novac, zlato, dragulje i dvorce
-O, vojniče vjere! Daj nam tvoj post, poklonit ćemo ti sve ovo!
On opet ne prihvati:
-Ne! Neću zamijeniti moj post ni za kakvu stvar!
Rekoše mu: -Dobro, šta hoćeš, za kakvu vrijednost ćeš nam ga prodati?
Odgovorio im je:
-Ja postim radi zadovoljstva moga Gospodara! Jedino ću ga zamijeniti za Njegovo zadovoljstvo i za viđenje Njegove ljepote!...
Nakon ovoga obradovaše ga sledećim muštulukom:
-Nastavi sa postom, vidjet ćeš uzvišenu ljepotu tvoga Gospodara!
“U nekk2; dk2;vnk2; vremenk2; živješe ljudi bistrog umk2; i plemenite duše. Lutk2;li godink2;mk2; po rk2;zličitim krk2;jevimk2; trk2;žeći mjesto zk2; svoj dom. Kk2;d dođoše do Velike Rijeke, rješiše dk2; tu i ostk2;nu. Podigoše svoje kuće, nk2;prk2;više svoje selo, i izrk2;diše veliko, brojno i zdrk2;vo potomstvo. Izk2;brk2;še sebi i krk2;ljk2; po imenu Rk2;zum. Dobiše i vjeru, jezik i pismo. I tk2;ko nk2;stk2;de nk2;rod. Bješe nk2;dk2;leko poznk2;t po svojoj čestitosti i mudrosti.
Vrjeme je prolk2;zilo. Život im bješe bogk2;t. Ali sve što je dobro, privuče i zk2;vidne ljude. Iz vrlo udk2;ljenih krk2;jevk2;, gde su vlk2;dk2;le neslogk2; i mržnjk2;, k2; krk2;ljick2; im bilk2; Zk2;vist, krenuše dk2; nk2;pk2;dk2;ju ovk2;j nk2;rod. Rušili su im kuće, otimk2;li decu, pk2;lili knjige …
No, nk2;rod bješe hrk2;bk2;r i neustrk2;šiv. Zk2;to Zk2;vist rješi dk2; ubije Rk2;zum. Tk2;ko i bi. Nk2;rod ostk2; bez krk2;ljk2; te odluči dk2; vlk2;st pripk2;dne njegovoj ženi. Onk2; se zvk2;lk2; Čk2;st. Imk2;lk2; je kćerku Slobodu i sink2; Život. I umjesto dk2; bez rk2;zumk2; nk2;rod propk2;dne, oni su sk2; Čk2;sti postk2;li još jk2;či. Čk2;st je vlk2;dk2;lk2; pošteno i dostojk2;nstveno. Bilk2; je skromnk2;, iskrenk2; i prk2;vednk2;. Kćerkk2; joj je u svemu pomk2;gk2;lk2;. Slobodk2; je bilk2; nk2;jlepšk2; djevojkk2; nk2; svjetu i voljenk2; u nk2;rodu.
Zk2;vist, već bjesnk2;, pokušk2; dk2; ubije i Čk2;st, k2;li bez uspehk2;. Zk2;tim pokušk2; dk2; otme Slobodu, k2;li je i onk2; bilk2; neuhvk2;tljivk2;. Nk2;rod ih je dobro čuvk2;o, bk2;š kk2;o što se čuvk2; nk2;jveći zk2;vjet predk2;kk2;. No, Zk2;vist nije mirovk2;lk2;. Trk2;žilk2; je put do zlk2;. Tk2;ko nk2;govori Život dk2; se odrekne mk2;jke i sestre dobijk2;jući zk2; uzvrk2;t obećk2;nje – vječnu slk2;vu i vlk2;st. Život je povjerovk2;o. Nk2; prevk2;ru zk2;tvori Čk2;st i Slobodu u kutiju zk2;bork2;vk2;. Postk2;de krk2;lj. Nk2;rod se uplk2;ši novog krk2;ljk2; jer Život bez Čk2;sti i Slobode je Život sk2; strk2;hom. Tk2;dk2; su istink2; i nk2;dk2; dk2;leko, k2; tugk2; i zlo prve komšije. Zk2;vist je imk2;lk2; kćerku Lk2;ž kojk2; se po nk2;govoru mk2;jke udk2; zk2; krk2;ljk2;. Uz nju Život postk2;de još suroviji, k2; nk2;rod nesrećniji. Život i Lk2;ž dobiše kćerku Prevk2;ru i sink2; Zk2;bork2;vk2;.
Dođoše još crnji dk2;ni. Nk2;rod je propk2;dk2;o svk2;kim dk2;nom sve više. Od rk2;zumnog, čk2;snog i slobodnog, ostk2;de sk2;mo prevk2;reni nk2;rod. I – zk2;bork2;vljen.
Ne prođe mnogo, k2; Zk2;vist odluči dk2; ode odk2;tle jer više nije imk2;lk2; nk2; čemu dk2; im zk2;vidi. Sk2; njom odoše i kćerkk2; Lk2;ž i unukk2; Prevk2;rk2; jer im je, ovk2;kk2;v kk2;kk2;v je, Život dosk2;dio. Kk2;d je krk2;lj ostk2;o sk2;m, sk2; sinom Zk2;bork2;vom, osjeti neizmjernu tugu i pokk2;jk2;nje zk2; ono što je učinio svom nk2;rodu, te pk2;de u postelju. Sin se sk2;žk2;li nk2;d svojim ocem te odluči dk2; nk2;đe kutiju zk2;bork2;vk2;. Nije je bilo teško nk2;ći.
Bilk2; je nk2; putu, zk2;bork2;vljenk2;. Obrk2;dovk2;o se, k2;li ju je uzk2;lud pokušk2;vk2;o dk2; otvori. Sjedeo je tužk2;n dk2;nimk2; pored očeve postelje nk2;dk2;jući se dk2; će nekim čudom ozdrk2;viti.
Jednog dk2;nk2; vide gk2; mk2;li dečk2;k zlk2;tne kose i upitk2; gk2;:
“Poznk2;ješ li ti Čk2;st i Slobodu?“
“Ne, jk2; sk2;m se rodio posle njih,“ odgovori Zk2;bork2;v, „k2;li ih poznk2;je moj otk2;c Život.“
“Slušk2;j me dobro,“ reče zlk2;tokosi, „k2;ko želiš dk2; Život ozdrk2;vi, mork2;š ispuniti tri zk2;dk2;tkk2;-želje. Tk2;ko će se kutijk2; zk2;bork2;vk2; otvoriti.“
- Prvk2; željk2;: Učini dk2; Život zk2;uvjek zk2;bork2;vi nk2; Zk2;vist, Lk2;ž i Prevk2;ru.
- Drugk2; željk2;: Vrk2;ti nk2;rodu Čk2;st i Slobodu!
-Trećk2; željk2;: Ne dozvoli dk2; jezik tvog nk2;rodk2; pk2;dne u zk2;bork2;v!
Zk2;bork2;v sve tk2;ko učini, pk2; se Život iznovk2; probudi. Uz njegk2; su i Čk2;st i Slobodk2; živjeli dugo i srećno. Žive i dk2;nk2;s k2;li ih trebk2; čuvk2;ti od kutije zk2;bork2;vk2;”
Jednog dana jedan vrlo imućan čovjek popeo se na tavan svoje kuće u potrazi za nagradom koju je dobio kao poslovni čovjek godine! Kopajući po kutijama, naiđe na malu bilježnicu svoga sad već odraslog sina. Bio je to njegov dnevnik.
„Ne sjećam se da sam je ikada vidio“, pomisli on.
Listajući, lice mu obasja osmijeh i oči mu zaiskriše. Stranice su ga na trenutak vratile u prošlost, kada je kućom odjekivao smijeh osmogodišnjeg dječaka. Na neke događaje potpuno je zaboravio.
Čitajući dnevnik, postajao je sve ozbiljniji. Uvidio je da je u djetinjstvu njegova sina bilo i tužnih razdoblja, kojih se on kao otac nije sjećao.
„Ali kako je to moguće?“ upitao se.
„Pa ja na to nisam tako gledao.“
Tad se sjeti da je i on vodio dnevnik, doduše poslovni, pa otiđe po njega u kućnu biblioteku. S jedne od polica izvuče veliku knjigu u kožnom uvezu s pozlaćenim inicijalima i položi je na sto pored dnevnika na kojem je olovkom bilo jednostavno napisano Jimmy. Otvori svoj dnevnik na mjestu na kojem je pisalo:
„Protratio cijeli dan. Bio s Jimmyjem u ribolovu, ništa nisam upecao!“
Potom listajući sinovljev dnevnik potraži isti taj datum i pročita riječi svoga sina:
„Bio s tatom u ribolovu. Najljepši dan u mom životu!“
Es-selamualejkum!
Ps:Neznam sto se dogodilo sa prethodmom pricom.
Ako moze Jasko neka je izbrise jacu pokusati ponvo.
U nekom selu zivjeli su covjek i zena,:covjek na njivi, a zena radila u kuci. Covjek bi odmah, cim bi dan osvanuo, uhvatio volove i otisao u polje orati, a zena bi ostala kod kuce radeci, te bi mu uvijek donijela rucak na njivu. Ali covjeku je uvijek bilo krivo misleci, da zena nikakva posla ne radi, vec samo da ljencari kod kuce; te najposle rece on zeni:
- Ti, zeno, samo dzaba lezis kod kuce i jedes, a ne radis nista. Ja bih vas zenski posao uradio za sahat. Mi jadnici ljudi po vas dan se przimo na suncu.
Zena se na to stane smijati, te rece covjeku:
- Suti, bolan ne bio! Nas je posao stoput tezi od vaseg, a vi ga ne bi nikad mogli svrsiti.
Ali on joj ne dade ni govoriti, vec opet zasu, kako ljudi vise rade, a zene nista. Na to mu ona rece:
- E, pa dobro! Ja cu sjutra uhvatiti volove, pa cu ici orati, a ti ces raditi moj posao.
On to jedva doceka, te ugovore, da ce tako raditi, cim zora zabijeli. Sutradan zena uhvati volove, a onda poce naredzivati covjeku, sta treba da on radi:
- Ti ostajes kod kuce i dobro mi pazi, sto ces uraditi. Cuvaj mi pilice, da ih stogod ne odnese; onda pomuzi krave, ama cuvaj da telad ne pokusaju sve. Skuhaj hljeb, izmeti mlijeko, spremi rucak, pa mi donesi na njivu.
Zena potjera volove, dok joj nesto pade na pamet, te se povrati i rece covjeku:
- Da, zaboravila sam ti kazati: na tavanu ima u cupu otrov. Cuvaj se, nemoj se prevariti, pa izjesti ni malo tog otrova, jer ces odmah umrijeti.
- Taman, - rece on, - ti nemaj brige, ja cu sve lako uraditi, a ti dobro gledaj, da uzores stogod vise mozes.
Zatim ona ode s volovima na njivu, a on ostane kod kuce da radi.
Cim je zena otisla od kuce, a covjek se razleti te stane da radi. Najprije pomete kucu i nalozi vatru, a onda ugleda kvocku i pilice, te se sjeti, da mu je zena rekla da ih cuva; pa se malo promisli, kako ce ih najbolje ucuvati, te se domisli, uzme kanafe, te poveze sve pilice za kvockine noge, da ih sto ne odnese. Zatim ode, te pomuze krave, a onda se vrati u kucu i stane zagrtati rukave, da umijesi hljeb. Pocne sijati brasno, pa mu na um pane, da mu valja i mlijeko izmesti, a dotlen mu je proslo dosta vremena, te mu nesto na um padne, i on rece:
- Ha, bogme, ja cu svezati stap na ledza, pa dok ja budem sijao brasno, mlijeko ce se pomalo mesti, i tako cu dva posla uraditi.
To on i ucini, sveze stap za ledza i stane sijati brasno. Dok je on sijao brasno, mlijeko se je malo melo, a dok je umijesio hljeb, zaboravio je mlijeko. Kada je iznio hljeb, da ga zapece, nagne se da razgrne vatru, a mlijeko preko glave sve se salije na vatru i potrne je. On se razljuti, te izidze pred kucu, da vidi pilice, a u isti cas doleti nekakva ticurina, te uhvati kvocku; a kako su bili pilici povezani za nj, to odmah i njih odnese. Kad i to vidi, jos se vise razljuti, te podze u stalu, da vidi krave. Posto je unisao, opazi telad pod kravama gdje doje, jer je bio zaboravio zatvoriti vrata od telecaka, te su telad izisli i bogme se posluzili . Sada mu omrzne zivot, te stane lupati sakama o glavu i rece:
- Eh, kada sam ovoliko uradio zijana, idem, vala, na tavan pa cu se otrovat, nek ne zivim.
Sto je mislio, to i ucinio. Kada se je popeo na tavan, nadze taj cup, te zasjedne i stane jesti sve malo po malo. Kad je nekoliko puta zalozio, stane se okretati oko sebe, kad ce se otegnuti i umrijeti. Uto vec dođe vrijeme rucku, te zene dodze i dotjera volove.
Posto je usla u kucu, ugleda hljeb na ognjistu nepecen, a po ognjistu proliveno mlijeko; zatim ode u stalu. Kad tamo, telad sve mlijeko popili, krave gladne i zedne; a kad se htjede vratiti u kucu, opazi da nema ni kvocke ni pilica. Udze u kucu, te stane vikati muza.
Ali se on usutio i nacinio se, da je vec umro. Zena se sjeti, da je na tavanu, te se odmah popne gore. Ugleda ga, gdje jede med, a ona zavice:
- Uh, sta to radis? Ako si Turcin, sto mi sve zijan za zijanom radis?
On se okrene, pa vec vidi da nije mrtav, te zato joj odvrati:
- Ma prodzi me se zeno! Eto si vidjela, sta je bilo zijana, pa sam se evo popeo na tavan, da se otrujem. Kad sam toliko zijana pocinio, nek' i ne zivim.
- Hajde, budalo, kako ces se medom otrovati. Ta to sam ostavila za lijeka, a ti mi ga eto pojede. Idi, moj junace, pa svoj posao radi: ori, kopaj, idi u drva, a nemoj se kvartati u zenske poslove, kad te za to bog nije stvorio.
Kad to on cuje, jedva doceka. Brze bolje uhvati volove i ode i bez rucka orati, a zena ostane svoj posao radeci.
Poslije nije vise govorio, da su zenski poslovi lahki, vec je iza toga uvijek govorio, da su zenski poslovi još tezi od muskih.
Muz i zena odluce otici na odmor na jezero, poznato kao meka i raj
za ribolovce. Muz obozava na pecanje otici u cik zore, a njegova
zena obozava u miru citati knjige.
Jednog jutra se muz poslije nekoliko sati ribolova vratio i odlucio
se malo odmoriti a zena je odlucila sama se izvesti malo camcem na
jezero, premda se na njemu bas i nije najbolje snalazila. Upali
motor i izveze camac na jedno usamljeno mjesto, baci sidro, izvadi
knjigu i nastavi uzivati u tisini citajuci svoju knjigu.
Tuda naidje ribolovni inspektor u svom camcu, pristane uz zenin camac i kaze:
Dobro jutro gospodjo. Sta to radite?
Citam knjigu- odgovori ona (i pomisli ,zar to nije ocigledno?)
Nalazite se na djelu jezera rezerviranom za sportski ribolov
obavesti je inspektor.
Zao mi je gospodine, ali ja ne pecam. Ja samo sjedim u camcu i
citam knjigu.
Da, ali u camcu imate sav pribor potreban za pecanje i sto se mene
tice mogli bi poceti pecati svakog trenutka. Bicu primoran privesti
vas do stanice i protiv vas podnijeti kaznenu prijavu- rece on.
Ako vi to zaista i uradite onda znajte da cu i ja protiv vas
podnjeti prijavu, ali zbog silovanja, odgovori mu zena.
Ali, pa ja vas nisam niti dotakao!? rece inspektor.
Da, ali vi za to imate sav potreban pribor i sto se mene tice mogli
bi sa tim otpoceti svakog trenutka ...
Dovidjenja gospodjo i uzivajte u ovom lijepom danu ...
UPOZORENJE:
Ne ulaziti u raspravu sa zenom koja cita. Vrlo je vjerovatno da ona
umije i misliti.
Hodao čovek plažom i ugleda lampu. Protrlja je da je očisti od peska, kad, koje li sreće, pojavi se duh i reče:
- Dobro, dobro, oslobodio si me iz lampe i znaš kako već dalje ide. Ali ovo je već treci put ovaj mesec i već ste mi dosadili pa se možeš oprostiti od tri želje. Možeš tražiti samo jednu.
Čovek duboko razmisli i reče:
- Evo vec dvadeset godina živim u Americi i voleo bih da posetim stari kraj. Ali aviona se užasno bojim, a na brodu imam morsku bolest. Možeš li mi izgraditi most preko okeana da mogu otići kolima.
Duh se nasmeja i reče:
- To je nemoguće. Zamisli koliko ljudi samo treba da se most izgradi, kako uopšte da stubovi dohvate dno Atlantika. Zamisli drugu želju.
Čovek se zamisli duboko i reče:
- Četiri puta sam se ženio i razvodio. Žene su mi uvek govorile da ne marim za njih i da sam bezosećajan. Voleo bih da mogu da razumem žene... da mogu da znam šta one osećaju, šta misle kad iznenada zaćute... da znam zašto plaču... da znam šta one zbilja žele kad kažu "ma ništa"... da znam kako da ih usrećim.
Duh reče:
- Hoćeš li most sa dve ili četiri trake?
Jednom je učitelj pitao svoje učenike:
"Zašto ljudi viču kad su ljuti?"
Učenici su razmišljali neko vreme:
"Zato što izgubimo strpljenje - zato vičemo" - reče jedan
"Ali, zašto bi vikao ako je osoba pored tebe?" - pita učitelj - "zar nije moguće govoriti tiho i lagano?"
Učenici su davali još neke odgovore, ali nijedan nije zadovoljio učitelja
Naposletku je objasnio:
"Kada su dve osobe u svađi, ljutite, njihova se srca jako udalje..Zato moraju vikati jedno na drugoga, da njihov krik premosti udaljenost i da se mogu čuti. Što su ljući, glasnije moraju vikati, jer je udaljenost među njima sve veća.
Potom je učitelj pitao:
"Šta se dogodi kada se dve osobe zaljube?. Ne viču jedan na drugoga, već govore tiho i nežno. Zašto? Njihova srca su veoma blizu. Udaljenost među njima je veoma mala.
A šta se dogodi kada se još više zaljube? Ne govore. Samo šapuću i još više zbližuju u svojoj ljubavi..Konačno, ne trebaju više ni šapat. Samo se gledaju i to je sve. Takve su dve osobe koje se vole."
Onda je rekao:
"Kada se svađate, nemojte dozvoliti da se vaša srca udalje, ne izgovarajte reči koje bi vas mogle još više udaljiti, jer će doći dan kada će udaljenost biti tako velika, da više nikad neće biti puta nazad."
Imam Kastalani i Taberani prenose od Omera, r.a.:
Jednog dana Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,se nalazio na jednom mjestu zajedno sa svojim ashabima.Jedan beduin, sa ulovljenim Zabom (Zab-jestiva životinja veća od junca) u ruci, prolazio je pored njih.Vido je Poslanika i ljude koje je predvodio te ne mogade obuzdati zbatiželju, priđe i upita:
-Ko je ova osoba? –pokazujući na Resulullaha, a.s.
Odgovoriše mu:
-To je Poslanik!
Beduin odmah dođe kod Poslanika i, pokazujući na lovinu reče:
-Kunem se Latom i Uzzaom, dok ovaj Zab ne posvjedoči tvoje poslanstvo, ja ti necu učiniti iman!
Zatim ubijenu životinju ostavi ispred Poslanika, s.a.v.s.
Pejgamber milosti, s.a.v.s., sa tom neprikosnovenom ljepotom, obrati se životinji:
-O, Zab!
Crne oči beduina začuđeno se otvoriše, očekujući ono što će se desiti.Životinja progovori kao čovjek:
-Izvoli, Allahov Poslaniče!
Allahov Poslanik, s.a.w.s., je upita:
-Kome ti činiš ibadet?
Pod začuđenim pogledima beduina i svih prisutnih, Zab reče sledeće:
-Ibadet činim Allahu, Onome čiji je Arš na nebu, a sultanat na zemlji, koji vlada morem, čija je milost u Džennetu i srdžba u Džehennemu!
-Dobro, a ja ko sam?
-Ti si poslanik Gospodara svjetova, posljednji od pejgambera, ko te prihvati, bit će izbavljen, ko ti ne povjeruje ostaje u gubitku.
Biserne riječi ove male životinje raniše beduina sred duše.U njeogovom srcu se izliježe ptić imana i on u zanosu viknu:
-Svjedočim da je Bog jedan i da si ti Njegov poslanik!
Sjećam se, bili smo jedina porodica s djecom u restoranu. Svoga dječaka postavila sam na visoku stolicu i primjetila kako svi jedu i piju u miru. Iznenada, moje dijete okrenu glavu i viknu:
“Zdravo, haloo!”
Svoje malehne, dječije ruke upinjao je prema jednoj od susjednih stolicâ. Oči su mu svijetlile dok se smijao i plazio jezik pokazujući zelenu boju koja se na njemu ufatila od lizala.
Pogledala sam oko sebe i primijetila čovjeka kojemu se javio. Bio je to muškarac srednjih godina, poluzatvorenoga šlica i poderanih cipela iz kojih bi provirio pokoji nožni prst. Majica mu bijaše prljava, kosa rasčupana i neoprana. Ono što je nosio ne može se nikako nazvati bradom. A tek izgled nosa… Bili smo podaleko od njega ali sam sigurna da je i smrdjeo.
Ruke toga čovjeka zamahnuše i lupiše po koljenima. Reče:
“Zdravo mala bebo! Vidim te mali vraže!”
Suprug i ja se pogledasmo:
“Šta ćemo sad?”
Naš dječak nastavio je smijati se i izgovarati riječi koje je znao:
“Zdravo, zdravo, haloo.”
Svi su nas u restoranu primijetili i počeli gledati u nas. Srednjovječni čudak počeo se glupirati zajedno s mojim divnim dječakom.
Stiglo nam je jelo koje poručismo. Čovjek poče dobacivati:
“Šta to hapiš? Znaš li šta je to ispred tebe, ha?”
Nikome se ovaj čovjek nije sviđao, vjerujte. Bijaše očito da je pijan. Suprug i ja čutasmo posramljeno. Jeli smo u miru. Samo se naš dječak vrpoljio i izmjenjivao zvukove zajedno sa strancem, čudakom kojeg smo zatekli.
Konačno smo završili s jelom i krenuli ka izlazu. Suprug je otišao platiti račun i rekao mi da ga sačekam na parkingu. Onaj čovjek sjedio je baš pored puta ka vratima.
“Dragi Bože”, pomislih, “učini samo da izađem prije negoli se ovaj obrati meni ili mom dječaku!”
Kako sam mu se približavala okrenuh leđa ne bi li izbjegla njegov pogled, čak i zrak oko njega jer vjerovatno bijaše pun neugodnih mirisâ.
No, noseći dječaka u naramku, on mi se najednom prope, nadvi preko ramena i mojih leđa i pruži ruke ka čovjeku kao da mu govori:
“Uzmi me u naramak!”
Prije nego sam uspjela išta uraditi moj dječak je već bio u naramku čudaka. Na čudđenje svih, mali dječak i srednjovječni čudak zagrliše se i počeše nešto šaputati jedan drugome. Moj dječak potpuno mu vjerovaše te ga s nekom ljubavlju jako povuće i još mu se jače privi.
Strančeve oči se zatvoriše i vidjeh suzu kako mu izmiče ispod kapaka i slijeva se niz obraz. Njegove ruke pune žuljeva i nabora grlile su moje dijete i tapšale ga po leđima. Mislim da se nikada dvoje ljudî nije tako zbližilo za kratko vrijeme. Stajala sam zapanjena.
Otvorio je suzne oči, pogledao me i rekao:
“Čuvajte ovo mâló.”
“Hoću”, jedva promrmljah.
Nevoljno je odvojio moga dječaka od svojih grudi, čežnjivo, kao da je sav u bolu. Kada sam prihvatila dijete reče mi:
“Da vas Bog dragi nagradi, gospođo. Dali ste mi najljepši dâr. Vidite, nisam dočekao da vidim moje dijete kako odrasta. Moji supruga i sin poginuli su u automobilskoj nesreći veoma rano. Nikada to nisam prežalio.”
Ništa nisam uspjela reći već:
“Žao mi je”, a i to jedva progovorih. Sa svojim dječak potrčala sam do auta. Plakala sam i stiskala svoje dijete jako. Moj suprug se čudio mome plaču i uzvicima:
“Bože oprosti mi, Bože oprosti mi!”¨
Bila sam svjedokom Božije ljubavi pokazane kroz nevino dijete, čisto od grijehâ, koje nemaše nikakve predrasude. Dijete, puno duše, i mati koja ne vidje ništa doli prljavu odjeću.
Bila sam vjernica ali slijepa, i držah dijete koje dobro viđaše. Osjetila sam da Bog dragi pita:
“Da li spremna podijeliti s nekim ljubav svoga djeteta, kao što Ja dijelim Svoju ljubav?”
Eto, taj čudni, srednjovječni, prljavi čovjek podsjetio me da moramo biti kao djeca želimo li Džennetu pristupiti.
Jos jedna djevojka zeli podijeliti sa nama svoje iskustvo:
‘Sve sto sam znala bilo je igranje i zabava, a u isto vrijeme bila sam se tako jako odaljila od Allaha i namaza. Sjedila bih sa prijateljicama u skoli a svaka od njih bi nam pricala sta je rekla kada je pricala sa svojim mladicem dok bi cijeli govor bio popunjen zlom i sta je radila kada je izasla sama njim, kako joj je uzeo ruku i ostalo…
Ja bih, na zalost, slusala ovakve price. Najgore od svega toga je bilo sto je jedna od tih mojih prijateljica meni govorila da se i ja upoznam sa prijateljem njenoga mladica pa je pocela da mi ga opisuje i zamislja kao da je melek a dok je u stvarnosti bio sejtan u insanskom obliku.Pocela sam da razmisljam i razmisljam…Jednoga dana dok sam bila vani sa majkom i sestrom ugledala sam mladice kako ulaze u auto i gledaju u nas. Gledala sam i ja u njih. Nazalost, majka moja je jedna jadnica koja nije bila tu.
Bila je odsutna da bi smogla ljubomorno primjetiti sta se desava samo korak iza nje. Mladic mi je bacio papiric na kojem je napisao svoje ime i broj telefona a ja nisam nista drugo uradila do uzela taj papiric i sacuvala ga. Kada sam se vratila kuci usle smo u sobu moja sestra i ja. Pocele smo otvarati papiric. Pitala sam mladju sestru kako on izgleda. Da li je bijele puti ili tamne. Ona mi je odgovarala a meni je ostalo samo da izadjem iz sobe i uzmem telefon i nazovem tog mladica. Razgovarali smo tada dugo. Privukao me taj mladic na svoje medene rijeci i nazalost, veza se rodila.Ali uvijek kada bih zvala tog mladica nalazila bih telefon zauzet satima. Zeljela sam znati sa kime razgovara. Kada bih ga zvala drugi put i pitala o zauzetosti telefona govorio bi mi kako je razgovarao sa svojim prijateljima.
Pogledajte sablon koliko je bilo moguce meni lagati dok sam ja bila nemarna i vjerovala mu. Tako se to stalno ponavljalo za vrijeme nase veze. Slusala sam dosta losih vijesti o tome mladicu kako on zna puno djevojaka, da je bio bekrija i volio zabave. Kada bih ga pitala o tome govorio bi mi kako je fin a ja sam mu vjerovala jer sam dopustila sebi da se u njega zaljubim. (Pogledajte kako je zabranjena ljubav otrovna). Dok bi ga drugi kudili, ja bih ga branila i smatrala da je to samo proslost, dok sam zamisljala da se udam za njega.
Jednoga dana dok sam pricala sa ovim vukom na telefonu podigao je moj otac slusalicu na drugom telefonu i cuo razgovor. Pozurio je da me upozori, da savjet i saznao je ime tog mladica. Upozorio me da se pazim govoreci:
’Kceri moja, on je poznat po losim osobinama i mnogo stvara probleme.’ Sa svim tim, moji osjecaji su se zaledili i udaljenost od Allaha se dubila, dok bi mi sejtan donosio misli a nefs nagovarao na lose, nastavljajuci vezu govoreci ‘ ne vjeruj im sto govore o njemu, on je tvoj dragi, kako da ga se odreknes, nisu oni u pravu kada zele da te odvoje od njega’. Cula sam takodje da je koristio i pio alkohol a kada sam ga o tome pitala, rekao mi je da je to proslost.Nastavila sam vezu sa tim mladicem koji me je ‘ispunio’ ljubavlju i zenidbom, sve dok nije doslo vrijeme da izadjem sa njim. Pricao bi mi u autu lijepe rijeci ljubavi dok smo bili zajedno a zatim bi poslije isto cinio sa drugom djevojkom. Bio je nevaljao, slusala sam dosta loseg o njemu ali moja dusa (osiljena na Allaha) nije htjela u to vjerovati puneci se nevinim osjecanjima za ljubav i padajuci na medene rijeci. (!)Veza se jacala sve dok moji nisu saznali da sam i dalje sa tim mladicem. Poceli su me prisiljavati na raskid. Otputovao je mladic tada iz straha od mojih. Svi su se sakupili i rekli mi:’ Mi smo te nasavjetovali da je ovaj mladic los a ti nas ne slusas.’ Rekla sam im da me on voli i da ce doci da se ozeni sa mnom, ali, elhamdulillah, moj otac je odbio govoreci ’ ti si moja kcer, nemoguce da te dam tome mladicu. On ce te muciti i ponizavati a zatim ce te ostaviti.’ Mnogo sam se rastuzila na ove rijeci, ali jadna ja, kada nisam slusala ocev savjet vec nasuprot obradovala sam se i rekla :’ On me voli, pa zasto bi dolazio da me prosi?’
Svi su me oni ostavili zatim samu i nisu dosli da me posavjetuju jos. U ovome periodu prekinula se veza medju nama a to je bilo doba kada mi je najzesce trebala pomoc i savjet ali moji su me ostavili i nisu mi upucivali vise savjeta da bi mi dusu preuzimale ideje i misli toga mladica. Takodje i moja majka. Ostavila me kada sam najvise trebala njene savjete i njeznost. Sve dok nije dosao dan kada sam srela lose prijateljice kojima sam ispricala svoju pricu a jedna mi rece:’Ja cu ti pomoci.’Zbilja, ta moja bliska prijateljica bi zvala ovoga mladica, zatim mi dolazila sa vijestima. Davao joj je pisma i slike.
U to doba moji su roditelji bili nemarni o meni i nisu znali sta se sa mnom desava vec su nasuprot povratili povjerenje u mene, iako su mi rekli da ce me pratiti stalno i na svakom mjestu. Taj mladic je iskoristio priliku i poceo mi se prikazivati kao da mi je on izvor ljubavi, njeznosti i paznje, zamjenjujuci mi oca. U ovo vrijeme moj otac je zadobio povjerenje u mene pa me nije vise nista pitao niti pratio…Prijateljica mi je i dalje prenosila vijesti o njemu da bi nakon nekog vremena uspjela da se cujem sa njim preko telefona. Ponovo mi je govorio kako me voli i kako nece zivjeti bez mene. (Ali dok smo bili u prekinutim vezama on je naravno izlazio sa drugim djevojkama.)Cetiri godine je proslo od kako sam se znala sa njim i cesto sam mu govorila:’Dodji i zaprosi me.’ Ali, on je izbjegavao.
Povecavao je njegovu sumnju prema meni, sumnjao u moju cast, ismijavao se mojim roditeljima a ja sam u svojoj nemarnosti sve to trpila. Imala sam dobru prijateljicu, visokog morala, koja mi je govorila:’ To je haram. Ako te voli zasto te grdi i naredjuje ti neposlusnost? Napusti ga! Pokaj se Allahu, On je prima pokajanje.’ Ali, tada je nisam poslusala. Jednoga dana sam naisla na vjersku knjigu o ljubavi i iskustvima par djevojaka koje su se osilile na Allaha i pronasla da ono u cemu sam se nasla, jesu ustvari samo patnja i bol… Odlucila sam da prekinem vezu sa tim vukom, sa tim Iblisom!!!Kada sam ga iznenadila sa vijescu da zelim da ga ostavim, on se izmijenio i od insana koji psuje i proklinje, postala je draga i mila osoba. Obavijestio me da ne moze da me se odrekne niti moze da zivi bez mene. ‘Ti si moj zivot! - glumio je. Zamolio me da ide da me prosi. Odbila sam jako i odlucno. Poceo je da psuje i proklinje. Otkrila sam da je to bolesna osoba. Svakog momenta mijenjao je misljenje. ‘Njena veza sa mladicem bile su joj samo bol i suze. Cetiri godine je provela cekajuci da je zaprosi a on joj se ismijavao sa njenom casti, najmilijima i njenom vjerom u pokajanje:‘
Tada sam shvatila da je to propasnik, za kojeg niko ne zeli da se uda. Odbila sam odlucno da se nasa veza nastavi. Poceo je cas da mi prijeti, cas da mi prica lijepe rijeci u cilju da me pridobije nazad. Bio je uporan da dodje i zaprosi me od moga oca, na sto sam se jako zacudila. Nikako! On je bio osoba koja se osilila na Allaha i cinila mnoge grijehe a sto se mene tice… bila sam jadnica, mislila sam da mi je on sve u zivotu i da cu ga ja moci promijeniti (!). Tjerao me da molim oca da me uda za njega. Cetiri godine nakon gorkog iskustva zatrazila sam da se rastanemo kajuci se Allahu za ono sto sam ucinila a on mi je sada poceo prijetiti i poceo me psovati, govoreci pogrdne rijeci. Plakala sam i molila ga da me ne otkrije, ostavljajuci me na miru, ali mi se poceo ismijavati, sa mnom I sa mojom vjerom. Govorio mi je kako moje pokajanje nema smisla i nece biti primjeljno iako je znao da je Allah, Onaj Koji prima pokajanje. Govorio mi je kako se samo krijem iza vjere.
Napadao me je govoreci da sam se upoznala sa drugim mladicem. Nastavio me je zvati svaki dan i prijetiti.Sve sto sada govorim jeste – elhamdulillah! Hvala Allahu kada se nisam udala za njega! Nakon nekoliko pokusaja sa ovim mladicem i bez uspjeha sjetila sam se ocevih rijeci. Zadrhtala sam i oslonila na Allaha jer je On Jedini u mogucnosti da me sacuva od toga Iblisa i udalji ga od mene. Pocela sam da molim protiv njega na svakom namazu i u mnogim dovama i molim Allaha da mi oprosti i rijesi me njega. On je u mogucnosti da primi moje pokajanje. On je meni Milostiviji od moga oca i od svih ljudi ukupno. I dalje mi, ovaj vuk, prijeti - a nadam se da mi je to iskusenje od Allaha jer Allah iskusava samo strpljive. Svaki namaz molim:’Allahume eini ala zikrike ve sukrike ve husni ibadetik! La ilahe illa ente, subhaneke inni kuntu minezzalimin ve ente erhamurrahimin. Molim Allaha da me sacuva od njegova zla zauvijek... ''
Dragi citatelji, ako ste mislili da se sva losa iskustva zavrsavaju sa par prica, onda ste pogrijesili. Ovakvih prica je nasa stvarnost i prepuna. Zamislite koliko je danas mladih djevojaka koje su pale u stupicu i nisu bile u stanju da se vrate sa zla na koje su, padajuci na medene rijeci, krenule. Molim svaku djevojku koja procita ovu pricu, neka se boji Allaha i neka primi pouku iz ove price. Ipak ova prica ima sretan kraj a molim Allaha da da, svakoj danasnjoj izgubljenoj djevojci, mogucnost da razmisli ko je to ko je stvarno voli i da se uspije sacuvati stupice koja joj se postavlja na svakom uglu danasnjih ulica.
Djevojko citateljko, ako si se mozda (samo kazem mozda) slucajno pronasla u ovoj prici ne ocajavaj. Nije kasno da ispravis gresku nikada. Allah prima pokajanje i On ce te uvijek prihrliti i sacuvati zlih osoba kao sto je to ucinio i sa ovom djevojkom pokajnicom iz ove nase poucne price. Nadam se i od svakog danasnjeg mladica koji voli veze sa djevojkama da se boji Allaha u pogledu zena i da ne pokusava da bude uzrok nistenja mladih zivota i razaranja porodica jer kako god on bude razarao tako ce neko drugi sutra razoriti njegovu porodicu.
Jaki savjet djevojkama koje imaju nedopustenu vezu sa mladicima: neka ih napuste zbog njihova dobra i neka se vrate Allahu koji ce im zasigurno poslati ‘princa na konju’ ali ne onoga vuka mracnih diskoteka, koji im donosi bol - nego muslimana, vjernika, koji ce ginuti za njenu cast a ne ismijavati joj se i nanositi joj bol. Cuvaj se djevojko od vukova ovoga vremena i neka znas da te Allah prati ma gdje bila i sta god cinila! Neka znas da je smrt i Sudnji Dan ispred tebe a ne iza tebe! Neka Allah pomogne svakoj djevojci koja smogne snage da se rijesi prljavih poriva koji se povecavaju kako se povecava nemarnost prema Kur’anu i vjeri: mira i bontona. Neka Allah nadari nase djevojke cvrstinom i izbaci im iz njihovih srca NAIVNOST! Neka im Allah podari da budu bolje i neka pisu casnu historiju! Spomena vrijednu! Uklesanu u knjigu uspjesnih muslimanki koje kada prihvate islam ciste covjecanstvo od zla .
A princ na konju ce zasigurno doci, ali … PRINCEZAMA!
Bio neki obućar, vrlo davno, i živio u jednoj čaršiji skromno radeći, samo toliko, koliko da preživi, i da može da prehrani porodicu.
Imao on raznih mušterija, različitih naravi, koje je on uvijek pokušavao da poduči mudrosti i saburu.
Jednog dana, dođe mu mušterija,...nekako prgav čovjek...,i bješe nezadovoljan sa njegovim radom, pa počevši sa galamom napade ga, medjutim ovaj obućar saburli, ne uzvrati na ružne riječi.
Kad to vidje ovaj,...on ga poli onom prljavom vodom sa stola, u kojoj je obućar kvasio kožu, da bi je lakše mogao šiti. Ni na ovu provokaciju, obućar nije reagovao, već samo obrisa lice od prljave vode.
Mušterija se, od nekog zla ,nađe van sebe i ošamari jadnog obućara. Kad je ovaj obućar ustao sa niske stolice, ovaj vidje pred sobom dvometraša čovjeka, mrgu, i počeše kolena da mu klecaju. Ostavi on i cipele i sve, pa put pod noge-da bježi. Ovaj obućar....tjeraj, ovaj pred njim....bjezi ,i tako dok mušterija nije spao s`nogu.
Tvoj sam ,kaže mušterija, ja dalje ne mogu !!!
Prilazi mu polako ovaj obućar sa osmjehom na licu,i pitomim glasom ga upita:
Halali mi brate, ja samo htio da vidim ,....jeli te zaboljela šaka ,kad si me osamario?!!!
Muz i zena odluce otici na odmor na jezero, poznato kao meka i raj
za ribolovce. Muz obozava na pecanje otici u cik zore, a njegova
zena obozava u miru citati knjige.
Jednog jutra se muz poslije nekoliko sati ribolova vratio i odlucio
se malo odmoriti a zena je odlucila sama se izvesti malo camcem na
jezero, premda se na njemu bas i nije najbolje snalazila. Upali
motor i izveze camac na jedno usamljeno mjesto, baci sidro, izvadi
knjigu i nastavi uzivati u tisini citajuci svoju knjigu.
Tuda naidje ribolovni inspektor u svom camcu, pristane uz zenin camac i kaze:
Dobro jutro gospodjo. Sta to radite?
Citam knjigu- odgovori ona (i pomisli ,zar to nije ocigledno?)
Nalazite se na djelu jezera rezerviranom za sportski ribolov
obavesti je inspektor.
Zao mi je gospodine, ali ja ne pecam. Ja samo sjedim u camcu i
citam knjigu.
Da, ali u camcu imate sav pribor potreban za pecanje i sto se mene
tice mogli bi poceti pecati svakog trenutka. Bicu primoran privesti
vas do stanice i protiv vas podnijeti kaznenu prijavu- rece on.
Ako vi to zaista i uradite onda znajte da cu i ja protiv vas
podnjeti prijavu, ali zbog silovanja, odgovori mu zena.
Ali, pa ja vas nisam niti dotakao!? rece inspektor.
Da, ali vi za to imate sav potreban pribor i sto se mene tice mogli
bi sa tim otpoceti svakog trenutka ...
Dovidjenja gospodjo i uzivajte u ovom lijepom danu ...
NARAVOUCENIJE:
Ne ulaziti u raspravu sa zenom koja cita. Vrlo je vjerovatno da ona
umije i misliti.
Kao skandinavski Musliman često se susrećem sa pitanjem zašto sam prihvatio Islam. Da, i ja sam sebe upitam s vremena na vrijeme zašto je Allah izabrao mene između toliko ljudi, i uputio me na ovaj blagoslovljeni put Islama.
Kada pogledam svoj život unazad, mogu zaključiti da je moja sadašnja situacija logična posljedica zbira mojih postupaka i misli sve do danas, ali je to, naravno, slučaj kod svakog. Tako je moje konvertiranje na Islam ili bolje rečeno moje prihvatanje činjenice da sam iznutra uvijek bio Musliman- postalo neizbježno.
Svoju priču mogu početi sa činjenicom da sam u dobi od 16 ili 17 godina istupio iz Danske Crkve. Ona me nije zadovoljila, kako intelektualno, tako i duhovno, jer sam iskreno želio da se oslobodim bilo kakve povezanosti za neku zajednicu kada sam započeo svoju potragu za odgovorima na ključna egzistencijalna pitanja života.
Mnogo godina nakon ove odluke bio sam slobodoumnjak. Nisam se povezivao sa ''organizovanom religijom''. Bio sam potvrđeni vjernik u neku Višu Silu koja se mogla u svemu prepoznati. Vjerovao sam u Jednog i nisam činio ustupke kod vjerovanja da Bog nema sudruga, da On sve prožima, da ima neograničenu energiju, da je bez granica ili imena.
Kasnih šezdesetih me je privukao Hipi-pokret i fokusirao sam svoj život na principe produciranja ljubavi i mira za sebe i izlječenja za čitav svijet. Takođe sam u isto vrijeme prestao jesti meso. Ali to nije bio rezultat dugog i dubokog razmišljanja, nego prije kroz iznenadnu inspiraciju. Uhvatio sam se tako reći uhvaćen na djelu drzeći komad mesa u ruci naboden na viljušku i na putu ka mojim ustima, kad sam odjednom odlučio da bih ga trebao prestati jesti. U tom momentu nisam imao pojma zašto mi je tako nešto palo na pamet. Ali ipak je bilo tako snažno i jasno da sam meso odmah, bez premišljanja, spustio. Slijedećeg momenta sam se okrenuo prema mojim roditeljima, i priredio im iznenađenje rekavši im da je ovo bio zadnji put da sam jeo meso životinja.
Kad sam imao 21 godinu napustio sam Dansku da bih sa jednim bliskim prijateljem obišao svijet. Ova odluka nije imala za cilj duhovnu potragu, to je bila jednostavna želja za pokretom.
Putovali smo kroz Afriku, Aziju, Bliski Istok. Princip koji nas je vodio na putovanju je bio život pod prirodnim zakonima Yina i Yanga (principi iz kineske prirodne filozofije, od velikog značaja naročito u daoizmu; Kod Yanga radi se o principu Neba, a kod Yina o principu Zemlje; Prelaz iz jednog principa u drugi je dinamičan. Prim. prev.). Primjenjivali smo ih na našu ishranu, koja je bila isključivo vegetarijanska, i na naše pokrete pri putovanju. Podržavali smo i potpomagali jedan drugog na harmoničan i inspirirajuči način koji nam je ušao u srca.
Tokom putovanja mi smo naravno živjeli među različitim ljudima koji su pripadali različitim kulturama i religijama. To me je inspirisalo u želji da saznam u koju bih ja šemu pasao. Šta je moja religija? Gdje pripadam? Sada sam osjetio da moram definisati sebe i svoj način života na malo specifičniji način.
Kao što sam ranije rekao, u dobu od 17 godina sam dosegao zaključke o mojim vjerovanjima; ako ništa znao sam šta ja nisam, ali do sada nisam proveo mnogo vermena razmisljajući o tome šta bih mogao biti.
Ubrzo nakon što smo stigli u Indiju, sasvim ipresionirani prizorima iz te divne zemlje, ukopao sam se u hindusku kulturu i život i postao prakticirajući Hinduist. Ovo iskustvo je trajalo nekoliko godina. Ove godine su otvorile moje interesovanje za Boga i moja formalna potraga je započela. Ona me je također dovela do nekih zaključaka o meni samom.
Svojim povratkom u Evropu, nisam donio mnogo od svoje hinduističke prakse. Jedina stvar koju sam zadržao u praksi bila je Joga. Sada sam primijetio i sličnosti među svim religijama svijeta i instinktivno sam znao da su sve nekad bile iste. Sve su bile poruke mira. Sve su bile originalno uputstvo za čovjeka, da bismo znali kako da upravljamo ovom divnom mašinom, sa kojom smo bili opremljeni da bismo putovali kroz ovo postojanje. I meni se čini da ih je njihovo premosenje kroz vrijeme i okolinu izmijenilo. U nekim slučajevima se je originalnoj poruci nešto dodavalo a u nekim slučajevima oduzimalo. Ja sam samo morao tragati za vrelom iz koga su sve religije izvirale. Mjesto odakle mogu piti najčišću vodu. Znao sam da ono mora biti tamo negdje vani, ali nisam znao gdje ili kako da tražim. Tek sam poduzeo prvi korak i bio na pragu svijeta.
Odselio sam na selo u Danskoj, gdje sam proveo mnogo svoga vermena uređujući vrt. Pokušavao sam da usmjerim svoju pažnju svome Gospodaru u svemu što sam radio. S vremena na vrijeme bih se povukao u svoju sobu, sjedio tiho, ukrštenih nogu, moleći se i tražeći Njegovu uputu. Bojao sam se da tražim uputu od bilo koga drugog jer sam znao da je svijet pun varalica i hohštaplera koji bi me lahko izdriblali, ovako zelenog kao što sam bio. Zato sam samo od Boga tražio. Obraćao bih se Bogu i govorio: ''Ako si tu, čuješ me. Ako si tu, vidiš me. Ako si tu, Ti znaš moje potrebe. Ja sam slijep, gluh i glup i ja ne znam ono što je dobro za mene i ono što nije. Pokaži mi put. Otvori mi vrata. Daj mi uputu!'' Svojim prijateljima bih često pričao o Bogu i vječnim Božjim principima. I kako sam bio muzičar, pisao sam pjesme o svojoj čežnji za Bogom.
Jednog dana sam se približio jednom svom starom prijatelju kojeg nisam vidio već godinama. U međuvremenu je on postao Musliman. Sreli smo se nekoliko puta, uvijek pričajući sve više i više o religiji i temama vezanim za nju. On se spremao za put u Saharu da sazna više o tuareskim plemenima. Upitao me je da mu se pridružim, jer je znao da sam ja kroz Saharu već prolazio. Odmah sam se složio. Pustinja me je uvijek fascinirala. Prije nego sto smo krenuli, istakao sam mu da uopšte nisam zainteresovan da postanem Musliman. Ne smeta mi da živim među njima, ali ne želim da pređem na Islam.
Nekoliko dana kasnije otišao sam iz svoje kuće na selu i došao u Kopenhagen da učestvujem u posljednjim pripremama za put. On je živio u jednoj kući zajedno sa drugim Muslimanima. Ja sam prešao kod njih i tu sam čekao da budemo spremni za put na jug.
Prva noć koju sam proveo sa njima bila je u mjesecu Maju 1982. godine. U sred noći sam iznenada čuo da neko viče. Nakon početnog šoka pomislio sam da je taj covjek ''puk'o''. Ali ostali su samo mirno ustali, počeli da se peru i spremaju za molitvu. Bio sam postiđen kao nikad do tada. Želio sam godinama da se molim, i molio sam se povremeno, ali uvijek dajući Bogu tek nešto od viška vremena, nakon što obavim sve svoje lične potrebe. A ovi momci ovdje su Mu davali svoje najdragocjenije vrijeme. Davali su Mu vrijeme kada je najslađe spavati pred izlazak sunca. Upitao sam da li bi mi dopustili da se pomolim sa njima, na što su se oni spremno složili. U svojim mislima ja sam skontao da oni mogu da se mole svome ''arapskom Bogu'', a ja ću u međuvremenu pokušati da sredim stvari sa ''mojim Bogom''. Nisam shvatio da sam stremio da zauzmem svoje stalno mesto na sedžadi.
Živeći sa njima, moleći sa njima, jedući sa njima i diskutujući sa njima, konačno sam shvatio od čega sam do sada bio izolovan. Tek sam stigao na početak. Sada sam mogao preokrenuti u praksu ono čemu je moje srce iznutra težilo. Prelazak na Islam je značio samo potvrdu onoga za što sam već znao da je istina. Nije bilo izbora; moje srce nije slagalo u onome što je spoznalo. Vrata su se otvorila i ja sam poduzeo prvi blagoslovljeni korak unutra. Nakon ulaska, saznao da ovo nije bilo samo ono što sam oduvijek tražio, nego ono, što sam u realnosti već bio. Uvijek sam u svome srcu bio Musliman. Sada sam i uvijek ću biti zahvalan što mi je dopušteno da budem obdaren sa ovim putem i što mi je osigurana vječna plemenitost moga Gospodara.
Broj jevreja u svijetu: 14 miliona
Distribucija: 7 Miliona u Americi
5 Miliona u Aziji
2 Miliona u Europi
100 hiljada u Africi
Broj muslimana u svijetu: 1,5 milijardi
Distribucija: 1 milijarda u Aziji / Bliski Istok
400 Miliona u Africi
44 Miliona u Europi
6 Miliona u Americi
- Svaki peti čovjek na zemlji je musliman
- Za svakog hindusa postoje dva muslimana
- Za svakog budistu postoje dva muslimana
- Za svakg jevreja postoji 107 muslimana
Zaključak: 14 milijona jevreja je jače od 1,5 milijarde muslimana
Zašto?
Evo nekih razloga:
OSOBE KOJE SU PROMIJENILE TOK HISTORIJE:
Albert Einstein - Jevrej
Sigmund Freud - Jevrej
Karl Marx - Jevrej
Paul Samuelson - Jevrej
Milton Friedman - Jevrej
-Embryology: Stanley Cohen -Jevrej
-Kidney Dialysis: Willem Kloffcame - Jevrej
DOBITNICI NOBELOVE NAGRADE:
U posljednjih 105 godina, 14 miliona jevreja je osvojilo 180 Nobelovih nagrada, dok je 1,5 milijarda muslimana uspjelo usvojiti samo tri Nobelove nagrade.
IZUMI KOJI SU PROMIJENILI HISTORIJU:
-Micro- Processing Chip: Stanley Mezor Jevrej
-Nuclear Chain Reactor: Leo Sziland Jevrej
-Optical Fibre Cable: Peter Schultz Jevrej
-Traffic Lights: Charles Adler Jevrej
-Stainless Steel: Benno Strauss Jevrej
-Sound Movies: Isador Kisee Jevrej
-Telephone Microphone: Emile Berliner Jevrej
-Video Tape Recorder: Charles Ginsburg Jevrej
UTICAJNE SVJETSKE FIRME:
-Polo: Ralph Lauren Jevrej
-Coca Cola Jevrej
-Levi's Jeans: Levi Strauss Jevrej
-Starbucks: Howard Schultz Jevrej
-Google: Sergey Brin Jevrej
-Dell Computers: Michael Dell Jevrej
-Oracle: Larry Ellison Jevrej
-DKNY: Donna Karan Jevrej
-Baskin & Robbins: Irv Robbins Jevrej
-Dunkin Donuts: Bill Rosenberg Jevrej
UTICAJNI INTELEKTUALCI / POLITIČARI:
- Henry Kissinger , US Sec of State Jevrej
- Richard Levin, President YaleUniver sity Jevrej
- Alan Greenspan , US Federal Reserve Jevrej
- Joseph Lieberman Jevrej
- Madeleine Albright , Formar US Sec of State Jevrej
- CasperWeinberger , US Sec of Defence Jevrej
- Maxim Litvinov , USSR Foreign Minister Jevrej
- DavidMarshal , Singapore Chief Minister Jevrej
- Isaacs Isaacs, Gov-GenAustralia Jevrej
- Benjamin Disraeli, British Statesman Jevrej
- Yevgeny Primakov, Russian PM Jevrej
- Barry Goldwater , US Politician Jevrej
- Jorge Sampaio, President Portugal Jevrej
- Herb Gray, Canadian Deputy - PM Jevrej
- Pierre Mendes, French PM Jevrej
- Michael Howard, British Home Sec. Jevrej
- Bruno Kriesky, Austrian Chancellor Jevrej
- Robert Rubin , US Sec of Treasury Jevrej
GLOBAL MEDIA: UTJECAJNE LIČNOSTI:
- Wolf Blitzer, CNN- Jevrej
- Barbara Walters, ABC News Jevrej
- EugeneMeyer, Washington Post Jevrej
- Henry Grunwald, Time Magazine Jevrej
- Katherine Graham, Washington Post Jevrej
- Josip Lelyeld, New York Times Jevrej
- Max Frankel, New York Times Jevrej
Zašto su jevreji tako moćni na glabalnoj pozornici dok su muslimani krajnje nemoćni?
Evo glavnog razloga zašto!
- U cijelom muslimanskom svijetu (57 muslimanskih zemalja) postoji samo 500 univerziteta.
- Samo u SAD-u ima 5.758 univerziteta
- Ni jedan univerzitet u cijelom islamskom svijetu nije u Top 500 poznatih svijetskih univerziteta
- Pismenost u kršćanskom svijetu je 90%
- Pismenost u muslimanskom svijetu je 40%
- U 15-zemalja gdje je većinsko kršćansko stanovništvo, stopa pismenosti je 100%
- 98% stanovništva u kršćanskim zemljama je sa završenom osnovnom školom
- Samo 50% u muslimanskim zemljama završili osnovnu školu.
- 40% stanovništva u kršćanskim zemljama studira
- U muslimanskim zemljama samo 2% nastavlja školovanje na fakultetu
-U zemljama sa većinskim muslimanskim stanovništvom ima 230 naučnika na milion muslimana
- U SAD-u je 5000 naučnika na milion stanovnika
- U kršćanskom svijetu je 1000 tehničara na milion stanovnika.
- U čitavom arapskom svijetu je samo 50 tehničara na milion stanovnika.
- Muslimanski svijet troši na istraživanje / RAZVOJ 0,2% BDP-a
- Kršćanski svijet troši 5% BDP-a na istraživanje
Zaključak:
Muslimanski svijet nema kapaciteta da proizvodi znanje.
DRUGI NAČIN ZA ISPITIVANJE STEPENA I ŠIRENJEA ZNANJA.
-U Pakistanu ima 23 novine na 1000 stanovnika
-Singapur ima 460 na 1000 stanovnika
-U Velikoj Britaniji je 2000 naslova/knjiga na milion ljudi
-U Egiptu je 20 naslova/knjiga na milion ljudi
Zaključak:
Muslimanski svijet ne uspijeva širiti znanje.
PRIMJENA ZNANJA: IZVOZ HIGH-TECH PROIZVODA
-Pakistan 0,9%
-Saudijska Arabija 0,2%
-Kuvajt, Maroko i Alžir 0,3%
-Singapur sam izvozi 68%
Savjet:
"Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara. Stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj Koji poučava peru. Koji čovjeka poučava onome što ne zna." (El-Alek,1-5)
dzoni 11/07/2013 09:45 selam iz suncane i tople grapske..svi su na broju hvala bogu..svako dobro bosno i hercegovino..PS.11.07.2013..18 GODINA OD STRADANJA SREBRENICE..NEKA IM JE VJECNI RAHMET...
dzoni 30/06/2013 07:28 selam iz suncane grapske..danas su dzenaze HURTIC MEHMEDU I MURATOVIC OSMANU poslije ikindije namaza..rahmet im dusi..svako dobro bosno i hercegovino..
dzoni 21/06/2013 10:22 selam iz vrele i suncane grapske..svi su na broju hvala bogu,,svako dobro bosno i hercegovino..
dzoni 13/06/2013 07:24 selam iz oblacne grapske..svi su na broju hvala bogu..svako dobro bosno i hercegovino..
Danas: 0
Juce: 0
Ovaj mjesec: 0
