Poš’o Nasrudin hodža u neko selo da obiđe ahbaba, pa kad je stig’o pod nekak’o brdo, a bio se umorio, reče:
- E, daj mi Bože kako konjče da me iznese!
Ma nije to ni izgovorio do kraja, kad eto ti tatara na konju, uz kojeg je kaskalo ždrijebe. Kako pristiže Nasrudina, tatar poteže bič pa veli:
- Deder efendija podigni ovo ždrijebe pa ga iznesi na brdo!
Vidje Nasrudin da nejma šale, šta će jedan i čemeran, poturi leđa pod ždrijebe te ga, nogu za nogom, jedva iznese na brdo.
Na brdu tatar oplete konja bičem i odjaha, i ždrijebe za njim. Nasrudin, umoran, sjede da odahne pa sam sa sobom zbori:
- Ja Rabbi! Il' ti nijesi dobro razumio il' ja nijesam dobro rek’o. Ja sam reko da on mene iznese, a ne ja njega!
Zamalo stiže hodža u selo, nađe ahbaba a on reče:
- U pravi vakat efendija. Snaha mi evo cijelu noć rađa a nikako da se sa dijetetom rastavi. Tako ti Boga uči kakvu dovu da joj olakša.
- Hoću, - veli hodža - ama su u mene naopake dove, da vam ne bude neobično!?
- Uči hodža kakve znaš, samo nek se huda kutariše! - zavapi domaćin. Nasrudin diže ruke i iz sveg glasa povika: - Ja Rabbi! Dabogda ova žena nikad ne rodila! Nikad! Nikad!
I dok su prisutni u čudu slušali ovu naopaku dovu, dijete proplaka. U radosti svi smetnuše hodžinu dovu samo je domaćin potiho upit’o: - Ko te poštovani efendija poduči da učiš ove naopake dove?
- Ždrijebe! - odhukujući reče hodža.
Kada sam se rodila,zatekla sam oca uronulog u uzivanja.Zabavljao se,izlazio,pio alkohol...Uprkos tome,nikada nam nije nista uskracivao-bilo sta da smo trazili -ali pod uvjetom-da ne oblacimo hidzab.Uvijek se ismijavao djevojkama sa hidzabom.Insistirao je da se oblacimo po poslednjoj modi,bilo to u skladu sa nasom tradicijom ili ne.Dao nam je potpunu slobodu,narocito u izlascima i kasnom povratku.Smatrao je civiliziranim druzenje mladica i devojaka.Zbog toga smo sjedjele sa prijateljima nase brace.
Na drugoj strani ovi postupci se nisu svidjali majci.Preko nekih bi presutno prelazila,a neke dozvoljavala.Majka je znala da otac ide na putovanja radi nemorala,ali je govorila"Sve dok cini nemoral daleko od kuce nema problema.
Otac je otputovao i zadrzao se vise od mesec dana.Zatim je zvao njegov prijatelj i kazao da otac dolazi ali mrtav!Kada smo culi nismo mogli vjerovati.Bio je potpuno zdrav,nikada se nije zalio ni na sta.Puno smo plakali,narocito ja.Bila sam mala i razmazena ni jedan zahtjev mi nij e odbijao.
Cim je tijelo stiglo nagnula sam se i zestoko zaplakala.Prosli su dani saucesca,pozvala sam ocevog saputnika.Zacudila sam se kada su mi odgovrili da je u dzamiji i da veoma rijetko izlazi.Kada sam otisla kod njega vidjela sam da je sav preblijedio.Obratila sam mu se"Amidza,zelim da mi kazes kako mi je otac umro!Poceo je plakati,a ja sam ga zaklela i kazala da ne verujem u pricu,koju je ispricao mojoj majci da se radi o saobracajnoj nesreci.Nakon mog navaljivanja cula sam katastrofu.\rekao mi je"Sjedeli smo do kasno,pili i bili s devojkama.Ja sam mu rekao da je moja devojka ljepsa od njegove koja ce mu doci.On mi je kazao"Nisi je jos vidio,sada ce uci.Usla je nakicena silnim ukrasima.Tvoj otac je pao na sedzdu iz postovanja prema njenoj ljepoti.Dok je bio u tom stanju,ja sam ga dozivao,ali mi nije odgovarao.Pozvao sam ga jos nekoliko puta ,nije odgovarao.Pomjerio sam ga i on je pao.Bio je mrtav.Umro je na sedzdi ovoj djevojci!
Kada sam cula o ovakvom kraju i losem zavrsetku moga oca,puno sam plakala.Nakon nekoliko dana sam uzela abdest i pocela klanjati.Molila sam Allaha da mi oprosti i pocela nositi hidzab.Molim Allaha da moj zivot okonca lijepim delima.
Kada sam se rodila,zatekla sam oca uronulog u uzivanja.Zabavljao se,izlazio,pio alkohol...Uprkos tome,nikada nam nije nista uskracivao-bilo sta da smo trazili -ali pod uvjetom-da ne oblacimo hidzab.Uvijek se ismijavao djevojkama sa hidzabom.Insistirao je da se oblacimo po poslednjoj modi,bilo to u skladu sa nasom tradicijom ili ne.Dao nam je potpunu slobodu,narocito u izlascima i kasnom povratku.Smatrao je civiliziranim druzenje mladica i devojaka.Zbog toga smo sjedjele sa prijateljima nase brace.
Na drugoj strani ovi postupci se nisu svidjali majci.Preko nekih bi presutno prelazila,a neke dozvoljavala.Majka je znala da otac ide na putovanja radi nemorala,ali je govorila"Sve dok cini nemoral daleko od kuce nema problema.
Otac je otputovao i zadrzao se vise od mesec dana.Zatim je zvao njegov prijatelj i kazao da otac dolazi ali mrtav!Kada smo culi nismo mogli vjerovati.Bio je potpuno zdrav,nikada se nije zalio ni na sta.Puno smo plakali,narocito ja.Bila sam mala i razmazena ni jedan zahtjev mi nij e odbijao.
Cim je tijelo stiglo nagnula sam se i zestoko zaplakala.Prosli su dani saucesca,pozvala sam ocevog saputnika.Zacudila sam se kada su mi odgovrili da je u dzamiji i da veoma rijetko izlazi.Kada sam otisla kod njega vidjela sam da je sav preblijedio.Obratila sam mu se"Amidza,zelim da mi kazes kako mi je otac umro!Poceo je plakati,a ja sam ga zaklela i kazala da ne verujem u pricu,koju je ispricao mojoj majci da se radi o saobracajnoj nesreci.Nakon mog navaljivanja cula sam katastrofu.\rekao mi je"Sjedeli smo do kasno,pili i bili s devojkama.Ja sam mu rekao da je moja devojka ljepsa od njegove koja ce mu doci.On mi je kazao"Nisi je jos vidio,sada ce uci.Usla je nakicena silnim ukrasima.Tvoj otac je pao na sedzdu iz postovanja prema njenoj ljepoti.Dok je bio u tom stanju,ja sam ga dozivao,ali mi nije odgovarao.Pozvao sam ga jos nekoliko puta ,nije odgovarao.Pomjerio sam ga i on je pao.Bio je mrtav.Umro je na sedzdi ovoj djevojci!
Kada sam cula o ovakvom kraju i losem zavrsetku moga oca,puno sam plakala.Nakon nekoliko dana sam uzela abdest i pocela klanjati.Molila sam Allaha da mi oprosti i pocela nositi hidzab.Molim Allaha da moj zivot okonca lijepim delima.
Sine, ja sam ipak tvoja mati
Nakon dugog izbjegavanja i odugovlačenja, sine, tvoja jadna mati ti šalje ovo pismo. Napisala ga je u više navrata jer su je suze prekidale. Ali, zaustavila je suze, a srce joj je zadrhtalo pa je napisala: Sine moj, nakon ovog dugog života vidim da si odrastao čovjek savršenog razuma, određenih emocija. Moje pravo kod tebe je da pročitaš ovaj papirić, a ako hoćeš, možeš ga nakon toga pocijepati isto onako kao što si pocijepao moje srce u djeliće.
Prije dvadeset i pet godina, sine moj, najsretniji dan u mom životu bio je kada mi je doktorica rekla da sam trudna. Sine moj, majke dobro znaju značenje ovih riječi. One su pomiješane sa radošću, veseljem i početkom tegoba, slabosti i psihičkih i fizičkih promjena. Nakon ove radosne vijesti ja sam te nosila devet mjeseci u svom stomaku. Ustajala sam teško, spavala isprekidano, teško sam mogla jesti, a još teže disati. Međutim, sve to nije umanjilo moju ljubav i radost prema tebi. Naprotiv, ljubav prema tebi povećavala se svakim novim danom i sve više i više očekivala sam i željela tvoj dolazak.
Nosila sam te, sine, i prelazila iz slabog u slabije stanje. Bolovi su se povećavali, ali ja bih se radovala tvojim pokretima. Radovala sam se što si postajao sve teži i veći, iako mi je to bio težak teret.
Bila je to dugotrajna patnja nakon koje je došlo jutro iza jedne isto tako mukotrpne noći u kojoj nisam oka sklopila. Te noći mi se tijelo nije smirilo ni na trenutak. Osjećala sam teške i nesnošljive bolove. Obuhvatao me strah i trepet. Stari o kojima jezik ne može govoriti. Bolovi su me savladali do te mjere da više nisam mogla ni plakati. Ispred sebe sam gledala smrt u više navrata. Sve je tako bilo dok ti nisi došao na ovaj svijet pa su se moje suze pomiješale sa veseljem tvoga plača. Svi moji bolovi su nestali, a rane zacijelile jer sam pored tebe zaboravila na sve muke i bolove. Sagnula sam da te poljubim prije nego te je posula prva kapljica vode.
Sine moj, prolazile su godine tvoga života a ja sam te nosila u svom srcu. Kupala sam te i prala svojim rukama. Moje krilo bilo je za tebe postelja. Moja prsa bila su izvor tvoje hrane. Noćima sam bila budna kako bi ti spavao. Danju sam se patila da bi ti bio sretan. Moja najveća želja bila je da vidim tvoj osmijeh. A najviše bi me obradovalo kada bi zatražio od mene da učinim nešto što će tebe razveseliti. To je bio vrhunac moje sreće.
Prolazile su noći i dani a ja sam bila poput poslušne sluškinje koja je stalno radila. Poput dojilje koja nije prestajala dojiti. Radila sam bez odmora. Molila sam za tvoje dobro i uspjeh i nisam to zaboravljala. Pratila sam tvoj napredak svakog dana sve dok nisi odrastao u mladića. Na tebi su se pojavili znakovi odraslog muškarca. Ja sam opet pohitala na sve strane da ti pronađem ženu koju si ti želio.
Došao je dan tvog vjenčanja, približio se trenutak tvoje svadbe. Moje srce se cijepalo, a suze su mi potekle. Radovala sam se tvom ponovnom životu. Ali mi je bilo žao što ćeš se rastaviti od mene. Prolazili su teški trenuci i spore minute. Nakon toga nisi više bio moj sin nego neko drugi, jer te ja nisam takvog poznavala. Nestao je tvoj osmijeh, tvoj glas je utihnuo, lice ti se smrklo. Odbacio si me i zaboravio si na moje pravo. Prolazili su dani a ja sam pratila kada ćeš se pojaviti ili kada ću čuti tvoj glas. Međutim, dani su jedan za drugim prolazili a ti se nisi javljao. Često sam gledala prema vratima, ali ti se nisi pojavljivao. Kada bih čula zvono telefona, ja bih zadrhtala. Nakon toga počela sam umišljati da telefon zvoni. Evo noći čija se tama spustila, dani su postali dugi, ali ja te nisam vidjela niti glasa tvoga čula. A ti si zaboravio na onu koja ti je najbolje u životu služila.
Sine moj, ja ne tražim osim ono najmanje. Podari mi u svom životu barem mjesto koje imaju tvoji najnebitniji prijatelji. Sine moj, učini me svojom mjesečnom stanicom gdje ću te vidjeti bar na nekoliko minuta.
Sine moj, leđa su mi se savila, udovi su mi se iskrivili, bolesti su me shrvale, a bolovi me sve češće posjećuju. Ne mogu da ustanem osim sa poteškoćama, niti da sjedim osim sa tegobama, ali moje srce još uvijek kuca sa osjećajem ljubavi prema tebi.
Kada bih te neki čovjek počastio jednim danom, ti bi ga pohvalio za njegovo dobro djelo i lijep odnos. Tvoja majka ti je učila dobro koje ti ne vidiš dobrim, niti smatraš da možeš da se zahvališ za njega. Ona te je služila godinama i godinama te pazila. Gdje nagrada i obaveza prema njoj? Zar te je do te mjere dovela tvrdokornost?
Sine moj, kad god bih saznala da si sretan u životu, to bi povećalo moju radost i sreću. Čudila sam se jer ti si bio odgajan mojom rukom. Ali koji sam ja to grijeh počinila da sam ti postala toliki neprijatelj kojeg ne možeš ni da vidiš ili da podneseš da me posjetiš? Da li sam ijednog dana pogriješila u svom odnosu prema tebi?
Podari mi barem mjesto među svojim slugama kojima daješ platu svakog mjeseca. Pokloni mi samo dio svoje milosti. A podari mi malo i nagrade. Učini dobro prema meni jer Allah voli dobročinitelje. Sine moj, ja se samo nadam da te vidim i ništa više od toga. Dopusti mi da vidim tvoje smrknuto lice i način na koji se ljutiš.
Sine moj, srce mi se raspalo, suze mi teku, a ti si živ i opskrbljen si. Ljudi još uvijek pričaju o tvom lijepom odgoju, milosti i plemenitosti.
Sine moj, zar te nije navelo srce da se smiluješ jadnoj ženi koju je bolest uništila, a tuga srušila, ženi čije suze neprekidno teku, srce se guši u tuzi, ženi kojoj se kosa u smotuljke umotala, a tijelo našaralo od rana, ženi bez ikoga svog?
Sine moj, evo vrata Dženneta pored tebe su otvorena pa kreni prema njima. Otvori ih sa osmijehom prema mom licu, lijepim pozdravom i radosnim susretom. Nadam se da ću te susresti sa milošću Gospodara moga. ''Roditelj je srednja vrata Dženneta. Ako hoćeš, postavit ću ta vrata ili ću ih čuvati.'' (Bilježi ga imam Ahmed)
Sine moj, ja tebe poznajem iz djetinjstva, poznajem te kad si stasao u mladića. Ti si uvijek tragao za nagradom i sevapima. Ali si danas zaboravio na hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje kaže: ''Najdraže djelo Allahu je namaz u njegovo vrijeme, zatim poslušnost roditeljima, zatim džihad na Allahovom putu.'' (Mutefekun alejhi) Evo ti nagrade za koju ne trebaš nekome odsijecati glavu ili udarati ljude po vratovima. Gdje si ti kada su u pitanju najvrednija djela kod Allaha?
Sine moj, ja te upozoravam da ne budeš od onih koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo u ovom hadisu: ''Teško onome, teško onome, teško onome.'' Pa su rekli: ''Kome, Allahov Poslaniče? On reče: ''Onome čiji roditelji kod njega dožive starost, jedan od njih ili oboje, pa ne uđe u Džennet.'' (Bilježi ga Muslim)
Sine moj, ja se neću nikome žaliti, niti ću govoriti o svojoj tuzi, jer ako se podigne iznad nebesa, i ako otvori vrata nebeska, tebe će pogoditi nedaća nepokornosti roditelju. A na onom svijetu znaš da će te pogoditi velika nedaća. Ne, ja to neću učiniti. Sine moj, ti si još uvijek dio moga tijela, miris moga srca i radost moga dunjaluka.
Probudi se, sine! Sijede dlake pojavile su se na tvojoj glavi. Godine će proći a ti ćeš postati otac i ostarit ćeš. Ali, nagrada je shodno djelu. Ti ćeš pisati svom sinu pismo sa suzama isto ovako kao što sam ja tebi ovo napisala. A kod Allaha će se spojiti parničari.
Sine moj, boj se Allaha kada je riječ o tvojoj majci. Budi sa njom jer je Džennet kod njenih nogu. Obriši joj suze, ukloni joj tugu, ali ako hoćeš, onda nakon toga pocijepaj ovo pismo.
Sine moj, ko učini dobro djelo – čini ga sebi, a ko učini loše – učinit će ga protiv sebe.
Postovano braco i sestre, veceras sam dobio jedan e-mail, na svedskom jeziku, od kojeg sam se sav najezio. Ukratko cu vam prevesti sadrzaj tog pisma: "Zelim da vam ispricam strasan dogadjaj koji je se desio prije dvije sedmice u novootvorenoj prodavnici IKEA u gradu Malmeu (to su inace ogromne, ogromne prodavnice - moja opaska). Prijatelji od moje sestre Line su bili u posjeti u Malmeu, pa su odlucili da odu u IKEU radi kupovine. Sa sobom su imali trogodisnju kcerkicu...
Curica nije neki nestasko, vec je djete mirno i obicno se drzi u blizini svojih roditelja. Medjutim, dijete je odjednom nestalo i roditelji su ostali preplaseni. Poslije usplahiranog i neuspjesnog trazenja po prodavnici, roditelji su otrcali do sanka za informacije u prodavnici, pa je osoblje u prodavnici jako brzo reagiralo tako sto su zatvorili sve izlaze i ulaze u prodavnicu. Poslije obimnog trazenja, koje je trajalo 1,5 sat napokon su nasli djevojcicu u jednom toaletu u pradavnici, curica je bila drogirana i obrijana (inace je imala dugu kosu) i imala je na sebi musku-djeciju odjecu. Neko ju je pokusao kidnapovati, ali je nisu mogli izvesti iz prodavnice, jer su svi izlazi bili zatvoreni, pa su je ostavili u toaletu i pobjegli u guzvu medju narod.
LA ILAHE ILLALLAH!!! Ja sam na pocetku ovog teksta rekao da sam se sav najezio kada sam citao ovo pismo. Evo razloga zasto: Juce sam sa svojom porodicom otisao u jednu, jako veliku, prodavnicu. Poslije malo vremena dodje mi starija kcerkica i rece da ne moze da nadje sestru, odnosno moju drugu kcerkicu od 4 godine. Insana panika uhvati u ovakvim situacijama, pogotovo sto god duze trazis, a ne mozes da nadjes dijete. Tek malo poslije je nadjesmo na odjelu za igracke, otisla sama tamo.
SUBHANALLAH, kako covjek moze nekad biti neodgovoran, zabulji se u neke stvari u prodavnici, pa zaboravi na djecu, A POGLEDAJTE STA SE DESAVA.
Kao sto je ova djevojka, koja je ovo pismo masovno poslala kao upozorenje, i ja vas molim: NE OSTAVLJAJTE SVOJU DJECU NASAMO KADA ODLAZITE U PRODAVNICE, NI TRENUTAK JEDAN JEDINI, JER VJERUJTE U 5 SEKUNDI SE DIJETE IZGUBI U GUZVI. NE OSTAVLJAJTE IH U KOLICIMA NI SEKUNDE, AKO ZASPU, A DA NEMATE POGLEDA NA NJIH.
Covjek se nekada zabavi oko kupovine i trazenja namirnica po prodavnici, pa djeca sama lutaju i traze igracke po prodavnici, a pogledajte kakvih zivotinja u ljudskom obliku ima.
Covjece, tvoje dijete ti je vrednije od citave prodavnice i svega sto ima u njoj, pa cuvajmo svoju djecu i ne ostavljajmo ih ni trunke same.
Posaljite ovo upozorenje svakom koga poznajete, a da ima djecu, ma u kojoj drzavi da zivi, jer covjek misli da ovo ima samo u filmovima, ali u surovoj stvarnosti imaju ljudi (lige) koji su za novac i prljave nagone spremni uciniti ono sto zdrav ljudski razum ne moze da zamisli (prodavanje ukradene djece porodicama koje ne mogu da imaju djecu, trgovanje ljudskim organima, seksualno iskoristavanje djece itd.) Da nas Allah, svt, sacuva od ovakvih iskusenja!
Pitanje: “Vi ste poznati pod imenom buljilo, bezdusna kutija, TV a i po mnogim drugim imenima. Ali kako glasi vase puno ime?”
Odgovor: “Televizor Ibn Iblis”
Pitanje: “Karijeru ste zapoceli pocetkom 20-og vijeka, mozete li mi nesto o vasoj familiji reci?”
Odgovor: “Moj otac je jako poznat. On je Iblis kojeg je Allah iz Dzenneta istjerao zato sto je odbio da se pokloni pred prvim covjekom zemlje, Ademom, alejhi-s-selam. Od toda dobio se obavezao da vasu rasu (narod) zavodi, odvraca od islama. Mogu reci da je jako uspjesan bio i da sam ponosan da njegov zadatak mogu ja nastaviti.”
Pitanje: “Sta je tacno vas posao?”
Odgovor: “Da zavodim narod! Omogucavam im da se opuste i da postignu stanje zombija. U takvim momentima otvoreni su za sve, znaci dosta nasilja prikazujem i onda glumim kao da je to normalno i putem toga imam uticaj na njihovo ponasanje. Uistinu sam ja jedan od najuspjesnijih “ispiraca-mozgova” na ovom svijetu.
Moj najveci izazov i na sta sam najvise ponosan je da mogu paznju ljudi od njihovog Stovoritelja, Allaha, dzele sanuhu, da odvratim. On je bio taj koji je mog oca iz Dzenneta istjerao. Pa recite mi u cemu bi imao vece zadovoljstvo od odvracanja Njegovih robova od Njega?”
Pitanje: “Mislite li da ste uspjesni?”
Odgovor: “Molim? Kako me smijete to pitati? Zar nisam u svaki cosak ovoga svijeta dospjeo? Pogledajte samo ponasanje ljudi, posebno djece. Pogledajte na zajednicu, mnoge lose stvari prihvacaju.
Ponosan sam da mogu reci da sam i ja ucesce u to imao, zato sto sam neke od tih losih stvari reklamirao. Mogu se potruditi da lici da se o dobrim stvarima radi. Pogledajte kako samo stvari mogu lijepim da napravim, kao naprimer: nasilje, ubistvo i zinaluk.
Ljudi sate trose gledajuci u mene, nemajuci nikakve koristi od toga, a slobodno vrijeme im uzalud prolazi, tako da neki svoje namaze, zbog mene, u posljednjim trenucima obavljaju, a neki godinama nista ne nauce od Islama niti imaju vremena da Kur'an uzmu u ruke -sve to zahvaljujuci meni. Ljudi sate trose gledajuci u mene Ljudi sate trose gledajuci u mene.
I razmislite, u kojem domacinstvu me nema? Neki su me tako lijepo prihvatili da se nalazim u vise prostorija: kao dnevnom boravku, kuhinji (tu jako mali), spavacim sobama a sto mi se najvise svidja i sto me najvise zabavlja je da se i u djecijim sobama nalazim.
Danas nema nijednog casopisa ili novina u kojim moje programe nemozete naci. Tako je to kad ste popularni.
Narod me dan i noc gleda. Za neke sam postao odaja. Ko moze dan danas bez mene? Mnoge moje ideje se prate, kao nasilje, psovanje, kradja, laz, neprilagodna odjeca i mnoge druge stvari. Ustvari dostigao sam u svaki ugao trzista. Ja sam najuspjesnija stvarcica koja je ikad’ izmisljena.”
Pitanje: “Mislite li da ste bar malo neposteni zato sto narod prisiljavate da vjeruju sta govorite dok zivimo u svijetu u kojem je svako slobodan da radi sta zeli i kada zeli?”
Odgovor: “Prisiljavam? Ja nikoga ne prisiljavam ni na sta. Narod bira da me gleda pa cak i svaku glupost koja se na meni prikazuje. Svi oni sami biraju da me posjeduju. Imam dugme putem kojeg me mogu PALITI i GASITI, koje naravno uvjek mogu koristiti, ali sami biraju da me ne gase. Jasno je da im dajem sta zele.”
Pitanje: “Kako vidite buducnost?”
Odgovor: “Ooh … Boze! Jos uvjek napredujem. Prije sam bio crno-bijeli a sada sam u boji. Moje mogucnosti se jos uvjek razvijaju. Bio sam (a u nekim domacinstvima i danas) velika, crna, teska kutija za koju je dosta mjesta trebalo.
A sada me mozete nabaviti u raznim bojama i nisam vise glomazan vec lahak i ugledan i nije uvijek potrebno da me na neku stalazicu il komodicu stavite, sad me bez problema i na zid mozete okaciti. U svemu tome jako me moji prijatelji pomazu.”
Pitanje: “Ko su vasi prijatelji?”
Odgovor: “Imam mnogo prijatelja, jedan od mojih najboljih prijatelja je Bioskop, Video – u modernoj verziji naravno DVD, Kablovska i da nezaboravimo Satelitsku mrezu.”
Pitanje: “Znaci vi ste se pravo razvili, imate li neku novu ideju ili plan koja ce uskoro na trziste izaci?”
Odgovor: “Naravno, ali o tome nebi sad da razgovaram. O tome cu vas na vrijeme obavijestiti. Zadnje sta je na trziste izaslo je noseci DVD. To vam omogucava da me SVUGDJE gledate: dok ste na dugom putu (u autu, vozu), kada se nalazite negdje na osamljenom mjestu (planini…). Nadam se da ce imati uspjeha kao i ostali moji produkti.»
Pitanje: “U vasoj bransi naisli ste na nekoliko neprijatelja. Ko su vasi najveci neprijatelji?”
Odgovor: “Oh, naravno oni koji jako vjerovanje u svog Stvoritelja imaju. Oni su ti koji cesto na Njega misle i koji Ga velicaju. Oni su ti koji nevjeruju u sve sto prikazujem. Ustvari su to oni koji u Kur’an i Sunnet iskreno vjeruju. Pokusavam da ih zavedem, ali nedaju mi se.”
Pitanje: “Vec kada ste tako mnogo postigli, sta bi vam najveca bila zelja?”
Odgovor: “Da sto bolje posao svog oca Iblisa nastavim. Njegova je obaveza da svakoga zavodi i od Pravog puta odvraca da bi svog Stvoritelja Allaha dzelle se'nuhu zaboravili.”
****************
Cijenjeni citatelji i citateljice, ovo je bio exklusivni intervju sa „gospodinom“ televizorom. Istina je osvijetljena. Razmislite, da li smo u ovu zamku i mi upali? Koliko cesto zaboravimo Allaha dzelle se'nuhu dok satima gledamo razne serije i razne sportske programe na ovoj bezdusnoj kutiji?
I cesto kazemo, a to istinski i mislimo, kako volimo ovog ili onog glumca ili glumicu, ovog ili onog pjevaca ili nogometasa, a u mnogo slucajeva ti ljudi su nemuslimani i nevjernici, pa se onda treba pobojati ovog hadisa: "Ko zavoli neke ljude, Allah, dz.s., ce ga na onom svijetu prozivjeti medju njima(tj. s njima ili u njihovoj skupini)" (Taberani)
Pa izaberimo koga cemo voljeti, dali Poslanika, saws, i njegove ashabe,r.a., ili one koji su mrski nasem Stvoritelju. Iskreno molimo Uzvisenog Allaha, dzelle se'nuhu, da nam podari snagu u odupiranju Iblisovom sinu i prijatelju
U Medini živješe jedan čovjek koji je često odlazio u predgrađe da obiđe svoju sestru koja je tamo živjela. Jedanput mu sestra oboli, a nakon kraćeg vremena i umrije.
Čovjek se pobrinu oko njenog ispraćaja sa ovog svijeta, klanjaše joj dženazu i odnesoše je na mezarluke, a kada je ukopaše on se vrati kući. Tada primjeti da je prilikom ukopa izgubio kesu s novcem kod sestrinog kabura.
Zovnu jednog rođaka pa ponovo odoše na mezarluke i dok malo odgrnuše zemlju nadoše onu kesu i novce. Tada čovjek reče svom rođaku:
- Odmakni se malo, da ja pogledam u kakvom je stanju moja sestra!
Kada se njegov rođak odmače u stranu, čovjek skloni ono malo zemije što je još bilo na lahdu (dio kabura gdje se položi umrli), a unutra u kaburu hukti vatra. On brže-bolje vrati sve kako je i bilo, poravna kabur i vrati se kući te ode svojoj majci. Kada je došao reče joj:
- O majko, ispričaj mi sve o mojoj sestri što znaš.
Majka mu reče: - Zašto pitaš za nju sad kad je ona već mrtva?
On reče: - Hoću da mi kažeš sve o njoj!
Onda mu majka reče ovako: - Tvoja sestra je često kasnila sa namazom i nije ga obavljala na vrijeme, a klanjala je i kada nije bila potpuno čista. Imala je običaj da sluša razgovore u komšiluku, a onda je to prenašala drugima, iako je znala da je to veliki grijeh.
Kada je to čovjek čuo onda mu bude jasno zašto je njegova sestra isti dan kako je ukopana u kabur, bila izložena kaburskom azabu i kazni Uzvišenog Allaha.
Majka i dječak hodaju plažom. U jednom trenutku dječak upita:
- Mama, kako se čuva ljubav?
Mama ga pogleda i odgovori: - Zgrabi malo pijeska i stisni šaku...
Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje.
- Ali mama, pijesak mi bjezi!!!
- Znam, a sada otvori potpuno šaku...
Dječak posluša, ali uto zapuha vjetar i odnese sav pijesak s dlana.
- Ni ovako ne uspijevam zadrzati pijesak!
Es-selamu alejkum!
KAKO SE CUVA LJUBAV?
Na to majka, sa smješkom na licu, reče:
- Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drži dlan kao da je u obliku kašike, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan... Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zastićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste.
Majka i dječak hodaju plažom. U jednom trenutku dječak upita:
- Mama, kako se čuva ljubav?
Mama ga pogleda i odgovori: - Zgrabi malo pijeska i stisni šaku...
Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje.
- Ali mama, pijesak mi bjezi!!!
- Znam, a sada otvori potpuno šaku...
Dječak posluša, ali uto zapuha vjetar i odnese sav pijesak s dlana.
- Ni ovako ne uspijevam zadrzati pijesak!
Es-selamu alejkum!
KAKO SE CUVA LJUBAV?
Na to majka, sa smješkom na licu, reče:
- Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drži dlan kao da je u obliku kašike, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan... Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zastićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste.
Prenosi se da je Hasan Basri vidio jednog starca na jednoj dženazi, pa ga je nakon što su ukopali mejta upitao:
''Tako ti Allaha, reci mi da li smatraš da bi ovaj mejt kojeg smo zakopali želio da se ponovo vrati na dunjaluk pa da čini dobra djela i kaje se za svoje grijehe?''
''Svakako'', odgovori starac.
A onda mu Hasan reče:
''Pa šta je onda sa nama, subhanallah, mi još nismo dostigli stepen mrtvih!''
Zatim je otišao sa groblja govoreći:
''Kakav se samo vaz krije u ovoj dženazi, i kakva pouka, samo da je živih srca koja će tu pouku primiti!''
Es-selamualejkum!
ps.Halalte na prosloj prici.Doslo je do male greske.
Došao novi efendija djeci u mekteb, pa se kroz razgovor upoznaje sa njima.
"Kako se ti, sine, zoveš?", upita dječaka u prvom redu.
"Zovem se Fatih."
"Baš lijepo ime. Ti onda sigurno znaš proučiti Fatihu!"
Dječak veselo potvrdno odgovori i na efendijino zadovoljstvo prouči tu suru.
"A kako se ti zoveš?", upita dalje jednu djevojčicu.
"Moje je ime Kevser", odgovori djevojčica.
"Kako lijepo ime, ti mora da znaš proučiti suru Kevser! (Inna eatajna)"
Tako i djevojčica prouči suru prema svom imenu.
Tada efendija primijeti kako se jedno dijete stalno skriva iza stola, pa i njega upita za ime, a dječak će: "Ja se zovem Jasin, ali me svi zovu Subhaneke."
Danas sam opet prosla pijacom, posmatrala ljude, slusala njihove price i opet dozivila neke stvari... mnogo toga... svi bi rekli, ma ko na pijaci!
Prvo nerovoza i bijes u meni:''Hoces paprika curo, hej pogledaj; paradaiz dobar hodi djevojko, kad ti kazem... ovamo cujes li me; pa probaj bona ne moras kupiti, ma bjezi; ma pusti ti njega, on petlja vidi...''. Onda opet iritacija:''Pa toliko je da bi ga prodo gospodo...; cigara, cigara; hodi evo paradaiz koliko ces, samo reci''i vec mi daje onaj paradaiz , prosto gura u ruke, ko da i ja pare s drveca berem za njegov paradaiz. Ma imam para ali princip brate... Sto mrzim u tim momentima je to sto vise nemas bas nikakvog izbora i mozes se samo neugodno osjecati ako nista ne kupis. Jos si primoran da se opravdavas da te taj neko ne bi poslao u... jer ko ti se pravis nesto a on ko ispade ugrozen. ''Hodi paradaiz koliko ces?'' ama necu nista. Ko si ti? Na celu mi paru vidis, i tako bi je rado u saku stisnuo samo da ti je neko slucajno ne ukrade. Mudrac. Glavonja. Idem dalje. Treba mi vazduha. Odavno mi je potrebna promjena, a sad pogotovu. Idem dalje, oko mene tezge, ljudi,... opet ljudi,... svuda ljudi... pricaju, pricaju neprestano, uglas na nekom nepoznatom jeziku, bucnom, rastimanom... guraju se, gaze... raspoznajem samo poze, mimike prosarane pokojim vriskom, mozda dozivanjem.
Idem dalje, koracam brzo prema izlazu. Tamo mi sve izgleda tise... manje ljudi i vidim da neke zene cuce. Cekaju.
Prilazim, sad vec jasnije raspoznajem glasove... i sve mi izgleda jednostavnije i gostoprimljivije. Odjednom shvatam. Tu su nekoliko dobricina iz naroda. Iskljucivo starice i poneki dedo, jednostavni, tihi, neiskvarenih pogleda, cuce. Nesto me zadrzava. Njihovo prisustvo mi prija, to dogadam. ''Moj sine, pogledaj malo naci ces, ne brini; dobro sine, dobro; ljepa si mi duso da te samo ne ureknem; moze sine.. moze; hvala ti i nek ti bude sve najljepse u zivotu''... osluskujem. One uglavnom znaju zaboraviti da su tu da bi zaradile svoj bijedni zalogaj hljeba. One cuce, cvokocu a uvjek spremne na toplu rijec. One cekaju,... ocekuju..., s osmjehom na licima, sa toplim pozdravima. Putem kuci osjecam se bolje, mnogo bolje, skoro sam sretna, odjedanput doista primjecujem ljude, zgrade, neke coskove koje nikad do tada nisam primjetila. Sve pocinje dobivati neki znacaj, neku harmoniju, sve se odjedanput dopunjava. Starice cuce s osmjehom na licima ,a ja se ne bojim.
Putem kuci ringispil u mojoj glavi, mjesavine boja... crvene, zelene, zute, ljubicaste... price koje sad pjevaju u mojim slijepocnicama, paprike, paradaiz, tijela... miris paprika, paradaiza, tjela.
Prenosi se da je skupina haridzija sa isukanim sabljama dosla kod imama Ebu hanife dok je sjedio u mesdzidu i prijeteci mu rekla:
""O Ebu Hanife, postavit cemo ti dva pitanja, pa ako odgovoris spasio si se, a ako ne odgovoris, ubit cemo te!"
" Ebu Hanife im rece: ""Pitajte slobodno!"
" Zatim jedan od njih rece: ""Ljudi nose dvije dzenaze prema groblju. Jedan mejt je covjek koji je pio alkohol i umro u pijanom stanju, a drugi mejt je zena koja je zatrudnjela u bludnoj vezi i umrla je prije nego se pokajala. Jesu li oni vjernici ili nisu?"
" Nakon toga Ebu Hanife upita njih: ""Jesu li bili Zidovi?" "Nisu", " odgovorise. ""A jesu li bili krscani?" "Nisu." "A jesu li bili vatropoklonici?" "Nisu." "A koje su onda vjere bili?" "Bili su muslimani", " odgovorise haridzije. ""Pa sami ste dali odgovor" ", rece im Ebu Hanife...
Haridzije zatim upitase: ""A jesu li oni u Dzennetu ili Dzehennemu?" " Imam Ebu Hanife im rece:
""Odgovorit cu vam rijecima Ibrahima a.s.: " "Ko me bude slijedio on je moj, a ko mi bude nepokoran, pa Ti zaista oprastas i milostiv si."
"i rijecima Isaa, a.s.: " "Ako ih kaznis robovi su Tvoji, a ako im oprostis pa Ti si uistinu Silan i Mudar." Poslije takvog odgovora haridzije su otisle pognutih glava iz mesdzida
Evo mene opet. Probudim se jutros i naumpade mi moje selo. Nije ovo sadasnje selo puno kafica i "restorana", nego jedno selo iz mog djetinjstva, selo iz moga sna, jer moje djetinjstvo je i bilo samo jedan kratki san, a u tom snu mi prolijecu slike i to sve u boji, koje me do srca diraju. Ja bih da one duze ostanu, da ih polahko listam, iscitavam, slazem, sortiram i o njima razmisljam ali one kao da hoce pobjeci.
Zato i sjedoh, dragi moji, da uhvatim te moje slike koje mi jos dolaze, hocu da ih uokvirim i smjestim u neki prostor, u neku kutiju, hocu da ih zapisem.
Helem nejse, ljustilje i sve sto je vezano za zito, njivu i sijela mi je, jos uvijek nekako slatko i tijesno priraslo za srce. Nasi dobri seljani su sijali kukuruz, okopavali ga i brali sa oljustinom (onim sto se savija oko klipa kukuruza), sve u cilju da to branje kukuruza sto prije obave i da kukuruz dopreme kuci. Kukuruz se prvo sakupijao u sepete (posude pletene od lijeskovog cijepanog drveta od koga bi se onda pleli sepeti), iz sepeta bi se istresao u kosice koji su bili ugradjeni na volovska kola. Kada bi se kosic napunio a u njega bi moglo stati odprilike 9-10 sepeta kukuruza, onda bi se to vozilo kuci.
Poslije obranog zita (kukuruza) on bi se istresao na avliju ako je bilo lijepo vrijeme, a ako nije onda bi se zito istresalo u predsoblje kuce. Rod kukuruza-zita bi se mjerio u sepetima. Tako su seljani u razgovoru pricali da im je ove godine dobro rodilo zito, imao sam 10 sepeta, drugi bi imao 12, treci 25 i tako redom.
Kada bi se zito dovuklu, zakazalo bi se sijelo koje su zvali ljustilje, jer se te veceri ljustilo zito, skidala se oljustina sa klipa kukuruza. Najbolje je za domacina da je imao sina jal' kcerku, a najbolje je da bili mladi, momak ili cura. Oni bi sazvali sijelo momaka i cura u kojem bi moglo biti i odraslih parova i pojedinaca. Domacin kuce ili omladina iz te kuce bi se pobrinuli za hranu uz to perusanje odnosno uz te ljustilje.
Svaki momak i cura su bili pocasceni pozivom na to sijelo, koje je bilo ustvari radno jer se radilo do dugo u noc. Znalo se ko ce biti glavni saljivdzija, znaci znalo se ko ce uveseljavati sijeldzije, znalo se ko ce nositi sepete na tavan jal' u zitni kosic ili u hambar. To su radili vrijedni i jaki momci. Znalo se isto tako ko ce lijepo zapjevati od nocasnjih gostiju na ljustiljama. Domacin se pobrinuo ponekad da je na kraju ljustilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draz ljustilja.
Medjutim, to nije bilo nista naspram skrivenog asikovanja na tim sijelima, zvanim ljustilje. Sjedilo bi se oko kamare zita (kukuruza), na jednoj strani su sjedili momci a sa druge strane djevojke i pokoja mati od tih cura. Stari djedo ili nane bi bi bili zaduzeni oko furune, ako je bilo hladno da je loze ili da spremaju kakve djakonije i poslastice, obicno pecene krompire ili pecenu bundu (bijelu masiracu).
Koliko su te duge noci skrile tajnih i obecavajucih pogleda momaka i cura, koliko je samo uzdaha skripa sepeta prekrila, to se nikada nece saznati. Posebno je bilo veselje i ushicenje za momka kome je djevojka ponudila da odlomi vrsak od kukuruza, to je bila i najava da ga je cura begenisala. Eh, sto se momak ponosio i "rakorio" poslije toga.
Na tom sijelu se saznalo ko u selu s kijem asikuje, ko ce se udati a ko ozeniti, sve novosti u tom dzematu su pretresene te noci. Koliko se puta izlazilo u vedru jesensku noć koliko je samo majki kroz pendzer pazilo, kako joj se kcerka ponasa pred kucom te noci. Kada bi se stariji malo povukli u sobe da klanjaju ili se odmore od posla omladina bi to iskoristila za razne vragolije, guralo se, namigivalo, premjestalo za kamarom kukuruza a zavrsavalo bi se gadjanjem klipovima koji su nekada znali napraviti i cvorugu na glavi.
Mi mladji smo to samo pratili i registrovali i nismo se smjeli plaho mijesati. Od tog rada i gledanja i duzine sijela sam cesto puta u onoj toploj oljustini i zaspao. Kada bi se probudio sijelo je jos trajalo samo bi se broj ljustilja nesto smanjio. Brzo sam se hvatao za usi jer su nam nasi stari govorili da se cuvamo uholoza (uloza) jer kao mogle bi se nam zavuci u usi i onda nam "uci u mozak", kuku nama.
Stariji su nas, djecu, tjerali da idemo kuci i tamo spavamo jer nam valja sutra u skolu, ma ko bi nas otjerao i ko bi propustio ljustilje, ni za zivu glavu, rekli bi da se nama ne spava i jos bi vise usjali onim svojim okicama da nam sta ne bi promaklo.
"Znalo se isto tako, ko ce lijepo zapjevati od nocasnjih gostiju na ljustiljama. Domacin se pobrinuo ponekad da je na kraju ljustilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draz ljustilja."
Bio neki čovjek pa imao nekoliko sinova, koji su ga dobro slušali, osim jednog koj nije volio da radi a volio je da puno troši. Govorili su to njemu da to ne valja, al’ on nikako da se uhaviza.
Tako jedne prilike kad su kupili sijeno otac reče:
- Ja ću sam na plast, a vi svi bacajte sijeno!
Do pola plasta sinovi su bacali sijeno a otac je nogama gazio, kad je bilo od pola plasta oni su i dalje bacali a otac je nogama i vilama obarao sijeno na zemlju Dok će ti onaj sin što nije slušao:
- Ama, babo, dokle ćemo vako, ako ti budeš vraćo sijeno nikad nećemo završiti; mi svi ne "meremo" nabacati kol’ko ti moreš zbaciti!?
- E tako je sine i u nas u kući, mi svi ne "meremo" nanijet kolko ti moreš raznijet, mi svi ne meremo zaraditi kolko ti moreš potrošiti?, - reče mu babo, a sin vidje da više nema kud i obori glavu
U gradu Mervu živio je covjek po imenu Nuh ibn Merjem koji bijaše glavešina grada i kadija ujedno. Posjedovao je mnogobrojne blagodati, a izmedu ostalog i veliko bogatstvo. Ovaj covjek imao je i kcerku koja je bila pojam ljepote i savršenstva (potpunosti).
Prosili su je mnogobrojni velikani i glavešine, bogataši i uživaoci raznih blagodati, no njen otac je ni jednom od njih ne dade, i sve ih odbi u prvi mah. Bio je zbunjen i nije znao za koga od njih da je uda pa pomisli : "Ako je udam za jednog, naljutit cu ostale koji su je takođe prosili."
Ovaj covjek imao je i veoma pobožnog slugu Indijca, mladica cije je ime bilo Mubarek. Od imetka koji je posjedovao Nuh ibn Merjem bijaše i vinograd pun stabala, voca i plodova, pa jednoga dana rece ovome mladicu (sluzi):
"Ostani ovdje i pricuvaj mi vinograd"!
Mladic osta u vinogardu citav mjesec dana, nakon cega dode njegov gospodar (vlasnik) kako bi ga (vinograd) obišao i vidio je li sve u redu, te rece sluzi: "O Mubarek! Dodaj mi jedan grozd"!
Kada mu Mubarek priušti ono što je tražio, on (Nuh) primijeti da je grožde na tom grozdu prošlo, te mu ponovo zapovjedi:
"Dodaj mi drugi grozd"!, a kada ga Mubarek donese, te Nuh vidje da je i sa njim isti slucaj kao i sa prvim, upita mladica: "Zbog cega mi od toliko prostranog vinograda ne probereš i ne doneseš zdrav i socan grozd"?
"Zbog toga što ne znam koji je zdrav i socan a koji nije" - ogovori mladic.
Kadija rece: "Subhanallah!, ostao si u vinogardu citav mjesec dana i ne znaš koji je grozd zdrav i socan, a koji nije"?!
"Istina je, o gospodaru! Ja ga ni probao nisam i ne znam koji je zdrav i socan, a koji nije " - rece mladic.
Kadija upita: "Zašto ga nisi jeo"?!
"Zbog toga, gospodaru, što si mi naredio da ga cuvam, ne da ga jedem, a ja te ne želim iznevjeriti niti prekršiti tvoju zapovjed" - odgovori mladic.
To zadivi kadiju Nuha , te blagoslovi mladica rijecima:"Neka te Allah, dž.š, poživi s tim emanetom (pouzdanosti)"!
Vidje kadija da je mladic veoma razborit, te mu jednoga dana rece:
"Mladicu ! Trenutno si mi potreban pa mi se pokori u onome što ti ja naredim"!
"Ja se pokorovam Allahu a zatim tebi" , rece mladic.
Kadija nastavi: "Ti znaš da ja imam lijepu kcer i da su je prosili mnogi bogataši i glavešine, pa ne znam za koga da je udam.
Hocu da cujem tvoje mišljenje o tome?!
Mladic rece:
"Predislamski Arapi su gledali na prijeklo i porodicu, Jevreji i Kršcani traže fizicku ljepotu, u vrijeme Poslanika s.a.v.s, ljudi su birali vjeru i bogobojaznost; a u naše vrijeme, najviše se gleda na bogatstvo, "pa ti izaberi od ovo cetvero šta želiš"!
"Vec sam izbarao vjeru, bogobojaznost i pouzdanost (emanet)", rece kadija. "Želim da te oženim svojom kceri, jer, u tebi sam vidio cestitost, poštenje, vjeru i pouzdanost; uvjerio sam se utvoju cednost, neporocnost, te u tvoje cuvanje onoga što ti se da u emanet".
Mladic rece:
"Gospodaru! Pa ja sam slabi rob, crnac-Indijac, kupio si me svojim novcem, pa, kako možeš da me oženiš svojom kcerkom?! Kako ce me od toliko njih koji su je prije prosili ona poželjeti, i kako da bude sa mnom zadovoljna?!
Kadija rece:
"Hajdemo u kucu - vidjet cemo", a kada stigoše u kucu, kadija rece svojoj hanumi:
"Ženo, ovo je bogobojazan mladic i veliki je vjernik. Uvjerio sam se u njegovu cestitost i želim da ga oženim našom kcerkom!, pa šta ti misliš o tome"?
"Odluka je u tvojim rukama, ali, dozvoli da odem do naše kceri i obavijestim je o ovome kako bih ti prenijela njen odgovor" - rece žena.
I stvarno, žena je otišla do kcerke i obavijestila je o tome, na što je kcerka uzvratila:
"Šta god mi vi naredite, majka, ja cu uraditi (izvršiti). Vaša odluka je i moja odluka, i necu vam protuvrijeciti ni u cemu; prema vama cu uvijek iskazivati dobrocinstvo.
Tako kadija uda kcerku za Mubareka i da im veliki imetak. Ona mu (Mubareku) rodi sina, kome nadjenuše ime Abdullah, koji poslije posta poznat u citavome svijetu. Ko je on do Abdullah ibni Mubarek, veliki alim, zahid (pobožnjak), mudžahid, ravija (prenosilac) hadisa, a dunjaluk ga još uvijek spominje i prenosi od njega.
Govoreci o njemu, Fudajl ibnu Ijad veli:"Tako mi Gospodara Kabe, moje oci nisu vidjele njemu slicnog".
Imao sam jednog prijatelja koji je bio dobar čovjek. Često je učio šerijatsku rukju nekim bolesnicima. Ispričao mi je slučaj jednog bolesnika: "Jednog dana zazvonio je telefon, zvao je sin jednog od velikih trgovaca, koji mi je rekao: 'a33;*ejh, moj otac je bolestan. Želimo da nas posjetiš i da mu proučiš rukju.'
Otišao sam kod njih i ugledao raskošan dvorac, izobilje se vidi na sve strane. Dočekali su me njegovi sinovi i poželjeli mi dobrodošlicu. Blagodati se vide na njihovim licima. Pitao sam ih o bolesti njihovog oca, a jedan od njih mi reče: 'Moj otac je imao oštećenu jetru i prije nekoliko dana otkrili smo da je dobio leukemiju. Doktor nam je rekao da nalazi ukazuju da mu je od života preostalo svega nekoliko dana, a Allah najbolje zna.' Pošao sam s njima do njihovog oca, i kada smo skoro ušli kod njega, jedan od njih mi reče: 'a33;*ejh, zaboravili smo ti reći da naš otac ne zna o kojoj se bolesti radi. Nismo ga obavijestili, jer smo pomislili da će mu se pojačati tuga i da će se još više razboljeti ako sazna od čega ustvari boluje. Rekli smo mu da ima upale u stomaku koje će ubrzo proći.'
Oslonio sam se na Allaha. Uveli su me kod njega i vidio sam čovjeka pedesetih godina kako leži na krevetu. Rukovao sam se s njim i sjeo kraj njegove glave, a njegovi sinovi posjedaše oko njega. Tada se on okrenuo prema njima i naredio im da izađu. Izašli su i zatvorili vrata sobe, ostali smo sami on i ja. Spustio je glavu i šutio nakratko, a zatim zaplakao. Okrenuo je glavu prema meni, dok su mu se suze slijevale niz obraze, i rekao: 'Aaaah,o šejh!' Rekoh mu: 'a33;*ta ti je?' On reče: 'Ovaj dunjaluk koji sam prikupljao trideset godina, koji me je odvratio od namaza i učenja Kur`ana i skupova u kojima se spominje Allah... Kad god bi me neko posavjetovao da se okrenem ahiretu, namazu u džematu, dobrovoljnom postu, odgoju svoje djece, učenju Kur`ana, rekao bih mu: 'Prikupljat ću imetak sve dok ne doživim šezdesetu, a kad napunim šezdesetu nekog ću opunomoćiti da obavlja posao umjesto mene, a zatim ću ostatak svog života udjeljivati ono što sam sakupio, ibadetiti... A sada, kao što vidiš, napade me ova bolest i iz dana u dan sve je teža.' Zatim je još više zaplakao. Rekoh mu: 'Nadaj se dobru, izliječit ćeš se i ibadetit ćeš kao što si namjeravao. Ako ti je Allah propisao smrt, pa svi ćemo umrijeti, a tvoj imetak će ti koristiti poslije tvoje smrti. Tvoji sinovi te neće zaboraviti, gradit će za tebe džamije, izdržavati jetime, dijeliti sadaku, moliti za tebe...' On odjednom viknu na mene: 'Dosta!', i nastavi plakati poput malog djeteta i ponavljati: 'Tvoja djeca će dijeliti sadaku za tebe, graditi džamije. Ti ne znaš ove pokvarenjake!' Rekoh: 'Zašto?' On reče: 'Moji sinovi koji pokazuju svoju ljubav i brigu o meni, sinoć su bili svi zajedno kod mene. Zadugo su sjedili, a ja sam želio da odu, te sam počeo duboko disati pretvarajući se da spavam, tako da su pomislili da uistinu spavam. Nije prošlo ni nekoliko minuta, a oni počeše raspravljati o mom imetku, koliko će kome pripasti od ostavštine. Niko od njih ne poznaje nasljedno pravo, pa se raziđoše u mišljenju i pojača se njihova rasprava sve dok se ne posvađaše oko jedne moje zgrade koja se nalazi na odličnoj lokaciji. Svaki od njih želi je za sebe.'
Zatim ponovo zaplaka, pa mu se smilovah i izađoh iz sobe ponavljajući: 'Zaista, njegove najvoljenije osobe nakon njegove smrti sakupit će se u njegovoj kući kako bi podijelili njegovu ostavštinu, a ne njegova djela. Umrijet će i pratit će ga troje: njegova porodica, imetak i djela. Vratit će se porodica i imetak da bi u njemu uživao neko drugi, a on ga je prikupljao, a ostat će njegova djela. Da, i ostat će njegova djela. A koje je to djelo koje će ostati i s njim ući u kabur? Noćni namaz? Sadaka? Izgrađena džamija? Ili zanemarivanje vjere, gledanje televizijskih kanala, druženje s grješnicima?
A tvoj Gospodar neće nikome nepravdu učiniti (Onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta, na svoju štetu luta, i nijedan grješnik tuđe grijehe neće nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali.).' ''
Čovjek se bojao da mu žena više ne čuje onako dobro kako je prije čula.
Pomislio je da bi joj možda bili od pomoći slušni aparati.
No nije znao kako da joj to saopšti, a da se ona ne uvrijedi.
Odlučio je da pozove njihovog kućnog doktora i da sa njim porazgovara na tu temu.
Doktor mu je rekao za vrlo jednostavan test koji će primjeniti na ženi da bi doktor znao
precizno o kakvom gubitku sluha se radi.
“Ovako ćeš uraditi”, rekao je doktor, “Odmakni se od nje deset metara i tonom normalnog razgovora obrati joj se da vidiš da li će te čuti. Ako te ne čuje, priđi joj 2 metra bliže pa joj se opet obrati istim riječima. I sve joj se tako približavaj po dva metra dok ne dobiješ odgovor od nje.”
To veče, žena je bila u kuhinji spremajući večeru, a muž je bio u dnevnom boravku. Muž reče sebi: ”Ok, sad sam otprilike 10 metara udaljen od nje. Baš da vidim šta će se desiti.”
Normalnim tonom joj se obrati: ”Draga, šta ima za večeru?”
Nema odgovora!
On se približi za dva metra u pravcu kuhinje i ponovi opet normalnim tonom: ”Draga, šta ima za večeru?”
I dalje nema odgovora.
Približi se još za dva metra i ponovi isto.
Opet bez odgovora.
Došao je već do vrata kuhinje…”Draga, šta ima za večeru?”
Nigdje odgovora!
Dođe joj do iza leđa i opet ponovi: ”Draga, šta ima za večeru?”
“O bože dragi!!!……pa po peti put ti već govorim, piletina i krompir. Šta je sa tobom?!!!”
********
Ne mora problem uvijek biti u nekom drugom kako to obično mislimo.
On može biti i u nama samima.
Putovao Isa a.s. (Isus) sa jednim čovjekom pa pošto silno ogladniše i dođoše u blizinu nekog sela Isa mu reče davši mu nekoliko novaca: - Idi i nabavi nam nešto za jelo!Čovjek ode a Isa se pripremi za namaz i poče da klanja. Kada čovjek dođe donese sa sobom tri pogačice i sjede isčekujući da Isa završi svoj namaz, a kako mu se to čekanje odulji on pojede jednu pogaču. Isa je, kada je čovjek dolazio, primjetio da on nosi tri pogače, a kada završi namaz vidje da imaju samo dvije te on upita čovjeka:
- Gdje je ona treća pogačica? Čovjek odgovori: - Samo dvije pogače sam donio! Onda oni pojedoše te dvije pogače i krenuše dalje. Kasnije naiđoše na krdo gazela koje su pasle travu i Isa pozva jednu gazelu koja im odmah sama dođe. Oni je zaklaše i jedoše koliko im je bilo potrebno, pa onda Isa reče tom čovjeku: - Tako ti onoga koji ti je omogućio da vidiš ovo čudo, reci mi ko je pojeo onu treću pogaču? Čovjek odgovori: - Samo dvije pogače sam donio!
Oni krenuše dalje i dođoše u neko selo a Isa pozva Uzvišenog Allaha da im dadne nekog ko će ih izvijestiti o tom selu. Allahovim izunom i moći jedna cigla progovori i izvijesti ih o svemu što je Isa pitao i htjeo da zna. Čovjek koji putovaše s njim se čudio svemu tome, a Isa ga opet upita?
- Tako ti onoga ko ti je dao da vidiš ovo čudo, reci mi ko je pojeo onu treću pogačicu? Čovjek opet odgovori: - Samo dvije pogače su bile!
Nakon što su krenuli dalje naiđoše na jednu rijeku a Isa uze čovjeka za ruku i pređoše preko rijeke hodajući po površini vode. Čovjek začuđeno uzviknu: Subhanallah!
Isa ga i tada upita za onu treću pogaču, a čovjek opet jednako odgovori da su samo dvije pogače i bile!
Idući dalje naiđoše na napušteno selo, a na sred sela tri velike gomile pijeska.
Isa tada reče: - Sa Allahovim izunom budi zlato!
Na veliko čuđenje tog čovjeka sve tri hrpe pijeska se pretvoriše u tri hrpe zlata, a Isa dalje reče:
- Jedna hrpa meni, jedna tebi, a treća onom ko je pojeo onu treću pogaču! Tada čovjek uzviknu: - Ja sam pojeo onu treću pogaču! Isa mu dade sve tri hrpe zlata i napusti ga te ode svojim putem, a čovjek ostade ne znajući kako toliko zlato da ponese sa sobom.
Tuda naiđoše tri čovjeka, razbojnika, pa kada ga vidješe sa tim zlatom ubiše ga kako hi sve uzeli sebi. Onda jednog između sebe poslaše u susjedno selo po hranu, a kada on ode reče jedan od one dvojice što ostadoše drugome: - Kada onaj dođe ubićemo ga i svo zlato podijeliti između nas dvojice! - Drugi razbojnik se odmah složi s tim.
Što se tiče onog trećeg, on ode razmišljajući kako da se riješi svojih ortaka. Tako odluči da u hranu koju im donese stavi otrova, pa kada je njih dvojica pojedu da se otruju. On tako uradi, donese hranu, a ova dvojica ga po dogovoru ubiju a zatim pojedu onu otrovanu hranu pa i njih obojica umru!!
Kasnije Isa ponovo tuda naiđe pa kada ih četvoricu ugleda kako mrtvi leže oko onog zlata reče: - Ovako dunjaluk postupa sa onima koji se samo za dunjaluk bore!
Iz knjige "Otvorili su svoju dusu i srce" - Amr Halid
Ja sam mladic dobrog materijalnog stanja, poticem iz porodice kojoj je Allah dao lijepu nafaku. U nasoj porodicnoj kuci je uvijek bilo srece, prijateljstva i ljubavi. Zivimo skupa: otac, majka, oceva majka, sestorica brace i sestra. Ja sam najstariji od brace, a sestra starija od mene godinu dana. Bio sam druga glava porodice. Cesto su mi se...
obracali u teskim trenucima. Bio sam u drugom razredu srednje skole a sestra u trecem. I ostala braca su krenula nasim putem. Zelio sam biti inzinjer, majka se protivila i nagovarala me da postanem pilot, otac je zelio da budem akdemski radnik. Sestra je htjela da bude ucitejica kako bi mlade generacije ucila vjeri i odgoju. Ali, to su bili snovi i puste zelje. Koliko je samo ljudi prekinulo zivot prije nego je ostvarilo zelje, a koliko ih je ostvarilo snove. Ali, nasi snovi su prekinuti na drugaciji nacin, kako niko nije mogao pojmiti, niti jedan covjek zamisliti - razuman ni lud. To ne bi nikome palo na um.
U skoli sam stekao prijatelje , rijeci i postupci su im bili poput meda, cak ljepsi i sladji. Nekoliko puta sam krisom od porodice s njima izlazio. Skolovanje mi je dobro islo, bio sam u najboljem redu. Trudio sam se biti s prijateljima i u isto vrijeme ostvariti dobar uspijeh, to sam i uspio u prvom polugodistu. Poceo je raspust, eh kakav raspust, molim Allaha da ne ponovi nijedan trenutak tog mog raspusta.
Otac je primjetio da su izlasci ucestali, a da se briga o kuci smanjila. I on i majka su me korili, ali me je sestra branila, puno me je voljela. Bojala se da me otac ne udari jer je bio dosta grub.Dani i noci odmora su prolazili, da sam znao sta me na kraju ceka, ubio bih se .Cak bih isjekao tijelo komad po komad, ali to je Allahova volja.
Jedne noci sam s prijateljima krenuo jednom drugu koji nas je pozvao da gledamo filmove. Kod njega smo ostali od aksama do jedanaest sati kada je u to vrijeme bio termin mog povratka kuci, ali domacin je zatrazio da ostanemo jos pla sata, poslije cemo svi zajedno kucama. Znate li cime sam platio tih pola sata? Cijelim zivotom!! Ne samo mojim, vec zivotom moga oca, majke i citave porodice.
Da, tih pola sata su bili cijena nasih zivota, cijena naseg puta iz srece u nesrecu. Tih pola sata su bili priprema za odlazak u rasplamsalu vatru u koju ulazi samo nesretnik - izvinjavam se sto sam skrenu s teme.... Jedan prijatelj donio je posudu s cajem kako bismo skratili vrijeme, razgovarali smo i salili se cistim primjernim salama. Ali kada smo popili caj, poceli smo se smijati, ljuljati i povracati. Svi! Nismo znali sta se dogodilo.
Znam da sam se prvi probudio, a poslije nas je domacin korio i kritizirao.Nismo znali sta se dogodilo i zbog cega se sve to dogodilo.Prekorili smo momka koji je spremao caj, a on je odgovorio: "To je bila sala". Poslije smo se ocistili, pocistili mjesto i otisli kucama. Usao sam u kucu s cvrkutom vrabaca. Svi, osim sestre, su spavali, ona me je pozvala u sobu,savjetovala i zaprijetila da ce ovo biti zadnji put da zakasnim, a da me ona sakriva. Obecao sam joj da vise necu kasniti.
Nakon nekoliko dana ponovo smo se sastali, zeljeli smo piti istu smjesu. Drug nam je rekao da se ona prodaje, pa smo sakupili novac i kupili nekoliko kapsula. Mislim da znate o cemu je rijec .Bila je to droga.Donio je caj pomijesan sa drogom, a mi nismo znali.Tako smo platili svoju propast kupujuci drogu. Dogovorili smo se da ovo ponavljamo svake dvije nedelje, a kapsule smo kupovali zajednickim novcem.
Vremenom sam oslabio u skoli, pa me je otac prebacio u pripremnu skolu ne bih li bar okoncao srednju skolu. Propali su moji ,ocevi i majcini snovi o mom pilotiranju, kakvo pilotiranje i kakav inzinjer se moze ocekivati od mene? Tako mi Allaha, to nije bila moja krivica, niti sam sta znao - da mi je sve izlozeno odbio bih i ostavio drustvo, ali sam sve ovo shvacao kao salu. Neka je Allahovo prokletstvo na onoga ko se i dalje sali sa muslimanskom omaldinom.
Dani su prolazili a mi smo i dalje bili u ovom prljavom dogovoru, niko nije znao niti osjecao sta se dogadja. Dosao sam u situaciju da ne mogu ostaviti to zlo niti prijatelje. Stigi su i rezultati na kraju godine koji su bili porazavajuci za citavu porodicu, olaksanje je bilo sto je sestra polozila sa najboljim uspjehom. Uprkos svemu sto me je pogadjalao iskreno sam joj cestitao.To sam joj rekao i prvi i posljednji put iz dubine duse osjetio radost. Pitao sam je sta zeli da joj povodom ispita kupim. Znate sta mi je rekla? Kao da me je vidjela sa drustvom. Kazala mi je: "Brate, zelim da obratis paznju na sebe, jer si ti moj ponos i utjeha nakon Allaha."
Toga dana kada ih je izgovorila za mene su bile samo obicne rijeci. Nije znala da ce mi sjecanje na njih biti teze i bolnije od metka. Kamo srece da nista nije rekla i da je nista nisam pitao. Kakav oslonac i kakvu utjehu od mene ocekujes? Kakav oslonac i utjehu od mene zelis? Dovoljan mi je Allah divan je On zastitnik. Sestra se upisala na Institut za uciteljice, trudila se i borila. Ja sam isao iz zla u zlo, iz zablude u zabludu, iz mraka u mrak, iz losijeg u losije...Moja porodica nista nije znala.
Moje drustvo i ja smo sve vise i vise tonuli, svaka dva dana smo morali kupovati tablete. Jednom mi je, ne prijatelj, vec prokleti neprijatelj rekao: "Postoji i skuplja, ali, bolja droga - daje duzi osjecaj srece". Nasli smo je, i skupo smo je platili. Sve smo placali novcem roditelja, koji nisu ni slutili da placaju nasu propast .Da li oni imaju tereta i grijeha?
Jednom, kada sam se vratio kuci, sestra je primjetila o cemu se radi, pozalila me je ,ostavila da spavam ali je dosla sutra ujutru. Prijetila mi je da ce me otkriti ukoliko joj ne kazem potpunu istinu. Majka je u tom trenutku usla i prekinuli smo razgovor. Poslala me je za nesto. Od tada sam bjezao od sestre bojeci se da ne otkrije tajnu koju skrivam vise od godinu. Sreo sam jednog prijatelja i otisli smo drugom .Uzeo sam ovaj dio grijeha - ispricao sam im sta se dogodilo. Pobojali smo se da se nasa tajna ne otkrije i tako budemo osramoceni. Razmislajli smo...zapravo razmisljali su nasi sejtani. Jedan od nas rece:"Imam resjenje"!
Znate li kakavo? Tako mi Allaha da smo pitali sejtana ne bi mu to palo na um. Znate li sta je rekao? Da li je rekao da je ubijemo? Kamo srece...
Rekao je teze rijeci .Da li je rekao da joj odsecemo jezik ili iskopamo oci? Ne, vec nesto teze. Da li je rekao da je zapalimo?Ne ,rekao je nesto jos jezivije.
Dovoljan mi je Allah i divan je On zastitnik. Dovoljan mi je Allah protiv nasilnika. Dovoljan mi je Allah protiv dilera i svih narkomana. Dovoljan mi je Allah protiv tog prijatelja. Dovoljan mi je Allah protiv moje proklete duse. Dovoljan mi je Allah, divan je On zastitnik. Allah mu kosti rastavio, ocni vid oduzeo i nenasao uspijeha na ovom i buducem svijetu.
Znate li sta je rekao? Rekao je ruzne rijeci, nepravdu i neprijateljstvo - rekao je da je najbolje da i nju ukljucimo, odnosno da joj damo kapsule droge.Tako nas nikada nece obrukati .Odbio sam jer je ona moja cestita, plemenita, draga i blaga sestra! Ona je moja sestra! Poceli su me uvjeravati: "Nece nista izgbiti, ti ces to uraditi u vasoj kuci i ona ce ostati postovana i dostojanstvena - to nece na nju imati nikakav utjecaj." Uslijed djelovanja droge i pred nasrtajima njihovih i mog sejtana, pristao sam. Sve smo utanacili.
Vratio sam se kuci , a ona me je docekala. Rekao sam joj da spremi caj i da cu joj sve priznati .Jadnica zbog mene se obradovala .Cijela nada joj je bila da rijesi moj problem. U glavi mi je bilo hiljadu sejtana, a glavna briga unistiti njen zivot. Donijela je caj. Zatrazo sam joj da mi donese jednu casu vode. Ustala je, soba se smracila, tako mi Allaha u tom trenutku sam bez ikakvog osjecaja pustio suzu.Ne znam da li je to bila suza boli zbog njene buducnosti, ne znam da li je to bila moja dusa koja je izasla iz oka, ne znam da li je to bila svijest, ne znam da li je to bilo zbog radosti sto sam ispunio dato obecanje i zauvijek sacuvao tajnu.
U caj sam ubacio citavu kapsulu. Dosla je osmehujuci se. Gledajuci je pred sobom zamisljao sam je kao janje koje je, bez ikakvih losih namjera uslo u sumu punu vukova. Zapazila mi je suze i pocea ih brisati: "Muskarc ne palcu.." - Pokusala me utjesiti, misleci da se kajem. Nije znala da placem zbog nje a ne zbog sebe. Plakao sam zbog njene buducnosti,zbog njenog osmijeha, njenih ociju, zbog njenog cistog srca. Sejtan mi je govorio: "Strpi se, nece joj naskoditi, sutra ces lijeciti sebe i sesru. Ona mora znati za tvoje probleme i prozivljavati ih sa tobom, inace nece znati u kakvim si problemima dok ih sama ne dozivi." Tako mi je sejtan uljepsavao grijeh i smutnju. Dovoljan mi je Allah protiv njega.
Tada sam joj rekao da popije caj, smirit cemo se, a zatim razgovarati. Popila je, a kamo srece da nije .Poceo sam joj pricati a ona je gubila svijest, jedng trenutka sam plakao a drugog se smijao. Ne znam sta me zadeslio: smijem se i placem, suze mi na obrazima. Sejtan mi je dosaptavao da ce roditelji saznati sve ukoliko vide sestru u takvom stanju, pa smo razmislajli o bijegu.
Pobjegao sam prijateljima i kazao im sta sam ucinio - svi su mi cestitali. Rekli su mi da tako postupaju muskarcine i da sam ja njihov vodja: "Ti si vodja nase grupe i imas pravo naredjivati i zbranjivati". Tu noc smo prespavali. Oko podne sam se poceo tresti i pitao se sta sam uradio, sta su ove ruke ucinile. Nakon dva dana otac se poceo raspitivati o meni, jer sam prekinuo svaku vezu s njima. Poslao sam jednog prijatelja da ispita situaciju u kuci, jer sam se bojao za sestru. Oni su me uvjeravali da je sve u redu, pa sam se odlucio vratit kuci spreman na udarce, prijekore i psovke.
Otac me je istukao, a majka i sestra iskritizirale. Sestra me je sljedeceg jutra pitala sta sam joj stavio u caj .Rekla je da joj se svidjelo i da zeli jos. Odbio sam,a ona je pocela moliti. Dogodilo se ono sto se dogodilo i meni s prijateljima kada sam od njih trazio drogu. Pristao sam i dao joj, to se ponavljalo vise puta.Pocela je slabiti na studijima, cak ih je i napustila, bez valjanog razloga. Roditelji su se strpjeli, znali su da njihovoj cerki preostaje samo dom. Nade su bile usmjerene prema mladjem bratu.
Jednom mi je nestalo droge i zatrazio sam od jednog prijatelja, ali mi je odbio dati, osim pod jednim uvjetom. A znate li kojim? Dovoljan mi je Allah i divan je On zastitnik. Dovoljan mi je Allah protiv ovog covjeka i protiv sejtana .Odbio sam i posvadjali smo se . Drugovi su nas pokusali izmiriti. Govorili su: "Nije to nista, nista ne skodi, ona nece nista izgubiti... " Svi su bili uz njega okrenuvsi se protiv mene. Rekoh mu: "Ti si mi prvi govorio da ces biti uz mene i pomoci mi da je izlijecim,a sada to trazis od mene?Rusis prijateljstvo! Kakvo prijateljstvo i kakvo lijecenje???
Raspravljali smo se i na kraju sam ih napustio. Proslo je nekoliko dana, ja i sestra smo bili strpljivi, ali poslije izvjesnog vremena pocela je od mene traziti drogu, a ja je nisam imao. Mogao sam je dobaviti jedino preko starih prijatelja, a sestrino stanje se pogorsavalao.Trazila je bar jedan komadic.Sejtan me je naveo da je upitam, te sam rekao: "On zeli tebe, zeli da se sastanete i da spavas s njim, a poslije toga ce ti dati drogu besplatno." Odmah je odgovorila: "Slazem se, idemo."
Napravili smo plan i izasli iz kuce. Poveo sam sestru do prijatelja, kad smo dosli sjeli smo u njegov stan. Zatrazio je da odem u setnju dok on ne zavrsi sa njom. Otisao sam i sada prizivam Allahovo proklestvo na sebe, svoju dusu, druga, sejtane, drogu, narkomane i dilere. Dosao sam za sat vremena i zatekao je polugolu. Sjedeli smo zajedno- ja,drug i sestra - od podne do iza jacije u picu nemoralu i razvratu.
Tesko meni od mog Gospodara! Tesko meni od vatre - ja sam od njenih stanovnika. Kamo srece da sam mrtav. Gospodaru, usmrti me, ja sam zivotinja,ne zasluzujem zivjeti niti jedan trenutak.
Vratili smo se kuci. Govorio sam joj da je ovo prvi i posljednji put, ali on joj je dao licni broj i zakazo mjesto, tako da ga je mogla kontaktirati kada god bi zelejla. Vise joj nisam bio potreban, a ja za to nisam znao. Dani su prolazili. Vidjao sam sestru kako se krece suprotno njenim dotadasnjim obicajima. Jednom je izlazila i s mladjom sestrom i trazila je svaki izgovor, bilo da je u pitanju pijaca ili bolnica, cak je odbila vratiti se na studije dok je jadni otac pokusavao na sve moguce nacine i svim sredstvima vratiti je tamo.
Jednom, dok sam bio kod prijatelja kazao mi je da trebamo ici drugom jaranu, kada smo stigli kod tog prijatelja, zamislite nesrece - zatekoh sestru. Sjedila mu je u krilu. Poceo sam plakati. Ustala je i kazala mi: "Nemas pravo kontrolirati moj zivot, ja sam slobodna!" Prijatelj mi je dao otrov koji cini da covjek zaboravi ono najdostojastvenije sto ima i koje ga, cak i u njegovim ocima, srozava do najnizih granica. Vratili smo se, bio sam miran. Oni su se igrali sa mojom sestrom,a ja sam to posmatrao poput zivotinje, cak i gore.
Poslije podne smo se vratili kuci. Nisam znao sta da radim. Nestalo je stida, imetka, dostojanstva, buducnosti, razuma-sve je nestalo, potpuno sve. Prolazili su dani. Ja sam u trenucima opijensoti se smijao, a u trenucima bez droge plakao. To je zivotinjski zivot ,cak i gori. To je jeftin, prljav i nizak zivot.
Prolazili su pesimisticki trenuci, citav zivot mi je ispunjen pesimizmom. Jednog jutra, oko devet sati, policija je pozvala oca, trazili su da hitno dodje, pa je otac krenuo. Dogodila se velika nesreca, koju nije mogao podnijeti .Umro je nekoliko dana poslije, a majka je izgubila moc govora. Znate li sta se dogodilo?
Sestra je bila u drustvu mladica na izletistu van grada. Bili su nadrogirani i dogodila se saobracajna nesreca. Oboje su poginuli na licu mesta. Teske nesrece koja izaziva uzdah kamena i suzu stijene. Loseg zavrsetka sestro moja. Kraj koji nisi zeljela, koji nisi odabrala...Moja cista sestra je postala nemoralna... Moja plemenita sestra je postala bludnica... Moja dobra sestra vjernica je postala razuzdana... Gospodaru sta sam uradio! Svojim rukama sam je bacio u dzehenemsku vatru! Bacio sam je u proklestvo.
Gospodaru,sta mi je ciniti? Gospodaru, molim Te da mene kaznis, umesto nje! Gospodaru moj,Ti znas da je njoj nasilje naneseno.Ti znas da je njoj nasilje ucinjeno. Ja sam je unistio ona to nije znala! Zeljela me je izlijeciti a ja sam je unistio. Neka je Allahovo proklestvo na droge i njene dilere. Otac je umro nekoliko dana poslije,a majka ni do danas nije progovrila, a ja sam i dalje na crnom putu. Moja braca su na rubu propasti. Neka je Allahovo proklestvo na drogama.
Poceo sam razmisljati o pokajanju, ali se nisam mogao strpjeti. Zamoli sam majku da mi dozvoli da otputujem u inostranstvo.To vijeme je potrajalo mjececima,zelio sam zaboraviti sve sto se desilo.Posto sam unistio svoj, zivot svoje porodice i zivot svooje sestre.
Odlucio sam se lijeciti, pa sam otisao u bolnicu da tamo trazim pomoc. Pitali su me o nacinu dobavke droge, a ja sam tvrdio da sam je dobio od turista iz inostransva. Za nekoliko mjeseci sam se izljecio od ovisnosti. Ali, sta poslije??
Posto sam pokidao sve spone koje su garantirale miran i siguran zivot, vratio sam se prodici koja je zivjela od onoga sto bi joj ljudi donjeli i poklonuli. Majka je prodala jedan stan, a drugi iznajmila. Iz ugodnog i lagodnog zivota u ekskluzivnim stanovima, sada smo zivjeli u stanu s tri sobe, a bilo nas je osmoro. Zivjeli smo u tjeskobi i sirotinji. Nisam imao nikakvog znanja niti posla. Braca su jos mladja. Pola ih je prekinulo skolovanje zbog nedostatka sredstava. Kada bi neko spomenu sestrino ime u porodici, svi bi je grdili i proklinjali, jer je uzrok svega sto nam se desava. Proklinju je i predaju vatri. Moje srce se kida za njom, jer joj je nasilje ucinjeno. Takodje osjecam zalost za prodicom jer oni ne znaju pravo stanje.
Ne mogu im govoriti o zlim i pakosnim ljudima koji su unistili moj i sestrin zivot, jer kada bih ih spomenuo, povecavao bih ranu porodici koja jos nije prezalila sestru, oca, majku, nas renome, dostojanstvo i ugled. Ako bi se to dogodilo porodica bi saznala da sam glavni uzrok svega. Zbunjen sam. Placem svakog trenutka, niko ne primjecuje. Mislim da je nuzno da budem kamenovan, ali cak ni to nije dovoljno da odstrani sve moje grijehe i propuste.
Braco,pogledajte sta sam uradio. Sta su uradile droge od mene. To su droge, majke svih zala i prljavstina.To je zlo koje je posvuda rasireno. Koliko je samo domova unistilo, koliko ljudi bestraga otjeralo, koliko porodica rasturilo! Braco, nemojte se smijati niti cuditi, nego recite: "Allahu, odstrani zlobu!"
Braco,uzmite pouku iz ovog kazivanja i proslijedite ga poznaniicima. Mozda Allah ovom pricom uputi bar jednu osobu i zbog nje mi oprosti veliki grijeh za koji mislim da mi nikada nece biti oprosten.
Molim vas cinite dovu za moju sestru. Mozda joj se Allah smiluje i oprosti joj grijehe. Braco, trebate mi, da budete uz mene u ovim teskim trenucima, ali ne zelim nista od vas. Zahvalan sam svakom ko radi na sirenju i umnozavanju ovog kazivanja. Ovo je svrsetak mog kazivanja, da sam ispricao sve detalje, to bi ucinilo da vam se koza najezi i da osjetite stid u ocima. Dovoljno je ovo sto sam kazao......
Allah ti se smilovao, sestro, Allah ti se smilovao! Allahu moj, oprosti joj, smiluj joj se!
dzoni 11/07/2013 09:45 selam iz suncane i tople grapske..svi su na broju hvala bogu..svako dobro bosno i hercegovino..PS.11.07.2013..18 GODINA OD STRADANJA SREBRENICE..NEKA IM JE VJECNI RAHMET...
dzoni 30/06/2013 07:28 selam iz suncane grapske..danas su dzenaze HURTIC MEHMEDU I MURATOVIC OSMANU poslije ikindije namaza..rahmet im dusi..svako dobro bosno i hercegovino..
dzoni 21/06/2013 10:22 selam iz vrele i suncane grapske..svi su na broju hvala bogu,,svako dobro bosno i hercegovino..
dzoni 13/06/2013 07:24 selam iz oblacne grapske..svi su na broju hvala bogu..svako dobro bosno i hercegovino..
Danas: 0
Juce: 0
Ovaj mjesec: 0
