| Autor |
RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE |
Hasko
Član
Komentari: 249
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08 |
| Upisano u 03-01-2010 20:07 |
|
|
Es-selamualejkum!
SIN RASIPINIK:
Bio neki čovjek pa imao nekoliko sinova, koji su ga dobro slušali, osim jednog koj nije volio da radi a volio je da puno troši. Govorili su to njemu da to ne valja, al’ on nikako da se uhaviza.
Tako jedne prilike kad su kupili sijeno otac reče:
- Ja ću sam na plast, a vi svi bacajte sijeno!
Do pola plasta sinovi su bacali sijeno a otac je nogama gazio, kad je bilo od pola plasta oni su i dalje bacali a otac je nogama i vilama obarao sijeno na zemlju Dok će ti onaj sin što nije slušao:
- Ama, babo, dokle ćemo vako, ako ti budeš vraćo sijeno nikad nećemo završiti; mi svi ne "meremo" nabacati kol’ko ti moreš zbaciti!?
- E tako je sine i u nas u kući, mi svi ne "meremo" nanijet kolko ti moreš raznijet, mi svi ne meremo zaraditi kolko ti moreš potrošiti?, - reče mu babo, a sin vidje da više nema kud i obori glavu
Es-selamualejkum! |
|
| Autor |
RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE |
Hasko
Član
Komentari: 249
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08 |
| Upisano u 05-01-2010 04:29 |
|
|
Es-selamualejkum!
MUBAREK I PRICA O NJEGOVOJ ZENIDBI:
U gradu Mervu živio je covjek po imenu Nuh ibn Merjem koji bijaše glavešina grada i kadija ujedno. Posjedovao je mnogobrojne blagodati, a izmedu ostalog i veliko bogatstvo. Ovaj covjek imao je i kcerku koja je bila pojam ljepote i savršenstva (potpunosti).
Prosili su je mnogobrojni velikani i glavešine, bogataši i uživaoci raznih blagodati, no njen otac je ni jednom od njih ne dade, i sve ih odbi u prvi mah. Bio je zbunjen i nije znao za koga od njih da je uda pa pomisli : "Ako je udam za jednog, naljutit cu ostale koji su je takođe prosili."
Ovaj covjek imao je i veoma pobožnog slugu Indijca, mladica cije je ime bilo Mubarek. Od imetka koji je posjedovao Nuh ibn Merjem bijaše i vinograd pun stabala, voca i plodova, pa jednoga dana rece ovome mladicu (sluzi):
"Ostani ovdje i pricuvaj mi vinograd"!
Mladic osta u vinogardu citav mjesec dana, nakon cega dode njegov gospodar (vlasnik) kako bi ga (vinograd) obišao i vidio je li sve u redu, te rece sluzi: "O Mubarek! Dodaj mi jedan grozd"!
Kada mu Mubarek priušti ono što je tražio, on (Nuh) primijeti da je grožde na tom grozdu prošlo, te mu ponovo zapovjedi:
"Dodaj mi drugi grozd"!, a kada ga Mubarek donese, te Nuh vidje da je i sa njim isti slucaj kao i sa prvim, upita mladica: "Zbog cega mi od toliko prostranog vinograda ne probereš i ne doneseš zdrav i socan grozd"?
"Zbog toga što ne znam koji je zdrav i socan a koji nije" - ogovori mladic.
Kadija rece: "Subhanallah!, ostao si u vinogardu citav mjesec dana i ne znaš koji je grozd zdrav i socan, a koji nije"?!
"Istina je, o gospodaru! Ja ga ni probao nisam i ne znam koji je zdrav i socan, a koji nije " - rece mladic.
Kadija upita: "Zašto ga nisi jeo"?!
"Zbog toga, gospodaru, što si mi naredio da ga cuvam, ne da ga jedem, a ja te ne želim iznevjeriti niti prekršiti tvoju zapovjed" - odgovori mladic.
To zadivi kadiju Nuha , te blagoslovi mladica rijecima:"Neka te Allah, dž.š, poživi s tim emanetom (pouzdanosti)"!
Vidje kadija da je mladic veoma razborit, te mu jednoga dana rece:
"Mladicu ! Trenutno si mi potreban pa mi se pokori u onome što ti ja naredim"!
"Ja se pokorovam Allahu a zatim tebi" , rece mladic.
Kadija nastavi: "Ti znaš da ja imam lijepu kcer i da su je prosili mnogi bogataši i glavešine, pa ne znam za koga da je udam.
Hocu da cujem tvoje mišljenje o tome?!
Mladic rece:
"Predislamski Arapi su gledali na prijeklo i porodicu, Jevreji i Kršcani traže fizicku ljepotu, u vrijeme Poslanika s.a.v.s, ljudi su birali vjeru i bogobojaznost; a u naše vrijeme, najviše se gleda na bogatstvo, "pa ti izaberi od ovo cetvero šta želiš"!
"Vec sam izbarao vjeru, bogobojaznost i pouzdanost (emanet)", rece kadija. "Želim da te oženim svojom kceri, jer, u tebi sam vidio cestitost, poštenje, vjeru i pouzdanost; uvjerio sam se utvoju cednost, neporocnost, te u tvoje cuvanje onoga što ti se da u emanet".
Mladic rece:
"Gospodaru! Pa ja sam slabi rob, crnac-Indijac, kupio si me svojim novcem, pa, kako možeš da me oženiš svojom kcerkom?! Kako ce me od toliko njih koji su je prije prosili ona poželjeti, i kako da bude sa mnom zadovoljna?!
Kadija rece:
"Hajdemo u kucu - vidjet cemo", a kada stigoše u kucu, kadija rece svojoj hanumi:
"Ženo, ovo je bogobojazan mladic i veliki je vjernik. Uvjerio sam se u njegovu cestitost i želim da ga oženim našom kcerkom!, pa šta ti misliš o tome"?
"Odluka je u tvojim rukama, ali, dozvoli da odem do naše kceri i obavijestim je o ovome kako bih ti prenijela njen odgovor" - rece žena.
I stvarno, žena je otišla do kcerke i obavijestila je o tome, na što je kcerka uzvratila:
"Šta god mi vi naredite, majka, ja cu uraditi (izvršiti). Vaša odluka je i moja odluka, i necu vam protuvrijeciti ni u cemu; prema vama cu uvijek iskazivati dobrocinstvo.
Tako kadija uda kcerku za Mubareka i da im veliki imetak. Ona mu (Mubareku) rodi sina, kome nadjenuše ime Abdullah, koji poslije posta poznat u citavome svijetu. Ko je on do Abdullah ibni Mubarek, veliki alim, zahid (pobožnjak), mudžahid, ravija (prenosilac) hadisa, a dunjaluk ga još uvijek spominje i prenosi od njega.
Govoreci o njemu, Fudajl ibnu Ijad veli:"Tako mi Gospodara Kabe, moje oci nisu vidjele njemu slicnog".
Es-selamualejkum! |
|
| Autor |
RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE |
Hasko
Član
Komentari: 249
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08 |
| Upisano u 07-01-2010 18:10 |
|
|
Es-selamualejkum!
NAS OTAC NA SAMRTNICKOJ POSTELJI:
Imao sam jednog prijatelja koji je bio dobar čovjek. Često je učio šerijatsku rukju nekim bolesnicima. Ispričao mi je slučaj jednog bolesnika: "Jednog dana zazvonio je telefon, zvao je sin jednog od velikih trgovaca, koji mi je rekao: 'a33;*ejh, moj otac je bolestan. Želimo da nas posjetiš i da mu proučiš rukju.'
Otišao sam kod njih i ugledao raskošan dvorac, izobilje se vidi na sve strane. Dočekali su me njegovi sinovi i poželjeli mi dobrodošlicu. Blagodati se vide na njihovim licima. Pitao sam ih o bolesti njihovog oca, a jedan od njih mi reče: 'Moj otac je imao oštećenu jetru i prije nekoliko dana otkrili smo da je dobio leukemiju. Doktor nam je rekao da nalazi ukazuju da mu je od života preostalo svega nekoliko dana, a Allah najbolje zna.' Pošao sam s njima do njihovog oca, i kada smo skoro ušli kod njega, jedan od njih mi reče: 'a33;*ejh, zaboravili smo ti reći da naš otac ne zna o kojoj se bolesti radi. Nismo ga obavijestili, jer smo pomislili da će mu se pojačati tuga i da će se još više razboljeti ako sazna od čega ustvari boluje. Rekli smo mu da ima upale u stomaku koje će ubrzo proći.'
Oslonio sam se na Allaha. Uveli su me kod njega i vidio sam čovjeka pedesetih godina kako leži na krevetu. Rukovao sam se s njim i sjeo kraj njegove glave, a njegovi sinovi posjedaše oko njega. Tada se on okrenuo prema njima i naredio im da izađu. Izašli su i zatvorili vrata sobe, ostali smo sami on i ja. Spustio je glavu i šutio nakratko, a zatim zaplakao. Okrenuo je glavu prema meni, dok su mu se suze slijevale niz obraze, i rekao: 'Aaaah,o šejh!' Rekoh mu: 'a33;*ta ti je?' On reče: 'Ovaj dunjaluk koji sam prikupljao trideset godina, koji me je odvratio od namaza i učenja Kur`ana i skupova u kojima se spominje Allah... Kad god bi me neko posavjetovao da se okrenem ahiretu, namazu u džematu, dobrovoljnom postu, odgoju svoje djece, učenju Kur`ana, rekao bih mu: 'Prikupljat ću imetak sve dok ne doživim šezdesetu, a kad napunim šezdesetu nekog ću opunomoćiti da obavlja posao umjesto mene, a zatim ću ostatak svog života udjeljivati ono što sam sakupio, ibadetiti... A sada, kao što vidiš, napade me ova bolest i iz dana u dan sve je teža.' Zatim je još više zaplakao. Rekoh mu: 'Nadaj se dobru, izliječit ćeš se i ibadetit ćeš kao što si namjeravao. Ako ti je Allah propisao smrt, pa svi ćemo umrijeti, a tvoj imetak će ti koristiti poslije tvoje smrti. Tvoji sinovi te neće zaboraviti, gradit će za tebe džamije, izdržavati jetime, dijeliti sadaku, moliti za tebe...' On odjednom viknu na mene: 'Dosta!', i nastavi plakati poput malog djeteta i ponavljati: 'Tvoja djeca će dijeliti sadaku za tebe, graditi džamije. Ti ne znaš ove pokvarenjake!' Rekoh: 'Zašto?' On reče: 'Moji sinovi koji pokazuju svoju ljubav i brigu o meni, sinoć su bili svi zajedno kod mene. Zadugo su sjedili, a ja sam želio da odu, te sam počeo duboko disati pretvarajući se da spavam, tako da su pomislili da uistinu spavam. Nije prošlo ni nekoliko minuta, a oni počeše raspravljati o mom imetku, koliko će kome pripasti od ostavštine. Niko od njih ne poznaje nasljedno pravo, pa se raziđoše u mišljenju i pojača se njihova rasprava sve dok se ne posvađaše oko jedne moje zgrade koja se nalazi na odličnoj lokaciji. Svaki od njih želi je za sebe.'
Zatim ponovo zaplaka, pa mu se smilovah i izađoh iz sobe ponavljajući: 'Zaista, njegove najvoljenije osobe nakon njegove smrti sakupit će se u njegovoj kući kako bi podijelili njegovu ostavštinu, a ne njegova djela. Umrijet će i pratit će ga troje: njegova porodica, imetak i djela. Vratit će se porodica i imetak da bi u njemu uživao neko drugi, a on ga je prikupljao, a ostat će njegova djela. Da, i ostat će njegova djela. A koje je to djelo koje će ostati i s njim ući u kabur? Noćni namaz? Sadaka? Izgrađena džamija? Ili zanemarivanje vjere, gledanje televizijskih kanala, druženje s grješnicima?
A tvoj Gospodar neće nikome nepravdu učiniti (Onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta, na svoju štetu luta, i nijedan grješnik tuđe grijehe neće nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali.).' ''
Es-selamualejkum! |
|
| Autor |
RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE |
Hasko
Član
Komentari: 249
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08 |
| Upisano u 11-01-2010 02:44 |
|
|
Es-selamualejkum!
ŽENA ME NE ČUJE
Čovjek se bojao da mu žena više ne čuje onako dobro kako je prije čula.
Pomislio je da bi joj možda bili od pomoći slušni aparati.
No nije znao kako da joj to saopšti, a da se ona ne uvrijedi.
Odlučio je da pozove njihovog kućnog doktora i da sa njim porazgovara na tu temu.
Doktor mu je rekao za vrlo jednostavan test koji će primjeniti na ženi da bi doktor znao
precizno o kakvom gubitku sluha se radi.
“Ovako ćeš uraditi”, rekao je doktor, “Odmakni se od nje deset metara i tonom normalnog razgovora obrati joj se da vidiš da li će te čuti. Ako te ne čuje, priđi joj 2 metra bliže pa joj se opet obrati istim riječima. I sve joj se tako približavaj po dva metra dok ne dobiješ odgovor od nje.”
To veče, žena je bila u kuhinji spremajući večeru, a muž je bio u dnevnom boravku. Muž reče sebi: ”Ok, sad sam otprilike 10 metara udaljen od nje. Baš da vidim šta će se desiti.”
Normalnim tonom joj se obrati: ”Draga, šta ima za večeru?”
Nema odgovora!
On se približi za dva metra u pravcu kuhinje i ponovi opet normalnim tonom: ”Draga, šta ima za večeru?”
I dalje nema odgovora.
Približi se još za dva metra i ponovi isto.
Opet bez odgovora.
Došao je već do vrata kuhinje…”Draga, šta ima za večeru?”
Nigdje odgovora!
Dođe joj do iza leđa i opet ponovi: ”Draga, šta ima za večeru?”
“O bože dragi!!!……pa po peti put ti već govorim, piletina i krompir. Šta je sa tobom?!!!”
********
Ne mora problem uvijek biti u nekom drugom kako to obično mislimo.
On može biti i u nama samima.
Es-selamualejkum! |
|
| Autor |
RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE |
Hasko
Član
Komentari: 249
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08 |
| Upisano u 11-01-2010 20:29 |
|
|
Es-selamualejkum!
Pohlepa za dunjalukom
Putovao Isa a.s. (Isus) sa jednim čovjekom pa pošto silno ogladniše i dođoše u blizinu nekog sela Isa mu reče davši mu nekoliko novaca: - Idi i nabavi nam nešto za jelo!Čovjek ode a Isa se pripremi za namaz i poče da klanja. Kada čovjek dođe donese sa sobom tri pogačice i sjede isčekujući da Isa završi svoj namaz, a kako mu se to čekanje odulji on pojede jednu pogaču. Isa je, kada je čovjek dolazio, primjetio da on nosi tri pogače, a kada završi namaz vidje da imaju samo dvije te on upita čovjeka:
- Gdje je ona treća pogačica? Čovjek odgovori: - Samo dvije pogače sam donio! Onda oni pojedoše te dvije pogače i krenuše dalje. Kasnije naiđoše na krdo gazela koje su pasle travu i Isa pozva jednu gazelu koja im odmah sama dođe. Oni je zaklaše i jedoše koliko im je bilo potrebno, pa onda Isa reče tom čovjeku: - Tako ti onoga koji ti je omogućio da vidiš ovo čudo, reci mi ko je pojeo onu treću pogaču? Čovjek odgovori: - Samo dvije pogače sam donio!
Oni krenuše dalje i dođoše u neko selo a Isa pozva Uzvišenog Allaha da im dadne nekog ko će ih izvijestiti o tom selu. Allahovim izunom i moći jedna cigla progovori i izvijesti ih o svemu što je Isa pitao i htjeo da zna. Čovjek koji putovaše s njim se čudio svemu tome, a Isa ga opet upita?
- Tako ti onoga ko ti je dao da vidiš ovo čudo, reci mi ko je pojeo onu treću pogačicu? Čovjek opet odgovori: - Samo dvije pogače su bile!
Nakon što su krenuli dalje naiđoše na jednu rijeku a Isa uze čovjeka za ruku i pređoše preko rijeke hodajući po površini vode. Čovjek začuđeno uzviknu: Subhanallah!
Isa ga i tada upita za onu treću pogaču, a čovjek opet jednako odgovori da su samo dvije pogače i bile!
Idući dalje naiđoše na napušteno selo, a na sred sela tri velike gomile pijeska.
Isa tada reče: - Sa Allahovim izunom budi zlato!
Na veliko čuđenje tog čovjeka sve tri hrpe pijeska se pretvoriše u tri hrpe zlata, a Isa dalje reče:
- Jedna hrpa meni, jedna tebi, a treća onom ko je pojeo onu treću pogaču! Tada čovjek uzviknu: - Ja sam pojeo onu treću pogaču! Isa mu dade sve tri hrpe zlata i napusti ga te ode svojim putem, a čovjek ostade ne znajući kako toliko zlato da ponese sa sobom.
Tuda naiđoše tri čovjeka, razbojnika, pa kada ga vidješe sa tim zlatom ubiše ga kako hi sve uzeli sebi. Onda jednog između sebe poslaše u susjedno selo po hranu, a kada on ode reče jedan od one dvojice što ostadoše drugome: - Kada onaj dođe ubićemo ga i svo zlato podijeliti između nas dvojice! - Drugi razbojnik se odmah složi s tim.
Što se tiče onog trećeg, on ode razmišljajući kako da se riješi svojih ortaka. Tako odluči da u hranu koju im donese stavi otrova, pa kada je njih dvojica pojedu da se otruju. On tako uradi, donese hranu, a ova dvojica ga po dogovoru ubiju a zatim pojedu onu otrovanu hranu pa i njih obojica umru!!
Kasnije Isa ponovo tuda naiđe pa kada ih četvoricu ugleda kako mrtvi leže oko onog zlata reče: - Ovako dunjaluk postupa sa onima koji se samo za dunjaluk bore!
Es-selamualejkum! |
|
| Autor |
RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE |
Hasko
Član
Komentari: 249
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08 |
| Upisano u 13-01-2010 19:29 |
|
|
Es-selamualejkum!
Ovo zlo mi je unistilo porodicu
Iz knjige "Otvorili su svoju dusu i srce" - Amr Halid
Ja sam mladic dobrog materijalnog stanja, poticem iz porodice kojoj je Allah dao lijepu nafaku. U nasoj porodicnoj kuci je uvijek bilo srece, prijateljstva i ljubavi. Zivimo skupa: otac, majka, oceva majka, sestorica brace i sestra. Ja sam najstariji od brace, a sestra starija od mene godinu dana. Bio sam druga glava porodice. Cesto su mi se...
obracali u teskim trenucima. Bio sam u drugom razredu srednje skole a sestra u trecem. I ostala braca su krenula nasim putem. Zelio sam biti inzinjer, majka se protivila i nagovarala me da postanem pilot, otac je zelio da budem akdemski radnik. Sestra je htjela da bude ucitejica kako bi mlade generacije ucila vjeri i odgoju. Ali, to su bili snovi i puste zelje. Koliko je samo ljudi prekinulo zivot prije nego je ostvarilo zelje, a koliko ih je ostvarilo snove. Ali, nasi snovi su prekinuti na drugaciji nacin, kako niko nije mogao pojmiti, niti jedan covjek zamisliti - razuman ni lud. To ne bi nikome palo na um.
U skoli sam stekao prijatelje , rijeci i postupci su im bili poput meda, cak ljepsi i sladji. Nekoliko puta sam krisom od porodice s njima izlazio. Skolovanje mi je dobro islo, bio sam u najboljem redu. Trudio sam se biti s prijateljima i u isto vrijeme ostvariti dobar uspijeh, to sam i uspio u prvom polugodistu. Poceo je raspust, eh kakav raspust, molim Allaha da ne ponovi nijedan trenutak tog mog raspusta.
Otac je primjetio da su izlasci ucestali, a da se briga o kuci smanjila. I on i majka su me korili, ali me je sestra branila, puno me je voljela. Bojala se da me otac ne udari jer je bio dosta grub.Dani i noci odmora su prolazili, da sam znao sta me na kraju ceka, ubio bih se .Cak bih isjekao tijelo komad po komad, ali to je Allahova volja.
Jedne noci sam s prijateljima krenuo jednom drugu koji nas je pozvao da gledamo filmove. Kod njega smo ostali od aksama do jedanaest sati kada je u to vrijeme bio termin mog povratka kuci, ali domacin je zatrazio da ostanemo jos pla sata, poslije cemo svi zajedno kucama. Znate li cime sam platio tih pola sata? Cijelim zivotom!! Ne samo mojim, vec zivotom moga oca, majke i citave porodice.
Da, tih pola sata su bili cijena nasih zivota, cijena naseg puta iz srece u nesrecu. Tih pola sata su bili priprema za odlazak u rasplamsalu vatru u koju ulazi samo nesretnik - izvinjavam se sto sam skrenu s teme.... Jedan prijatelj donio je posudu s cajem kako bismo skratili vrijeme, razgovarali smo i salili se cistim primjernim salama. Ali kada smo popili caj, poceli smo se smijati, ljuljati i povracati. Svi! Nismo znali sta se dogodilo.
Znam da sam se prvi probudio, a poslije nas je domacin korio i kritizirao.Nismo znali sta se dogodilo i zbog cega se sve to dogodilo.Prekorili smo momka koji je spremao caj, a on je odgovorio: "To je bila sala". Poslije smo se ocistili, pocistili mjesto i otisli kucama. Usao sam u kucu s cvrkutom vrabaca. Svi, osim sestre, su spavali, ona me je pozvala u sobu,savjetovala i zaprijetila da ce ovo biti zadnji put da zakasnim, a da me ona sakriva. Obecao sam joj da vise necu kasniti.
Nakon nekoliko dana ponovo smo se sastali, zeljeli smo piti istu smjesu. Drug nam je rekao da se ona prodaje, pa smo sakupili novac i kupili nekoliko kapsula. Mislim da znate o cemu je rijec .Bila je to droga.Donio je caj pomijesan sa drogom, a mi nismo znali.Tako smo platili svoju propast kupujuci drogu. Dogovorili smo se da ovo ponavljamo svake dvije nedelje, a kapsule smo kupovali zajednickim novcem.
Vremenom sam oslabio u skoli, pa me je otac prebacio u pripremnu skolu ne bih li bar okoncao srednju skolu. Propali su moji ,ocevi i majcini snovi o mom pilotiranju, kakvo pilotiranje i kakav inzinjer se moze ocekivati od mene? Tako mi Allaha, to nije bila moja krivica, niti sam sta znao - da mi je sve izlozeno odbio bih i ostavio drustvo, ali sam sve ovo shvacao kao salu. Neka je Allahovo prokletstvo na onoga ko se i dalje sali sa muslimanskom omaldinom.
Dani su prolazili a mi smo i dalje bili u ovom prljavom dogovoru, niko nije znao niti osjecao sta se dogadja. Dosao sam u situaciju da ne mogu ostaviti to zlo niti prijatelje. Stigi su i rezultati na kraju godine koji su bili porazavajuci za citavu porodicu, olaksanje je bilo sto je sestra polozila sa najboljim uspjehom. Uprkos svemu sto me je pogadjalao iskreno sam joj cestitao.To sam joj rekao i prvi i posljednji put iz dubine duse osjetio radost. Pitao sam je sta zeli da joj povodom ispita kupim. Znate sta mi je rekla? Kao da me je vidjela sa drustvom. Kazala mi je: "Brate, zelim da obratis paznju na sebe, jer si ti moj ponos i utjeha nakon Allaha."
Toga dana kada ih je izgovorila za mene su bile samo obicne rijeci. Nije znala da ce mi sjecanje na njih biti teze i bolnije od metka. Kamo srece da nista nije rekla i da je nista nisam pitao. Kakav oslonac i kakvu utjehu od mene ocekujes? Kakav oslonac i utjehu od mene zelis? Dovoljan mi je Allah divan je On zastitnik. Sestra se upisala na Institut za uciteljice, trudila se i borila. Ja sam isao iz zla u zlo, iz zablude u zabludu, iz mraka u mrak, iz losijeg u losije...Moja porodica nista nije znala.
Moje drustvo i ja smo sve vise i vise tonuli, svaka dva dana smo morali kupovati tablete. Jednom mi je, ne prijatelj, vec prokleti neprijatelj rekao: "Postoji i skuplja, ali, bolja droga - daje duzi osjecaj srece". Nasli smo je, i skupo smo je platili. Sve smo placali novcem roditelja, koji nisu ni slutili da placaju nasu propast .Da li oni imaju tereta i grijeha?
Jednom, kada sam se vratio kuci, sestra je primjetila o cemu se radi, pozalila me je ,ostavila da spavam ali je dosla sutra ujutru. Prijetila mi je da ce me otkriti ukoliko joj ne kazem potpunu istinu. Majka je u tom trenutku usla i prekinuli smo razgovor. Poslala me je za nesto. Od tada sam bjezao od sestre bojeci se da ne otkrije tajnu koju skrivam vise od godinu. Sreo sam jednog prijatelja i otisli smo drugom .Uzeo sam ovaj dio grijeha - ispricao sam im sta se dogodilo. Pobojali smo se da se nasa tajna ne otkrije i tako budemo osramoceni. Razmislajli smo...zapravo razmisljali su nasi sejtani. Jedan od nas rece:"Imam resjenje"!
Znate li kakavo? Tako mi Allaha da smo pitali sejtana ne bi mu to palo na um. Znate li sta je rekao? Da li je rekao da je ubijemo? Kamo srece...
Rekao je teze rijeci .Da li je rekao da joj odsecemo jezik ili iskopamo oci? Ne, vec nesto teze. Da li je rekao da je zapalimo?Ne ,rekao je nesto jos jezivije.
Dovoljan mi je Allah i divan je On zastitnik. Dovoljan mi je Allah protiv nasilnika. Dovoljan mi je Allah protiv dilera i svih narkomana. Dovoljan mi je Allah protiv tog prijatelja. Dovoljan mi je Allah protiv moje proklete duse. Dovoljan mi je Allah, divan je On zastitnik. Allah mu kosti rastavio, ocni vid oduzeo i nenasao uspijeha na ovom i buducem svijetu.
Znate li sta je rekao? Rekao je ruzne rijeci, nepravdu i neprijateljstvo - rekao je da je najbolje da i nju ukljucimo, odnosno da joj damo kapsule droge.Tako nas nikada nece obrukati .Odbio sam jer je ona moja cestita, plemenita, draga i blaga sestra! Ona je moja sestra! Poceli su me uvjeravati: "Nece nista izgbiti, ti ces to uraditi u vasoj kuci i ona ce ostati postovana i dostojanstvena - to nece na nju imati nikakav utjecaj." Uslijed djelovanja droge i pred nasrtajima njihovih i mog sejtana, pristao sam. Sve smo utanacili.
Vratio sam se kuci , a ona me je docekala. Rekao sam joj da spremi caj i da cu joj sve priznati .Jadnica zbog mene se obradovala .Cijela nada joj je bila da rijesi moj problem. U glavi mi je bilo hiljadu sejtana, a glavna briga unistiti njen zivot. Donijela je caj. Zatrazo sam joj da mi donese jednu casu vode. Ustala je, soba se smracila, tako mi Allaha u tom trenutku sam bez ikakvog osjecaja pustio suzu.Ne znam da li je to bila suza boli zbog njene buducnosti, ne znam da li je to bila moja dusa koja je izasla iz oka, ne znam da li je to bila svijest, ne znam da li je to bilo zbog radosti sto sam ispunio dato obecanje i zauvijek sacuvao tajnu.
U caj sam ubacio citavu kapsulu. Dosla je osmehujuci se. Gledajuci je pred sobom zamisljao sam je kao janje koje je, bez ikakvih losih namjera uslo u sumu punu vukova. Zapazila mi je suze i pocea ih brisati: "Muskarc ne palcu.." - Pokusala me utjesiti, misleci da se kajem. Nije znala da placem zbog nje a ne zbog sebe. Plakao sam zbog njene buducnosti,zbog njenog osmijeha, njenih ociju, zbog njenog cistog srca. Sejtan mi je govorio: "Strpi se, nece joj naskoditi, sutra ces lijeciti sebe i sesru. Ona mora znati za tvoje probleme i prozivljavati ih sa tobom, inace nece znati u kakvim si problemima dok ih sama ne dozivi." Tako mi je sejtan uljepsavao grijeh i smutnju. Dovoljan mi je Allah protiv njega.
Tada sam joj rekao da popije caj, smirit cemo se, a zatim razgovarati. Popila je, a kamo srece da nije .Poceo sam joj pricati a ona je gubila svijest, jedng trenutka sam plakao a drugog se smijao. Ne znam sta me zadeslio: smijem se i placem, suze mi na obrazima. Sejtan mi je dosaptavao da ce roditelji saznati sve ukoliko vide sestru u takvom stanju, pa smo razmislajli o bijegu.
Pobjegao sam prijateljima i kazao im sta sam ucinio - svi su mi cestitali. Rekli su mi da tako postupaju muskarcine i da sam ja njihov vodja: "Ti si vodja nase grupe i imas pravo naredjivati i zbranjivati". Tu noc smo prespavali. Oko podne sam se poceo tresti i pitao se sta sam uradio, sta su ove ruke ucinile. Nakon dva dana otac se poceo raspitivati o meni, jer sam prekinuo svaku vezu s njima. Poslao sam jednog prijatelja da ispita situaciju u kuci, jer sam se bojao za sestru. Oni su me uvjeravali da je sve u redu, pa sam se odlucio vratit kuci spreman na udarce, prijekore i psovke.
Otac me je istukao, a majka i sestra iskritizirale. Sestra me je sljedeceg jutra pitala sta sam joj stavio u caj .Rekla je da joj se svidjelo i da zeli jos. Odbio sam,a ona je pocela moliti. Dogodilo se ono sto se dogodilo i meni s prijateljima kada sam od njih trazio drogu. Pristao sam i dao joj, to se ponavljalo vise puta.Pocela je slabiti na studijima, cak ih je i napustila, bez valjanog razloga. Roditelji su se strpjeli, znali su da njihovoj cerki preostaje samo dom. Nade su bile usmjerene prema mladjem bratu.
Jednom mi je nestalo droge i zatrazio sam od jednog prijatelja, ali mi je odbio dati, osim pod jednim uvjetom. A znate li kojim? Dovoljan mi je Allah i divan je On zastitnik. Dovoljan mi je Allah protiv ovog covjeka i protiv sejtana .Odbio sam i posvadjali smo se . Drugovi su nas pokusali izmiriti. Govorili su: "Nije to nista, nista ne skodi, ona nece nista izgubiti... " Svi su bili uz njega okrenuvsi se protiv mene. Rekoh mu: "Ti si mi prvi govorio da ces biti uz mene i pomoci mi da je izlijecim,a sada to trazis od mene?Rusis prijateljstvo! Kakvo prijateljstvo i kakvo lijecenje???
Raspravljali smo se i na kraju sam ih napustio. Proslo je nekoliko dana, ja i sestra smo bili strpljivi, ali poslije izvjesnog vremena pocela je od mene traziti drogu, a ja je nisam imao. Mogao sam je dobaviti jedino preko starih prijatelja, a sestrino stanje se pogorsavalao.Trazila je bar jedan komadic.Sejtan me je naveo da je upitam, te sam rekao: "On zeli tebe, zeli da se sastanete i da spavas s njim, a poslije toga ce ti dati drogu besplatno." Odmah je odgovorila: "Slazem se, idemo."
Napravili smo plan i izasli iz kuce. Poveo sam sestru do prijatelja, kad smo dosli sjeli smo u njegov stan. Zatrazio je da odem u setnju dok on ne zavrsi sa njom. Otisao sam i sada prizivam Allahovo proklestvo na sebe, svoju dusu, druga, sejtane, drogu, narkomane i dilere. Dosao sam za sat vremena i zatekao je polugolu. Sjedeli smo zajedno- ja,drug i sestra - od podne do iza jacije u picu nemoralu i razvratu.
Tesko meni od mog Gospodara! Tesko meni od vatre - ja sam od njenih stanovnika. Kamo srece da sam mrtav. Gospodaru, usmrti me, ja sam zivotinja,ne zasluzujem zivjeti niti jedan trenutak.
Vratili smo se kuci. Govorio sam joj da je ovo prvi i posljednji put, ali on joj je dao licni broj i zakazo mjesto, tako da ga je mogla kontaktirati kada god bi zelejla. Vise joj nisam bio potreban, a ja za to nisam znao. Dani su prolazili. Vidjao sam sestru kako se krece suprotno njenim dotadasnjim obicajima. Jednom je izlazila i s mladjom sestrom i trazila je svaki izgovor, bilo da je u pitanju pijaca ili bolnica, cak je odbila vratiti se na studije dok je jadni otac pokusavao na sve moguce nacine i svim sredstvima vratiti je tamo.
Jednom, dok sam bio kod prijatelja kazao mi je da trebamo ici drugom jaranu, kada smo stigli kod tog prijatelja, zamislite nesrece - zatekoh sestru. Sjedila mu je u krilu. Poceo sam plakati. Ustala je i kazala mi: "Nemas pravo kontrolirati moj zivot, ja sam slobodna!" Prijatelj mi je dao otrov koji cini da covjek zaboravi ono najdostojastvenije sto ima i koje ga, cak i u njegovim ocima, srozava do najnizih granica. Vratili smo se, bio sam miran. Oni su se igrali sa mojom sestrom,a ja sam to posmatrao poput zivotinje, cak i gore.
Poslije podne smo se vratili kuci. Nisam znao sta da radim. Nestalo je stida, imetka, dostojanstva, buducnosti, razuma-sve je nestalo, potpuno sve. Prolazili su dani. Ja sam u trenucima opijensoti se smijao, a u trenucima bez droge plakao. To je zivotinjski zivot ,cak i gori. To je jeftin, prljav i nizak zivot.
Prolazili su pesimisticki trenuci, citav zivot mi je ispunjen pesimizmom. Jednog jutra, oko devet sati, policija je pozvala oca, trazili su da hitno dodje, pa je otac krenuo. Dogodila se velika nesreca, koju nije mogao podnijeti .Umro je nekoliko dana poslije, a majka je izgubila moc govora. Znate li sta se dogodilo?
Sestra je bila u drustvu mladica na izletistu van grada. Bili su nadrogirani i dogodila se saobracajna nesreca. Oboje su poginuli na licu mesta. Teske nesrece koja izaziva uzdah kamena i suzu stijene. Loseg zavrsetka sestro moja. Kraj koji nisi zeljela, koji nisi odabrala...Moja cista sestra je postala nemoralna... Moja plemenita sestra je postala bludnica... Moja dobra sestra vjernica je postala razuzdana... Gospodaru sta sam uradio! Svojim rukama sam je bacio u dzehenemsku vatru! Bacio sam je u proklestvo.
Gospodaru,sta mi je ciniti? Gospodaru, molim Te da mene kaznis, umesto nje! Gospodaru moj,Ti znas da je njoj nasilje naneseno.Ti znas da je njoj nasilje ucinjeno. Ja sam je unistio ona to nije znala! Zeljela me je izlijeciti a ja sam je unistio. Neka je Allahovo proklestvo na droge i njene dilere. Otac je umro nekoliko dana poslije,a majka ni do danas nije progovrila, a ja sam i dalje na crnom putu. Moja braca su na rubu propasti. Neka je Allahovo proklestvo na drogama.
Poceo sam razmisljati o pokajanju, ali se nisam mogao strpjeti. Zamoli sam majku da mi dozvoli da otputujem u inostranstvo.To vijeme je potrajalo mjececima,zelio sam zaboraviti sve sto se desilo.Posto sam unistio svoj, zivot svoje porodice i zivot svooje sestre.
Odlucio sam se lijeciti, pa sam otisao u bolnicu da tamo trazim pomoc. Pitali su me o nacinu dobavke droge, a ja sam tvrdio da sam je dobio od turista iz inostransva. Za nekoliko mjeseci sam se izljecio od ovisnosti. Ali, sta poslije??
Posto sam pokidao sve spone koje su garantirale miran i siguran zivot, vratio sam se prodici koja je zivjela od onoga sto bi joj ljudi donjeli i poklonuli. Majka je prodala jedan stan, a drugi iznajmila. Iz ugodnog i lagodnog zivota u ekskluzivnim stanovima, sada smo zivjeli u stanu s tri sobe, a bilo nas je osmoro. Zivjeli smo u tjeskobi i sirotinji. Nisam imao nikakvog znanja niti posla. Braca su jos mladja. Pola ih je prekinulo skolovanje zbog nedostatka sredstava. Kada bi neko spomenu sestrino ime u porodici, svi bi je grdili i proklinjali, jer je uzrok svega sto nam se desava. Proklinju je i predaju vatri. Moje srce se kida za njom, jer joj je nasilje ucinjeno. Takodje osjecam zalost za prodicom jer oni ne znaju pravo stanje.
Ne mogu im govoriti o zlim i pakosnim ljudima koji su unistili moj i sestrin zivot, jer kada bih ih spomenuo, povecavao bih ranu porodici koja jos nije prezalila sestru, oca, majku, nas renome, dostojanstvo i ugled. Ako bi se to dogodilo porodica bi saznala da sam glavni uzrok svega. Zbunjen sam. Placem svakog trenutka, niko ne primjecuje. Mislim da je nuzno da budem kamenovan, ali cak ni to nije dovoljno da odstrani sve moje grijehe i propuste.
Braco,pogledajte sta sam uradio. Sta su uradile droge od mene. To su droge, majke svih zala i prljavstina.To je zlo koje je posvuda rasireno. Koliko je samo domova unistilo, koliko ljudi bestraga otjeralo, koliko porodica rasturilo! Braco, nemojte se smijati niti cuditi, nego recite: "Allahu, odstrani zlobu!"
Braco,uzmite pouku iz ovog kazivanja i proslijedite ga poznaniicima. Mozda Allah ovom pricom uputi bar jednu osobu i zbog nje mi oprosti veliki grijeh za koji mislim da mi nikada nece biti oprosten.
Molim vas cinite dovu za moju sestru. Mozda joj se Allah smiluje i oprosti joj grijehe. Braco, trebate mi, da budete uz mene u ovim teskim trenucima, ali ne zelim nista od vas. Zahvalan sam svakom ko radi na sirenju i umnozavanju ovog kazivanja. Ovo je svrsetak mog kazivanja, da sam ispricao sve detalje, to bi ucinilo da vam se koza najezi i da osjetite stid u ocima. Dovoljno je ovo sto sam kazao......
Allah ti se smilovao, sestro, Allah ti se smilovao! Allahu moj, oprosti joj, smiluj joj se!
Es-selamualejkum! |
|
| Autor |
RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE |
Hasko
Član
Komentari: 249
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08 |
| Upisano u 18-01-2010 19:21 |
|
|
Es-selamualejkum!
Akbar u molitvi
Mogulski car Akbar jednog je dana bio u šumi u lovu. Kad je došlo vrijeme za večernju molitvu, sišao je s konja, po zemlji je prostro svoju hasuru i kleknuo da se moli, kako to pobožni muslimani čine.
Upravo je u tom trenutku jedna seljakinja, uznemirena zbog nestanka svog muža koji je jutros otišao od kuće i još se nije vratio, žurno prošla pokraj, tjeskobno tražeći muža. Bila je toliko zaokupljena da nije ni opazila cara kako kleči, nogom je stupila na njega i, ne ispričavši se, žurno otišla u šumu.
Akbar se zbog tog prekida ljutio, ali kako je bio dobar musliman, držao se pravila da za vrijeme namaza ni s kim ne razgovara.
Upravo kad je završio molitvu, vratila se žena s mužem, sva radosna što ga je pronašla. Bila je iznenađena i prestrašena kad je ugledala cara i njegovu pratnju. Akbar je dao oduška svojoj ljutnji na nju i viknuo: "Protumači mi svoje nedolično ponašanje ili ćeš biti kažnjena!"
Žena je odjednom postala neustrašiva, gledala je cara u oči i rekla: "Vaše Veličanstvo, ja sam bila toliko zaokupljena mišlju na svog muža da vas uopće nisam opazila, i, kako vi kažete, da sam se spotakla o vas. Kad ste vi bili u namazu, bili ste zaokupIjeni Jednim koji je beskrajno vrjedniji od mog muža. Kako ste me mogli opaziti?"
Vladar je osramoćen šutio, i kasnije je povjerio svojim prijateljima da ga je jedna seljakinja, koja nije ni učenjak ni hodža, poučila molitvi.
Es-selamualejkum! |
|
| Autor |
RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE |
Hasko
Član
Komentari: 249
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08 |
| Upisano u 20-01-2010 02:20 |
|
|
Es-selamualejkum!
Allahova odredba
Moja prica je duga,a njen kraj je bolan i gorak zbog strahote koja me je pogodila:
"Bilo nas je tri sestre i brat.Ja,sestra i brat nismo klanjali.Stalno smo slusali pjesme,isli na zabave,gledali filmove i setali.Skoro cijeli dan smo provodili u gardu,kada bismo stigli kuci gledali bi satelitske programe.Ako tu ne bismo nista nasli,ukljucili bi video a ako ne bismo imali ni jedan film onda bismo citali casopise.Ostatak raspolozivog vremena provodili smo u jelu i spavanju daleko od Allahove vjere kao istok od zapada.Nismo znali ni kada nastupa vrijeme namaza.Sve je ovo bilo bez ikakvog racuna.uzivanje i udovoljavanje strastima bio je prioritet.Ljeti smo putovali daleko kako bismo nadoknadili izgubljeno tokom skolske godine.
Otac je bio zauste kompanijom i poslovnim putovanjima s majkom.vecinu vremena smo provodili daleko od njih.Imali su svoje brige,a mi svoje.Nismo imali nikakve kontrole niti ikoga ko bi nas podsjetio na namaz i zikr.Ko ce nam to govoriti.Sluzavka koja je jos gora od nas?Ali ipak u nasoj kuci je bio neko ko je spominjao i obozavao Allaha.starija sestra je zivjela u Allahovoj vjeri.U poredjenju sa nama bila je susta suprotnost.
Cesto nam je bila zamjena za majku,uvjek nas je podjecala na namaz.Mi je ne bismo slusali,vec grdili i govorili:Nemas ti nista s nama..Ostani ti sa svojim Gospodarom.Ali cijeli zivot je bio ispunjen tugom i nesrecom.Mi smo to zanemarivali,uvjereni da cemo bit sretni ukoliko vrijeme ispunimo zabavama i zurkama.
Logika nam je bila pogresna.Svakodnevno smo radili iste stvari,umorili smo se od zivota.Ali smo mu se vracali povecavajuci udaljenost i otudjenost os Allaha,uprkos sestrinim upozorenjima.
Bila je divna,klanjala,postila i udjeljivala sadaku od dzeparca.odjecu koju smo joj donosili iz inostranstva davala je siromasnim i potrebnim,nije marila zbog toga.Zeljela je ono sto je kod Allaha.
Jednog dana zeljeli smo ici tetki.Posla je sa nama.Zajedno smo bile sve tri,a brat se poceo okretati oko kasete.Mi smo pjevale uz njega,a ona ga upozori: utisaj ovog sejtana!Ucuti ga! Svi smo odbacili njena predlog.Takodjer je trazila da smanji brzinu,ali se nismo slozile.
Iznenada,bez prethodnog upozorenja,dogodi nam se saobracajni udes.Auto se prevrnulo nekoliko puta,posto je udarilo o metalni barnik pored puta.Auto je u potpunosti unisten.Uz veliki napor su nas izvadili i hitno prebacili u bolnicu.Nesreca je bila stvarno teska.imali smo lomova,ozljeda i potres mozga.Kada smo ustali iz kome i upitali za sestru,rekli su da je van zivotne opasnosti,ali da je na oporavku zbog teskih povreda.
Za dvadeset cetiri sata su dosli roditelji.Pitali su doktora za sestru,rekao im je da je umrla.tada smo saznali sta se dogodilo,nismo se mogli uzdrazati.Zestoko smo plakali,imali smo osjecaj da smo uzrok njene smrti.Dugo smo ostali u bolnici.Odbijala sam hranu zbog tuge zbog nje.Dusevno sam oslabila,pa su mi doktori i roditelji pokusavali pomoci.
Poslije izlecenja ja,sestra i brat smo zamolili Allaha za oprost.Iskreno smo se pokajali Uzvisenom i Plemenitom Allahu.On nas je uputio na put svjetla s kojeg smo skrenuli.Ali,opomnea je bila gorka-otisla je nasa sestra u 21. godini zivota.
Hvala Allahu u Ramazanu smo svi obavili umru.Otac je obavio hadz za sestru.Sada smo puno sretni zbog Allahove blizine.Poceli smo ciniti dobra djela,udeljivali sadaku,prisustvovati vjerskim predavanjima i angazirati se na polju da’ ve kako bi smo pozivali one koji su daleko od Allaha,ne bi li ih Allah uputio na pokornosti kao sto je nas.Otac i majka su nakon ovoga vise vremena provodili s nama,jer su spoznali da imetak i bogastvo ne predstavljaju sve u zivotu,vec da je to istinski ibadet i robovanje Allahu i oslanjanje na NJega,jer On je Svemocan.
Molim Allaha da nas ucvrsti u pokornosti Njemu i u slijedjenju sunneta Njegovog Poslanika s.a.v.s."
Es-selamualejkum! |
|
| Autor |
RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE |
Hasko
Član
Komentari: 249
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08 |
| Upisano u 21-01-2010 02:23 |
|
|
Es-selamualejkum!
Akbar u molitvi
Mogulski car Akbar jednog je dana bio u šumi u lovu. Kad je došlo vrijeme za večernju molitvu, sišao je s konja, po zemlji je prostro svoju hasuru i kleknuo da se moli, kako to pobožni muslimani čine.
Upravo je u tom trenutku jedna seljakinja, uznemirena zbog nestanka svog muža koji je jutros otišao od kuće i još se nije vratio, žurno prošla pokraj, tjeskobno tražeći muža. Bila je toliko zaokupljena da nije ni opazila cara kako kleči, nogom je stupila na njega i, ne ispričavši se, žurno otišla u šumu.
Akbar se zbog tog prekida ljutio, ali kako je bio dobar musliman, držao se pravila da za vrijeme namaza ni s kim ne razgovara.
Upravo kad je završio molitvu, vratila se žena s mužem, sva radosna što ga je pronašla. Bila je iznenađena i prestrašena kad je ugledala cara i njegovu pratnju. Akbar je dao oduška svojoj ljutnji na nju i viknuo: "Protumači mi svoje nedolično ponašanje ili ćeš biti kažnjena!"
Žena je odjednom postala neustrašiva, gledala je cara u oči i rekla: "Vaše Veličanstvo, ja sam bila toliko zaokupljena mišlju na svog muža da vas uopće nisam opazila, i, kako vi kažete, da sam se spotakla o vas. Kad ste vi bili u namazu, bili ste zaokupIjeni Jednim koji je beskrajno vrjedniji od mog muža. Kako ste me mogli opaziti?"
Vladar je osramoćen šutio, i kasnije je povjerio svojim prijateljima da ga je jedna seljakinja, koja nije ni učenjak ni hodža, poučila molitvi.
Es-selamualejkum! |
|
| Autor |
RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE |
Hasko
Član
Komentari: 249
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08 |
| Upisano u 23-01-2010 01:50 |
|
|
Es-selamualejk!
Ne zovi me na grijeh
Bijase nekad neki mladic koji je prodavao odjecu i, radeci taj posao, obilazio domacinstva. Bio je, uz to, veoma lijep. Jednog dana ugledala ga je neka zena i pozvala da udje u njenu kucu. Kada je usao, kazala mu je: "Ja te nisam pozvala da bih nesto od tebe kupila, nego sam te pozvala zato sto mi se svidjas, a sada u kuci...
...nema nikoga." Nakon sto ga je pozvala da s njom ode u postelju, on ju je podsjetio na to da postoji Allah i pokusao ju je zastrasiti Njegovom bolnom kaznom, ali, bez uspjeha. Ona nije odustajala. Stavise, bila je sve nasrtljivija. Kada je vidjela da se on susteze od harama, rekla mu je: "Ako ne budes uradio ono sto ti naredjujem, ja cu zapomagati pred ljudima i reci im: "Usao je u moju kucu da me obecasti! Ljudi ce u to povjerovati jer si ti vec u mojoj kuci."
Kada je shvatio da je ona ustrajna u namjeri da ucini grijeh, rekao joj je: "Hoces li mi dozvoliti da udjem u zahod?" Ona se obradobvala i pomislila da je on pristao na njen ultimatum. Dok je ulazio u zahod, njegovo tijelo se treslo od straha da ne bi pao u grijeh. Govorio je sam sebi: "Gospodaru moj, sta da radim? Uputi me, o Ti koji upucujes smetene!"
Iznenada mu sinu ideja: "Znam dobro da ce jedan od onih koje ce Allah staviti u svoj hlad, na Dan kada drugog hlada osim Njegovog nece biti,covjek koga je pozvala ugledna i lijepa zena da s njom ucini blud, a on joj je odgovorio: "Ja se bojim Allaha! Ja znam da ko ostavi nesto u ime Allaha, Allah ce mu u zamjenu dati ono sto je bolje od toga. Mnoge strasti uzrokuju kajanje do kraja zivota: " Sta cu dobiti od ovoga grijeha osim to da ce Allah iz moga srca srca podici svjetlo imana i njegovu slast? Necu uciniti nikada haram, ali sta da uradim?
Da li da se bacim sa ovog prozora? Ne, ne mogu to uciniti! On je zatvoren i tesko ga je otvoriti...Onda cu namazat svoje tijelo ovim izmetom i prljavstinom, valjda ce me kada me vidi u takvom stanju, ostaviti na miru. Odlucio je, uistinu, da to uradi. Potom je zaplakao i rekao: "Gospodaru moj i Stvoritelju moj! Strah od tebe naveo me je da uradim ovo djelo. Zamjeni mi ga necim sto je bolje od toga!"
Izasao je takav iz zahoda, a ona, kada ga je vidjela, povikala je: "Izlazi napolje, o ludace!" Uzeo je svoje stvari i krenuo prestrasen, iscekajuci reakcije - sta ce ljudi kazati o njemu...Ljudi mu se, na putu kojim je prosao, smijali, sve dok nije stigao kuci. Tu je, sretan sto se spasio, odahnuo, a onda skinuo odjecu, usao u kupatilo i okupao se. Medjutim sta se desava?
Hoce li Allah ostaviti Svoga roba i sticenika tek tako, nezasticenog? Ne, nikako! Kada je izasao iz kupatila, Allah dz.s., mu je, zauzvrat, dao nesto velicanstveno. Dao mu je nesto sto je ostalo u njegovom tijelu cijelog zivota, a i poslije. Allah mu je dao miris koji je poput miska izlazio iz njegovh tijela. Ljudi su osjecali taj miris na nekoliko metara udaljenosti pa je zbog toga prozvan Mirisavi Miski.
Taj je miris stvarno izlazio iz njegovog tijela. Allah mu je dao to u zamjenu za neugodni miris nedzaseta koji je, za nekoliko trenutaka, nestao zauvijek. Kada je umro i kada su ga stavili u kabur, nad kaburom su napisali: " Ovo je kabur Mirisavog Miskija". Taj kabur se nalazi u Siriji.
Tako je to, o covjece, muslimanu! Allah dz.s. ne ostavlja svog dobrog roba nezasticenog, nego ga brani: "Allah zaista stiti vjernike; Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika." (El-Hadzdz, 38)
Sa arapskog preveo: Hfz. Mustafa ef. Efendic (casopis: "Novi Horizonti"
Es-selamualejkum! |
|
| Autor |
RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE |
Hasko
Član
Komentari: 249
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08 |
| Upisano u 26-01-2010 19:06 |
|
|
E-selamualejkum!
NA STA SE ZALIS:
Od Džabira ibn Abdullaha El-Ensarija se prenosi da je rekao: Jedan od ensarijskih mladića po imenu Sa'lebeh ibn Abdurrahman je služio Allahvog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je primio islam.Jedne prilike ga je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, poslao negdje zbog neke svoje potrebe. U putu je prošao pored jedne ensarijske kuće i ugledao ženu kako se kupa. Pobjegao je u brda između Mekke i Medine iz straha da Poslanik ne sazna nešto u vezi toga putem objave.Bio je odsutan četrdeset dana i Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, je jako nedostajao. Kada se Džibril, alejhis-selam, spustio donoseći objavu Allahovom Poslaniku, prenio mu je selam od njegovog Gospodara i poruku da jedan od sljedbenika njegova ummeta boravi među tim i tim brdima i da traži kod Allaha utočište. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredi Omeru i Selmanu da ga pronađu i dovedu k njemu.
Njih dvojica pođoše da ga traže prolazeći kroz medinske klance sve dok ne dođoše do jednog pastira koji se zvao Zufafeh. Omer ga zapita: "Da nisi, možda, u ovim brdima čuo za mladića po imenu Sa'lebeh?"
- Misliš na "bjegunca" od Džehennema? - upita ga čobanin.
- A kako ti znaš da on od Džehennema bježi? - na to će Omer.
- Zato što svaku noć izađe izmedju ovih stijena i hvatajući se za glavu počne da doziva: "Da si mi bogdo i dušu i tijelo usmrtio, pa da me na suđenje ne izvodiš!" - odgovori mu pastir.
- E, baš tog trebamo - reče Omer.
Pa ih je poveo do mjesta na kojem je izlazio Sa'lebeh i kada se spustila duboka tama noći začuli su njegov vapaj: "Da si mi bogdo i dušu i tijelo usmrtio, pa da me na suđenje ne izvodiš!" Omer pohita njemu i zagrli ga.
- Omere, je li Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, saznao za moj grijeh?
- Ne znam ništa, osim da te se jučer sjetio, pa je poslao Selmana i mene da te dovedemo.
- Omere, ne uvodi me kod njega osim kada bude u namazu.
Nakon što stigoše, Omer i Selman stadoše iza saffova, a Sa'lebeh, čuvši Poslanikovo učenje Kur'ana, pade u nesvjest. Nakon što završi namaz Vjerovjesnik zapita: "Omere! Selmane! Gdje vam je Sa'lebeh?"
- Evo ga ovdje, Božiji Poslaniče - rekoše njih dvojica.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustade, prodrma ga i on dođe sebi.
- Šta je razlog tvoje odsutnosti?
- Moj grijeh, Allahov Poslaniče.
- A zar nećeš da te uputim na ajet koji briše grijehe i prijestupe?!
- Naravno, Allahov Poslaniče.
- Reci: "Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu i sačuvaj nas patnje u ognju!"
- Moj grijeh je, Allahov Poslaniče, veći od toga.
- Nije! Allahove riječi su veće - reče mu Poslanik i naredi mu da ode svojoj kući.
Nakon toga se ovaj ashab razboli i bolova osam dana. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dođe Selman i reče: "O Allahov Poslaniče, Znaš li šta je sa Sa'lebetom? Izgleda da je gotov, umire!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Hajmo k njemu." Kada je došao kod njega, stavio je njegovu glavu u svoje, sallallahu alejhi ve sellem, krilo, a ovaj ju je odmakeo. Na to ga Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zapita: "Što odmaknu svoju glavu iz moga krila?"
- Zato što je prepuna grijeha - reče Sa'lebeh.
- Na šta se zališ? - upita ga Rasulullah, sallallahu alejhi ve sellem.
- Kao da mi mravi hodaju između kostiju, mesa i kože - odgovori mu Sa'lebeh.
- A šta želiš? - opet ga upita Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
- Oprost svoga Gospodara - odvrati Sa'lebeh.
Toga trena se spustio Džibril, alejhis-selam, rekavši: "O Muhammede, uistinu ti tvoj Gospodar šalje selam i poručuje ti: »Da me ovaj moj rob susretne sa grijesima koliko je pijeska na Zemlji Ja bih ga susreo sa isto toliko oprosta.«" Poslanik ga obavjesti o tome, a on uskliknu i pade mrtav.
Zatim naredi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da ga okupaju i obuku u ćefine, a dok mu je klanjao dženazu hodao je na prstima. Nakon što ga je ukopao bi upitan: "O Božiji Poslaniče, vidjeli smo te kako hodaš na vrhovima nožnih prstiju?!" A on, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Tako mi Onoga koji me je poslao sa istinom kao poslanika, nisam bio u stanju da spustim svoje stopalo na zemlju zbog mnogobrojnosti meleka koji su sišli da ga isprate."
Es-selamualejkum! |
|
| Autor |
RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE |
Hasko
Član
Komentari: 249
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08 |
| Upisano u 28-01-2010 19:30 |
|
|
Es-selamualejkum!
Odgajateljica faraonove kcerke
Istorija nije zabiljezila njeno ime ali se pamte njena djela. Dobra zena koja je zivjela sa svojom porodicom u sjeni faraonova zla. Njen muz bio je veoma blizak faraonu (vladaru u to doba) a ona je bila sluga i odgajateljica faraonovih kcerki. Allah ih je uputio pa su bili vjernici. Kada je faraon saznao da je on vjernik ubio ga je bez oklijevanja a ona je i dalje radila kod njega. Tako je izdrzavala svoju djecu... hranila ih je onako kako ptica hrani svoje ptice.
Dok je jedanput cesljala faraonovu kcerku ispao joj je cesalj iz ruke pa je rekla: "Bismillah ( u ime Allaha), a faraonova kcerka je iznenadzeno upita: " Allah... moj otac ?", a ona joj uzviknu:" ne... nego Allah moj i tvoj Gospodar i Gospodar tvoga oca" faraonova kcerka se iznenadi, zar ima drugi bog osim njenog oca. Obavijestila je faraona o tome a i on se takodze iznenadio pa zar ima neko na njegovom dvoru da obozava nekog drugog osim njega. Pozvao ju je i upitao:"Ko je tvoj gospodar" ? Odgovorila je:" Moj i tvoj Gospodar je Allah" . Naredio joj je da napusti vjeru... zatvorio je, udarao je... ali uprkos svemu tome ona je ostala cvrsta u svojoj vjeri.
Zatim je naredio da se donese veliki bakreni kazan i da ga napune kljucalim uljem... doveo je ispred posude i kada je vidjela to, bila je ubjedzena da ce za koji trenutak umrijeti i sresti svoga Gospodara. Znao je faraon, zalim, da su njoj najdraza njena djeca, jetimi koje ona s mukom hrani i izdrzava, pa je pozelio da joj poveca bol i muke i naredio je da dovedu petero njene djece.. Djeca su uplaseno gledala, ne znajuci sta ce biti s njima pa kada su je vidjeli, potrcali su joj placuci. Vidjevsi nesrecu koja se sprema zagrlila ih je a najmanjeg je privila na svoje grudi... nahranila ga je.
Kada je ovo vidio faraon naredio je vojnicima da najveceg bace u kazan. Djecak vristi, trazi pomoc, moli vojnike da mu se smiluju, prekljinje faraona... pokusava da pobjegne, doziva svoju mladzu bracu, svojim nejakim rucicama udara vojnike koji ga nemilosrdno vuku prema kazanu... a majka gleda i oprasta se sa njim i eto ne prodze ni trenutak bacise ga u kljucalo ulje, majka gleda i place... i eto odvoji se meso od kostiju a njegove male bijele koscice isplivase na povrsinu ulja.
Pogleda je faraon i naredi joj da napusti vjeru u Allaha, a ona to odlucno odbi. Jos vise se rasrdi pa naredi da urade sa drugim djecakom kao i sa prvim. Otrgnuse ga od nje a on vristi, doziva je i eto bacise i njega u vrelo ulje... a ona gleda... dok se i njegove kosti ne pomijesase sa kostima njegovog brata. A majka i dalje cvrsta u svojo vjeri, sigurna u susret sa svojim Gospodarom.
Zatim je faraon naredio da to urade i sa trecim djetetom, odveden je i bacen u kazan i sa njim uradise isto ono sta su uradili sa njegovom bracom. A majka i dalje cvrsta u svojoj vjeri... pa je naredio da i sa cetvrti baci u kazan, dodzose vojnici da ga uzmu a on se odupire drzeci se za majcinu odjecu, pade pod majcina stopala a ona pokusava da ga podigne, pokusava da se oprosti s njim, da ga poljubi, da osjeti njegov miris prije nego sto ih rastave.
Otrgose i njega vucuci ga za njegove male rucice a on pokusava da izgovori neke nepoznate rijeci moleci ih za pomoc... a oni milosti nemaju. I eto utopi se i on u vrelom ulju, nestade tijela, prekide se glas i njegove koscice isplivase na povrsinu ulja. Gleda majka sve to, eto i on je otisao u vjecnu kucu, gleda i place, tijelo joj se kida od bolova. Koliko dugo ga je drzala na svojim grudima, hranila ga njima, duge noci nije spavala zbog njega, kako se samo igrao njenom kosom...
DOJENCE
Istrgose i peto dijete od nje dok je dojio, poce da vristi, ona place... pa kada je Allah Subhanehu we Teala vidio njenu tugu i slomljenost i njenu poniznost ucinio je da djecak dojence progovori, pa joj je rekao: "O majko strpi se, ti si u pravu", a zatim se i njegov glas izgubi i on nestade u kazanu zajedno sa svojom bracom. Bacen je u ulje a u ustima mu jos njeno mlijeko a u ruci vlas njene kose a na odjeci tragovi njenih suza.
I tako nestade svih petero djece, gleda jadnica u bijele male kosti... cije kosti? kosti njene djece koji su sve do malo prije skakutali oko nje, punili joj kucu igrom i veseljem... a sada su otrgnuti od nje, ubijeni pred njenim ocima, sama a ubrzo ce im se i ona pridruziti. Mogla je da sprijeci ovu kaznu i ove muke samo da je izgovorila jednu rijec, rijec kufra da je cuje faraon ali je znala da je ono sto je kod Allaha bolje i da je vjecno.
Pridzose i njoj vojnici, kao gladni psi, gurnuse je prema kazanu i kad su htjeli da je bace u njega pogledala je u kosti svoje djece, zatim se okrenula faraonu i rekla: "Imam jednu zelju ". " Sta ti je zelja" - ljutito je upita. Ogovorila mu je:"Zelim da sastavis moje kosti i kosti moje djece i da ih pokopas u isti kabur". Zatvorila je oci, bacena je u kazan i tako i njeno tijelo izgori i njene kosti isplivase na povrsinu ulja. Kako je bila cvrstog imana i kako joj je velika nagrada.
Poslanik Muhammed (sallallahu alejhi we sellem) u noci Isra i Miradza osjetio je nesto od njenih blagodati. Prenosi Bejheki da je rekao Poslanik saws : "Kad sam bio na Israu osjetio sam lijepi miris, pa sam upitao kakav je ovo miris? Pa mi je receno: ovo je ona koja je cesljala faraonovu kcerku."
Es-selamualejkum! |
|
| Autor |
RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE |
Hasko
Član
Komentari: 249
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08 |
| Upisano u 30-01-2010 22:53 |
|
|
Es-selamualejkum!
vrijedi ponoviti:
Bijaše jedno pleme među Izraelićanima koje se, zavedeno od šejtana, klanjalo jednom velikom stablu. To suho drvo su smatrali božanstvom i svaku večer i svaki dan bacali su se ničice pred njim. Neki musliman prođe pored njih i opazi ih kako se klanjaju i smatraju ga božanstvom. Potaknut žarom Božije vjere, naljuti se, razbjesni pa u ime Uzvišenog Gospodara ustade, uze sjekiru i htjede da posiječe ono stablo. Sejtan, u liku čovjeka, pojavi se pred njim i reče mu.
- Božiji robe, gdje ideš?
- Idem da se klanjam Allahu i da izvršim Allahovu naredbu - da posiječem stablo kome se klanjaju - odgovori.
- Kakvu korist imaš od toga ako posiječeš to stablo? Bojim se da se ne sakupe idolopoklonici i ne stave te na muke. Odustani od te nakane! Ja ću te uputiti na nešto od čega ćes imati više koristi i dobiti veću nagradu.
- Sta je to? - upita čovjek.
- Ja ću ti donijeti svako jutro jedan zlatnik i stavit ću ga pod serdžadu - reče šejtan. Ti uzmi taj zlatnik i podijeli ga sirotinji kao sadaku, jer za to će biti bolja plaća i nagrada. Čovjek se zadovolji, povrati se, srdžba mu se smiri. Dan-dva šejtan je dolazio i donosio obećani zlatnik, ali kasnije presta da dolazi i da donosi. Čovjek se ponovo razljuti, ustade, stavi sjekiru na rame i, sav bijesan, uputi se stablu da ga posiječe. Sejtan ponovo dođe pred njega i reče:
- Čovječe, kuda ćeš s tom sjekirom?
- Idem da posiječem ono stablo - odgovori.
- Prevario si se! Tu šansu si propustio prekjučer - reče mu. - Vrati se dok si zdrav, inače ću ti opaliti takav šamar da ćeš se sravniti sa zemljom.
- Zašto to nisi učinio prekjučer kad imaš takvu snagu? - upita ga čovjek.
- Tada si bio u srdžbi, ponesen žarom za pravu vjeru i u ljubavi prema Allahu. Tvoja namjera je bila čista. Tada te Allah pomagao. Sve što si htio, mogao si da učiniš. Ali sada si se naljutio zbog novaca i pitao si se: Zašto ih nije donio? Budući da je nestalo one tvoje iskrenosti, ti više ne možeš posjeći to stablo.
Čovjeku bi jasno da sve što nije učinjeno sa iskrenošću ne donosi koristi niti uspjeha.
Es-selamualejkum! |
|
| Autor |
RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE |
Hasko
Član
Komentari: 249
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08 |
| Upisano u 01-02-2010 01:22 |
|
|
Es-selamualejkum!
Baci niz vodu naci ces uz vodu
Jedna premudra hikaja nam kazuje da je jedan od mudrih halifa sa svojom svitom šetao parkovima drevnog Bagdada kada je u jednom vrtu ugledao starca koji u ruci drži mladicu palme sa jasnom namjerom da je posadi.
Halifa mu kaza, cestiti covjece, deder mi reci zašto ciniš uzaludan posao? Šta te nagnalo da ciniš ono od cega ti pouzdano nikakve koristi neceš imati?
Starac se nije dao zbuniti vec je halifi kazao da je tacno da on nece plodove ubirati sa ovog drveta ali je on za svoga života jeo plodove koje su zasadili njegovi preci pa i on isto cini za buduca pokoljenja.
Zacudi se halifa dubokoumnošcu starca pa mu rece aferim, cestitam ti na tome. Napomenimo da je u taj vakat bio obicaj da onoga koga halifa javno pohvali iz državne hazne bude nagracen sa 1000 dukata. Starac primivši pare nastavi da govori.
Vidiš cestiti halifa moja palma koju još ni posadio nisam plod mi vec dade. Halifa se nasmija i ponovo kaza aferim i starom baštovanu bude isplacena još 1000 dukata. Stari baštovan još dometnu na svoje rijeci sljedecu mudrost. Svaka palma raca u godini dana tek jedanput ova moja, uzoriti halifa, evo rodi dva puta za jednu godinu. Halifa rece još jedanput aferim i uskliknu svojim dvorjanima. Požurimo odavde, ovaj starac kako je krenuo cijelu državnu blagajnu ce nam isprazniti.
Es-selamualejkum! |
|
| Autor |
RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE |
Hasko
Član
Komentari: 249
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08 |
| Upisano u 02-02-2010 19:10 |
|
|
Es-selamualejkum!
Prodavac i papagaj
Bio jedan prodavac. Taj prodavac imao je zelenog papagaja sa lijepim glasom. Znao je i pricati. Papagaj je imao ulogu strazara u ducanu. Sa kupcima je razmjenjivao po koju rijec i obracao im se kao da govori covjek, ali je umio i cvrkutati kao ptica.
Jedan dan prodavac je otisao kuci. Iznenada je u prodavnicu utrcala macka da bi uhvatila misa.ustrahu za goli zivot papagaj pobjeze iz glavnog coska na stranu i proli flasu sa ruzinim uljem.
Ubrzo stize i vlasnik ducana. Prodje kroz prodavnicu i zadovoljan sjede na svoje mjesto. Kad ima sta vidjeti!sav ducan je zaprljan uljem. I odjecu je zaprljao uljem.ljutito udari papagaja po glavi. Papagaj od uzasa zanijemi, nestade mu glasa. I to nije sve, opade mu perje i glava mu ocelavi.zabrinuti prodavac poce uzdisati i gladiti se po glavi.
„Da sam Bogdo ruku slomio sebi! Kako sam mogao udariti glavu nekog sa tako milozvucnim glasom?!“-govorio je.
Podjelio je sadaku siromasima da bi papagaj ponovo progovorio. Od toga su prosla tri dana i tri noci. Vlasnik ducana sjedio je zbunjen, bez nade i tuzan. Razmisljao je kada li ce papagaj progovoriti. Iznenada ispred ducana prodje celavi dervis. Papagaju se odjednom povrati glas i povika:
„O celo, sto se mjesas sa celavim? Jesi li i ti prosuo flasu sa ruzinim uljem?“
Ljudi, koji su ovo culi, poceli su se smijati, jer je papagaj mislio da je i dervis ocelavio zbog iste greskekoju je papagaj napravio.
Es-selamualejkum! |
|
| Autor |
RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE |
Hasko
Član
Komentari: 249
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08 |
| Upisano u 03-02-2010 19:17 |
|
|
Es-selamualejkum!
Izgubljeni novcanik
Mustafa, velik i bogat trgovac, poznat je po iskrenosti i poztenju medu ljudima. Zato mu mnogi ljudi vjeruju, i saradjuju s njim sigurni u kvalitetu robe koju prodaje. Bio je vrlo omiljen i broj njegovih muzterija sve se vize povezavao. I njegovo je bogatstvo stoga naraslo. Kupio je veliki trgovacki brod kako bi mogao nabavljati najkvalitetniju i skupocjenu robu iz razlicitih krajeva Indije i Kine, i drugih zemalja bogatih mirodijama, svilom i parfemima.
Dozlo je vrijeme za hadziluk i mujezin je to oglasio, kako bi se ljudi pravovremeno pripremili za obavezu koju je Allah propisao svim muslimanima. Taj poziv cuo je i Mustafa i pozelio krenuti na put. Rekao je sam sebi: "To mi je obaveza prema Allahu, jer sam imuzan i moram se odazvati Allahovom pozivu!"
Allah, dz.z., rekao je: "Hodocastiti Hram duzan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u moguznosti!" (Ali 'Imran, 97)
ODLAZAK NA HADz
Mustafa se pripremio za put i pozao je, uz Allahovu pomoz, s karavanom za hadz.
I karavan je krenuo prema casnoj Meki. Na putu zastajao je na vize mjesta kako bi se vjernici odmorili i obavili neke potrebe. Prenozili su na nekoliko mjesta, sve dok karavan nije stigao u grad svjetlosti, Medinu (El-Medinetu-l-munevvere). S njima je bio i Mustafa. Nakon kratkog odmora u gradu, Mustafa je htio nabaviti neke stvari koje su mu potrebne. Kad je gurnuo ruku u dzep, da bi izvadio novcanik, novcanika nije bilo. Trazio ga je medju svojim stvarima i zaprepastio se kad ga ni tamo nije nazao. Na svoju nesrezu, postao je siguran da je izgubio novcanik i s njime sav novac koji je ponio na put. A bilo je u novcaniku tri tisuze dinara, zto je bila velika svota. Taj bi mu novac bio dovoljan da pokrije trozkove puta za hadz i joz bi mu puno ostalo, zto je namjeravao pokloniti sirotinji u casnoj Meki.
Sta sada da radi? Izgubio je svu potrebnu imovinu!
Mustafa je razmizljao kako mu se to moglo dogoditi, ali se nije zalostio i nije se pokolebao u namjeri da dovrzi svoju obavezu. Pomirio se s tim, rekavzi da je to sudbina koju mu je odredio Allah. On je ipak bogat, ima bogatstvo koje vrijedi tisuze dinara, pa moze posuditi od svojih prijatelja, koji su se nazli na putu s njim. Kad bude obavio hadz i vratio se kuzi, vratit ze im posudjeni novac. Zatrazio je da mu posude nezto novca i svi su bili spremni uciniti mu uslugu, jer su ga cijenili, pa su sakupili koliko je trazio. Zavrzio je svoju obavezu hadz i poklonio nezto novca sirotinji, onako kako je u pocetku puta namjeravao, te se vratio u svoj grad. Bio je radostan i zadovoljan zto mu je Allah, dz.z., pruzio takvu priliku da ispuni casnu duznost. Ubrzo je vratio dug ljudima od kojih je posudio novac, srdacno im zahvalivzi.
JEDNA ZA DROGOM, NEVOLJE SU SNASLE MUSTAFU
Prolazili su dani, a Mustafa je i dalje bio veliki trgovac, koji je uzivao dobar glas i ugled. Zivio je u blagostanju jer mu je pruzen bogat imetak i Allah mu je omoguzio da njega i njegovu djecu prate sreza i zdravlje. Uvijek je slavio i hvalio Allaha za blagodati zto mu ih je dao. Nikad nije zaboravio da uci svoju djecu da budu dobri i uzorni vjernici, da se besprijekorno ponazaju i da zahvaljuju Allahu i traze Njegov oprost, u osami i javno.
Imao je Mustafa dva mala sina, i kzer koja je joz bila dojence. On ih je hranio, odgajao i bdio nad njima. Naucio ih je pristojnom ponazanju i da poztuju svoje roditelje.
Jednog dana, kad je Mustafa sjedio za stolom i rucao sa svojom zenom i djecom, pokuca neko na vrata njegove kuze. Jedan od Mustafinih sinova ode otvoriti vrata. To je bio sluga, Hasan, koji je trazio gospodara radi necega veoma vaznog. Mustafa se digne od stola i upita: "Sta je to toliko vazno zbog cega me uznemiravaz?"
Sluga je jedno vrijeme zutio kao nijem, sav uzbudjen i blijed, te se tresao od straha. Mustafa ga joz jednom upita: "Izusti nezto, cega se bojiz? Drziz me u nedoumici!" Hasan odgovori: "Gospodaru, vaz brod potonuo je na povratku iz Indije, sa svom robom na njemu!"
Mustafa je malo pognuo glavu zbog te bolne vijesti, pa je samo rekao: "Nema izlaza ni pomozi bez Sveviznjeg Allaha! Vrati se lijepo nazad u duzan. To je Bozija volja i nizta ne moze promijeniti moju sudbinu koju je odredio Allah."
Mustafa je uzao u svoju kuzu i vratio se za stol da dovrzi rucak sa svojom zenom i djecom. Nije se zalostio ni jadikovao, vez je prepustio svoju sudbinu Bozijoj volji, iako je taj brod cinio tri cetvrtine njegovog imetka. Vratio se svom poslu, pun elana i volje, s odlucnozzu da vrati zto prije svoje izgubljeno bogatstvo.
Nakon nekoliko dana, pogodila ga je kobna vijest o pogibiji njegovih sinova. Sruzio se na njih stari zid, pa su umrli pod ruzevinama, iako su ih ljudi nastojali izvuzi zive.
Otac ih je oplakivao i zalio za njima, ali uskoro se pribrao, jer je znao da mora strpljivo podnositi sve nedaze, te je molio Allaha da mu oprosti a njih prihvati u Svoje okrilje.
Njegovu bol i tugu ublazila je pomisao da su njegovi sinovi bili dobri i posluzni svojim roditeljima. Prepustio je potpuno svoju sudbinu Allahu, dz.z., jer On ztiti koga hoze.
Mustafa je ostao sa svojom zenom i malom kzeri. Medjutim, njegov posao vize nije tekao glatko kao prije i njegova zarada postajala je sve manja. Morao je prodati svoju veliku kuzu i kupiti manju, skromniju. Duzan vize nije bio pun skupocjene robe, pa se i broj kupaca sve vize smanjivao. Sluge su ga napuztale trazezi bogatije gospodare. I Mustafin je ugled splasnuo, tako da je na kraju morao napustiti svoj grad, jer ga je bilo stid gledati ljudima u oci. Postao je slikovit primjer bogatog covjeka koji se naglo srozao i postao siromah. Nakon raskozi i prelijepih odijela, sada nosi samo dronjke. Imao je nekada oko sebe sluge i znao cesto pomagati sirotinji, a sada je jedva zivotario.
zvrsto je odlucio napustiti svoj grad, a mozda ze Allah, dz.z., promijeniti uskoro njegovo finansijsko stanje nabolje. Mozda promjena donosi srezu. O tome je razgovarao sa suprugom, pa je ona pristala na to i ohrabrila ga da tako ucini. Ni ona nije mogla vize podnositi zlobne poglede i ogovaranja zluradih zena, zto je nakon silnog bogatstva ostala bez icega i zto je njihovu obitelj napustila sreza. Trpjela je podsmijehe i nastojala, unatoc svemu, poduprijeti supruga u njegovoj nevolji i nagovoriti ga da ne napusti svoj grad. Medjutim, sada je stanje postalo nesnosno i odlucili su zajedno napustiti svoje dosadaznje prebivalizte i potraziti bolju zaradu i sretniji zivot.
ODLAZAK
Mustafina je strpljiva supruga pripremila malo hrane i zto je bilo potrebno za put. On je gledao tuzno svoj grad kroz maleni prozor, prisjezajuzi se svojih sretnih dana. zuo je, kao kroz san, svoju suprugu kako mu dovikuje da je sve pripremila za put. Uzeo je malu u ruke i njezno je zagrlio, a u ocima su mu se pojavila suze, koje je pokuzao sakriti od supruge. Njegova je zena uzela ono malo hrane za put. Bila je dobra, strpljiva i posluzna supruga. Nekad je bila bogata, ali uvijek prema svakom uljudna. Kad su osiromazili, mirno je prihvatila sudbinu koju im je namijenio Allah, dz.z. Ostala je i u ovim tezkim trenucima uz svog muza i zajedno se s njima odupirala nevolji. A sada odlazi s njim u nepoznato, iako je bila u devetom mjesecu trudnoze i porodjaj je mogao slijediti za koji dan.
Putem su se Mustafa i njegova zena odmarali i kupili neke potrepztine u selu kroz koje su prolazili. Nakon tezkog i dugotrajnog puta, stigli su do jednog velikog grada, kamo su i nakanili dozi. Neposredno prije ulaska u grad, pozali se njegova zena na bolove. zini se, dozao je trenutak porodjaja. Mustafa je nazao neku staru napuztenu kuzu na kraju grada, bez vrata i krova, i tu se smjestize. On je zatim pohitao u grad da kupi nezto hrane, a vez se spuztala noz. Dozao je u grad, ali nije nizta uspio kupiti, jer je vez sve bilo zatvoreno, pa i restorani. Obilazio je ulicama grada i srce mu je molilo Allaha ne bi li ipak naizao na koji otvoren restoran. Na kraju je nazao jedan i srce mu zaigra od sreze.
KRAJ NEVOLJAMA
Mustafa je u restoranu kupio mlijeka i ulja. Prodavac ga je upitao: "Gdje ti je zup?" Mustafa je odgovorio: "Ja sam stranac i nemam zupa." "Onda plati kauciju za zup!" Mustafa se rastuzi i upita ga koliko trazi. "Pet dirhema!" -odgovori prodavac. Mustafa zanijemi. A prodavac ze: "Sta je s tobom covjece?" Mustafa: "Nemam, imam samo jedan dirhem! Dajte mi, a ja vam obezavam da zu ga vratiti!"
Dobri prodavac shvazao je sta je siromaztvo i Mustafina potreba, te se smilovao, napunio mu zup mlijekom i nalio nad njim ulje. Dao ga je Mustafi, s rijecima: "Ne zaboravi da mi ujutro vratiz!" Mustafa mu zahvali i obeza da ze vratiti zup bez zakaznjenja. Uzme u ruke zup te, veseo i radostan krene, zaboravivzi na trenutak svoje probleme. Ucinilo mu se kao da je nosio skupocjen dar svojoj zeni. zekat ze je ukusna hrana nakon bolnog porodjaja. Shvati da je ona na kraju grada u ruzevnoj, napuztenoj kuzi i uhvati ga odjednom strah da joj se nije nezto kod porodjaja dogodilo, mozda joj je trebala pomoz. Ubrzao je korake prolazezi mracnim gradskim ulicama, gdje se nije moglo vidjeti kuda covjek hoda. Nije vize nigdje bilo prolaznika. Ljudi su otizli svojim kuzama da se odmore nakon napornog dana.
Kako je Mustafa sve brze koracao, spotakne se odjednom i padne, a zup s mlijekom izleti mu iz ruku i razbije se u komadice. Popipao je Mustafa rukom oko sebe, ne bili nazao zup, ali napipao je samo mokre komadize razbijenog zupa. Mustafa je sjedio na putu pokraj komadiza razbijenog zupa, neopisivo nesretan. Pred njegovim su se ocima redale slike iz njegovog zivota - raskoz, bogatstvo, a sada jad, bijeda, brige i tuge. Ma koliko bio strpljiv, to vize nije mogao podnijeti. Otvorio je Allahu svoje slomljeno srce i ispraznio svu tugu u gorkom placu. Plakao je i ridao tako glasno kako joz od djetinjstva nije plakao. Njegov je plac, u tizini nozi, dopro do bliskih kuza. Jedan je covjek otvorio prozor, trudezi se da kroz mrak vidi ko to place, te dovikne: "Sta ti je, covjece? Zazto placez?" Mustafa okrene glavu prema prozoru i odgovori: "Pao mi je zup s mlijekom i razbio se!" zovjek s prozora rece: "O Boze, pa zar odrastao covjek kao vi, place zto mu je pao zup s mlijekom; pa zar ste sluga tako zkrtog gospodara? Sta s ljudima ovih dana? Ometaju ljude i dizu ih iz sna zbog par dirhema!" Potom je zalupio prozor. Mustafa rece: "Neka ti Bog oprosti!" Odmah je skrenuo pogled na krhotine zupa i na tlo, mokro od razlivenog mlijeka i sjetio se svoje zene, koja ze roditi, a neze imati zta jesti. zivot je bio crn u njegovim ocima, a osobito kad je pomislio da se njegovoj zeni nezto loze dogodilo. Mozda je vez mrtva, a mozda je i njegova mala djevojcica umrla s njom.
Odjednom brizne u plac na sav glas, da nema ni prebijene pare, otkud ze nabaviti hranu?! Ponovo onaj covjek otvori prozor i ukori ga: "Pa zaboga, uzuti covjece! Zazto nam smetaz? Pusti nas da spavamo i idi! Ljudima se dogadjaju puno gore stvari, pa ne zapomazu niti placu!" Mustafa na to rece: "Neka ti Allah oprosti! Ja sam prije deset godina izgubio novcanik sa tri hiljade dinara, pa, Allaha mi, ni suzu nisam ispustio niti sam tugovao, jer sam bio bogat! Sada, vidiz, placem zbog nekoliko dirhema, jer nizta vize nemam!" A covjek upita: "Sta si izgubio?" A Mustafa: "Novcanik sa tri hiljade dinara!" zovjek: "Allaha ti, opisi mi ga!" Mustafa: "Zar me joz i ismijavaz? Pusti me, zta imam od toga ako ti ga opizem?" zovjek: "Allaha ti, opisi mi ga, mislim ozbiljno i ne zalim se!" Mustafa je zazutio i rece u sebi: "Nema izlaza, ni pomozi, ni snage bez Sveviznjeg Allaha, pa ja sam u ovoj bezizlaznoj situaciji, a ovaj covjek trazi da mu opizem novcanik koji sam igubio prije deset godina. Pa on se hoze zabavljati!"
Odjednom iz kuze, s cijeg je prozora covjek razgovarao sa Mustafom, izadje taj isti covjek i uputi se prema Mustafi, uhvati ga za ruku i rece ponovo: "Opisi mi izgubljeni novcanik' Mustafa odgovori: "Rezi zu ti, kako bi me konacno pustio - to je crni novcanik, zivan crvenim koncem i sastoji se od tri dzepiza; u svakom je bilo po hiljadu dinara. Jesi li sad zadovoljan? Pusti me, Allah ti se smilovao!"
zovjek upita: "Kome si nosio hranu?" Mustafa: "Svojoj zeni, koju sam ostavio u napuztenoj kuzi pri porodjaju, a mozda je sad vez i rodila, a nema joj ko pomozi!" zovjek: "Ti i tvoja zena bit zete moji gosti! Hajdemo do nje da je dovedemo!"
Mustafa je bio sretan zbog iznenadne plemenitosti ovog covjeka. Pozurili su zajedno da dovedu zenu i njenu kzer. Nazli su je i doveli, a zena joz nije rodila. Dao im je sobu i trazio od svoje zene da se pobrine za Mustafinu zenu.
Usred nozi, Mustafina zena je rodila sina. Mustafa je bio sretan i zahvalio se Allahu, dz.z.
RAD05T
Ujutro je domazin donio Mustafi dorucak i, dok su jeli, zapoceo je razgovor. Zapita domazin Mustafu: "zime se baviz?" Mustafa rece: "Bio sam trgovac i znam taj posao, ali sada sam siromazan covjek, kao zto vidite, i nemam cime trgovati. Ovamo sam dozao traziti posao, mozda kod nekog drugog trgovca."
Domazin kaza: "Sta misliz, da sudjelujez sa mnom u jednom malom trgovackom pothvatu? Dat zu ti sada sto dinara kako bi mogao poceti, potom zemo podijeliti zaradu!" Mustafa se veselio tom prijedlogu i velikoduznosti toga covjeka.
Uzeo je tih sto dinara i pozao na pazar. Tamo je kupio neku robu, jednom je prodao i zaradio nezto. I tako svaki dan je Mustafa radio i zaradjivao. Nakon nekoliko dana, vratio se svom domazinu i novom prijatelju i rekao: "Trgovao sam i zaradio pedeset dinara; vama od toga pola!" covjek mu rece: "Dodaj ovu zaradu glavnici i s tim trguj, kako bi joz vize zaradio!"
Vratio se Mustafa pazaru, pun volje za rad. Napustio ga je strah od neimaztine, te vize nije gledao crno na zivot. Allah daje i Allah zabranjuje. Allah ga je spasio od siromaztva kad mu je bilo najteze, zato sada radi neumorno, i svoj jezik i srce koristi da stalno slavi i hvali Allaha, dz.z.
Znao je iskazati duboku zahvalnost i svom domazinu za ukazanu pomoz. Vratio se kad je isteklo nekoliko sedmica i dao mu pola zarade.
zovjek rece Mustafi: Prijatelju, hozu ti rezi sada nezto, nakon zto si uspio i vratio mir i spokoj svome srcu."
Mustafa zapita: "Sta hozez, brate, da kazez?" zovjek rece: "Sjezaz li se da si izgubio novcanik?" "Da, sjezam se, to nikad nezu zaboraviti!"
zovjek: "Pitao sam te da mi opizez novcanik i ti si to ucinio."
Mustafa: "Da, to sam ucinio one nozi kad sam plakao!"
zovjek pruzi ruku prema sanduku ukrazenom sedefom: "Je li ovo tvoj novcanik?"
Mustafa je tezko uzdahnuo i gotovo mu je duza izazla kad je ugledao svoj novcanik. Pao je u nesvijest od uzbudjenja i goleme radosti. Kad je dozao sebi, rece covjeku: Za ime Boga, recite mi otkud vam on?"
zovjek: "Nazao sam ga prije deset godina na putu za hadz. Dao sam jednom covjeku da naglas vice ko je izgubio novcanik, ali niko se nije odazvao, pa sam ga cuvao i molio Allaha, dz.z., da mi pomogne ne bi li se mozda pojavio njegov vlasnik. Ja ne volim jesti haram. Hvala Allahu, dz.z., koji te je poslao u ovaj grad kako bih ti mogao vratiti novcanik onda kad ti je novac najpotrebniji! To je halal zaradjeni novac. Uzmi svoj novcanik i novac koji si nedavno zaradio, jer ja sam ti dao sto dinara iz tvoga novcanika!"
Mustafa je zahvalio covjeku za sve zto je ucinio i zamolio Allaha, dz.z., da mu joz vize pomogne za njegovo poztenje i plemenitost.
zivot se ponovo probudio u Mustafi i njegovoj porodici, nakon zto mu je prijetila potpuna propast: "Muslimanski svijet joz je pun dobra i poztenja, kad ima takvih kao zto ste vi. Allah iskuzava svoja stvorenja. Kao da vam je Allah dao u amanet ovaj novac kako bi mi ga vratio kad mi bude najpotrebniji."
Potom je citirao iz zasnog Kur'ana:
"I koji o povjerenim amanetima i obavezama svojim brinu. I koji molitve svoje na vrijeme obavljaju - oni su dostojni nasljednici, koji ze Dzennet naslijediti; oni ze u njemu vjecno boraviti."
Insallah!
Es-selamualejkum! |
|
| Autor |
RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE |
Hasko
Član
Komentari: 249
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08 |
| Upisano u 06-02-2010 02:52 |
|
|
Es-selamualejkum!
Ovu dovu poklanjam svima onima koji navracaju na ovu stranicu,
onima koji se vesele lijepim,poucnim i nada sve duhovnim pricanma
o koje se moremo svi okoristiti ako ih pazljivo procitamo, pa i ponesto
zapamtima:Insala!
Boze Jedini, nad onima koji vjeruju u Tebe, koji Te vole I koji Ti se klanjaju rasprostri Milost Svoju. Obaspi ih, Boze darovima Svojim, Naklonoscu Svojom I Kisom Svojom; vrati im snagu u posustale ruke I nadu u ucviljena srca: potakni u njima odlucnost za dobrocinstvom I zudnju za ljepotom blagorodne zemlje probudjene Tvojom Kisom. Usadi u grudi njihove ljubav za bujnoscu I raznolikoscu zivota koji Tebe slavi. Otvori im dvere Tvoga Sveobilja, smakni im sa ociju zastor opsjene, obodari ih svojom Blagoscu I Oprostom, rasprostri pred njih radosti Tvoje raskosne trpeze, prosvijetli im poglede I vidike prozracnoscu I jasnoscu suncanih proljetnih jutara poslije nocne kise. Ocisti ih, Boze, Vodom Svojom zivotodajnom, prospi po njima blistave kapljice Vrela Tvojih nepresusnih I daj im da piju bistru Vodu iz Tvojih Mora bezdanih. Opomeni ih da je zivot ljudski na ovome svijetu poput plahe ljetne kise, nahrupi svom silinom I obiljem, pa ga zacas nestane u suhome pijeski sudbine.Allahu dragi Ti im se smiluj.AMIN!
Es-selamualejkum! |
|
| Autor |
RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE |
Hasko
Član
Komentari: 249
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08 |
| Upisano u 08-02-2010 03:15 |
|
|
Es-selamualejkum!
Posjeta gluhog covjeka bolesniku
Jedan gluhi covjek saznao je da mu je komsija bolestan, pa rece:
„Kako cu cuti ovim gluhim usima ono sto prica bolesnik? Glas bolesnika ionako je tih, ali , ga ipak moram posjetiti. Kada vidim da mice ustima, pokusat cu logicno, odgonetnuti sta kaze. Reci cu mu:
„O bolni prijatelju, kako si?, a on ce mi odgovoriti: ’Dobro sam’.
Pitat cu ga sta jedes kad si ovako bolestan?, a on ce mi odgovoriti da jede corbu, recimo od lece. Ja cu mu reci: ’Prijatno’.
Pitat cu ga kod kojeg doktora se lijeci, a on ce odgovoriti kod tamo nekog. Na to cu ja dodati: ’On je sretne ruke. Je li vam dolazi? Znaci uspio vam je pomoci. I mi smo probali kod tog doktora...’“
Razmisljajuci o unaprijed pripremljenim odgovorima, covjek je otisao kod bolesnika da ga upita za zdravlje.
-Kako si?-upita ga gluhi komsija.
-Mrtav sam. Gotovo je sa mnom.
-Divno! Hvala Bogu.
Bolesnik se razljuti na ovaj odgovor i prilicno se uznemiri. Posjetilac ga ponovo upita:
-Sta jedes i pijes?
-Jedem otrov, a pijem cemer-odgovori bolesnik kojem je vec ponestalo strpljenje.
Kao sto je vec unaprijed pripremio odgovor, posjetilac dodade:
-Prijatno!
Bolesnik se jos vise razljuti.
-Koji ti doktor dolazi da te lijeci?
-Azrail mi dolazi.
-On je veoma sretne i spretne ruke. Raduj se i budi sretan?
„Vidi se da mi ovaj covjek zeli zlo i raduje se mojoj bolesti“, razmisljao je bolesnik.
Misleci kako je obavio svoju komsijsku duznost, gluhi covjek radosno izadje iz kuce. Bolesnik je mislio da mu je ovaj komsija
najgori neprijatelj i bio je veoma ljut na njega.
Es-selamualejkum! |
|
| Autor |
RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE |
Hasko
Član
Komentari: 249
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08 |
| Upisano u 09-02-2010 02:26 |
|
|
Es-selamualejkum!
CRVENA RUZA:
Ovo je priča o ljudima sa crvenom ružom. Događaj se zbiva negdje pred kraj II svjetskog rata, na Glavnoj centralnoj stanici u Njujorku. Priča govori o jednom mladiću koji je tražio osobu koju nikada nije vidio, a koju je volio.
On je poručnik Džon Blanšard. "Ustao je, kaže, sa svoga sjedišta sa klupe na kojoj je sjedio na Glavnoj centralnoj stanici u Njujorku, zategao svoju vojničku uniformu i počeo da pažljivo posmatra masu ljudi koja se kretala kroz veliku stanicu u Njujorku. Tražio je djevojku koju je njegovo srce poznavalo, ali čiji lik nije mogao da zna. Djevojku sa crvenom ružom. Njegovo interesovanje za ovu djevojku počelo je 13 mjeseci ranije u jednoj biblioteci na Floridi. Kad je sa police uzeo jednu knjigu, privukao ga je sadržaj te knjige, ne sa tekstom u toj knjizi, već sa zabilješkama koje su se nalazile na margini skoro svake stranice. Bio je to vrlo lijep rukopis i on je zaključio da iza tog rukopisa stoji jedno biće koje je promišljena duša i jedan duboki um. Na prvoj stranici knjige našao je čak i ime i prezime prethodnog vlasnika. To je bila gospođica Kolis Mejhel. Potrošio je dosta vremena i truda i pronašao je čak i njenu adresu. Živjela je u gradu Njujorku. Napisao joj je pismo u kojem se predstavio i pozvao je da se dopisuju. Sljedećeg dana, dogodilo se, da je bio stavljen u brod i odvezen u Evropu kao vojnik na front Drugog svjetskog rata. Sljedeće cijele godine i još jednog mjeseca, dakle 13 mjeseci, dvoje se dopisivalo i upoznavalo preko pisama. Svako slovo padalo je na plodno tlo. Započela je romansa. Oficir Blanšard je u jednom pismu, pri kraju 13 mjeseci zatražio sliku, ali djevojka je odbila da je pošalje. Njemu je to bilo jos privlačnije. Ona je smatrala da, ako je on zaista zainteresovan, neće mu puno značiti kako ona izgleda. Kada je došao konačni dan da se vrati iz Evrope sa fronta, dogovorili su se za njihov prvi sastanak. Sedam sati uveče na velikoj Glavnoj centralnoj stanici u Njujorku.
" Prepoznaćeš me", - pisala je djevojka - "po crvenoj ruži koju ću nositi na mom reveru."
I tako, u 7 sati uveče on je bio na stanici i tražio očima djevojku koju je njegovo srce voljelo ali čije lice nikada do tada nije vidio. Oficir kaže:
"Mlada osoba išla je prema meni; bila je visoka i vitka. Njena plava kosa padala je u uvojcima na ramena, njene oči su bile plave kao neki cvjetovi. Crte lica bile su besprijekorne i njene usne su odražavale čvrstinu, ali i odlučnost. Obučena je bila u svijetlozeleni kostim i izgledala je kao proljeće koje je oživjelo. Krenuo sam ka njoj potpuno zaboravivši da ona na reveru svog odijela nema crvenu ružu. Dok sam joj prilazio mali provokativni osmijeh je prešao preko njenih usana i rekla je samo: "Mornaru, da li ti i ja idemo u istom smjeru?"
"Skoro nekontrolisano, načinio sam još samo jedan korak ka njoj a onda, tačno iz nje, ugledao sam Polis Mejhel, osobu koja je na svom reveru imala crvenu ružu. Stajala je upravo nekako iza ove prekrasne djevojke. Na sebi je imala prosijedu kosu koja je bila sakupljena i pritisnuta već iznošenim šeširom. Bila je okruglog lica, a i tijela isto tako. Na nogama su bile cipele sa niskim potpeticama. Djevojka u zelenom kostimu odlazila je vrlo brzo. Osjetio sam se u tom trenutku kao da sam se razdvojio na pola. Tako me je želja vukla da slijedim djevojku u zelenom kostimu, ali ipak moja težnja za ženom čiji je duh tako bio spojen s mojim i obuzeo moj, bila je tako duboka. I ona je tu stajala. Njeno blijedo i okruglo lice bilo je plemenito i osjećajno; njene sive oči su imale svjetlucavi sjaj.
Nisam oklijevao. Podigao sam u svojoj ruci knjigu sa sivim koricama - to je bio znak prepoznavanja sa moje strane. I sada sam shvatio da to i ne treba da bude ljubav već nešto posebno, nešto čak i bolje od ljubavi. Prijateljstvo za koje sam bio i morao biti uvijek zahvalan. Ispravio sam se kao pravi vojnik, otpozdravio i pružio knjigu ženi i dok sam govorio osjećao sam neku gorčinu razočarenja.
Ja sam poručnik Džon Blanšard, a vi biste morali biti gospođica Mejhel. Tako mi je drago da smo se našli ovdje na ovoj stanici. Da li biste prihvatili da vas izvedem na večeru?" Ženino lice se rasteglo u prijatan osmijeh.
"Ja ne znam šta sve ovo treba da znači, mladiću" - odgovorila je. "Ali mlada dama u zelenom kompletu koja je upravo ovuda prošla, zamolila me je da stavim ovu crvenu ružu na rever mog kaputa. I rekla je da ako me pozovete na večeru, da vam kažem da vas ona čeka u velikom restoranu preko puta. Ona je rekla da me upotrebljava kao neku vrstu testa."
**
Prava vrijednost ljudske duše se vidi u odgovoru na neprivlačno. Neko je napisao: "Kaži mi koga voliš i ja ću ti reći ko si". Ko nosi crvenu ružu?! Obično oni koji nisu za primjećivanje. Obično oni za koje mislimo da ne treba da nose crvenu ružu. Da li ste se ikada zapitali kako postupamo sa njima, u našim svakodnevnim kontaktima
Es-selamualejkum! |
|
| Autor |
RE: ZANIMLJIVE KRATKE PRICE |
Hasko
Član
Komentari: 249
Lokacija:
Registrovan: 19.05.08 |
| Upisano u 11-02-2010 01:52 |
|
|
Es-selamualejkum!
Osjećaji
Jednom davno, svi ljudski osjecaji i sve ljudske kvalitete nasli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kada je Dosada zijevnula treci put, Ludost je, uvijek tako luda, predlozila:
"Hajdemo se igrati skrivaca! Tko se najbolje sakrije, Pobjednik je medju osjecajima."
Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavsi presutjeti, zapitala: "Skrivaca? Kakva je to igra?"
"To je jedna igra", zapocela je objasnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada zavrsim sa brojanjem, polazim u potragu, i koga zadnjeg pronadjem, taj je Pobjednik."
Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Odusevljenje.
Sreca je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koje nikada nista nije interesiralo.
Ali nisu se svi htjeli igrati.
Istina je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronadju.
Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mucilo sto on nije bio taj koji se sjetio predloziti igru.
Oprez nije htio riskirati.
"Jedan, dva, tri..." pocela je brojati Ludost.
Prva se sakrila Lijenost koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.
Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta.
Velikodusnost se nikako nije mogla odluciti gdje da se sakrije jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja.
Ljepota je uskocila u kristalno cisto jezero, a Sramezljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.
Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra.
Sebicnost je pronasla skroviste, ali samo za sebe!
Laz se sakrila na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana), a Pozuda i Strast u krateru vulkana.
Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije vazno.
Kada je Ludost izbrojala 999.999, Ljubav jos nije pronasla skroviste jer je bilo sve zauzeto. Ugledavsi ruzicnjak, uskocila je, prekrivsi se prekrasnim pupoljcima.
"Milijun", zavikala je Ludost i zapocela svoju potragu.
Prvu je pronasla Lijenost, iza najblizeg kamena.
Ubrzo je zacula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Pozuda su iskocile iz kratera od straha.
Slucajno se tu nasla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebicnost se nije trebalo niti traziti. Sama je izletjela iz svog savrsenog skrovista koje se pokazalo pcelinjom kosnicom.
Od tolikog trazenja Ludost je ozednila, i tako u kristalnom jezeru pronasla Ljepotu.
Sa Sumnjom joj je bilo jos lakse jer se ona nije mogla odluciti za skroviste pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronasla gotovo sve.
Talent u zlatnom klasju zita, Tjeskobu u izgorjeloj travi, Laz na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana), a Zaborav je zaboravio da su se uopce igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaci.
Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine ni kada se vec razbijesnila, ugledala je ruzicnjak.
Zasla je medju ruze, uzela suhu granu i, bijesna i iznemogla, pocela udarati po prekrasnim ruzinim pupoljcima.
Odjednom se zacu bolan krik. Ruzino trnje izgreblo je Ljubavi oci.
Ludost nije znala sto da ucini.
Pronasla je Pobjedu, osjecaj nad osjecajima, ali Ljubav je postala slijepa.
Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i na posljetku odlucila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.
Tako je Ljubav postala pobjednik nad osjecajima, ali je ostala slijepa, a Ludost je prati gdje god ide.
Es-selamualejkum! |
|
|
Danas: 1
Juce: 3
Ovaj mjesec: 4
