09.maj 1992. Nakon ultimatuma, kao i zabrane kretanja u Doboj i dalje, krizni štab G.Grapske je odlučio evakuirati sve žene, djecu, stare i invalide iz mjesta, za koje se strahovalo da bi moglo biti za dan-dva poprište velikih i neravnopravnih borbi, odnosno, napada na G.Grapsku od strane agresora.Da bi se izbjegle što veće civilne i nedužne žrtve, organizovan je transport prema Lukavici, preko Bušletića.Nepregledna kolona traktora, auta, kamiona, autobusa je organizovana i popis osoba koje će napustiti G.Grapsku bio je na mostu kod džamije.Tu sam se oprostio sa svojim najmilijima:ocem, majkom, sinom, suprugom, sestrama... i uz plač, i ono "Čuvajte se....", otišao sam gdje mi je i bilo mjesto, na Hašćevku, na položaj.Gledao sam odozgo kada se kolona pojavila nacesti, bilo mi je teško, a u istom trenutku i drago, neka se barem neko IZVUČE... Na našu žalost, nije potrajalo dugo. Nakon par sati vidjeli smo tu našu istu kolonu kako se vraća, tada mi je bilo najteže. Kolonu su vratili iz Bušletića, znajući da će tako G.Grapska ili pokleknuti ili će pobiti sve... U glavama mnogih od nas se tada razmišljalo o svemu, ali razum je ipak pobjedio. Šta je, tu je. Pa ako moramo i ginuti, držat ćemo se, ali ipak, bol za djecom, ženama, nemoćnima....to je teško i opisati. Razmjenu 09.maja uveče namjerno izbjegavam opisati.... Sutra mi je rođendan.... 10.maj 1992 Noć je protekla onako, sat spavas, 3 stražariš... Rođendan mi je, 26.ti, supruga nam donosi tepsiju pečenja, nekako su i to uspjele, nisu zaboravile, ja sam donio iz kuće nešto pića, ostalo je... U 10h i nešto slušamo ja, Bajre, Enver.... kako će nas početi granatirati... U 11h20 počinje granatiranje.Otrčao sam kući, nije bila daleko.Našao sam oca, sakrio se ispod stepenica...Bilo mu je teško napustiti... Odmah sam ga poslao u Hurtiće, gore je bila većina naših mještana. Nakon povratka na svoje mjesto, brojali smo granate.Brojali smo do 1000....Poslije se nije moglo više... Oko 15h20 minuta došle su dvije djevojčice u naš rov... Krvave... Kod jedne je po kosi bio rasut mozak od nekoga..... Izašao sam, ne mogu se sjetiti s kim... Izvlačili smo ranjene iz kuće u kojoj je poginulo 7 naših mještana i još toliko ih ranjeno. Malu Eminu smo nosili sve do ambulante (koja se nalazila u Murginom podrumu).Mala je bila hrabra. Tada sam prvi puta vidio da dijete ne plače, a obadvije noge je granata odsjekla... .....Teško je dalje, ko može, neka piše... PS:A MOJA 1324 DANA LOGORA..., o tom po tom, 09-10.maj 1992 u Grapskoj, zaslužuje da se napiše knjiga... « 2008, 11:05:23 am administrator »
Odg: NE ZABORAVI GRAPSKA... « Odgovor #1 : APRIL 01, 2008, 08:11:00 pm ......... Uhhh,tesko je i citati Jasko a kamoli prisjecati se toga koje si sam dozivio ali mora se spominjati zbog sledecih generacija,da se ne zaboravi...Ja se nadam da ce neko skupiti hrabrosti da se prisjeti svega(ponovo prezivi)i stavi to na papir da nebi bilo nakon par godina to su samo price jer tesko je tako nesto povjerovati onome ko to nije dozivio. Ja sam bila u Zagrebu zajedno sa amidzisnom Samrom kad se sve to desilo.Probudio nas je telefon.Bio je to jedan poznanik koji nam je rekao da je upravo slusao vijesti i da su rekli da je grapska pala,sposobni muskarci streljani a nemocni(starci,zene i djeca)spaljeni na lomaci ispred dzamije "ni ptica nije izasla ziva iz Grapske"doslovno su tako rekli...odmah smo pocele zvati telefonom da bilo sta saznamo ali veze su naravno bile prekinute.Dva dana i tri noci prosle su tako u strahu i placu.Treci dan su nam se javile mame iz Gracanice i objasnile da ipak nije sve pobijeno kao sto su mediji u Hrvatskoj prenijeli ali da je bilo uzasno i nezamislivo.Tad sam cula i da mi je otac poginuo,fala bogu nije bilo istina ali smo to tek saznale nakon par sedmica.Pricale su nam sta su sve vidile i sta su nam sve 'komsije'uradile.Poslije toga uslijedila je potraga za odvedenim muskarcima.Ja i Spreco Aida smo bile svakodnevno u crvenom krizu slale poruke i nadale se odgovorima.Tako smo saznale za mnoge nase da se nalaze na manjaci.Mnogi su nam se javili da su zivi i da se nesikiramo,da javimo njihovoj rodbini gdje su. Znam da moja prica nije tako dirljiva kao mnoge druge ali vrijedno je da se spomene da je i nama koji nismo bili dole bilo tesko a samo mozemo zamisliti kako je bilo vama koji ste bili usred svega toga.
dzoni 11/07/2013 09:45 selam iz suncane i tople grapske..svi su na broju hvala bogu..svako dobro bosno i hercegovino..PS.11.07.2013..18 GODINA OD STRADANJA SREBRENICE..NEKA IM JE VJECNI RAHMET...
dzoni 30/06/2013 07:28 selam iz suncane grapske..danas su dzenaze HURTIC MEHMEDU I MURATOVIC OSMANU poslije ikindije namaza..rahmet im dusi..svako dobro bosno i hercegovino..
dzoni 21/06/2013 10:22 selam iz vrele i suncane grapske..svi su na broju hvala bogu,,svako dobro bosno i hercegovino..
dzoni 13/06/2013 07:24 selam iz oblacne grapske..svi su na broju hvala bogu..svako dobro bosno i hercegovino..
Danas: 0
Juce: 0
Ovaj mjesec: 0
