Kaže poznati alim i muhaddis današnjice, uvaženi šejh Ebu Ishak el-Huvejni, Allah ga sačuvao:
Posjetio sam jednog od svojih ahbaba pa ga zatekao tužnog i potištenog. Kada sam ga upitao o razlogu njegove tuge čovjek je počeo plakati, obavjestivši me kako mu je žena bolesna.
Počeo je gorko plakati tako da sam se začudio i gotovo da je ‘’pao” u mojim očima, a poznavao sam ga kao dobra i čestita čovjeka.
Kada je čovjek to primjetio reče mi: “O šejhu , čudiš li se što plačem za svojom ženom ovakvim plačem? Kada bi znao o njoj ono što ja znam, opravdao bi me i ne bi me korio. Pa, poslušaj me, o šejhu.”
Spomenuo mi je da je bio siromašan čovjek koji je radio skroman posao od kojeg je utoljavao svoju glad. Uzvišeni Allah je htio da mu se obrati čovjek koji je video njegov emanet, njegovo lijepo ponašanje i bogobojaznost i ponudi mu da se oženi njegovom kćerkom. Taj čovjek je bio bogat. Sklopili su brak i on je dobio divnu, pokornu i bogobojaznu ženu koja je njegov život učinila džennetom na ovom dunjaluku.
Jednoga dana došao mu je njen otac i rekao: “Boj se Allaha, o čovječe i kupi svojoj ženi hljeba, sira, paprika i fulja (vrsta jeftine hrane koja naliči našem pasulju), i nemoj pretjerivati sa mesom jer je joj dosadno da uvijek jede meso, tjesteninu i voće.
Kaže: “Otvorio sam usta, ali nisam znao šta da mu odgovorim, jer nisam shvatio šta je rekao, niti šta je ciljao svojim riječima, sve dok nisam sreo ženu i upitao je. Tada sam čuo iznenađenje koje je zadrmalo tlo pod mojim nogama.”
Kad god bi njegova žena odlazila svojoj familiji oni bi joj prinosili meso, čorbu i voće, a ona bi govorila da ne želi, da joj muž ne uskraćuje ništa od toga i da će od prevelikog jedenja ovih stvari više osjetiti dosadu, te da bi radije jela sira i paprika, jer joj to muž ne donosi.
Istina je bila u stvari, da ona u kući svoga muža ne bi okusila meso osim jednom u mjesecu a možda i jednom u dva mjeseca, i da je uglavnom njena hrana bila: sir, paprika i fulj, jer čovjek je svojom zaradom jedva utoljavao svoju glad i glad svoje žene.
Ali, ova dobra žena je htjela da uzdigne svog muža kod njene familije i prikaže ga plemenitim u njihovim očima.
Podnosila je glad i ono što joj je bilo uskraćeno zbog siromaštva njena muža ne želeći da bilo ko sramoti njenog muža zbog njegove neimaštine. Bila je strpljiva i pružala podršku svome mužu podsjećajući ga na Allahovo obećanje. To što je bila bogata i što su joj nakon braka bile uskraćene dunjalučke naslade nije je spriječilo da bude dobra i pokorna žena.
“Jesi li sada – reče mi čovjek - o šejhu, shvatio razlog mog plača i brige za njom. Ovo je jedan od njenih postupaka, a kada bi ti pričao o njoj, njenoj dobroti, njenom postu, njenom namazu i lijepom ahlaku prema meni i ostalim ljudima, ne bih opet bio u stanju pružiti joj pravo i mjesto koje joj pripada.”
Spustio sam svoju glavu (tj. šejh Ebu Ishak el-Huvejni) i udaljio se moleći Allaha za nju svim srcem, jer tako mi Allaha ona je ni’met (blagodat) od žene. La ilahe illallah!”
Subhanallah, gdje smo mi danas od primjera ove čestite i bogobojazne žene. Gdje su danas od ovog primjera žene koje opterećuju svoje muževe kupovinom raznoraznih haljina, koje se možda u toku cijele godine obuku samo nekoliko puta?!
Kaže Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: “Ako žena klanja pet dnevnih namaza, posti mjesec ramazan, čuva svoje stidno mjesto i pokorava se svome mužu, ući će u Džennet na koja god vrata želi”. (Hadis bilježi Ibn Hibban a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)
Živjela je Esma sto godina a da joj nije falio ni jedan zub i bila je sve do kraja života prisebna. Ova vrijedna ashabijka je bila znamenita po mnogo čemu. Otac joj je bio ashab, djed joj je bio ashab, sestra joj je bila ashabijka, njen muž je bio ashab veće časti.
Njen otac je bio bliski prijatelj Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prvi halifa poslije njegove smrti. Djed joj je bio Ebu Atik, otac Ebu Bekra. Njena sestra je majka svih mu’mina Aiša, r.a., čista i kreposna. Njen muž Zubejr ibn Awwam je bio uz Allahova Poslanika. Njen sin bijaše Abdullah ibn Zubejr, r.a., neka je Allah zadovoljan s njim i sa njima svima.
Dovoljno je da je ona kćerka Ebu Bekra…Esma je među prvima primila Islam. U ovoj velikoj blagodati preteklo je samo sedamnaest osoba. Nazvana je “Vlasnica dva pojasa” zbog toga što je pripremila Allahovom Poslaniku i svome ocu na dan Hidžre u Medinu hranu i piće, pošto nije imala čime da priveže hranu i piće za sedlo jahalice, dosjetila se da raspolovi svoj pojas na dva dijela i jednim je privezala kesu s hranom, a drugom polovinom je privezala vodu za sedlo jahalice. Molio je Resulullah da joj Allah podari takva dva pojasa u Džennetu, te je zbog toga prozvana “Vlasnicom dva pojasa.”
Oženio se Zubejr ibn Awwam sa njom u vrijeme kada je bio jako siromašan. Nije imao poslugu koja bi mu pomogla, niti imetka kojim bi zadovoljio bar osnovne potrebe svoje porodice. Imao je samo konja. Za njega nije bilo većeg bogatstva od dobre žene. Ona ga je služila, ona je lično čuvala konja i brinula se za njegovu ishranu, sve dok jednog dana nisu postali jedni od najbogatijih među ashabima.
Pošto joj se pružila prilika za Hidžru iz Mekke u Medinu, bježala je sa duboko urezanim šehadotom u srcu. Taj put za Medinu je pao u vrlo nezgodno vrijeme pred sam porod, ali sve to nije smetalo hrabroj Esmi da podnese sve poteškoće dugog i teškog putovanja. Kada je došla u Kuba, rodila je sina. Ashabi su izgovarali tekbir “Allahu ekber” i zahvaljivali se Allahu, jer je to bilo prvo dijete muhadžirsko koje se rodilo u Medini. Donijeli su ga Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, i stavili su mu ga u krilo. On je izvršio tahnik stavivši mu u usta dio sažvakane hurme, a zatim mu proučio dovu. Esmu, kćerku Ebu Bekrovu, krasila su lijepa svojstva: velikodušnosti, razboritosti, promišljenosti, koja je imao malo ko od ljudi. Bila je plemenita, uzor plemenitosti.
Priča nam njen sin Abdullah: “Nisam vidio plemenitije dvije žene, od tetke Aiše i moje majke Esme, ali njihova plemenitost je različita: što se tiče moje tekte Aiše, ona bi prvo prikupila, pa kada bi sakupila dovoljnu količinu podijelila bi onima koji su bili muhtač. A moja majka ib odmah dijelila, ne bi ništa ostavljala za sutra…”
Esma je bila oštroumna, znala se snaći i u najtežim situacijama. Kada je pošao Ebu Bekr put Medine prateći Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ponio je sobom sav novac kog je tada imao, u iznosu šest hiljada dirhema. Porodici nije ostavio ništa. Pošto je saznao njegov otac Ebu Kuhafe za njegovo putovanje, došao je u sobu i rekao Esmi: “Tako mi Boga, ne samo da smo ostali bez njega, nego smo ostali i bez novaca!” “Djede, ostavio nam je dosta novaca,” rekla je Sma. A zatim je uzela kamenčiće i stavila ih u dolaf u kome se držao novac. Stavila je na njega platno, a zatim uzela ruku slijepog djeda, koji je još uvijek bio mušrik i rekla mu: ‘O djede, vidi koliko nam je ostavio novaca!” Djed je stavio svoju ruku na njih i rekao: “Dobro je kad vam je ovoliko ostavio!” Ovim je htjela smiriti dušu zabrinutog starca, i da joj ne daj eništao od imetka, jer je prezirala da pruži ruku mušriku pa makar to bio i njen djed.
Ako historija zaboravi sve životne scene Esmine, neće je zaboraviti po njenoj razboritosti, promišljenosti, čistoj odlučnosti i čvrstini imana u posljednjem susretu sa svojim sinom Abdullahom. A to se desilo poslije sukoba kojeg je imao poslije smrti Jezida ibn Muawije. Njemu je bio naklonjen Hidžaz, Egipat, Irak, Hurasan i većina šamskih gradova. Ali su Beni Umejje poslali veliku i jaku vojsku pod vodstvom Hadždžadža ibn Jusufa el-Sekafija.
I došlo je do žestoke borbe između dvije zaraćene strane u kojima se Abdullah pokazao jako hrabrim i odvažnim što dolikuje junaku kao što je on. Međutim, njegove pristalice jedan po jedan su ga napuštale pa je pribjegao u mekkanski Harami-šerif. Zatražili su spas on i preostali dio pristalica u orkilju časne Ka’be.
Neposredno pred smrt ušao je svojoj majci Esmi – koja je već bila slijepa, oronula starica. Obratio joj se riječima: “Esselamu alejhki, o majko, i neka je Allahov rahme ti bereket na tebe.” Odgovorila je: “We alejke-s-selam, o Abdullahu! Zašto si mi došao u ove sate dok Hadždžadž gađa tvoju vosjku kamenjem iz katapulta u Haremi – šerfu, kamenjem od koga se tresu mekkanske zgrade?!” “Došao sam da se posavjetujem sa tobom,” odgovori Abdullah. “Tražiš savjet, u čemu?” upita starica. Odgovorio je: “Ljudi su me ostaivli i dovojili se od mene iz straha od Hadždžadža ili iz požude za onim što im on obećava, tako da su me čak i moja djeca i porodica ostavili i sa mnom niko nije ostao – osim malog broja ljudi. A i ova mala skupina, koliko god se borila, neće izdržati više od jednog sata ili dva. A izaslanici Benu Umejjeta pregovaraju i obećavaju mi da će mi dati šta god hoću od dunjaluka samo da odložim oružje i da priznam Abdulmelika ibn Merwana za halifu. Pa šta ti misliš o tome?”
Rekla mu je povišenim tonom: “Kako god hoćeš, o Abdullahu, ti najbolje poznaješ svoje stanje. Ako misliš da si na hakku i da pozivaš u Istinu, strpi se i bori se kao što su se borile tvoje pristalice koji su poginuli u tvojim redovima. A ako si tim sukobom htio dunjalučke interese, teško tebi, upropastio si sebe i svoje saveznike.” “Danas ću sigurno poginuti,” reče Abdullah. “To ti je bolje od svjesne predaje Hadždžadžu i da se igraju sa tvojom glavom dječaci Benu Umejjeta,” dodala je majka. “Ja se ne bojim smrti, nego se bojim da se na meni ne budu iživljavali,” reče Abdullah, a njegova majka dodade: “Nema razloga da se čovjek boji nečeg poslije smrti, jer zaklanoj ovci ne smeta zguljivanje kože.”
Osjetila se radost na njegovom licu, pa joj je rekao: “Allah te blagoslovio, o majko, blagoslovljene su tvoje veličanstvene vrline. Ja sam došao tebi u ovo vrijeme da bih čuo od tebe ono što sam čuo. Allah najbolje zna da ja nisam pokleknuo i On je svjedok da ja ovo ne radim iz dunjalučkih interesea i radi njegovih ukrasa, već to radim u ime Allaha (u ime Istine) da se ne bi poigravalo sa Allahovim zabranama i svetostima…Ja smilim da možeš biti zadovoljna mojom prošlošću. Pa ako ja budem ubijen, ne žalosti se za mnom i prepusti to sve Allahovoj volji.” “Ja bih te žalila ako bi poginuo radi neistine,” odgovori Emsa. “Budi sigurna, o majko, da tvoj sin nije nikada učinio nevaljalo djelo sjvesno, niti prekršio Allahovu odredbu, niti je izgubio povjerenje, niti je svjesno učinio zulum muslimanu ili nemuslimanu. Kod njega nije ništa vrednije od postizanja Allahova zadovoljstva. Ovo ne govorim radi pravdanja sebe. Allah najbolje zna moje stanje, ovo govorim da bih unio sabur u tvoje srce.” “Hvala Allhu koji mi te dao takvog, da je Allah tobom zadovoljan i da sam ja tobom zadovoljna. Primakni sem, moj sinčiću, da osjetim tvoj miris i doatknem tvoje tijelo, jer je ovo posljednji naš susret,” reče Esma.
I prišao je Abdullah svojoj majci i čvrsto je zagrlio ljubeći joj lice i stopala. I ona je primakla glavu svome sinu mirišući ga i ljubeći njegovu glavu, lice i vrat, i raširila je ruke glreći njegovo tijelo. A zatim je sklonila svoje ruke sa Abdullaha govoreći mu: “šta si ovo obuka, Abdullahu?!” “Svoj pancir,” odgovorio je. “Ovo nije odjeća onoga ko želi šehadet, o Abdullahu,” dodade majka. “Ja sam ga obuka, majko, da bih te odobrovoljio i da bih smirio tvoje srce,” reče Abdullah. “Skini ga sa sebe,” reče majka. “Da li ti to daje povoda za oholos i hrabrost i pomaže ti u zamahu a psrečava te u pokretima? Ali obuci umjesto njega dugle hlače tako da priliokm pogibije ne otkriješ sramotne dijelove tijela. “ Skinuo je Abudllah svoj pancir i pritegao svoje hlače, a zatim se zaputio premu Haremu da bi nastavio borbu.
Pri rastanku sa majkom obratio joj se riječima: “Nemoj zaboraviti da moliš za mene, o majko.” I Esma je podigla ruke prema nebu učeći ovu dovu: “Moj Allahu, smiluj mu se zbog dugog ibadeta i silnog plača i jecanja u noćnoj tmini dok su drugi spavali! Moj Allahu, smiluj mu se zbog posta dok je gladovao i žeđi u podnevnim žegama medinskim i mekkanskim. Moj Allahu, smiluj mu se zbog njegova dobročinstva ocu i majci. Moj Allahu, ja svoj hal prepuštam tebi i zadovoljna sam sa onim što si mu odredio, daj mi sange da se strpim, i nagradi me nagradom koju obećavaš za strpljive.”
Sunce nije ni zašlo tog dana, a Abdullah je napustio ovaj kartki i prolazni svijet i vratio se svome Gospodaru.
I nije prošlo nešto više od deset dana od pogibije Abdullaha, a Esma, kćerka Ebu Bekrova, umrje navršivš sto godina a da joj nije nedostajo nijedan zub i da nije bila senilna.
Gospodaru moj ucini me jakom kao Esmu bint Ebu Bekr i budi zadovoljan sa mnom i mojim potomkom-amin.
U svakoj stvari koja se sviđa duši postoji izvjestan užitak, uključujući i one koje su zabranjene (haram). Taj užitak je materijalne prirode. Lahko se postiže, a brzo se izgubi i nestane. Njegova osobenost je takva. Trajanje materijalnih užitaka je kratko, a slast im je malena. Sve materijalno je podređeno nestanku. Materijalni užitak ne može usrećiti duh (ruh) i obveseliti srce. On u srcu ostavi samo čežnju. Čovjek kojeg obraduje i usreći servirano jelo na trpezi uživa u užitku onoliko koliko mu treba da proguta zalogaj. Poslije toga, kada se zasiti, njegove oči više ne žeIe vidjeti to jelo, jer mu ono ne bi pričinilo nikakav užitak.
Jelo i piće ne mogu biti uzrok čovjekove trajne sreće. Oni ne mogu ispuniti njegovo srce i nahraniti njegov ruh. Oni u srcu ostave samo čežnju i odlaze. Čovjek koji uživa u Iijepoj odjeći i oblačenju za kratko vrijeme njegov užitak biva osuđen na nestanak, jer njegovo srce traži sreću u onome što će biti pohabano. Čim se njegova odjeća pohaba, i njegova sreća nestane. Ni taj užitak nije dovoljan ruhu; i on u srcu ostavi samo čežnju i odlazi. Čovjekova radost u spolnom odnosu sa svojom, dozvoljenom ženom, nije trajna. Ni taj užitak ne može čovjeka učiniti trajno sretnim; i on u njegovom srcu ostavi samo čežnju i odlazi.
Isti je slučaj i sa svim drugim, dozvoljenim (halal) užicima, a kada se užitak traži u zabranjenim (haram) stvarima, onda je on uzrok čovjekove potpune nesreće i propasti.
Ukratko, ovosvjetske blagodati i materijalni užici ne mogu trajno usrećiti ruh čovjeka. Ovaj svijet je stvoren zbog čovjeka, a čovjek je stvoren radi robovanja Allahu Uzvišenom. Svakome ko posjeduje razum i srce naš Uzvišeni Gospodar je objasnio kako se postiže vječna sreća. On, Uzvišeni kaže (obratite pažnju i shvatite):
"Samo spominjanjem Allaha srce se smiruje." (Ra'd, 28.)
Sve Iijepe namjere, poslovi, ljubavi, sedžde, dove, pokajanja, traženja oprosta, dobra djela i trud koji se čine radi Allaha predstavljaju spominjanje (zikr) Njega, Uzvišenog. Ko spominje Hakka Uzvišenog, i On spominje njega. Onome ko načini jedan korak na Hakkovom putu, On Uzvišeni uzvrati sa najmanje deset Svojih milosti.
Kibla ljubavi je Allah Uzvišeni. Istinska i trajna sreća je zabranjena srcima koja ne usmjere Allahu Uzvišenom, sa vjerovanjem i lijepim vladanjem.
Ne tražimo riznicu na pogrešnom mjestu.
Ko ima milostiviji od Allaha, Milostivog?
Kako je On Iijep zaštitnik i kako je Iijep pomagač!
Zašto na ovome svijetu ne možemo imati sve što želimo
Odgovor je lahak: Zato što smo robovi.
Samo se Allahova volja apsolutno realizuje. To svojstvo i mogućnost pripadaju samo Njemu Uzvišenom.
U tome Mu niko ne može biti ortak. Neka rob zna da je rob, za svoju potrebu neka se obrati svome Gospodaru, a ako mu se ne udovolji neka se strpi i bude zadovoljan, jer mu neće biti dato sve što želi! Treba znati da postoji i razlika između ovoga svijeta i Dženneta: na ovome svijetu robu neće biti dato sve što poželi, dok će u Džennetu biti udovoljeno svakoj njegovoj želji. To je Allahovo obećanje i radosna vijest robovima koji uđu u Džennet. Njegovo obećanje je istina; sigurno će se ostvariti.
Rob na ovom svijetu želi nešto, a Allah Uzvišeni po tom pitanju ima Svoju nakanu. Ako želja roba bude u skladu sa onim što Allah Uzvišeni želi - ona će biti ostvarena, a ako ne — onda će biti onako kako On Uzvišeni želi. U tom slučaju rob će odabrati jednu od dvije stvari: ili će biti zadovoljan onim što mu je Allah Uzvišeni dao - čime će biti u rahatluku, ili će to odbaciti i biti svakoga časa u tegobi. Ukoliko se, pak, ne pokaje za svoje oponiranje Božijoj odredbi, njegova tjeskoba i kazna će biti nastavljena i na Ahiretu. Sreća na ovome svijetu se ne sastoji od toga da postignemo sve što nam duša poželi i da bi uživali u tome. Sreća je radost i zadovoljstvo onim što nam je dato. To je moguće ako je rob zadovoljan odredbom i raspodjelom Uzvišenog Stvoritelja.
Nakon što rob uradi sve što je u njegovoj moći, treba se pouzdati u svog Gospodara. Treba znatl da svaka njegova odredba u sebi nosi dobro (hajr). Treba zahvaljivati na onome što mu podari, a na onome što mu uskrati treba biti strpljlv. Čovjek se može Ijutiti na sebe zbog propuštenih dobrih djela koja je mogao uraditi, a nije ih uradio. Međutim, on nema pravo da se Ijuti, žali ili grdi svoga Uzvišenog Stvoritelja zato što mu nije dao ili omogućio ono što on želi.
Vjernik blagonaklono prihvata sve ono što ga zadesi, osim grijehova koje je počinio. Na taj način on je zadovoljan i u blagostanju.
Spokojan je onaj ko je zadovoljan odredbom svog Gospodara.
Onaj ko se pokori Božijoj odredbi bit će spašen tugovanja.
Onaj ko bude zadovoljan onim što ima njegov život će biti lahak i sa puno sreće.
Vjernik koji je spoznao Uzvišenog Hakka nikome ne zavidi.
Psto skoro spmenu mudru izreku: "Ako ti neko kaze da te voli
ko brata, sjeti se prve dvojice brace na Zemlji Habila i Kabila.
Pa evo i price o njima:
Habil i Kabil (Kain i Abel) - Prvi zločin na Zemlji
"I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: 'Sigurno ću te ubiti!' — 'Allah prima samo od onih koji su dobri' — reče onaj. 'I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike.' I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i posta jedan od izgubljenih. Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. 'Teško meni!' — povika on — 'zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!' I pokaja se." (El-Ma'ide, 27-31)
Prenosi Es-Sadi od Ebu-Malika i Ebu-Salih od Ibn-Abbasa, Ibn-Mes'uda i drugih ashaba, Allah bio zadovoljan svima njima, da je Adem, a. s., vjenčavao muško rođeno u jednom porodu sa ženskom koje je rođeno u drugom porodu. Stoga se pretpostavlja da je Habil trebao oženiti Kabilovu sestru koja je bila bolja i ljepša od svih ostalih žena. Istovremeno ju je Kabil želio zadržati za sebe. Adem, a.s., mu je zapovijedio da dozvoli Habilu da se njome oženi, ali je on to odbio. Potom je Adem, a. s., naredio obojici (i Habilu i Kabilu) da prinesu kurban Uzvišenom Allahu. U međuvremenu, Adem, a. s., je krenuo prema Meki da obavi hadž. Malo prije polaska, Adem, a. s., je pokušao emanet o svojoj djeci povjeriti nebesima, Zemlji i, konačno, planinama, ali su svi oni odbili ponijeti tu (tešku) dužnost. Na to je Kabil prihvatio emanet i, nakon što je Adem, a. s., otišao, on i Habil su prinijeli kurban AIlahu. Habil je prinio ugojenu kozu, dok je Kabil prinio snop lošeg bilja. Zatim se spustila vatra sa neba i uzela kurban ponuđen od Habila, a netaknutim ostavila kurban Kabilov. Kabil je poplavio od ljutnje i kazao svome bratu: "Ja ću tebe ubiti da ne oženiš moju sestru." Habil reče: "Allah prima samo od onih koji su dobri."
Abdullah ibn Amr, r. a., je kazao: "Allaha mi! Ubijeni (tj. Habil) bio je snažniji (od ubice, Kabila), ali je odbio podići ruku na svoga brata zbog svoje pobožnosti i bogobojaznosti."
Ebu-Dža'fer El-Bakir navodi da je Adem, a.s., bio prisutan kada su njih dvojica ponudili svoje kurbane. Nakon što je Habilov kurban bio primljen, Kabil je rekao svome ocu, Ademu, a. s.: "Primljena je samo od njega zato što si se obratio Allahu u njegovu korist!" I, on je tajno pripremao da učini nešto protiv svoga brata, Jednog dana Habil je kasnio i Adem, a. s., je poslao Kabila da ga potraži. Dvojica braće su se susrela i Kabil reče: "Tvoj kurban je bio primljen, a moj nije." Habil reče: "Allah prima samo od onih koji su dobri." Kabil se razbjesnio i udario brata željeznim štapom te Habil smjesta pade mrtav.
Kaže se: Kabil je ubio Habila bacivši kamen na njegovu glavu dok je ovaj spavao. Također se kaže: Kabil je silovito davio Habila i tukao ga do smrti, kao što to čine zvijeri. Habilove riječi, kada Kabil prijeti da ga ubije: "I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova." (El-Ma'ide, 28) ukazuju na njegov izuzetan moral i etiku, njegovu bogobojaznost i savršenu pobožnost, tako da ne može nauditi svome bratu, za razliku od odvratnog djela koje je njegov brat namjeravao počiniti.
Vezano za ovo, Ebu-Bekr, r. a., prenosi od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: "Kada se dvojica muslimana sukobe jedan protiv drugoga, i jedan među njima napadne oružjem svoga brata, obojica odlaze u Džehennem." Ahnef (jedan od prenosilaca) je rekao: "ja sam rekao, ili je bilo rečeno: 'Allahov Poslaniče! Jasno je za onoga koji je ubio, ali šta je sa ubijenim (zašto on mora biti bačen u Džehennem)?' On, sallallahu 'alejhi ve sellem, reče: 'I on je također namjeravao da ubije svoga druga.'"
"Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike." (El-Ma'ide, 29.), tj. ja ne namjeravam da se borim protiv tebe, iako sam mnogo jači i čvršći nego što si ti, nego "ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh", tj. ti ćeš nositi grijeh moga ubistva zajedno sa svojim predašnjim grijesima.
Imam Ahmed, Ebu-Davud i Et-Tirmizi prenose od Sa'da ibn Ebi-Vekkasa njegovu izjavu o iskušenju Osmana ibn Affana: "Ja svjedočim da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: 'Uskoro će doći period meteža u kojem će onaj koji sjedi biti bolji od onoga koji stoji, a onaj koji stoji će biti bolji od onoga koji hoda, a onaj koji hoda će biti bolji od onoga koji žuri.' Neko je kazao: 'Allahov Poslaniče, šta misliš o onome koji uđe u moju kuću i podigne svoju ruku da me ubije?' Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'Budi poput Ademovog sina (Habil).'" Prenosi se u drugoj verziji od Ibn-Mirdevejha, od Huzejfe ibn El-Jemana, da je rekao: "Budi poput boljeg od dvojice Ademovih sinova."
Imam Ahmed prenosi od Mu'avije i Veki'a njihove riječi: "Prenio nam je El-A'maš od Abdullaha ibn Murreta, od Mesruka, od Abdullaha ibn Mes'uda, r. a. da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve seliem, rekao: 'Nijedno ljudsko biće nije ubijeno ili (nepravedno) usmrćeno, a da dio odgovornosti za taj zločin ne snosi prvi Ademov sin koji je otpočeo sa ubijanjem na Zemlji.'" (Ahmed u Musnedu)
Uzvišeni Allah kaže: "Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. 'Teško meni!' — povika on — 'zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!' I pokaja se." (El-Ma'ide, 31.)
Neki komentatori kažu: "Nakon što je Kabil ubio svoga brata, nosio ga je na svojim leđima cijelu godinu dana (ne znajući šta da učini sa bratovim tijelom)."
Drugi kažu: "Nosio ga je na svojim leđima stotinu godina, dok Uzvišeni Allah nije poslao dvije vrane koje su se borile jedna protiv druge. Jedna od njih je bila ubijena. Vrana ubica je grebala zemlju da sakrije tijelo mrtve vrane. Vidjevši je da to čini, Kabil reče: 'Teško meni! Zar ja nisam u stanju da učinim kao ova vrana i da sakrijem mrtvo tijelo svoga brata?' Zatim, on je zakopao tijelo svoga mrtvoga brata i prekrio ga zemljom."
Historičari navode: "Adema, a.s„ je srce zaboljelo i osjećao je veliku žalost za svojim mrtvim sinom, Habilom."
Mudžahid kaže: "Kabil je bio kažnjen ubrzo nakon toga. Istoga dana, u kojem je ubio brata Habila, njegova noga je zavezana za njegovu butnu kost, a njegovo lice je silom usmjereno prema sunčevom disku, kao jedan vid kazne za ono šta je učinio svome bratu."
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Ni za jedan grijeh kazna ne stiže tako brzo na ovome svijetu, po-red onoga što je za njegovog počinioca pripremljeno na vječnom, kao za nasilje i prekidanje rodbinskih veza."
Imam Ebu-Dža'fer je spomenuo u svome Tarihu (Historiji) prenoseći od nekoliko osoba koje su kazale: "Hava je rodila četrdesetero djece u dvadeset porođaja." Ibn-Ishak je naveo isto i spomenuo precizno njihova imena. Kako bilo, ništa nije pouzdano o njihovim imenima i broju. Jedino Allah zna njihov tačan broj!
Drugi kažu: "Bilo je stotinu i dvadeset porođaja, u svakom je rođeno jedno muško i jedno žensko dijete. Među njima su prvi bili Kabil i njegova sestra Kelima, a posljednji su bili Abdu-l-Mugis i njegova sestra Ummu-l-Mugis. Potom se broj ljudi povećao i oni su se raširili Zemljom."
Uzvišeni Allah kaže: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I AIlaha se bojte — s imenom čijim jedni druge molite — i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi." (En-Nisa', 1)
Historičari navode: Adem, a. s., nije umro dok nije vidio od svoga potomstva i izdanka četiri stotine hiljada osoba, a Allah najbolje zna.
Uzvišeni Allah kaže: "On je Taj Koji vas od jednoga čovjeka stvara — a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono otežalo, njih dvoje su zamolili AIlaha, Gospodara svoga: 'Ako nam daruješ dobrog potomka, bićemo, zaista zahvalni!' I kad im je On darovao zdrava potomka, poslije su potomci njihovi izjednačili druge s Njim u onome što im On daje — a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!" (El-A'raf, 189.-190.)
Prvi put se spominje Adem, a.s. da privuče pažnju učača Kur'ana, a sljedeći spomen odnosi se na cijeli ljudski rod. Ovo je učinjeno na način spominjanja ljudskog roda nakon spominjanja njihovog praoca. Uzvišeni Allah kaže: "Mi čovjeka od biti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo." (El-Muminun, 12.-13.); i. "Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i učinili da vatra iz njih pogađa šejtane, za koje smo patnju u ognju pripremili." (El-Mulk, 5) Ovdje je dobro poznato da "svjetlice" nisu ukrasna svjetla, nego On iz jednine ili jedne osobe izvodi cijelu vrstu.
Adem, a.s., je otac čovječanstva. Stvoren je Allahovom Rukom. Allah je udahnuo od Svoga Duha u njega, On je učinio da se meleki poklone pred njim, On ga je podučio imenima svih stvari i On je učinio da se nastani u Njegovom prostranom Džennetu.
Ibn-Hibban prenosi u svome Sahihu od Ebu-Zerra da je rekao: "Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, koliko je bilo Allahovih vjerovjesnika?' On, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'Stotinu dvadeset i četiri hiljade.' Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, koliko je bilo poslanika među njima?' On, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'Tri stotine i trinaest, veliki broj!' Kazao sam: 'O Allahov Poslaniče, ko je bio prvi među njima?' On, sallallahu 'alejhi vesellem,je rekao: 'Adem.' Kazao sam: 'O Allahov poslaniče! Da li je on bio poslanik upućen sa Objavom?' On, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'Da, Uzvišeni Allah ga je stvorio Svojom Rukom, zatim je udahnuo od Svoga Duha u njega, a zatim ga je On oblikovao (na odgovarajući način).'"
U hadisu o Noćnom putovanju (Isra) koji se može naći u dva Sahiha (Buharije i Muslima), poslanik Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Kapija je bila otvorena i mi smo prešli preko najbližeg neba. Tamo smo vidjeli čovjeka koji sjedi sa narodom sa svoje desne strane i narodom sa svoje lijeve strane. Kada bi pogledao na desnu stranu, nasmijao bi se, a kada bi pogledao na lijevu stranu, zaplakao bi. Zatim je rekao: 'Dobrodošao, o časni vjerovjesniče i pobožni sine!' Pitao sam Džebra'ila: 'Ko je on?' Odgovorio je: 'On je Adem, a narod sa njegove desne i lijeve strane su duše njegovih potomaka. Oni sa njegove desne strane su stanovnici Dženneta, a oni sa njegove lijeve strane su stanovnici Džehennema, pa, kada pogleda na desnu stranu, on se nasmije, a, kada pogleda na lijevu stranu, zaplače.'" (Buhari i Muslim)
Poslanikov hadis: "Zatim, prošao sam pokraj Jusufa i našao sam da mu je data polovina ljepote" učenjaci objašnjavaju tako da to znači da mu je data polovina ljepote koja je darovana Ademu, a.s. Svakako, to je vrlo prikladno i ubjedljivo. Jer, Uzvišeni Allah je stvorio Adema, a. s., oblikovao ga Svojom Rukom i udahnuo od Svoga Duha u njega. Zbog toga ga je Uzvišeni Allah zasigurno stvorio boljim od svih stvari.
Prenosi se od Abdullaha ibn Omera i Abdullaha ibn Amra da, kada je Uzvišeni Allah stvorio Džennet, meleki su rekli: "Gospodaru naš! Učini ovo za nas, jer si za čovječanstvo stvorio dunjaluk u kojem će jesti i piti." Uzvišeni Allah je rekao: "Tako Mi Moje slave i uzvišenosti, ja neću izjednačiti između pobožnih koje Sam stvorio Svojom Rukom i onih za koje kad sam rekao: 'Budite!' oni postaše!"
Ebu-Hurejre, r. a., prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: "Allah je stvorio Adema visine šezdeset lakata a onda mu rekao :"Idi i nazovi selam toj grupi meleka,pa saslušaj čime će ti otpozdraviti,(jer će to biti) tvoj pozdrav i pozdrav tvog potomstva".On im je rekao:
-Es-selamu alejkum.
-Es-selamu alejke ve rahmetullah-odgovorili su oni,ponovivši"ve rahmetullah" još jednom.
Svako ko uđe u Džennet bit će u obliku Adema,no ljudi su se sve do sada malo-pomalo smanjivali."(Buharija,1399)
Suze su iskren izraz straha od Allahove kazne i naše iskrene ljubavi i strahopoštovanja prema Njemu. Ali koliko se često u osami sjetimo Allaha i oči nam zasuze? Kako li mnogo se smijemo, a kako li malo plačemo?
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Sedmerica će biti u Allahovom hladu kad drugog hlada sem Njegovog ne bude. Među njima su: pravedni imam (vladar), mladić koji je odrastao u pokornosti Allahu, čovjek čije je srce bilo vezano za džamiju, dvojica ljudi koji su se zavoljeli u ime Allaha, na toj ljubavi se sastali i na njoj se rastali, čovjek koga je pozvala ugledna i lijepa žena, a on joj odgovorio da se boji Allaha, čovjeka koji je dijelio sadaku tako da desnica ne zna šta je udijelila ljevica, i čovjek koji se iskreno sjeti Allaha, pa mu oči zasuze. (Buhari)
U ovom prelijepom hadisu Poslanik, s.a.v.s., govori o malim pobožnim djelima koja rezultiraju u tako velikoj nagradi: hladu na Dan kad neće biti drugog hlada osim Njegovog. Ovo nam na početku ne izgleda kao velika stvar, ali pomislimo na sljedeći hadis: "Na Sudnjem danu, Sunce će se približiti ljudima na udaljenost od milje ili dvije, pa će ih pržiti i ljudi će se znojiti shodno svojim djelima. Nekima će znoj dosezati do članaka, nekima do koljena, nekima do struka a neke će – poput uzda -z auzdati." El-Mikdad kaže: "Vidio sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako svojom rukom pokazuje na usta." (Tirmizi)
A u drugom hadisu se kaže da će neki biti u znoju "dubokom 70 lakata". (Buhari)
Pa ko bi onda želio išta više na ovaj Dan od hlada i Allahove zaštite?
A sad ispitajmo osobine i kvalitete ovih sedam vrsta ljudi koji će zaslužiti tako visoko mjesto na Sudnjem danu.
1. Pravedni vladar
Koncept pravde je u islamu veoma važan i svaki musliman-vladar, kao i musliman- podređeni je moraju primijeniti u svim pitanjima bez izuzetka. Pravda znači da svakom damo pravo koje zaslužuje: muslimanu ili nemuslimanu, rođaku ili strancu, prijatelju ili neprijatelju. Allah kaže: "Pravedni budite. To je najbliže čestitosti ( Ma´ida, 8. ajet)
Nažalost, čak kad ovo i priznajemo u teoriji, brzo zaboravljamo u praksi. Tako se uhvatimo kako kad govorimo o našim prijateljima i onima koje volimo, previše ih hvalimo, a kad govorimo o onima s kojima se razlikujemo, ne možemo naći u njima dobra i samo ističemo njihove loše strane. Ovo je daleko od pravde koju Allah voli i za koju obilato nagrađuje, kao što se spominje u sljedećem hadisu: „Oni koji su pravedni će biti u svjetlu u Allahovoj desnoj ruci, a obje Allahove ruke su desne ruke" – oni koji su bili pravedni u svojim odlukama, sa svojim porodicama i sa svim nad čim im je data vlast.
Dok je Poslanik, s.a.v.s., Abdullahu ibn Mesudu dodjeljivao prazna mjesta u Medini između nastambi i bašči s palmama u Ansaru, i kad mu je Benu Abd ibn Zuhra rekao: „Odmakni od nas sina Umm Abda (Ibn Mesuda)", Poslanik, s.a.b.s., je odgovorio: „Zašto me je onda Allah poslao? Allah neće blagosloviti narod u kojem slabom čovjeku nije dato njegovo pravo." (Tirmizi)
Koncept pravde je najbitniji za vladara, jer je on zadužen za svoje ljude i glavni djelilac pravde u zemlji. Zbog toga je vladar posebno spomenut kao jedna od sedmerice koji će biti počastvovani Allahovim hladom.
2. Mladić koji je odrastao u pokornosti Allahu
Veliki učenjak Ejjub es-Sehtijani je rekao: „Od uspjeha mladića je da ga Allah uputi do učenjaka sunneta"
Uistinu, veliki je Božiji blagslov za mladića da bude upućen u pobožnost i prijateljstvo s čestitima, jer je u mladosti čovjek najpodložniji životnim iskušenjima i lahko može odlutati s Božijeg puta. Ovo je očigledno kad pogledamo društvo oko nas i shvatimo da je većina životnih razonoda, kao što su muzika, igre, klubovi i moda, usmjerena baš na omladinu. „Samo si jednom mlad", kaže im se, zbog čega mnogi muslimani danas troše svoju mladost namjeravajući početi klanjati, staviti maramu i ići na hadž kad ostare, kao da imaju garanciju od Allaha da će doživjeti starost! Koliko bismo sebi dobro učinili kad bismo poslušali Poslanikov, s.a.v.s., savjet u kojem kaže: „Iskoristi petero prije petero: Svoju mladost prije svoje starosti, i svoje zdravlje prije svoje bolesti, i bogatstvo svoje prije svoga siromaštva, i slobodno vrijeme svoje prije svoje zaposlenosti, i život svoj prije smrti svoje." (Hakim)
3. Čovjek čije je srce bilo vezano za džamiju
U islamu se muškarci snažno podstiču da se mole u džamijama, jer je nagrada za to ogromna. Ne samo da će zbog ovog čovjek imati pravo na Allahov hlad na Sudnjem danu, već „on ne učini nijedan korak prema džamiji samo zbog toga, a da nije uzdignut za jedna stepen i da jedan grijeh nije otklonjen od njega. A onda dok se moli, meleci ne prestaju upućivati dove za njega sve dok ostaje na mjestu molitve, govoreći:´Allahu, blagoslovi ga. Allahu, budi milostiv prema njemu.´" (Buhari)
Ovdje, međutim, treba naglasiti se svim hadisima koji podstiču ljude na privrženost džamiji ne želi stvoriti zaključak da je islam religija koja treba biti ograničena na džamije, kako to mnogi ljudi misle. Ipak, džamija treba biti u srcu muslimanske zajednice, a uloga ljudi koji vode džamiju je ovdja od ogromnog značaja. Oni su ti koji su uglavnom odgovorni da učine džamije prijatnim utočištem za muslimane, a ne političkom arenom za borbu oko prevlasti kao što su to mnoge danas. Neka nas Allah sačuva od ovoga!
4. Dvojica ljudi koji su se zavoljeli u ime Allaha, na toj ljubavi se sastali i na njoj se rastali
Međusobna ljubav u ime Allaha je jedna od velikih vrata koja će nam donijeti dobro na ahiretu i uzrok kušanja slasti imana na ovom svijetu. Voljeti nekog drugog u ime Allaha znači da musliman ne voli drugog muslimana iz bilo kojeg drugog razloga osim zbog ispravnosti njegove vjere. Tako da nije važno kako ta osoba izgleda, šta nosi, koliko je bogata ili siromašna, odakle je, koja joj je boja kože – možda ti se ništa od toga ne sviđa, ali tu osobu voliš radi njenog imana - to znači voljeti u Allahovo ime.
Allah, Milostivi i Uzvišeni, kaže: Oni koji se međusobno vole u ime Moje Slave će imati stubove svjetlosti te će im poslanici i šehidi zavidjeti." (Tirmizi, Ahmed)
Neka je slavljen Allah! Zamisli da ti zavide Allahovi odabrani poslanici i oni koji su ubijeni na Njegovom putu! Takva je nagrada za one koji se vole u ime Allaha.
5. Čovjek koga je pozvala ugledna i lijepa žena, a on joj odgovorio da se boji Allaha
Ovaj svijet je pun iskušenja koja mogu odvesti do Vatre, a jedno od njih je i iskušenje ženama. Mnogi muškaraci su odveli svoju dušu u propast zbog zavođenja neke žene, pa je Poslanik ummeta posebno upozorio na ovo. Rekao je: "Svijet je ugodan i zelen u zaista će vas Allah učiniti njegovim nasljednicima da bi vidio kako ćete se ponašati. Zato izbjegavajte čar žena; zaista je prvo iskušenje za Djecu Izraela prouzrokovala žena." (Muslim)
Najvažnija mjera kojom ćemo se zaštititi od ovog i svih drugih iskušenja je strah od Allaha. Na ovu činjenicu se aludira i u sljedećem ajetu: „A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao Džennet će boravište biti sigurno." (En-Naziat, 40-41.ajet)
6. Čovjeka koji je dijelio sadaku tako da desnica ne zna šta je udijelila ljevica
Ovo opisuje vrstu ljudi koji se detaljno pripremaju da se zaštite od er-rije. Er-rija (pretvaranje,op. prev.) znači da se djela rade da bi se dobila pohvala i priznanje od ljudi. Ovaj grijeh uništava sve koristi koje koje se nalaze u ispravnim djelima te donosi ozbiljnu kaznu za onoga koji ga čini. Ovo je posebno opasno, jer je u ljudskoj prirodi da želi i uživa u pohvalama drugih ljudi. Zato se moramo dobro pobrinuti da se osiguramo da nam namjere ostanu čiste kad god učinimo neko dobro djelo (poput sadake), a ne poput današnje prakse kad na džamijskim oglasnim pločama možemo vidjeti šta, zašto i ko je nekome nešto dao. Allah nas upozorava: „O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allah ni u onaj svijet." (El-Bekare, 264. ajet)
7. Čovjek koji se iskreno sjeti Allaha, pa mu oči zasuze
Naš plemeniti Poslanik nas je obavijestio: „Da znate ono što ja znam malo biste se smijali, a mnogo plakali!" (Buhari)
Plakanje nije odlika slabića. Poslanik, koji je bio najbolje stvorenje, je plakao, kao i svi ashabi. Suze su iskren izraz straha od Allahove kazne i naše iskrene ljubavi i strahopoštovanja prema Njemu. Ali koliko se često u osami sjetimo Allaha i oči nam zasuze? Kako li mnogo se smijemo, a kako li malo plačemo? Poslanik je rekao: „Ništa nije draže Allahu, dž.š., od dvije kapi i dva traga: kapi suze zbog straha od Allaha i kapi krvi prolivene na Allahovom putu, a dva traga su prašina na Allahovom putu i trag od nekih propisa, koji ostaju na čovjeku." (Tirmizi)
Hvala Allahu, kroz ovih sedam vrsta ljudi spomenutih u hadisu su nam dati jasni putokazi na putu da postignemo Allahovu radost i zadovoljstvo. Stoga, draga braćo i sestre, posvetimo se tome da budemo u jednoj od sedam kategorija, jer zaista će sretni biti oni kojima Allah podari hlad na dan kad drugog hlada osim Njegovog neće biti.
U Ramazanu vjernici otvaraju kartone za sistematske preglede.
U ovoj kući, na dunjaluku, koja je puna belaja, iskušenja, tragedija, stresova,
bolesti, lopovluka, čovjek teško da može ostati zdrav i priseban, osim ako je
vjernik, jer samo pravi vjernik shvata suštinu ovoga svijeta.
Od nas se traži da donesemo ozbiljnu i čvrstu odluku da ćemo biti pravi vjernici,
a ne površni. Allah, dž.š., postavio nam je samo jedan uvjet za to:
“Vi ste iznad svih ako ste pravi vjernici“.
Oni koji nisu upoznali ovaj svijet, zapadaju u očaj i tugu povodom raznih promjena.
Oni hoće da ovaj svijet bude stabilan, hoće na njemu smirenost, slobodu, rahatluk…
Nemoj, umorit ćeš se. Sloboda, smirenost i veselje su samo u srcu iskrenog vjernika.
'Ramazan je jedina škola i to škola života u kojoj se obnavlja vjera i svijest
radi mira među ljudima. U njoj se uči istina radi sigurnosti i u njoj se nude
moralne vrijednosti kao i lijek protiv bolesti društva. U školi Ramazana
svakom je omogućeno da vidi kod sebe koliko ima ljudskosti, da upozna
pravu ljubav svoje duše i njezinu hranu. Posebna je milost druženje s Kur'anom
čija svaka stranica govori o našem stanju, našim bolestima i odmah iza toga
nudi nam rješenja, izlaz i tablete.
Kad vaše čelo dotakne tlo u namazu, zamolite Stvoritelja da vam pomogne.
Ne dopustite da ovo bude „samo još jedan ramazan“.
Neka to bude prvi dan vašeg novog života...
U ramazanu smo svi „novi muslimani“. Možemo biti dobri u predstavljanju
pred drugima, čak ponekad zavaravati i sami sebe da su nam namjere čiste,
ali kad naša čela dotaknu tlo u namazu, svi smo početnici u služenju svom Stvoritelju...
Tako čemo u Ramazanu biti u prilici život u islamu doživjeti kao ljepotu,
smirenost, snagu, samopouzdanje, dostojanstvo i poštovanje pred samim sobom.
U Ramazanu vjernici otvaraju kartone za sistematske preglede.
Na zvaničnoj web stranici, hf.Bugari mjesec posta naziva mjesecom radosti, lakoće i oprosta, ali i mjesecom koji duše vjernika oslobađa od tereta i bolesti. Ramazan donosi sa sobom milost koja skida prašinu sa ljudskih duša, ispravlja duhovne iskrivljenosti i smiruje dušu od panike. To je ujedno mjesec koji vjerniku jasno pokazuje put i pravac kojim treba da ide, navodi Bugari.
„Ramazan je jedina škola i to škola života u kojoj se obnavlja vjera i svijest radi mira među ljudima. U njoj se uči istina radi sigurnosti i u njoj se nude moralne vrijednosti kao i lijek protiv bolesti društva. U školi Ramazana svakom je omogućeno da vidi kod sebe koliko ima ljudskosti, da upozna pravu ljubav svoje duše i njezinu hranu. Posebna je milost druženje s Kur'anom čija svaka stranica govori o našem stanju, našim bolestima i odmah iza toga nudi nam rješenja, izlaz i tablete.
U Ramazanu vjernici otvaraju kartone za sistematske preglede.
Specijalista za sve bolesti Muhammed, s.a.v.s., je rekao:“ Postite da bi ste ozdravili.“ (Ibni Sinni, Taberani)
Većina ljudi, pa i mnogi vjernici, zaokupirani su materijom koja im ne da da brinu za svoje zdravlje. Zato su bolesni, jer ne daju zekat duše i tijela. Zekat duše je stalno spominjanje Allaha, a zekat tijela je post.
Muhammed, s.a.v.s., je rekao: - Za sve se daje zekat. Zekat na tijelo je post. (Taberani)
Uzvišeni Allah o ovom mjesecu veli: - Mjesec Ramazan je taj u kojem je Kur'an spušten, kao uputa za sve ljude, jasnoća upute i pobjeda...
Kur'an je uputa svim ljudima, ne samo muslimanima. Muslimani ne smiju škrtariti ljepotama Kur'ana koji čovječanstvu nudi vječnu sreću. Kur'an donosi muslimanima „jasnoću upute“. Dakle, Kur'an (Ramazan) je vodič muslimanima do imana – pravog vjerovanja.
Ramazan upravo skida zastore koji ne daju imanu da se u srcu nastani. Kur'an donosi sigurnu pobjedu Fur'kan, razlučivanje dobrog od zla. Ta pobjeda zavisi od jačine svijesti o Allahu i o susretu s Njim. Odnosno. onoliko koliko u životu postimo, a post u Ramazanu je podsjetnik na post od svega stvorenog dok smo živi.
Eto, svima nama prilika, ramazanski kurs, se otvara. Da je Kur'an, odnosno Ramazan, vodič svim ljudima, govori nam posljednja hutba Muhammeda, s.a.v.s., koju je održao ashabima zadnju džumu u mjesecu šabanu.
O, ljudi! Allahov mjesec je krenuo ka vama i donosi vam beriket, milost i oprost. To je mjesec kod Allaha vrijedniji od svih mjeseci. Ramazanski dani i ramazanske noći su vrijednije od svih dana i noći. Ramazanski sahati, trenuci su bolji od svih sahata i trenutaka. To je mjesec u kojem ste pozvani Allahu u musafirluk. U njemu ste od Allaha počašćeni. Vaši dahovi u tom mjesecu su tesbih, veličanje, a vaše spavanje je ibadet. Vaša djela su primljena, vaše dove uslišane. Molite vašeg Gospodara iskrenim namjerama, čistim srcima, da vas uputi da ga ispostite i da Njegovu knjigu s razumijevanjem učite. Jer, zaista, nesretnik je onaj ko bude spriječen Allahovog oprosta u ovom uzvišenom mjesecu. Dok postite neka vam je na umu glad i žeđ na Sudnjem danu. Dijelite sadaku siromašnima i potrebnima. Poštujte vaše starije i budite samilosni prema mlađima. Održavajte rodbinsku vezu, čuvajte vaše jezike i oborite poglede od onoga što vam je zabranjeno i ne slušajte zabranjeno. Budite milostivi prema jetimima bit će milosti i prema vašim jetimima.
Posvetimo se ovom mjesecu potpuno, jer Poslanik, s.a.v.s., o njemu veli: - Došao Vam je Ramazan. To je mjesec Allahova blagoslova. Allah vas u njemu čuva, spušta vam Svoju milost, briše vam grijehe i uslišava vam dove. Allah vas gleda kako se natječete u ramazanu i ponosi se s vama pred melecima. Dajite sve od sebe da Allah vidi samo dobro. Doista je nesretan onaj ko bude uskraćen Allahove milosti u ovome mjesecu, kaže Sulejman Bugari.
P.S.
Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo ramazanu, petku i džumi namazu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.
Uzvišeni Allahu, ako nam oduzmeš imetak, ostavi nam nadu, ako nam podariš uspjeh, podari nam snagu volje da savladamo poraz! Ako nam uzmeš blagodat zdravlja, podari nam blagodat vjere!
Godina je poput stabla voćke, mjeseci su poput stupaca stabla, dani su poput grana, sati poput listova, a uzdasi čovjeka, u tom vremenu,su poput plodova. Čiji uzdasi budu u pokornosti Allahu, plodovi njegovog stabla slatki su i ukusni,a čiji uzdasi budu u griješenju, plodovi njegovog stabla gorki su. A nešto kasnije, u sezoni ubiranja plodova, na dan susreta s Gospodarom Pravednim raspoznat će kvalitet plodova: da li su slatki ili gorki?! Ihlas, iskrena predanost Allahu, i tewhid, priznavanje Allahove jednoće, jesu jedno stablo u srcu roba, stupci tog stabla njegova su djela, a plodovi pak lijep i ugodan život na dunjaluku i vječna blagodat na ahiretu. Kao što su džennetski plodovi trajni i dokučivi, takvi su i plodovi ihlasa i tewhida na dunjaluku. Širk, pripisivanje Allahu sudruga, laž i pretvaranje također predstavljaju jedno stablo u srcu čovjeka. Njegovi plodovi na dunjaluku su: strah, briga, tuga, tjeskoba u grudima, zatamnjenost srca, a njegovi ahiretski plodovi jesu: zekkum i neprekidna patnja. Allah Uzvišeni oba ova stabla spomenuo je u suri Ibrahim.
On je rekao:"Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer-lijepa riječ je kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka."(Ibrahim,24-26)
Izvor: "Riznica znanja"-Ibn Kajjim El-Džewzijje
Kaže autor Šihabuddin Ebul-Fadl Ahmed b. Alijj, Ibnu Hadžer el-Askalani, rahmetullahi alejh: Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Ne postite jedan ili dva dana prije nastupanja ramazana, osim čovjeka koji (inače) posti (svoj) post, pa neka ga posti.'“ Muttefekun alejhi.
Prenosilac hadisa
Ebu Hurejre, radijallahu anh: Ime koje je kod većine učenjaka prihvaćeno jeste Abdurrahman b. Sahr. Ibnu Hibban u „Sikat“ kaže da je Ebu Hurejre, radijallahu anh, prvi dobio taj nadimak. Dobio ga je ili od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili od Omera, radijallahu anh. Rođen je 31. god. nakon Godine slona. Islam je primio 7. godine po Hidžri i od tada se punih 4 godine družio s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, najviše od svih ashaba, zbog čega najviše i prenosi hadisa, oko 5.374 hadisa. Od toga u Dva sahiha, kod Buharije i Muslima, nalazi se 609 hadisa na isti način zabilježenih, dakle hadisa koji su muttefekun alejh. Pored Ibnu Abbasa i Ibnu Omera, radijallahu anhum, bio je medinski muftija. Upravu nad Medinom preuzeo je za vrijeme Muavije, radijallahu anh, a ostavio je za vrijeme Mervana. Ikrime, rahmetullahi alejh, spominje da je Ebu Hurejre, radijallahu anh, znao u jednom danu izgovoriti 12.000 puta subhanallah i govoriti: "Tesbih činim Allahu onoliko koliko vrijedi moja krvarina." Također bi govorio: "Neše'tu jetimen-odrastao sam kao jetim; ve hadžertu miskinen-hidžru sam učinio kao miskin-nevoljnik; ve kuntu edžiren-bio sam sluga; fel-hamdu lillahillezi džeale-d-dine kavamen ve Eba Hurejrete imamen-pa neka je hvala Allahu koji je islam učinio jedinom vjerom pravom a Ebu Hurejru imamom." Utjecao se Allahu od nifaka-lecemjerstva, od velikih grijeha, pa bi ga drugi pitali: "Zar tako doviš a ti si ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i na dobru si?!" Odgovarao bi im: "Teško li se vama! Sve dok je Iblis živ, ja nisam siguran!" Klanjao je dženazu Aiši, radijallahu anha. Na samrti je govorio: "Allahumme inni uhibbu likaeke fe ehibb likaii – Gospodaru moj, uistinu ja volim susret s Tobom, pa zavoli i Ti susret sa mnom." Umro je 59. godine po Hidžri u Medini i ukopan je u Bekiji.
Koristi hadisa
1) Hadis ukazuje na zabranu posta jednog ili dva dana prije samog nastupanja ramazanskog posta pod izgovorom da se posti iz predostrožnosti ili da se posti dobrovoljno. I ovo se odnosi na strogu zabranu-tahrim, po ispravnijem mišljenju. Imam Malik, rahmetullahi alejh, rekao je u Muvetti: "Nisam vidio nijednog učenaka niti fakiha-pravnika da poste ove dane, niti je do mene došla vijest da je neko od selefa postio ove dane. Naprotiv, učenjaci su to prezirali i bojali se ove novotarije i toga da neznalice ne pripoje ove dane ramazanu tvrdeći da su i ovi dani od ramazana." Davud Ez-Zahiri bio je stava da onaj koji posti dan ili dva dana prije ramazana, da mu taj post nije ispravan.
2) Hadis izuzima iz ove zabrane onoga koji je uobičavao postiti dobrovoljni post, poput posta ponedjeljkom i četvrtkom, pa jedan od tih dana padne prije samog nastupa ramazana. Sličan propis je i onoga koji posti obavezni post poput zavjetnog posta, ili posta koji je otkupnina za određeni prijestup, ili napašta prethodni ramazan, svima njima je dozvoljeno da poste dan ili dva dana prije samog ramazana jer oni time ne žele da dočekaju ramazan, već žele da se isposte svoj obavezni post ili nastave sa svojom ustaljenom praksom ne mijenjajući je zbog ramazana.
3) Islamski učenjaci razilaze se oko mudrosti zabrane posta jednog ili dva dana prije samog nastupa ramazana. Tako, Ibnul-Mulekkin, rahmetullahi alejh, spominje mudrost zabrane kako bi se vjernik pripremio za post u ramazanu, ojačao svoje tijelo i sl; što je malo podaleko mišljenje, jer upravo se postom priprema za post, navikava na prethodni post i također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postio je većinu mjeseca ša'bana. Ispravno mišljenje jeste mudrost koju spominje imam Malik u svojoj Muvetti kako se ne bi ramazanu pridodalo ono što nije od njega, kako ne bi neznalice pomislile da je propisano postiti kraj ša'bana radi ramazana.
Također, ovome mišljenju može se pridodati i slično njemu a to je kako se ne bi spojile nafila i fard, odnosno mudrost zabrane posta ovih dana je da se napravi razlika između nafile posta i obaveznog posta, kao što spominje Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejh, u "Tehzibu-s-sunen" dokazujući svoj stav hadisom kojeg bilježi Ebu Davud u kojem se spominje da je jedan čovjek ušao u mesdžid i klanjao s ostalim muslimanima fard-namaz, a zatim odmah nakon farda ustao da klanja još, pa je skočio Omer, radijallahu anh, uhvatio ga za rame i spustio na zemlju govoreći: "Sjedi! Doista, Sljedbenici Knjige nisu uništeni ni zbog čega drugog do toga što između njihovih molitvi nije bilo prekida, razdvajanja, razlike." Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, podigao je svoj pogled i rekao: "Allah te pomogao na istini, o sine Hattabov!" (Sahih Ebu Davud, 922. Šejh Albani, rahmetullahi alejh, ovaj hadis prvo je ocijenio slabim, da bi se na kraju povratio i ocijenio ga vjerodostojnim.)
Ibnu Hadžer, rahmetullahi alejh, također kao mudrost spominje da se sa ramazanskim postom otpočinje nakon viđenja mlađaka a ne sa postom jednog ili dva dana prije, tvrdeći da onaj koji posti dan ili dva dana prije ramazana kao da želi osporiti propis otpočinjanja ramazanskog posta.
Kao mudrost ove zabrane može se navesti i zabrana pretjerivanja u vjeri i zabrana nepoštivanja Allahovih propisa.
4) U hadisu stoji spomen jednog ili dva dana, jer je to najčešće, tj. onaj koji želi da dočeka ramazan dočekuje ga sa jednim ili dva dana unaprijed poštena. Šafijski pravnici su stava da nije dozvoljeno postiti dobrovoljni post od nastupa druge polovine mjeseca ša'bana dokazujući svoj stav hadisom Ebu Hurejre, radijallahu anh, u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada nastupi druga polovina ša'bana, nemojte postiti!" Međutim, većina islamskih učenjaka dozvoljava post nakon što nastupi druga polovina mjeseca ša'bana tvrdeći da je ovaj prethodni hadis slab, kao što također postoji drugi hadis koji podstiču na mnogobrojni post u mjesecu ša'banu. Dok, drugi koji smatraju hadis ispravnim kažu da se u ovom hadisu misli na pokuđenost-kerahijjet a ne na strogu zabranu dok se u hadisu Ebu Hurejre o postu jednog ili dva dana misli na strogu zabranu-tahrim. Ibnu Tejmijje, rahmetullahi alejh, rekao je: "Nije pokuđen post u zadnjoj trećini mjeseca ša'bana kod većine učenjaka."
Kako privoliti na post muslimane koji ne poste u ramazanu?
Pitanje:
Na koji način se trebamo ophoditi prema muslimanima koji ne poste ramazan? Koji je najprimjereniji način da ih se pozove da poste?
Odgovor: Stroga je obaveza da pozovemo muslimane koji ne poste ramazan i da ih na post privolimo, a da ih također upozorimo na opasnost ostavljanja posta. Sve to možemo učiniti na sljedeći način:
1. Najprije ćemo ih upoznati sa činjenicom da je post mjeseca ramazana strogi farz, da post ima veoma važno mjesto u islamu i da je to jedan od stubova na kojima je sagrađen islam.
2. Podsjetit ćemo ih na veliku nagradu koja pripada postaču, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko isposti ramazan s pravim imanom, nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni grijesi koje je do tada počinio.“ (Buhari, br. 38, Muslim, br. 760)
Također je zabilježeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kaže Allah, dž.š: 'Post je Moj i Ja za njega nagrađujem. On (postač) ostavlja svoju strast i hranu zbog Mene. Post je štit. Postač ima dvije radosti: jednu prilikom iftara, a drugu kada se susretne sa svojim Gospodarom. Zadah iz usta postača draži je Allahu od mirisa miska.“ (Buhari, br. 7492, Muslim, br. 1151)
3. Također ćemo im ukazati na žestoku kaznu koja očekuje one koji ne poste ramazan i pojasnit ćemo im da je ostavljanje posta u ramazanu jedan od velikih grijeha. Ibn Huzejme i Ibn Hibban bilježe hadis od Ebu Umame, r.a., u kojem stoji: „Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: 'Dok sam spavao, došla su mi dva čovjeka i uzela me za podlaktice te me odveli do jednog nepristupačnog brda, a zatim su mi kazali: 'Popni se.' 'Nisam u stanju da to uradim', rekao sam. Rekli su: 'Mi ćemo ti olakšati.' Popeo sam se na brdo, a zatim čuo veoma glasne zvukove. Rekao sam: 'Kakvi su ovo zvukovi?' Rekli su: 'To su urlici stanovnika Vatre.' Zatim smo krenuli i došli do ljudi koji su bili obješeni za svoje tetive, a pri tome su im usta bila široko razjapljena, a iz njih je tekla krv. Upitao sam: 'Ko su ovi?' Rekoše: 'Ovo su oni koji prekidaju svoj post prije nego što nastupi vrijeme.' Albani je kazao da je ovaj hadis sahih, te u njegovom komentaru kazao: „Ovo je kazna za onoga ko posti, a zatim namjerno prekine svoj post prije negoli nastupi vrijeme iftara. Kakvo je onda stanje onoga ko uopće ne posti!?“
4. Pojasnit ćemo im da post uopće nije težak. Naprotiv, donosi sreću, radost, zadovoljstvo i smirenost u naše duše. Postačko srce je u stalnom rahatluku i ono osjeća slast u činjenju ibadeta, u učenju Kur'ana i klanjanju noćnog namaza.
5. One koji ne poste pozvat ćemo da poslušaju određena predavanja ili da pročitaju tekstove napisane o postu i njegovoj važnosti.
6. Ne smijemo sebi dozvoliti da nas pozivanje onih koji ne poste zasiti i da nam dosadi. Naprotiv, moramo ih konstantno pozivati uz primjeren i blag govor, lijep savjet i iskrenu dovu za njih da ih Allah uputi i da im oprosti.
Molim Allaha da nama i vama podari uspjeh i da nas učvrsti na Pravom putu!
Allahu, Gospodaru svjetova! Neka je selam i salavat na najodabranijeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu i ashabe. Ovo pismo upućujem svakom onom muslimanu koji dočekuje ramazan u zdravlju i snazi, kako bi ga iskoristio u pokornosti Stvoritelju. Pokušao sam u ovom tekstu da objasnim načine i sredstva koja će pobuditi imansku motivaciju za što većim činjenjem ibadeta u ovom plemenitom mjesecu. Molim Allaha, azze ve dželle, da nam podari uspjeha i učini da ovo djelo bude iskreno u Njegovo, subhanehu ve te'ala, ime!
Pitanje: Koji je ispravan način da se dočeka ovaj plemeniti mjesec?
Musliman ne treba da dozvoli sebi da propusti hajrate i dobra djela, posebno ako se radi o određenim danima koji su potvrđeni da se u njima djelo vrednuje mnogo više od drugih dana i mjeseci, naprotiv treba da se natječe u činjenju dobrih djela, kako kaže Allah, tebareke ve te'ala:
وَفِي ذٰلِكَ فَلْيَتَنَافَسِ الْمُتَنَافِسُونَ
"I neka se za to natječu oni koji hoće da se natječu!" (Prijevod značenja El-Mutaffifun, 26.)
Zato, dragi brate, potrudi se da dočekaš ramazan na sljedeći način:
1. Dova
Trebaš doviti Allahu da ti omogući da dočekaš ramazan u zdravlju i rahatluku, kako bi bio poletan u izvršavanju ibadeta, poput posta, namaza, zekata i zikra. Prenosi se od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, da je rekao: "Kada bi nastupio mjesec redžeb, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio bi dovu: ‘Allahu, podari nam berićet u mjesecu redžebu i ša'banu i omogući nam da dočekamo ramazan!’" (Hadis bilježe imam Ahmed i Taberani)
Naši dobri prethodnici imali su običaj moliti Allaha da im omogući da dočekaju ramazan, a poslije ramazana da im Allah primi dobra djela, koja su radili u ramazanu. Kada izađe mlađak, reci kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio:
"Allah je najveći, Allahu, učini da nam ovaj mjesec nastupi u sigurnosti i imanu, miru i islamu, te pomoći u onome što Ti voliš i čime si zadovoljan. Naš Gospodar i tvoj Gospodar (Mjeseče) jeste Allah." (Hadis bilježi Tirmizi, a vjerodostojnim ga je ocijenio Ibn Hibban)
2. Zahvalnost Allahu što ti je omogućio da dočekaš mjesec ramazan
Rekao je imam En-Nevevi u knjizi "El-Ezkar": "Znaj da je pohvalno (musteha, svakom onom kome se ponovi neka od vidljivih blagodati, ili otkloni neka od vidljivih nedaća, da učini sedždu zahvalnosti Allahu, te'ala, ili da Ga pohvali kako Njemu dolikuje."
Od najvećih Allahovih blagodati prema robu jeste da mu omogući da Mu ispravno robuje i ibadet čini. Nema sumnje da je dočekati ramazan u zdravlju velika Allahova blagodat prema čovjeku, i zato treba zahvaliti Allahu koji mu je podario tu blagodat: "Hvala Allahu neizmjernom zahvalom, hvala Ti koliko dolikuje veličini Tvoga lica i moći Tvoje vladavine!"
3. Osjećaj sreće i radosti zbog nastupanja mjeseca ramazana
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao običaj da obraduje ashabe, nagovještavajući im dolazak ramazana, riječima: "Došao vam je mjesec ramazan, mjesec bereketa, mjesec koji vam je Allah propisao da postite, u njemu se otvaraju vrata Dženneta, a zatvaraju vrata Džehennema…" (Hadis bilježi Ahmed) Naši ispravni prethodnici posvećivali su veliku pažnju mjesecu ramazanu, radovali su se njegovom dolasku. A zar ima veće radosti od vijesti da se mjesec ramazan bliži, mjesec svakog dobra, mjesec Allahove milosti!
4. Jasno pripremljen plan i čvrsta odluka da se mjesec ramazan maksimalno iskoristi u hajru
Mnogi ljudi, pa čak i oni koji se više pridržavaju vjere i njenih propisa, imaju jasno i precizno pripremljene dunjalučke planove, ali je malo onih koji imaju pripremljene ahiretske planove. Razlog tome je nedostatak shvatanja uloge jednog vjernika na ovom dunjaluku, ili zaborav i nemarnost prema mogobrojnim šansama koje Allah, subhanehu ve te'ala, pruža robu da iskoristi u hajru i odgoju samoga sebe, kako bi ostao čvrst i ustrajan u svojoj vjeri.
Primjer jednog preciznog ahiretskog plana je planiranje kako iskoristiti ramazan u što većem ibadetu. Musliman treba da pripremi sebi plan i program kako bi iskoristio dane i noći mjeseca ramazana. Ovaj tekst koji čitaš, pomoći će ti da iskoristiš mjesec ramazan u pokornosti Allahu, te'ala, inšallah!
5. Čvrsta i iskrena odluka da se vrijeme ramazana iskoristi u činjenju dobrih djela
Ko bude iskren prema Allahu, Allah će mu olakšati puteve dobra i pomoći će mu da čini ibadete. Allah kaže:
فَلَوْ صَدَقُوا اللَّهَ لَكَانَ خَيْرًا لَّهُمْ
"…bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni." (Prijevod značenja Muhammed, 21.)
6. Potrebno je da imamo znanje o propisima koji su vezani za post.
Obaveza je muslimanu da obožava Allaha sa znanjem, i nema opravdanja za svoje neznanje kada su u pitanju obaveze (farzovi), koje je Allah propisao Svojim robovima. Od tih farzova je i post ramazana, zato musliman treba da uči i izučava propise vezane za post, prije nego ramazan počne, kako bi njegov post bio ispravan i primljen kod Allaha, azze ve dželle. Allah kaže:
فَاسْأَلُوا أَهْلَ الذِّكْرِ إِن كُنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ
"Zato pitajte učene, ako ne znate vi! " (Prijevod značenja El-Enbija, 21.)
7. Trebamo dočekati ramazan sa čvrstom odlukom da ostavljamo sve vrste grijeha, sa iskrenim pokajanjem od svih grijeha koje smo počinili, i odlukom da se više nećemo vratiti istim.
Mjesec ramazan je mjesec pokajanja, onaj ko se ne pokaje u ramazanu, pa kada će onda? Allah, tebareke ve te'ala, kaže:
وَتُوبُوا إِلَى اللَّهِ جَمِيعًا أَيُّهَ الْمُؤْمِنُونَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ
"I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. " (Prijevod značenja En-Nur, 24.)
8. Duševna priprema za doček ramazana, kroz čitanje knjiga, letaka, slušanje predavanja, koji pojašnjavaju vrijednost ramazana i propise vezane za post.
9. Priprema za da’vetske aktivnosti, a neke od njih su:
a) davanje savjeta svima kojima su potrebni; dijeljenje brošura, letaka vezanih za ramazan;
c) spremiti neki ramazanski poklon, npr. upakovati neku knjigu i pokloniti nekom kome je potrebno, a na njoj napisati ramazanski poklon;
d) ukazivati na siromašne, i podsticanje na udjeljivanje sadake i zekata njima.
10. Dočekati ramazan sa novim, čistim i blistavim stranicama:
a) sa iskrenim pokajanjem Allahu; sa slijeđenjem i uz pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u onome što je naredio i klonjenjem onog što je zabranio;
c) dobročinstvo prema roditeljima, bližnjim, ženi, djeci, kao i briga o očuvanju rodbinskih veza;
d) opća korist za zajednicu u kojoj živiš, kako bi bio dobar i društveno koristan. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Najbolji od ljudi je onaj koji im najviše koristi. "
Svaki musliman treba ovako dočekati ramazan: poput žedne zemlje kojoj je potrebna kiša, bolesnika kojem je potreban doktor da mu dadne lijek, poput iščekivanja voljene osobe koja je odsutna, a treba da dođe.
Allahu dragi, omogući nam da dočekamo ramazan, i primi ga od nas, Ti si Onaj koji sve čuje i zna! Amin!
Autor teksta: Šejh Halid ibn Abdurrahman ed-Durvejš
Ima mnogo mudrosti i koristi u postu, a koji su vezani za bogobojaznost. Njegovo značenje je da ako se čovjek drži halala u nadi da zaradi Allahovo zadovoljstvo, i zbog strah od Allahove kazne, na taj način mu postaje lakše da odustane od harama.
Hvala Allahu, Njemu zahvaljujemo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od zla naših duša i zla naših djela. Koga Allah uputi, niko ga ne može odvesti u zabludu, a koga Allah ostavi u zabludi, niko ga ne može na pravi put izvesti. Svjedočim da nema božanstva sem Allaha i da je Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, Njegov rob i poslanik.
Allah je blagoslovio Svoje robove sa mnogim vidovima Svoje dobrote, u kojima se njihova dobra djela umnogostručavaju, njihova loša djela opraštaju, njihovi stepeni podižu, srca vjernika se okreću Svome Gospodaru, oni koji se čiste postižu ono što žele, a oni koji se kvare propadaju. Allah je stvorio Svoje robove da Mu ibadet čine, kao što On kaže (u prijevodu značenja):
“Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju.” ( 51;56)
Jedan on najvećih oblika ibadeta je post, koji je Allah propisao Svojim robovima, kao što On kaže:
“O, vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da bi ste se grijeha klonili.” (Prijevod značenja, 2;183)
Allah podstiče Svoje robove na post:
“A bolje vam je neka znate da postite.” (Prijevod značenja, 2;184)
On ih upućuje da Mu zahvaljuju, zbog propisanog posta:
“....i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.” (prijevod značenja, 2;185)
On im je omilio post, učinio im ga lakim, pa ljudima nije teško da napuste svoje navike. Allah, subhanehu we te'ala, kaže:
”...i to neznatan broj dana…” (prijevod značenja, 2;184).
Allah ima milosti prema njima, i zadržava nevolje i haram daleko od njih, kao što kaže:
“...a onome od vas koji bude bolestan ili na putu, isti broj drugih dana.” (Prijevod značenja, 2;184)
Nema sumnja da se u ovom mjesecu srca vjernika okreću Najmilostivijem Gospodaru, da strahuju od Gospodara na nebesima, i nadaju se Njegovoj nagradi i uspjehu, Džennetu.
Pošto je nagrada ovog ibadet velika, neophodno je naučiti njegove propise, da bi muslimani znali šta je obavezno, pa da to čine, i šta je haram, pa da ga ostave, i šta je dozvoljeno pa da si ne otežavaju.
Definicija posta
"Sijam" je arapska riječ koja znači "suzdržati se", a šerijatsko značenje ove riječi je "suzdržavanje od stvari koje kvare post od izlaska do zalaska sunca, a prije toga imajući nijjet da se posti."
Pravila posta
Ummet se složio da je post mjeseca ramazana obavezan, i za to postoje dokazi u Kur'anu i sunnetu. Allah kaže (prijevod značenja):
“O, vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da bi ste se grijeha klonili.” (2;183).
Kaže Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: “Islamskih stubova je pet…” i među njima spominje post ramazana. (Buhari, El-Feth, 1/49).
Ko god prekine post ramazana, bez legitimnog šerijatskog razloga, počinio je veliki grijeh. Kaže Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, opisujući san koji je vidio: “….dok nisam stigao do planine, gdje sam čuo jake glasove. Upitao sam: Kakvi su to glasovi? Pa mi je rečeno: To su krici stanovnka Džehennema. Pa su me odveli na drugo mjesto, gdje sam vidio ljude kako vise okačeni za tetive koljena, a krajevi usta im razderani i iz njih teče krv. Pa sam pitao: Ko su ovi? Kažu: To su oni koji su prekidali post prije nego je vrijeme, tj. prije vremena iftara.” (Sahih el-Targib, 1/420)
Hafiz Zehebi, rahimehullahu, kaže: "Među vjernicima je opće poznato da onaj koji ne posti ramazan, a nema razloga za to, je gori od onoga koji čini blud i pije alkohol; muslimani sumnjaju da li je takav uopšte musliman, smatraju ga otpadnikom i rasipnikom."
Šejhul Islam ibn Tejmije kaže: "Ako neko ne posti ramazan, a zna da je to haram, a on sam sebi čini halalom, ubijte ga. A ako to čini zato što je nemoralan, kaznite ga zbog toga što ne posti." (Medžmu'ul-Fataawa, 25/265)
Vrijednosti posta
Zaista je mnogo vrijednosti u postu, jedna od tih se prenosu u sahih hadisu, a to je da je Allah odabrao post za Sebe, tj. On Sam nagrađuje i umnožava nagradu, kao što Allah kaže u hadisu kudsi: “Izuzev posta, koji je samo Moja stvar, i Ja nagrađujem za njega”. (El-Buhri, El-Feth, br. 1904; Sahih el-Tergib, 1/407)
“Postu nema sličnog” (El-Nisaa”i, 4/165; Sahih el-Tergib, 1/413),
“a dova postača se ne odbija”(Bilježi ga El- Bejheki, 3/345; El-Silsilat el-Sahih, 1797).
“Postač se raduje dva puta: Kad prekida svoj post i kad sretne Svoga Gospodara”. (Muslim, 2/807)
“Post će se zauzimati za postača na Sudnjem danu, kad kaže: O Allahu, ja sam ga sprečavao od hrane i uživanja u toku dana, pa dozvoli da se zauzmem za njega.” (Ahmed, 2/174)
„Miris iz usta postača je kod Allaha bolji od miska.“ (Muslim, 2/807)
“Post je zaštita i tvrđava koja te čuva od vatre.” (Ahmed, 2/402; Sahih el-Tergib , 1/411; Sahih el-Džaami”, 3880).
“Ko god posti jedan dan radi Allaha, Allah će udaljiti njegovo lice 70 godina od Vatre”. (Muslim, 2/808)
“Ko god posti jedan dan tražeći Allahovo zadovoljstvo, pa to bude zadnji dan njegovog života, ući će u Džennet.” (Ahmed, 5/391; Sahih el-Tergib, 1/412).
“U Džennetu su vrata po imenu Rejjan, kroz koju će ući samo postači, i niko osim njih, kad i zadnji od njih uđe, biće zaključana, i niko više tuda neće proći”. (Buhari, Feth, br. 1797)
“Ramazan je stub islama, Kur'an se počeo objavljivati u njemu, i u njemu je noć koja je bolja od 1000 mjeseci. Kad počne ramazan, otvore se vrata Dženneta, a zatvore kapije Džehennema, i okuju se šejtani”. (Buhari, El-Feth, br. 3277)
“Postiti ramazan je jednako postu 10 mjeseci”. (Musned, Ahmed, 5/280; Sahih el-Tergib, 1/421).
“Ko god posti ramazan zbog imana i nade za nagradom, opraštaju mu se svi počinjeni grijesi”. (Buhari, Feth, br. 37).
“Na kraju svakog posta, Allah bira one koji se oslobađaju Džehennema”. (Ahmed, 5/256; Sahih el-Tergib, 1/419)
Koristi posta
Ima mnogo mudrosti i koristi u postu, a koji su vezani za bogobojaznost. Njegovo značenje je da ako se čovjek drži halala u nadi da zaradi Allahovo zadovoljstvo, i zbog strah od Allahove kazne, na taj način mu postaje lakše da odustane od harama. Ako nečiji stomak osjeća glad, mnogi drugi njegovi organi to neće osjećati, ali ako je neko punog stomaka, onda njegov jezik, oči, ruke i spolni organ osjećaju glad.
Post vodi ka pobjedi nad šejtanom, kontroliše prohtjeve i štiti organe.
Kada postač osjeti glad, on proživljava ono što siromašni proživljavaju svaki dan, pa tako on suosjeća sa njima, i udjeljuje im da utole glad. Slušati o gladnima, nije isto što i djeliti glad sa njima, isto kao što ni jahač ne razumije pješaka, sve dok sam ne sjaše i ne prohoda.
Post vježba želju da se izbjegnu prohtjevi i čuva od grijeha. Pomaže ti da pobjediš svoju prirodu, i da se odvojiš od svojih navika. Vježba te također da budeš tačan i organizovan, samo kad bi ljudi to razumjeli. Post je oblik jednistva muslimana, kad cjeli ummet posti i mrsi istovremeno.
Post daje veliku priliku daijama, onima koji druge pozivaju u islam. U ramazanu mnogi dolaze u džamije, mnogo je onih koji su tu po prvi put, ili koji nisu bili u džamiji dugo vremena, pa im se u ovom mjesecu srca otvore, i zato treba iskoristiti priliku, i pozivati ih na lijep način, držati pogodne dersove, govoriti korisne riječi, potpomagati se na dobročinstvu i takvaluku. Daija ne bi trebao da se poptuno preda drugima, a da na sebe zaboravi.
Ovaj plan i program koji ćemo navesti, može se, naravno, korigovati i prilagoditi mogućnostima, kako kome odgovara, ali je jako bitno da kada nas nešto mimoiđe u jednom od ovih navedenih termina, pokušamo to nadoknatiti u jednom od narednih.
Hvala Allahu Gospodaru svjetova! Nek je selam i salavat na najodabranijeg Poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, na njegovu porodicu i ashabe, a zatim: Rekao je Allah, subhanehu ve te'ala:
وَفِي ذٰلِكَ فَلْيَتَنَافَسِ الْمُتَنَافِسُونَ
" I neka se za to natječu oni koji hoće da se natječu! " (Prijevod značenja, Al- Mutaffifun, 26.)
PRIJE ZORE
1. Noćni namaz
Rekao je Allah, subhanehu ve te'ala:
أَمَّنْ هُوَ قَانِتٌ آنَاءَ اللَّيْلِ سَاجِدًا وَقَائِمًا يَحْذَرُ الْآخِرَةَ وَيَرْجُو رَحْمَةَ رَبِّهِ
"Da li je onaj koji u noćnim časovima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga...?" (Prijevod značenja, Az-Zumer, 9.)
2. Sehur
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ustajte na sehur, jer je, doista, u njemu berićet." (Buharija, Muslim)
3. Istigfar , traženje oprosta sve do sabahskog ezana. Rekao je Allah, 'azze ve džel:
وَبِالْأَسْحَارِ هُمْ يَسْتَغْفِرُونَ
"I u praskazorje oprost od grijeha molili. " (Prijevod značenja, Ad-Darijat, 18.)
4. Dva rekata sabahskih suneta.
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Dva rekata sabah namaza su bolja od dunjaluka i onoga što je na njemu." ( Muslim)
POSLIJE ZORE
1. Rani odlazak na sabah namaz
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "... Da znaju kakva je vrijednost u ova dva namaza ( sabah i jacija) odlazili bi puzeći." (Buharija i Muslim)
2. Učenje zikra, dove sve do ikameta
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Dova između ezana i ikameta se ne odbija." (Ahmed, Tirmizi, Ebu Davud)
3. Boravak i sjedenje u mesdžidu uz učenje Kur'ana i zikra sve do izlaska Sunca (jutarnji zikr).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ostajao poslije sabah namaza u džamiji sve do izlaska sunca. (Muslim) Rekao je Allah tebareke ve te'ala:"
وَقُرْآنَ الْفَجْرِ إِنَّ قُرْآنَ الْفَجْرِ كَانَ مَشْهُودًا r04;
"…i molitvu u zoru, jer molitvi u zoru mnogi prisustvuju. " (Prijevod značenja , Al-Isra, 78.)
Ko želi da prouči jednu hatmu u ramazanu, on će učiti pola hizba u ovo vrijeme. Ko bude želio dvije hatme da prouči u ramazanu taj će učiti jedan hizb u ovo vrijeme. Ko bude želio tri hatme da prouči u ramazanu, taj će učiti isto jedan hizb u ovo vrijeme.
Ko želi više od ovoga sam će sebi povećati onoliko koliko je u mogućnosti.
4. Klanjanje dva rekata
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko klanja sabah namaz u džematu, potom sjedne slaveći i spominjući Allaha do izlaska sunca, zatim klanja dva rekata, bit će nagrađen nagradom hadža i umre, potpuno, potpuno, potpuno." ( Hadis bilježi Tirmizi)
5. Dova Allahu da ti učini dan berićetnim
Kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio: "Allahu moj, molim te za dobro u ovom danu, pobjedu, pomoć, svjetlo, berićet i uputu, a utječem se Tebi od od svakog zla koje je u njemu i poslije njega. " (Hadis bilježi Ebu Davud).
6. Spavanje (odmor), s nijetom nagrade
Rekao je Mu'az, radijallahu anhu: " Zaista se nadam nagradi za svoje spavanje, kao što se nadam nagradi za svoju budnost."
7. Odlazak na posao ili u školu
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Niko nije pojeo bolju hranu od one koju je stekao svojom rukom. Zaista se Allahov poslanik Davud, alejhi selam, hranio imetkom stečnim svojom rukom." (Hadis bilježi Buharija)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Ko krene putem traženja znanja, Allah će mu olakšati put do Dženneta." (Buharija)
8. Veličanje i slavljenje Allaha, tebareke ve te'ala, tokom dana
أَلَا بِذِكْرِ اللَّهِ تَطْمَئِنُّ الْقُلُوبُ r04;
"A srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!" (Prijevod značenja, Ar-R'ad, 28.)
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem :"…Neka ti je jezik neprestano vlažan od spominjanja Allaha Uzvišenog". (Tirmizi, Ibnu Madždže) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Stanovnici Dženneta neće ni za čim žaliti, osim za trenutkom koji je prošao, a u njemu nisu slavili Allaha Uzvišenog. " (Hadis bilježi Taberani)
9. Svakodnevna sadaka
Neka ti bude na umu da melek uči svako jutro dovu za onoga ko udjeljuje sadaku, kako se spominje u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: " Allahu, podari svakom onom ko udjeljuje bolje i više od onoga što udijeli…"( Hadis bilježi Buharija)
POSLIJE PODNE
1. Podne namaz obaviti na vrijeme i u dzematu
Rekao je Ibn Mes'ud, radijallahu anhu: " Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je podučio stvarima koje su od upute, a jedna od stvari upute je namaz obavljen u džamiji u kojoj se uči ezan. " (Hadis bilježi Muslim)
2. Klanjati podnevske sunete, koji spadaju u dvanaest potvrđenih dnevnih suneta, četiri prije farza i dva poslije farza.
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Ko u noći i danu klanja dvanaest rekata (sunneta), bit će mu sagrađena kuća u Džennetu: četiri rekata prije podne-namaza i dva poslije, dva rekata poslije akšama, dva poslije jacije i dva prije sabaha.'' (Muslim)
3. Kraći odmor
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "…I tvoje tijelo ima pravo kod tebe..."
IKINDIJA
1. Ikindiju namaz obaviti u džematu
Potrudi se da klanjaš četiri rekata prije farza, jer je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Smilovao se Allah čovjeku koji klanja četiri rekata prije ikindijskog farza." (Hadis bilježi Ebu Davud i Tirmizi)
2. Ako ima neko predavanje ili vaz u džamiji, ostati i poslušati
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: " Ko ode u mesdžid da bi nešto naučio, ili druge podučio, ima nagradu potpuno obavljenog hadža. " (Hadis bilježi Taberani)
3. Boravak u mesdžidu
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko uzme abdest u svojoj kući, onako kako treba, zatim ode u mesdžid, on je Allahov posjetilac, a pravo onog koji se posjećuje je da ugosti svog posjetioca." (Hadis bilježi Taberani)
Učenje Kur'ana koliko smo u mogućnosti, pa ko želi da prouči jednu hatmu u ramazanu, on će učiti pola hizba u ovo vrijeme. Ko bude želio dvije hatme da prouči u ramazanu taj će učiti jedan hizb u ovo vrijeme. Ko bude želio tri hatme da prouči u ramazanu, taj će učiti isto jedan hizb u ovo vrijeme.
Ko želi više od ovoga sam će sebi povećati onoliko koliko je u mogućnosti.
4. Proučiti večernji zikr
AKŠAM
1. Učenje dove prije početka iftara
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Trojici se dova ne odbija, postaču dok ne iftari…" ( Hadis bilježi Tirmizi)
2. Otpočeti iftar uz dovu:
ذهب الظمأ وابتلت العروق، وثبت الأجر إن شاء الله
" Nestala je žeđ, natopile se žile, a nagrada je osigurana, ako Allah htjedne." (Ebu Davud)
3. Obaviti akšam namaz u džematu
4. Druženje sa porodicom
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: " I tvoja žena ima pravo kod tebe..."
5. Priprema za jaciju i teraviju namaz
JACIJA
1. Jaciju namaz u džematu obaviti
2. Teraviju namaz obaviti do kraja sa imamom
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko provede Ramazan klanjajući, vjerujući, nadajući se nagradi od Allaha, dželle šanuhu, biće mu oprošteni prijašnji grijesi! " (Buharija)
Od Ebu Zerra, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "…ko bude klanjao za imamom, sve dok imam ne završi sa svojim namazom, imaće nagradu kao da je cijelu noć klanjao! " (Hadis prenose petorica, a imam Tirmizi ga smatra sahihom.)
3. Učenje Kur'ana
Ko želi da prouči jednu hatmu u ramazanu, on će učiti pola hizba u ovo vrijeme. Ko bude želio dvije hatme da prouči u ramazanu, taj će učiti jedan hizb u ovo vrijeme. Ko bude želio tri hatme da prouči u ramazanu, taj će učiti jedan džuz u ovo vrijeme.
Ko želi više od ovoga sam će sebi povećati onoliko koliko je u mogućnosti.
ZADNJA TREĆINA NOĆI
1. Noćni namaz, sa dužim rukuom i sedždom.
2. Klanjanje vitr namaza, za one koji nisu klanjali u džematu sa imamom.
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Učinite da zadnji vaš namaz bude vitr." (Buharija i Muslim)
3. Učenje Kur'ana
Ko želi da prouči jednu hatmu u ramazanu, on će učiti pola hizba u ovo vrijeme. Ko bude želio dvije hatme da prouči u ramazanu taj će učiti jedan hizb u ovo vrijeme. Ko bude želio tri hatme da prouči u ramazanu, taj će učiti jedan džuz u ovo vrijeme.
Ko želi više od ovoga sam će sebi povećati onoliko koliko je u mogućnosti.
U SLOBODNOM VREMENU
-Zijareti bližnjih, komšija, prijatelja;
-Pokušati biti što aktivniji na polju da've u toku ramazana;
- Čitanje korisnih knjiga, koje pojašnjavaju propise, ali i stvari vezane za lijep ahlak;
-Iskoristiti svaku priliku da povećaš iman, i da radiš što više hajrata i dobrih djela u ovom plemenitom mjesecu.
Napomena:
1. Poznato je da se u našim džamijama, u Bosni, klanja teravija sa vitrom, zbog toga je obaviti takav namaz u džematu, skupa sa imamom, od početka do kraja, bolje nego ostaviti vitr i sam klanjati u zadnjoj trećini noći, zbog hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "…ko bude klanjao za imamom, sve dok imam ne završi sa svojim namazom, imaće nagradu kao da je cijelu noć klanjao!" A oni koji nisu uspjeli klanjati teraviju sa imamom, takvima je bolje da ostave vitr za zadnju trećinu noći.
2. Vrijeme za jutarnji zikr počinje poslije klanjanja sabah namaza i traje sve do izlazka Sunca, a vrijeme za večernji zikr počinje od ikindije i traje do zalaska Sunca. Ovog je mišljenja i Ibn-Kajjim, rahimehullah, a dokaz je Allahov, te'ala, govor: " Hvaleći Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova." (Prijevod značenja, Ta-ha, 130. )
Dok šejh Abdul'Aziz bin Baz, rahimehullah, kaže za jutarnji zikr, da onaj koji nije to učinio prije izlaska Sunca, može sve do podne namaza, a ko nije proučio večernji zikr do zalaska Sunca, to može i poslije akšam namaza, ili poslije jacije namaza.
I na kraju, nek je selam i salavat na Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem!
Pripremio: Sanel Ramić, prof.
Na osnovu teksta " Bernamidžu sa'im", Šejha Halid ibn Abdurrahman Ed-Durvejš
U tmini mrkle noći vodio sam dijalog sa prokletim šejtanom, čuvši sabahski ezan htjedoh da idem u mesdžid, a šejtan mi reče: Pred tobom je duga noć, sjedi, jer vrijeme neće proć!
Rekoh: Bojim se da mi namaz ne prodje.
Reče: Mnogo je vremena, a i novi će da dodje.
Rekoh: Bojim se da mi ne promakne namaz u džematu.
Reče: Ne brini, ustrajaćeš u nekom drugom hajratu.
I ne ustadoh sve dok sunce nije izašlo.
Šjetan mi šapatom reče: Ne žali za onim što je prošlo, pred tobom je cio dan.
Sjedoh da učim zikr a on mi donese neki čudan fikr (misli).
Rekoh: Ometaš me u dovi.
Reče: Sve su to samo pusti snovi.
Riješih da budem pokoran, pa mi reče: Uživaj dok si mlad!
Rekoh: Bojim se smrti!
Reče: U mladosti nećeš umrijeti.
Htjedoh da učim Kur'an.
Reče: Muzikom dušu razgali.
Rekoh: Ona je od haram stvari!
Reče: Nije! Učenjaka imaš koji tako kažu.
Rekoh: Hadisi koji ju zabranju s njima se ne slažu.
Reče: Svi oni lažu. (daif)
I prodje ljepotica pa oborih pogled svoj...
Reče: Šta je to u pogledu tvom?
Rekoh: U njemu je opasnost i moj slom.
Reče: Razmišljaj o ljepoti, i olakšaj halu svom.
A kad odoh da održim vaz...
Reče: Nemoj da se sramotiš i padaš u jaz.
Rekoh: Želim da posavjetujem vjernike.
Reče: Bojim se za tebe slave velike.
Rekoh: Utječem se Allahu od tebe, pa me šejtan ponižen napusti i ode.
Koji su osnovni propisi posta za bolesnike, transfuziju krvi, injekcije, korištenje lijekova, napaštanje propuštenih dana i slično?
Ramazanski post je poseban ibadet i jedan od temelja islama. Svaki pravi musliman ovaj post posebno doživljava, radi činjenice da je, kao ibadet, Allahu veoma drag i da će Allah za njega Svoga roba neizmjerno nagraditi. Post se po mnogo čemu odlikuje nad ostalim ibadetima, a prije svega što je to ibadet u kojem najviše dolazi do izražaja čovjekova iskrenost prema Allahu ....
Jer čovjek se u njemu ne može pretvarati pred ljudima, zbog toga što postoji mogućnost da se potajno najede i napije. Šejtan preko požuda i prohtjeva nastoji da insana učini pokornim svojoj duši i da ga tako što više udalji od Uzvišenog Allaha i duhovne strane života. Ova borba između čovjeka i šejtana neprestano traje. Ramazan sa svojim postom je velika prilika da se porazi šejtan i strasti, i da svoju dušu očistimo i Allahu približimo. Postom se navikavamo na strpljivost od koje uveliko ovisi naša ustrajnost na putu istine i pokornosti. Kaže Uzvišeni Allah: ''Pomozite se strpljenjem i namazom, a to je teško osim bogobojaznima.'' (El-Bekare, 45.) U drugom ajetu Uzvišeni Allah kaže: ''Samo strpljivi će, bez računa, biti nagrađeni.'' (Ez-Zumer, 10.) Neki mufessiri navode da su to postači.
Poznavati propise posta
S obzirom na važnost posta, neophodno je da svaki musliman vodi računa o svome postu, odnosno da poznaje propise koji su za njega usko vezani. Pored običnih propisa, koji su uglavnom poznati ljudima, postoje i savremena pitanja o postu koja većini ljudi nisu poznata, a koja mogu utjecati na ispravnost posta i njegov kvalitet. Zato ćemo ovom prilikom govoriti o tim savremenim pitanjima posta i o njihovom utjecaju na post.
Teški bolesnik i post
Uzvišeni Allah je rekao: ''A ako se razboli ili na putovanju zadesi, neka isti broj dana naposti.'' (El-Bekare, 185.) Također, Uzvišeni kaže: ''Allah vam želi olakšati, a ne da poteškoće imate.'' (El-Bekare, 185.). Jedna od šerijatskih olakšica jeste da teži bolesnik ne mora postiti, ako mu post pričinjava poteškoće, dok onaj bolesnik kome post nanosi veliku štetu ne smije nikako postiti, jer Uzvišeni Allah kaže: ''I sami sebe u propast ne dovodite.'' (El-Bekare, 195.) Znači, onaj bolesnik kojem post pričinjava poteškoću, ali mu ne šteti, može postiti, ali ne mora. Ako ne bude postio, dužan je napostiti dan za dan. Onaj bolesnik kojem post šteti ne smije postiti, na osnovu ajeta koje smo naveli. Ako bolesnik boluje od takve bolesti od koje ne postoji nada za ozdravljenje, za svaki dan ramazana nahranit će po jednog siromaha.
Transfuzija i davanje uzoraka krvi radi analize
Po mišljenju učenjaka hanefijskog, malikijskog i šafijskog mezheba, vađenje krvi ili transfuzija ne kvari post. Hadisi koji govore o tome da hidžama (izvlačenje nečiste krvi iz organizma vakuumskim usisavanjem) kvari post, derogirani su predajom od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, u kojoj stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činio hidžamu dok je postio. (Buharija, 1939) U svakom slučaju, postaču je bolje i sigurnije da vađenje krvi i transfuziju odgodi do noći, ako je u mogućnosti.
Korištenje lijekova
Onaj ko posti ne smije koristiti lijekove koji se unose u organizam preko usta ili nosa, kao što su razne tablete i kapsule. Međutim, kada su u pitanju injekcije, stvar je nešto drugačija. Postoje dvije vrste injekcija: one koje u sebi sadrže hranjive sastojke i koje djelimično mogu nadomjestiti potrebu za hranom i takve injekcije kvare post, jer postač unošenjem ovih hranjivih materija putem injekcije bar djelimično utoljava glad, što je u suprotnosti sa svrhom posta, a ona je da sputavamo svoje strasti i prohtjeve. Druga vrsta injekcija su one koje u sebi ne sadrže hranjive materije i takve injekcije ne kvare post, jer se njihova upotreba ne smatra ni jelom ni pićem, ni u jezičkom ni u terminološkom značenju. Takve injekcije niti će utoliti glad niti žeđ, pa zbog toga i ne kvare post. Što se tiče infuzije, ona u svakom slučaju kvari post, jer sve infuzije su hranjive i preko njih se u organizam unosi veća količina tečnosti, što ga, bez sumnje, osvježava i okrepljuje.
Lijekovi za ispiranje
Postoji lijekovi kojima ispiremo usta, nos ili ždrijelo i koji ne dospijevaju u unutrašnjost organizma. Takvi lijekovi ne kvare post, osim ako ih namjerno progutamo. U takve lijekove spada i lijek koji koriste astmatičari, a koji se preko pumpice upumpava u respiratorni sistem.
Isti je propis i za kapi za oči i uši, kao i za korištenje surme.
Stomačne bolesti i post
Često ljekari preporučuju osobama koje boluju od stomačnih bolesti, kao što je čir na želucu ili dvanaestopalačnom crijevu, da ne poste, pa se postavlja pitanje da li u tom slučaju treba poslušati preporuku ljekara i ne postiti?
Ako se radi o povjerljivom i stručnom ljekaru, obaveza je da ga poslušamo i u takvom stanju nismo dužni postiti. Nakon što se od te bolesti izliječimo, dužni smo napostiti propuštene dane, jedan za jedan. Isto se pitanje postavlja i za bolest bubrega, gdje doktori preporučuju da se pije što više tečnosti i noću i danju, jer ako se uzastopno tri sata ne pije tečnost, u opasnost se dovodi zdravlje i život bolesnika. U ovom stanju bolesnik nije dužan postiti. Ako se izliječi od te bolesti, dužan je napostiti dan za dan, a ako ne postoji nada za izlječenjem, onda će za svaki dan nahraniti po jednog siromaha.
Korištenje tableta za sprečavanje menstruacije
Jedno od pitanja koje je usko vezano za post jeste da li je ženi dozvoljeno koristiti tablete za sprečavanje menstruacije u toku ramazana, s ciljem da isposti cijeli ramazan?
Većina islamskih učenjaka današnjice je na stanovištu da je ženi dozvoljeno koristiti takve pilule, pod uvjetom da stručni i povjerljivi ljekari garantuju da joj te tablete neće štetiti i poremetiti njenu sposobnost za rađanje djece. Međutim, ženi je bolje i sigurnije da u svakom slučaju izbjegava korištenje tih tableta, jer Uzvišeni Allah joj daje olakšicu da ne posti kada ima menstruaciju i da te dane naposti kada bude čista.
Ako čovjek umre a nije ispostio ramazan
Ako čovjek isposti dio ramazana i nakon toga ga zadesi smrt, da li su njegovi nasljednici dužni za njega postiti preostale dane ili su dužni nahraniti siromahe?
S obzirom da takva osoba nije bila u stanju ni da posti, niti je uspjela da naposti propuštene dane, njeni nasljednici nisu ništa dužni, ni napostiti propuštene dane niti nahraniti siromahe.
Isti je propis i za osobu koja umre neposredno poslije ramazana, a zbog bolesti nije postila ramazan.
Napaštanje propuštenih dana
Ko propusti dane posta u ramazanu, dužan ih je napostiti, ali ne odmah niti uzastopno. Znači, dozvoljeno je odgoditi napaštanje propuštenih dana, ali je bolje da se s tim požuri, jer čovjek ne zna kada će umrijeti. Ako čovjek ili žena zbog opravdanih razloga ne uspiju napostiti propuštene dane do sljedećeg ramazana, prvo će postiti ramazan koji je u toku, pa će poslije ramazana napostiti onaj prethodni. Propušteni dani ramazana moraju se napostiti pa makar protekao i duži vremenski period.
Da li se početak ramazana može odrediti kosmičkim proračunima?
Osnova u ovom pitanju je Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis u kojem je rekao: ''Postite kada vidite mlađak i prestanite kada ga (ponovo) vidite, a ako bude oblačno, tada upotpunite mjesec ša'ban s trideset dana.'' (prenose Buharija i Muslim). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovome hadisu svome Ummetu propisuje da pri ustanovljavanju početka posta u mjesecu ramazanu koristi najmanje, najbliže i najdostupnije sredstvo u to vrijeme, a to je viđenje golim okom. To ne znači da je time zabranio koristiti načine i sredstva koja su veća, obuhvatnija i potpunija od spomenutog, a kojima se bez sumnje kvalitetno ostvaruje cilj, u ovom slučaju viđenje mlađaka. Nema sumnje da je tehnika, kada je u pitanju kosmološki proračun, toliko uznapredovala da se tačno i precizno može odrediti početak i kraj lunarnog mjeseca. Ako je tako, onda kosmički proračuni predstavljaju nepobitno znanje koje se u šerijatu, svakako, uzima u obzir kao dokaz, a između nauke i šerijata nema kolizije.
Oni koji niječu ispravnost određivanja nastupanja ramazana kosmičkim proračunima, za dokaz uzimaju i hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Mi smo Ummet koji ne zna ni pisati ni računati, mjesec je ovako'' - zatim je pokazao svojim prstima dvadeset devet i trideset dana. (prenose Buharija i Muslim). Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, ovim hadisom nije zabranio bavljenje kosmičkim proračunima, naprotiv, sunnet je prepun podsticaja na nauku i istraživanja u kosmosu i na Zemlji. Ako bismo iz ovoga hadisa razumjeli zabranu kosmičkih proračunavanja, onda, bismo, također, morali razumjeti i zabranu poučavanja pismu, jer se spominje u istom kontekstu. Viđenje mlađaka u određivanju nastupanja ramazana povezano je sa činjenicom da smo „mi Ummet koji ne zna ni pisati ni računati“, dok sada razlog takvog propisa, nepismenost, ne postoji, pa se time mijenja i propis na osnovu pravila da propis postoji dok postoji njegov razlog, a kada nestane razloga, nestaje i propis (El-Hukmu jeduru mea illetihi vudžuden ve ademen). Pitamo se: Zašto oni koji ne dozvoljavaju ovakav način pri određivanju početka posta, isti način prihvataju u određivanju namaskih vremena i niko od njih ne prati dužinu hlada da bi ustanovio ikindijsko vrijeme? Mišljenje da se početak ramazanskog posta može odrediti i kosmičkim proračunima zastupaju: poznati tabiin Ibn eš-Šehir, imam Šafija, El-Karafi, Ibn eš-Šat, Ibn Surejdž, Ahmed ibn Sabbah, Es-Sebki, a od učenjaka ovih vremena: Ahmed Šakir, Mustafa Zerka, El-Karadavi i drugi. Stoga ovo mišljenje ne treba zanemarivati i ne smiju se smatrati zlonamjernim i zabludjelim oni koji po njemu postupaju.
Onaj ko sebi uskrati post ovog mjeseca nemajući za to opravdani razlog, taj je zaista sebi uskratio svaki hajr i svako dobro...
Neka ne posti samo naš stomak već neka poste svi naši organi. Neka poste naše oči na taj način što neće gledati u ono što je Allah zabranio...
Dugo očekivani gost je konačno zakucao na naša vrata. Vrijeme je prošlo brzo kao da smo jučer ispratili minuli ramazan. To je ujedno jedan od malih predznaka Sudnjeg dana, tj. brzina prolaska vremena, jer Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže : “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne približi vrijeme (tj. brzo će prolaziti), tako da će godina biti poput mjeseca, a mjesec kao nedjelja, a nedjelja poput dana, a dan poput sata.” (Hadis je vjerodostojan a bilježe ga Ahmed i Tirmizi)
Ramazan sa sobom donosi puno blagodati i darova, međutim, s obzirom da je njegova glavna odlika i glavno obilježije post, zato ćemo u ovom prvom danu ovog mubareka mjeseca kazati malo više o fadiletima, tj. vrijednostima posta, a koje su itekakao mnogobrojne.
Prva od tih vrijednosti jeste ta što ga Allah, subhanehu we te’ala, prepisuje Sebi, što dovoljno govori o njegovom značaju i vrlini. Buhari bilježi hadis od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Svako djelo sina Ademovog pripada njemu osim posta, On je moj i Ja za njega posebno nagrađujem. Post je štit, zato kada neko od vas posti nek se okani ružnog govora i neka ne galami, a ako ga neko kori ili pak napadne nek mu kaže: ‘Ja postim, ja postim’.” U drugom rivajetu pak stoji da Allah, subhanehu we te’ala, kaže: “Svako djelo sina Ademovog se udvostručava. Dobro djelo se umnožava do deset, pa i do sedamsto puta, osim posta, on je Moj i Ja za njega nagrađujem. Postač ostavlja svoju strast i hranu radi Mene.”
Riječi Allaha, subhanehu we te’ala, “Post je moj i Ja za njega nagrađujem ” upućuje bez sumnje na viskok stepen posta kod Allaha, subhannehu we te’ala. Međutim, postavlja se pitanje zašto Allah, azze we dželle, kaže “Post je moj i Ja za njega nagrađujem “ kada svako djelo pripada Njemu Uzvišenom i za sve njih On Uzvišeni nagrađuje? Učenjaci, rahimehullahu, kažu: “Allah je posebno spomenuo post zato što čovjek prilikom posta ne ispoljava svoj ibadet, kao što je slučaj kod drugih djela, poput namaza, zekata, hadždža i njima sličnima. Tako da je postač sačuvan od rijja'a, tj. od pretvaranja, te je njegov post isključivo Allaha radi, što nije slučaj sa drugim ibadetima.
Druga vrijednost posta se ogleda u tome što post podiže svog vlasnika na visoke stepene kod svog Stvoritelja, Allaha, subhanehu we te’ala. Ibn Hadžer, rahimehullahu, kaže u komentaru Allahovih riječi: “Ja za post posebno nagrađujem ” kaže: tj. jedino Allah zna veličinu njegove nagrade i koliko se on udvostručuje dok kod nekih drugih ibadeta neko od ljudi ili pak od meleka može znati veličinu nagrade tog ibadeta. Međutim kod posta samo Allaha, subahnehu we te’ala, zna kolika je nagrada koja čeka postača. Allah, azze we dželle, kaže (u prijevodu značenja):
“ Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni ” (Ez-Zumer, 10. ajet)
A post je ustvari pola strpljivosti kao što se prenosi od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i u njemu se objedinjuju sve tri vrste strpljivosti, jer strpljivosti ima tri vrste (tri su vrste sabura).
§ Prva vrsta strpljivosti u pokornosti Allahu, subhanehu we te'ala. Dakle, postač se tokom svog (cijelog) dana strpi na ibadetu i pokornosti Allahu, subahnehu we te'ala. Zatim, u toku noći je opet u strpljivosti u pokornosti Allahu, subhanehu we te'ala, klanjajući teravih namaz, noćni namaz itd.
§ Druga vrsta strpljivosti, strpljivost u sustezanju od onoga što je Allah zabranio. A postač se u toku dana susteže od stvarih koje su mu inače mimo ramazana dozvoljene poput jela, pića i ostalih stvari.
§ Treća vrsta strpljivosti se ogleda na kaderskim iskušenjima. Strpljivost na onome što je Allah, subahnehu we te'ala, odredio i zapisao u Lewhi-mehfuzi.
Treća vrijednost posta se ogleda u tome što post briše grijehe. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: „Grijehe koje čovjek čini zbog svoje žene, imetka, svog nefsa, djeteta i komšije briše post, namaz, sadaka te naređivanje dobra i odvraćanje od zla.“ Grijeh koji čovjek čini radi svoje žene ili pak djeteta biva na taj način što zauzetost i preokupiranost njima ponekad biva sebeb da on učini neki grijeh ili pak ostavi dužnost i obavezu koju mu je Allah, subahnehu we te'ala, propisao. Grijeh koji čovjek učini radi svog nefsa – duše biva na taj način što njegov nefs – duša ponekad biva sebeb da čovjek učini neki grijeh da bi zadovoljio svome nefsu i svojim prohtjevima. Što se pak tiče imetaka čovjek griješi na takav način što ponekad možda steken taj imetak na haram način, ili pak stekne taj imetak na halal, ali ga utroši na haram način, ili ga, pak, njegovo sticanje imetka odvrati od nekih šerijatskih obaveza i propisa kojim ga je Allaha, subhanehu we te'ala, obavezao. I grijeh kojeg čovjek čini prema komšiji biva na taj način što čovjek zavidi svome komšiji zbog njegova imetka, bogatstva ili nečega drugoga. Normalno, ovdje se ne podrazumjeva da komšija komšiji čini zulum – nasilje, jer Allah, subhanehu we te'ala, takav grijeh ne oprašta sve dok se onaj kome je učinjena nepravda ne halali onome koji je njemu učinio nepravdu. Dakle, grijehe koje smo spomenuli briše prije svega post, zatim namaz, sadaka te naređivanje dobra i odvraćenje od zla. U tom smislu Allah, subhanehu we te'ala, kaže (u prijevodu značenja):
„Zaista, dobra djela brišu loša djela“ (Hud, 114. ajet)
Govoreći o postu ramazana Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: „Ko posti mjesec ramazana vjerujući i nadajući se nagradi kod Allaha, subhanehu we te'ala, Allah će mu oprostiti grijehe koje je do tada počinio.“
Četvrta vrijednost posta jeste to što Allah i Njegovi meleci (meleki) donose salavat na postače kada sehure. U hadisu kojeg bilježi Ibnu Hiban, sa vjerodostojnim lancem prenosioca, stoji da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Zaista Allah i Njegovi meleci (meleki) donose salavate na mutasahirine – oni koji ustaju za sehur, da bi se jelom potpomogli u postu tog dana“.
Kada Allah donese salavat na određenog roba to znači da ga Allah spomene u najuzvišenijoj skupini meleka. A kada meleci (meleki) donose salavat onda to znači da mu oni upućuju dovu Allahu, subhanehu we te'ala, da oprosti tom robu i smiluje mu se. Iz ovog hadisa ujedno i vidimo kako veliku počast i veliki sevap propuštaju oni koji se ne ustaju za sehur, već zanijete da poste kada legnu. Takav post je bez sumnje ispravan, ali takvog postača je mimoišao i salavat Njegova Stvoritelja i selam meleka.
Peta odlika posta jeste štit, tj. da on štiti čovjeka od džehennemske vatre. U tom smislu kaže Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u hadisu kojeg bilježe Ahmed i Nesai i ostali, a koji je vjerodostojan: “Post je štit od Allahove kazne.“ U drugom rivajetu pak Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, veli: “Post je štit kojim se čovjek štiti od džehennemske vatre.“ I kaže Allahov Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem: “Post je štit od Vatre poput štita nekog od vas kada se bori.“ U komentaru ovih hadisa Munavirah, rahimehullahu, kaže: “Post je štit na dunjaluku spriječvajući čovjeka od činjenja loših djela, kroteći njegovu strast, a na Sudnjem danu on je štit udovima od džehennemske vatre.“ Post je štit od vatre tako da ona nema prilazu postaču kao što nema prilazu djelovima tjela koji uzimaju abdest, te na takav način Allahovom milošću post štiti čovjeka od džehenemmske vatre.
Šesta odlika posta se ogleda u tome što je Allah, subhanehu we te'ala, postačima odredio posebna vrata u Džennetu kroz koja će oni ući u Džennet. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: “Džennet ima osmero vrata jedna od njih jeste vrata Rejjan, vrata koja se zovu Rejjan, na njih će ući jedino postači.“ (Hadis bilježi Buharija)
U drugom rivajetu Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: “U Džennetu postoje vrata koja se zovu Rejjan na njih neće ući niko osim postača na Sudnjem danu i niko drugi mimo njih neće ući, pa kada uđu vrata će se zatvoriti i nikome se više neće otvoriti nakon postača.” (Hadis bilježi Buhari)
I kaže Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: “Ko bude od onih koji su često klanjali bit će pozvani na vrata namaza, ko se bude borio na Allahovom putu bit će pozvan na vrata džihada, ko bude od onih koji budu često postili bit će pozvani na vrata Rejjan, a ko bude djelio sadaku bit će pozvan na vrata sadake.” Pa je rekao Ebu Bekr, radijAllahu anhu: “O Allahove Poslaniče, a hoće li neko biti pozvan na sva ta vrata? – Hoće, odgovori on. A ja se nadam da si ti jedan od njih.” (Hadis bilježi Buharija i Muslim)
Sedma odlika posta se ogleda u tome što post vodi ka džennetskim vrtovima kroz koje će rijeke teći i u kojima će svega i svačega biti. U hadisu kojeg bilježi Ahmed od Huzejfa b. Jemena stoji da je Allahov Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Ko završi svoj život postom ući će u Džennet”, tj. onaj koji preseli sa ovog dunjaluka u danu u kojem je postio ili pak preseli nakon što se iftario ući će u Džennet sa najodabranijom skupinom bez da bude uopšte kažnjen. Isto tako Huzejf prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Ko kaže la illahe illAllah, te zatim nakon toga preseli, ući će u Džennet. I ko udjeli sadaku Allaha radi te zatim nakon toga preseli, ući će u Džennet.”
Jedne prilike Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, upita prisutne ashabe: Ko je od vas osvanuo posteči? – Ja, odgovori Ebu Bekr. Ko je od vas danas nahranio siromaha? – Ja, odgovori Ebu Bekr. Ko je od vas danas ispratio dženazu? – Ja, ponovo odgovori Ebu Bekr, radijAllahu anhu. Poslanik zatim upita: Ko je od vas posjetio bolesnika?, a Ebu Bekr ponovo odgovori: Ja, Allahove Poslaniče. Tada Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: Neće se čovjek okititi ovim osobinama, a da ga Allah neće uvesti u Džennet. (Hadis bilježi Muslim)
Ko ostavi neku stvar Allaha radi, Allah će ga nagraditi boljim od onoga što je on ostavio. Ko ostavi svoje jelo i piće i strast u ovom mjesecu Allaha radi, Allah će ga zauzvrat nagraditi Džennetom. I ko ostavi svoju hranu Allaha radi nekoliko sati na ovom dunjaluku Allah će mu zauzvrat u Džennetu podariti hranu i piće kakvo ranije nije okusio i kojeg će uvijek imati.
Osma odlika posta jeste šefat, tj. post će na Sudnjem danu zagovarati za svog vlasnika kod Allaha, subhanehu we te’ala. Abdullah b. Amr, radijAllahu anhu, kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: ‘Post i Kur’an će zagovarati za čovjeka na Sudnjem danu.’ Post će reći: ‘O Gospodaru, ja sam mu uskratio hranu i njegove prohtjeve, pa primi moje zalaganje za njega.’ A Kur’an će reći: ‘O Gospodaru, ja sam mu uskratio njegov san noću pa prihvati moje zalaganje, pa će njihovo zalaganje biti prihvaćeno kod Allaha, subhanehu we te’ala.’ Zato blago onome kome će njegov post doći na Sudnjem danu i zauzimat se za njega kod Allaha, subhanehu we te’ala, a teško onome kome će post u ovom mjesecu svjedočiti protiv njega kod Allaha, subhnaehu we te’ala, na Sudnjem danu, te će reći: “Ja Rabb (O Gospodaru) tvoj rob me je upropastio, ja Rabb tvoj rob nije vodio računa o meni, nije vodio računa o emanetu koji si Mu povjerio.”
Deveta odlika posta jeste da postač ima dovu kod Allaha, subhanehu we te’ala, koju Allah, azze we dželle, ne odbija, dovu koju će Allah, azze we dželle, uslišati. U tom smislu Allahov Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: “Tri su dove uslišane (tj. biti će uslišane kod Allaha, subhanehu we te’ala, i Allah će ih prihvatiti): dova postača, dova onoga kome je učinjena kakva nepravda i dova putnika (osobe koja se nalazi na putu)”. I kaže Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: “Tri dove se ne odbijaju: dova svog roditelja za svoje dijete, dova postača i dova musafira (tj. onoga koji je na putu).”
Deseta odlika posta jeste da postač ima dvije radosti. Kaže Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: “Postač ima dvije radosti: radost kada se iftari i radost kada sretne Allaha, subhanehu we te’ala, na Sudnjem danu.” Što se tiče radosti postača kada posti, to je zato što su duše po prirodi sklone jelu i piću, pa kada im se to zabrani u određenom vremenu, zatim nakon toga dozvoli, ljudska duša se obraduje vremenu dozvole tj. iftaru. A što se tiče pak njegove radosti kada sretne svoga Gospodara, to je zbog velike nagrade koja ga čeka i to u trenutku kada mu je najpotrebnija, nagrada za dobra djela koja je činio na ovom dunjaluku. Allah, subhanehu we te’ala, kaže (u prijevodu značenja): “A dobro koje za sebe unaprijed osigurate naći ćete kod Allaha još većim i dobit ćete još veću nagradu.” (El-Muzzemmil, 20. ajet)
“Na Dan kada će svaki čovjek pred sobom naći dobro djelo kojeg je uradio.” ( Ali Imran, 30. ajet)
I kaže Uzvišeni, govoreći o nagradama koje je pripremio vjernicima na Sudnjem danu (u prijevodu značenja): “I niko ne zna kakve ih skrivene radosti čekaju kao nagrada za ono što su činili ” (Es-Sedžda, 17. ajet)
Ibn Kesir, rahimehullahu, u komentaru ovog ajeta kaže: “Niko ne zna veličinu onoga što je Allah, subhanehu we te’ala, prikrio u Džennetu od postojećih blagodati i uživanja kojim slično niko nikada nije vidio. Pošto su oni krili svoja djela tj. činili ih tajno kada su bili u stanju činiti i plašeći pretvaranja, i Allah, azze we dželle, je sakrio sevap, sakrio nagradu kao odgovarajuće nagrade za vjernike. A nagrada je adekvatna samoj vrsti djela. ”
Buharija prenosi od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Uzvišeni Allah kaže svojim dobrim robovima: Pripremio samo ono što oko nikada nije vidjelo, uho nije čulo, niti je čovjek ikad nešto takvo i pomislio.”
Prenosi se da je Isa, sin Merjemin, alejhisselam, rekao: “ Zaista su dan i noć riznice, zato gledajte šta ćete staviti u njima, jer na Dan kijameta riznice će se otvoriti, što se tiče bogobojaznih, oni će u svojim riznicama naći ponos i čast, a što se tiče griješnika oni će u svojim riznicama naći samo propast i kajanje.”
Jedanesta odlika posta se ogleda u tome što zadah iz postačevih usta bolji kod Allaha na Sudnjem danu od mirisa miska. Ebu Hurejra, radijAllahu anhu, prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, zadah iz postačevih usta je kod Allaha, azze we dželle, na Sudnjem danu bolji od miska“.
Ebu Hatim, rahimehullahu, kaže: ”Znak raspoznavanje vjernika na Sudnjem danu bit će svijetlost po djelovima tjela koja je doticala voda abdesta i po izdahu njhovih usta koji će biti ljepši od miska.”
S obzirom da je post bio tajna na ovom dunjaluku između roba i njegova Stvoritelja, Allah će ga na Sudnjem danu nagraditi na taj način što će ispoljiti njegovu nagradu, a ta nagrada jeste to što će njegov zadah biti bolji i ljepši na Sudnjem danu od mirisa miska - najljepše vrste mirisa. Od Harisa b. Harisa se prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: ”Allah, azze we dželle, je Jahji b. Zekrijau naredio pet stvari, da radi po njima i da naredi Benu-israilu (tj. jevrejima) da i oni rade po njima. Te je Jahja, alejhisselam, sakupio ljude u Bejtul Makdisu, pa kada su se oni okupili, zahvalio je Allahu, subhanehu we te’ala, a zatim nakon toga rekao: ‘Allah mi je naredio pet stvari da radim po njima i da vama naredim da radite po njima.
• Prva od tih stvari jeste da Allaha obožavate i da Mu širk ne činite, jer primjer onoga ko Allahu širk čini jeste poput primjera čovjeka koji je iz svog ličnog i vlastitog imetka kupio roba, zatim ga doveo svojoj kući i rekao mu: 'Radi i izvršavaj moje naredbe.'Pa je rob počeo raditi i izvršavati drugom čovjeku, a ne svom vlasniku. Pa ko od vas želi da njegov rob bude takav?
Zaista je vas Allah stvorio i opskrbio i zato Njega obožavajte i nemoj te Mu druga pripisivati. (Dakle, samo Allah, subhanehu we te'ala, je Taj Koji stvara čovjeka i Allah je Taj Koji je čovjeku podario sve blagodati, tako da čovjek nakon toga ne može činiti ibadet nekom drugom, ne može pasti kipu ili nekom drugom na sedždu i obožavati nekog drugog mimo Allaha, subhanehu we te'ala).
• Druga od tih stvari jeste da namaz obavljate, a kada namaz obavljate nemoj te se onda okretati, jer Allah, azze we dželle, se okreće Svojim licem prema robu dok se on ne okrene u svome namazu.
• I zatim, treća stvar koju vam naređujem jeste da postite, jer primjer posta jeste primjer poput čovjeka koji nosi miris u skupini ljudi, svako od njih osjeća miris miska i zaista je miris iz postačevih usta bolji kod Allaha od mirisa miska.
• I naređujem vam da udjelite sadaku, jer primjer sadake jeste poput primjera čovjeka kojeg je zarobio neprijatelj te su ga svezali i htjeli ubiti, te im on nakon toga reče: 'Hoćete li prihvatiti imetak kao otkup za moj život, te se počeo iskupljivati malo-pomalo sve dok se nije iskupio ropstva i spasio se.' (Tj. isto tako i sadaka, kada čovjek udjeljuje malo-pomalo, na taj način on se iskupljuje od džehennemske vatre sve dok se potpuno ne iskupi od nje)
• I narađujem vam da Allaha često spominjete, jer primjer takvoga čovjeka jeste poput primjera čovjeka kojeg traži neprijatelj, te se ovaj sakrije u čvrstu utvrđenu tvrđavu, a zaista je rob najsigurniji od šejtana kada spominje Allaha, subhanehu we te'ala.'"
(Hadis je vjerodostojan a bilježi ga Ahmed)
Dvanesta odlika posta se ogleda u zahvalnosti postača na blagodatima koje mu je Allah, subhanehu we te’ala, podario. Jer postač kada posti osjeti glad i žeđ, te se prisjeti gladnih i žednih, pa zahvali Allahu, subhanehu we te’ala, jer čovjek ne zna veličinu jedne blagodati sve dok ne izgubi tu blagodat. Govoreći o onima koji zahvaljuju Allahu, subhanehu we te’ala, na blagodatima koje im je podario, Uzvišeni kaže (u prijevodu značenja): “I kada je Gospodar vaš objavio ako budete zahvalni Ja ću vam zacijelo još više dati, budete li nezahvalni kazna Moja će doista stroga biti ” (Ibrahim, 7. ajet) I kaže na drugom mjestu Allah, subhanehu we te’ala: “Obavjesti moje robove da sam Ja milostiv i da primam pokajanje. I obavjesti ih isto tako o Muhammede, da je Moja kazna strašna ”
Isto tako post postiče čovjeka na činjene dobrih djela i udjelivanje sadake. Jer se prilikom posta postač prisjetih i gladnih i siromašnih. Prenosi se od Jusufa, alejhisselam, Allahovog Vjerovjesnika da se u godinama suše i nestašice nikad nije zasitio iako su riznice hrane bile u njegovim rukama, da ne bi zaboravio siromašne i gladne.
I istinu je rekao Allah, azze we dželle, kada kaže: “O vi koji vjerujete, propisan vam je post kao što je propisan onima prije vas da biste bili bogobojazni ” (Prijevod značenja, El-Bekara, 183. ajet)
Zaista, draga braćo, nema te stvari koju je Allah, azze we dželle, propisao, a da u njoj nije hajr, da u njoj nije dobro za čovjeka, donosit će mu korist i na dunjaluku i na Ahiretu. I nema te stvari koju Allah, subhanehu we te’ala, zabranio a da ona nije štetna po čovjeka i škodi mu ili na njegovom dunjaluku ili Ahiretu ili mu pak škodi na obadva svijeta.
Allah, azze we dželle, kaže govoreći o tome: “Allah želi da vam olakša, a ne da vam oteža.” (Prijevod značenja, El-Bekara, 185. ajet)
Zato, dragi brate i cjenjena sestro, nemojte dozvoliti da te mimoiđu ove blagodati posta koje smo spomenuli. Znaj, da Allahu nije potreban ni tvoj post, niti tvoj namaz, niti tvoj ibadet, već su oni tebi potrebni. Znaj, da si ovisan o Allahu, subhanehu we te’ala, a Allah nije ovisan o tebi. U hadisu kudsi Allah, azze we dželle, kaže (prijevod značenja): “O robovi moji, kada bi se svi vi okupili na jednom mjestu i kada bi svi vi bili na srcu najbogobojaznijeg čovjeka od vas, to ništa ne bi povećalo od Moje moći. I kada bi vi svi bili na srcu najgoreg čovjeka od vas, to ništa ne bi umanjilo od Moje moći. O robovi moji, to su vaša djela koja činite i koja vam se bilježe. Pa ako nađete hajr (dobro) zahvalite Allahu, a onaj koji nađe šerr (zlo) neka ne kori nikog osim samog sebe”.
Zato iskoristimo ovaj mjesec dok još imamo vremena i provodimo ga u ibadetu i u postu. Neka ne posti samo naš stomak već neka poste svi naši organi. Neka poste naše oči na taj način što neće gledati u ono što je Allah zabranio, neka poste naše uši na taj način što neće slušati ono što je Allah zabranio da se sluša. Neka poste i naše ruke na taj način što neće uzimati ono što je Allah zabranio, niti će spriječiti hakk (pravo) kojim je Allah propisao. I neka posti naš jezik, a on je najpriječi našeg posta jer jezik je taj koji će najviše trpati ljude u džehennemsku vatu, jezik je taj koji čoveku poništava njegova dobra djela.
Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je upitao svoje ashabe: ”Znate li ko je bankrot? Pa su rekli: Bankrot je, o Allahove Poslaniče, onaj koji nema niti imetka, niti para, niti dinara, niti dirhema. Pa je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odgovorio: Ne. Već bankrot je onaj ko dođe Allahu na Sudnjem danu sa dobrim djelima poput brda, sa namazima, postom, zekatom i ostalim djelima, ali je udario ovoga, opsovao onoga, prolio krv ovoga, a ogovorio onoga, pa će biti uzimano od njegovih dobrih djela i bit će dato onima kojima je učinio nepravdu, pa ako mu nestane dobrih djela bit će uzimano od njihovih loših djela, te će se strovaliti na njegova leđa i on će biti bačen u dženennemsku vatru. Takav je pravi bankrot.”
Onaj ko sebi uskrati post ovog mjeseca nemajući za to opravdani razlog, taj je zaista sebi uskratio svaki hajr i svako dobro.
Dakle, bile su to najvažnije odlike i vrijednosti posta kao glavnog obilježija ovog blagoslovljenog mubarek mjeseca.
I na kraju, molim Allaha, dželle šanuhu, da nas učini od onih koji će ovaj mjesec provesti u postu i ibadetu. Da nas učini od onih koji će steći vrline i blagodati posta koje smo spomenuli.
Molim Allaha, subhanehu we te’ala, da nam oprosti naše grijehe. Molim Allaha, azze we dželle, da nas uvede u Džennet. Amin!
Iz transkripta audio predavanja prof. Idriza Bilibanija
Rak, leukemija i druge prividno neizlječive bolesti austrijski ljekar 80-godišnjak R. Brojs tvrdi da se rak može izliječiti pomoću posta, putem unutrašnjih sila koje svaki organizam ima u sebi
Međutim, tu unutrašnju silu veoma malo poštujemo. Iz neznanja zanemarujemo ono što je čovjekov Stvoritelj stavio u njegovo tijelo. Brojsov metod liječenja postom polazi od teorije da za vrijeme posta, da bi se održali vitalni organi organizma, tijelo mora "pojesti tumor i sve drugo što ne pripada organizmu."
Onaj, kome post nije stran, odmah shvata suštinu, jer za vrijeme posta tijelo se oslobađa svega onoga što mu ne pripada, pa tako u stvarnosti razdvaja sve što je bolesno od zdravog, sve dok tijelo još raspolaže sopstvenim rezervama snage i bolesnik gaji uvjerenje postojanja božanske sile liječenja u sebi.
Brojs često podsjeća da je tumor samostalna izraslina i da njegove ćelije mogu da nestanu jedino postom, jer su i nastale usljed pogrešne ishrane. Iz iskustva znamo da se tijelo odricanjem od hrane oslobađa svega što mu je strano, tj. svega što ne pripada organizmu.
Uloga posta u liječenju duševnih oboljenja
Nije potrebno veliko znanje pa da se spozna vrijednost islamskog posta za zdravlje ljudi. O tome se danas piše ne samo u naučnim časopisima i stručno-medicinskim knjigama, već i u takvima koje nisu ni najmanje naklonjene vjeri, ali informiraju o dostignućima nauke i uspjesima iz prakse.
Manje je poznato da i psihoterapija pridaje značaj postu. Pod psihoterapijom se podrazumijeva liječenje duše, psihe. Naučno rečeno, to je metoda liječenja koja se primjenjuje kod svih neuroza, a u nekim slučajevima i kod psihoze.
Veoma su vrijedni pažnje rezultati do kojih je došao ruski psihijatar dr. J. Nikolajev, primarius jedne klinike za duševna oboljenja nedaleko od Moskve. On je sa uspjehom primjenio novi postupak u liječenju mentalno oboljelih terapijom koja se sastoji u potpunom i dugotrajnom postu. Odbijanje hrane čest je sindrom akutne šizofrenije. Takvi su bolesnici do sada prinudno hranjeni. Međutim, dr. Nikolajev je takvu reakciju shvatio kao spontano opiranje bolesnikovog organizma, pa je došao na ideju da pokuša primijeniti metodu totalnog posta. Za vrijeme posta bolesnici dobijaju samo vodu, vitaminske injekcije i rastopine nekih mineralnih soli. Otkrice dr. Nikolajeva važno je i sa jedne druge strane. Ono, naime, ide u prilog jednoj od novijih i najznačajnijih hipoteza o uzrocima nastanka šizofrenije. Prema toj hipotezi, šizofrenija je organska bolest fiziološke prirode izazvana poremećajima u metabolizmu, tj. u hemijskim procesima bolesnikova tijela u toku kojeg se stvaraju neke otrovne supstance koje negativno djeluju na rad mozga, upravo kao kod droge. Post, prema Nikolajevu, pruža organizmu priliku da se "pročisti" od tih supstanci, da uspostavi svoj metabolički ekvilibrij i da ozdravi.
Naša je štampa pisala o slučaju izlječenja teške upale zglobova postom, čija je terapija trajala mjesec i po dana. Poznato je da je Mahatma Gandi, političar i filozof imao 64 godine kada je 1933. god. proveo svoj čuveni totalni post. Prema nalazima liječnika koji su ga nadzirali, nakon deset dana posta toliko se podmladio da je izgledao kao da je četrdesetogodisnjak.
Prema tome, sve islamske ustanove i propisi imaju svoje duboko opravdanje. Savremena nauka ih takoreći svakodnevno potvrđuje.
Islamski post je ljudska potreba. Postom se liječi i tijelo i duša i to bez nekih posebnih izdataka i troškova. Post je veliki prijatelj.
Ka'b b. 'Udžre, r.a., prenosi: "Resulullah, s.a.v.s., je rekao: "Primaknite se mimberu! ", i mi smo se primakli. Kada se popeo na prvu stepenicu mimbera rekao je: "Amin! " Kada se popeo na drugu stepenicu kazao je: "Amin! " I na trećoj stepenici je rekao: "Amin! " Kada je sišao sa mimbera rekli smo: "Allahov Poslaniče, danas smo od tebe čuli nešto što nikada prije nismo čuli!? " On je rekao: "Kada sam se popeo na prvu stepenicu mimbera Džibril, a.s., pojavio se preda mnom i rekao: „Proklet neka je onaj ko dočeka mjesec ramazan i dozvoli da mu on prođe a da ne zaradi oprost! „ Ja sam tada rekao: „Amin!" „Kada sam se popeo na...
drugu stepenicu, rekao je...: 'Proklet neka je onaj pred kojim se spomene tvoje ime a on ne donese salavat na tebe! ' Ja sam kazao: 'Amin! ' Kada sam se popeo na treću stepenicu, rekao je: 'Proklet neka je onaj ko doživi da njegovi roditelji ili jedan od njih ostare, pa ga njegovo služenje i briga o njima ne uvede u Džennet. ' Ja sam rekao: 'Amin! ' " ( El-Hakim , Ibn Hibban, Et-Taberani, El-Bejheki , El-Buhari i Et-Tirmizi u Sunenu).
Ovaj hadis bi trebao biti dovoljan povod za razmišljanje i zabrinutost velikog broja muslimana i muslimanki u današnjem vremenu!!!
Jako je žalosno kada se insan zbog neke potrebe uključi na internet u kasne večernje sate i u to vrijeme zatekne veliki broj braće i sestara na raznim chat-ovima a još je žalosnije da ne kažem tragično kada se to dešava u vrijeme mubarek mjeseca Ramazana za koga se posebno pripremaju i Dzennet,hurije u njemu, meleki, ribe u vodi i ptice na grani. Cijenjena moja braćo i voljene sestre, zar ste vi sigurni da ćete imati novu priliku za neki novi Ramazan??? Zar ima neko na ovome svijetu ko je vrijedniji vaše pažnje od Milostivog Gospodara svega postojećeg koji nam nudi svoju milost, oprost, uslišavanje dova i nebrojene druge blagodati koje se nalaze u ovom mubarek mjesecu?!
Vallahi, niko od onih sa kojima se dopisujete nije vrijedan vaše pažnje u ovom mjesecu!!!Niko nije vredniji od našeg Milostivog Rabba koji posmatra vašu oholost i gaflet !!!Zar da se meleki koji čekaju vaša dobra djela, vrate kod Gospodara koji je poznavalac svih tajni sa oskudnim dobrim djelima i informacijom da je i ove noći grješni Allahov rob i robinja noć proveli na internetu umjesto u ibadetu i slastima noćnog namaza i učenja Kur'ana Časnog???
'Ubade b. Samit, r.a., prenosi da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao jednoga dana kada je ramazan već bio nastupio: "Došao vam je ramazan, mjesec blagoslova. U tom mjesecu Allah se usmjerava prema vama i spušta Svoju posebnu milost, oprašta grijehe i prima dove. U ramazanu Allah gleda vaše nadmetanje u činjenju dobra i hvali se vama pred Svojim melekima. Stoga, pokažite Allahu ispravnost s vaše strane! Uistinu, jadan i nesretan je onaj ko bude lišen Allahove milosti u ovom mjesecu." ( Et-Taberani)
Draga moja braćo i voljene sestre, ne zamjerite mi što pitam, jesmo li mi generacija sa kojom se Allah može pohvalit pred melekima ili nas je veliki broj „nesretnih“ i onih koje je prokleo Džibril a.s. i Poslanik sallallahu alejhi ve selem na to rekao AMIN???
Zar je moguće da ni u ovom mubarek mjesecu ne znamo da napravimo prioritete??? Zar to nismo svjesnih svojih grijeha i grešaka pa nam šejtan l.a ne dozvoljava da iskoristimo ovakve prilike. Prilika u kojoj je šansa za novi početak tako blizu. To je prilika za oprost grijeha i uslišavanje dova. Prilika koju možda sljedeće godine nećemo dočekati i ako znamo bezvrijednost i prolaznost dunjaluka, tada ćemo se više nadati da je ovo posljednja šansa nego da nas još neka čeka.
Pouka je u hadisu od Ebu Hurejre, r.a., kada prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: "Mom ummetu je dato petero u ramazanu što nije dato nikome prije njih: 1. Zadah iz usta postača je ugodniji Allahu od mirisa mošusa (miska); 2. Za njih traži oprost i riba u moru sve dok ne prekinu svoj post; 3. Allah svaki dan uljepšava Džennet a potom kaže: 'Moji čestiti robovi samo što nisu zbacili sa sebe (dunjaljučki) teret i došli u tebe '; 4. U ovom mjesecu zli šejtani bivaju stavljeni u okove tako da ne mogu činiti zla koja obično čine mimo ramazana; 5. Posljednje noći ramazana njima (postačima) biva oprošteno." Nakon toga ashabi, r.a., upitali su: "O Allahov Poslaniče, je li ta posljednja noć - Lejletu-l-kadr? " Resulullah, s.a.v.s., odgovorio je: "Ne! Radi se o tome da onaj ko je ulagao trud, svoju nagradu dobiva onda kada završi posao." (Ahmed, El-Bezzar i El-Bejheki).
Zar nismo veliki zalimi prema sebi? Zar je neko od naših „frendova“ zaslužio da odvojimo za njega minutu ovog blagoslovljenog vremena??? Nemojmo to raditi braćo moja i voljene sestre!! Bićemo pitani za svaku sekundu koju smo proveli na ovom dunjaluku, bićemo pitani za ove mubarek noći i dane u kojima nam Allah Uzvišeni nudi mogućnost oprosta i uvećavanja vage dobrih dijela sa malo truda.
Sada ćeš me možda i kritikovat brate moj i sestrice draga i tražit razne izgovore za provedeno vrijeme na internetu umjesto u ibadetu ali Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao u hadisu koji nam je prenijeo Džabir r.a.: “Sve što ne spada u zikr i veličanje Allaha je igra i zabava, osim četiri stvari: čovjekovo igranje sa suprugom, vježbanje jahanja konja, streljaštvo i vježbanje plivanja.“ (Sahihul-džami'
Mi smo narod najodabraniji od svih, narod koga je Er-Rahman počastio raznoraznim blagodatima i ukazao nam velike počasti pa nemojmo Mu uzvraćat nehajom i ohološću jer Milostivi je neovisan od nas i naše teobe i ibadeta!!! Neka nam ovaj mjesec bude prilika koju nećemo propustiti, povjerenje koje nećemo iznevjeriti. Vratimo se našem Stvoritelju okićeni bogobojaznošću i čvrstim pouzdanjem u Njegovu pomoć i zadovoljstvo. Internet prepustimo onima koji su bez razuma i koji su prolaznost zamijenili za vječnost a mi dane provedimo u dobročinstvu prema drugima a noći odvojimo samo za sebe (osamljivanje sa našim Gospodarom).
Za kraj, razmislimo o mudrom savjetu Hasana Basrija: „Čovječe, čuvaj se odgađanj i „sutra ću“, jer, ti si tvoje danas, a ne tvoje sutra, pa ako doživiš sutra iskoristi ga u dobru kao što si u dobru iskoristio i tvoje danas, a ako tvoje sutra ne dođe, onda se nećeš kajati zbog onoga što si propustio danas.”
Nacina brisanja grijeha !!!
1. Pokajanje - tevba. Allahov poslanik je rekao: "Ko se pokaje prije nego sto Sunce izadje sa zapada, On ce mu primiti tevbu." (Muslim, br. 2703). Muhammed, a.s, takode kaze: "Doista uzviseni Allah prima tevbu covjeka sve dok dusa ne dodje u grkljan."
2. Izlazak radi traganja za naukom. Allahov poslanik, s.a.v.s, kaze: "Ko bude slijedio put koji vodi ka nauci, Allah ce mu olaksati put do Dzenneta." (Muslim, br. 2699)
3. Spominjanje Allaha. Muhammed, a.s, kaze: "Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima vasim, najcjenjenijim kod vaseg Vladara, najvecim po deredzama, boljim za vas od dijeljenja srebra i zlata, vrednijim nego da sretnete vaseg neprijatelja, udarate po njihovim vratovima a oni udaraju po vasim?" Ashabi su odgovorili: "Dakako, Allahov poslanice!" On odgovara: "Spominjanje uzvisenog Allaha." (Tirmizi, br. 3347)
4. Cinjenje dobra i upucivanje na dobro. Muhammed, a.s, kaze: "Svako dobro djelo je sadaka, a ko upucuje na dobro kao da ga i cini." (Buhari, 10/374 i Muslim br. 1005)
5. Vrijednost poziva vjeri u Allaha. Allahov poslanik je kazao: "Ko bude pozivao na pravi put ima nagradu svih onih koji ga slijede, s tim sto se
njihova nagrada nista ne umanjuje." (Muslim, br. 2674)
6. Naredjivanje dobra a zabranjivanje zla. Muhammed, a.s, kaze: "Ko od vas vidi ruzno djelo, neka ga ukloni rukom, a ako ne moze, onda jezikom, a ako i to ne mogne neka ga srcem osudi a to je znak najslabijeg imana." (Muslim, br. 49)
7. Kiraet - ucenje Kur'ana. Muhammed, a.s, kaze: "Ucite Kur'an. Kur'an ce se na Sudnjem danu pojaviti u ulozi sefaatdzije onome ko ga bude ucio." (Muslim, br. 804)
8. Poucavanje Kur'anu i njegovo ucenje. Muhammed, a.s, kaze: "Najbolji medju vama je onaj koji uci Kur'an i druge poucava tome." (Buhari, 9/66)
9. Nazivanje selama. Allahov poslanik je rekao: "Necete uci u Dzennet dok ne budete vjerovali, a necete vjerovati dok se ne budete voljeli. Hocete li da vas uputim na nesto sto ako budete radili voljet cete se? Sirite medju sobom selam." (Muslim, br.54)
Post u mjesecu ramazanu
Bilježe Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijalahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Ko bude postio mjesec ramazam, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, bit će mu oprošteni prijašnji grijesi."
Lejletul-kadr
Bilježe Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Ko provede Lejletul-kadr u ibadetu, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, bit će mu oprošteni prijašnji grijesi."
Propisno obavljen hadž
Bilježe Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijalahu anhu, da je čuo Allahovog Poslanika, alejhis-selam, kako kaže: "Ko obavi hadž Allaha radi, i pri tome se bude čuvao ružnog govora i loših djela, vratit će se čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila."
Obavljanje umre
Bilježi Muslim od Ebu Hurejre, radijalahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Umra do umre briše grijehe počinjene između njih."
Udjeljivanje milostinje (sadake)
Bilježi Buharija od Muaza, radijalahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Milostinja (sadaka) poništava loša djela kao što voda gasi vatru."
Učiniti dobro djelo nakon lošeg
Kaže Uzvišeni Allah: "I obavljaj molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju rđava. To je pouka za one koji pouku žele." (Hud, 114.) Bilježe Ahmed i Tirmizi od Ebu Zerra, radijalahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Boj se Allaha gdje god bio, i uvijek nakon lošeg djela učini dobro čime ćeš izbrisati loše i ophodi se prema ljudima na najljepši način."
Napomena:
Pod grijesima se misli na male grijehe. Onaj ko počini neki od velikih grijeha treba uraditi sljedeće:
- pokajati se zbog počinjenog grijeha,
- ostaviti činjenje dotičnog grijeha,
- donijeti čvrstu odluku da više neće činiti taj grijeh,
- vratiti pravo onome kome je učinjena nepravda
Dva rekata nafile nakon počinjenog grijeha
Bilježi Ebu Davud od Ebu Bekra, radijalahu anhu, da je Allahov Poslanik rekao: "Nema tog Allahovog roba koji počini loše djelo, zatim propisno abdesti, klanja dva rekata dobrovoljnog namaza, te zamoli Allaha za oprost, a da mu Allah neće oprostiti."
Reći sto puta subhanallahi ve bi hamdihi
Bilježe Buharija i Muslim da je Allahov Poslanik rekao: "Ko u toku dana kaže sto puta subhanallahi ve bi hamdihi, bit će mu oprošteni grijesi, pa makar ih bilo koliko morske pjene."
Izgovoriti sto puta la ilahe illallah
Bilježe Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Ko kaže la lahe illellahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šejin kadir" (Nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji druga nema. Njemu pripada vlast nad svačim i sva zahvalnost. On sve može), sto puta na dan, imat će nagradu u vrijednosti onoga ko oslobodi roba iz Ismailovog, alejhis-selam, potomstva, upisat će mu se stotinu dobrih djela, obrisat će mu se stotinu loših djela i bit će zaštićen od šejtana toga dana."
Dova poslije sijela
Bilježe Ebu Davud i Tirmizi od Ebu Hurejre, radijalahu anhu, da je Allahov Poslanik rekao: "Onaj ko se zadesi na sijelu, i pri tome izgovori nešto ružno, a zatim prije nego što napusti sijelo kaže: 'Subhaneke allahumme ve bi hamdike ešhedu en la ilahe illa ente, estagfiruke ve etubu ilejke (Allahu moj, slava i zahvala Tebi pripada, svjedočim da nema boga osim Tebe, Tebi se kajem i od Tebe oprost molim)', bit će mu oprošteno ono što je počinio na tom sijelu.''
Donošenje salavata na Poslanika, alejhis-selam
Bilježi Muslim i ostali od Ebu Hurejre, radijalahu anhu, da je Allahov Poslanik rekao: "Ko donese na mene salavat jednom, Allah na njega donese salavat deset puta."
Šehadet (smrt na Allahovom putu)
Bilježi Muslim od Abdullaha b. Amra, radijalahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Allah će oprostiti šehidu sve osim duga."
Napomena:
Pod grijesima se misli na male grijehe. Onaj ko počini neki od velikih grijeha treba uraditi sljedeće:
- pokajati se zbog počinjenog grijeha,
- ostaviti činjenje dotičnog grijeha,
- donijeti čvrstu odluku da više neće činiti taj grijeh,
- vratiti pravo onome kome je učinjena nepravda
dzoni 11/07/2013 09:45 selam iz suncane i tople grapske..svi su na broju hvala bogu..svako dobro bosno i hercegovino..PS.11.07.2013..18 GODINA OD STRADANJA SREBRENICE..NEKA IM JE VJECNI RAHMET...
dzoni 30/06/2013 07:28 selam iz suncane grapske..danas su dzenaze HURTIC MEHMEDU I MURATOVIC OSMANU poslije ikindije namaza..rahmet im dusi..svako dobro bosno i hercegovino..
dzoni 21/06/2013 10:22 selam iz vrele i suncane grapske..svi su na broju hvala bogu,,svako dobro bosno i hercegovino..
dzoni 13/06/2013 07:24 selam iz oblacne grapske..svi su na broju hvala bogu..svako dobro bosno i hercegovino..
Danas: 0
Juce: 0
Ovaj mjesec: 0
, svakom onom kome se ponovi neka od vidljivih blagodati, ili otkloni neka od vidljivih nedaća, da učini sedždu zahvalnosti Allahu, te'ala, ili da Ga pohvali kako Njemu dolikuje."
